REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1617/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja IU, vlasnika Auto Kuće Novosel iz Karlovca, Mirka Bogovića 6, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80a, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1334/2024-14 od 18. veljače 2025., 23. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1334/2024-14 od 18. veljače 2025. u točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1334/2024-14 od 18. veljače 2025. odlučeno je:
„I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 232,75 EUR sa zateznom kamatom od 25. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 263,28 EUR sa zateznom kamatom od 18. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 31,25 EUR sa zateznom kamatom od 18. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“
2. Protiv presude u dijelu kojim nije uspio žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka ili je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu u granicama razloga određenih u žalbi sukladno odredbi članka 365. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/11, 89/4, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom bitnom povredom odredba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti onima na koje se poziva tuženik u žalbi.
7. Uvodno se ističe da je predmetni spor, spor male vrijednosti, a pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u sporu male vrijednosti, nije predmet ispitivanja u žalbenom postupku, pa su takvi žalbeni navodi neprihvatljivi kao žalbena osnova za ispitivanje prvostupanjske presude, budući da odredba članka 467. stavka 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. ZPP-a provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Slijedom navedenog, ovaj sud nije odlučivao o žalbenim navodima kojima tuženik u biti osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.
8. U prometnoj nezgodi koja se dogodila 17. veljače 2024. nastala je šteta na vozilu marke Volkswagen Golf, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika KU iz [adresa]. Tuženikov osiguranik je nastalu štetu na vozilu prijavio tuženiku sukladno sklopljenoj polici kasko osiguranja, a tuženikovi djelatnici su sastavili Zapisnik o izvidu štete ref. broj 248203200798, tuženik je utvrdio da je šteta osnovana te je isplatio tužitelju nesporni dio. Osiguranik tuženika je vozilo popravio kod tužitelja koji je obavio radove limarije i lakiranja. Tužitelj je za izvršene radove izdao račun br. 981/11562/3 u iznosu od 1.603,61 EUR (PDV uključen) koji je tuženik priznao u iznosu od 1.370,86 EUR, a razliku od 232,75 EUR do iznosa naznačenog na računu tuženik nije platio jer nije priznao cijenu rada sata limara i lakirera. Tuženikov osiguranik je kao vlasnik popravljenog vozila s tužiteljem 21. svibnja 2024. sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja i na tužitelja prenio pravo potraživati iznos od 232,75 EUR, o čemu je tuženik obaviješten. Predmet postupka je tužiteljev zahtjev na isplatu iznosa od 232,75 EUR sa zateznom kamatom na ime razlike cijene rada limara i lakirera, koji iznos je tuženik odbio platiti.
9. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Također, pravilno prvostupanjski sud navodi da okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe članka 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). Tome je za dodati da time što je tuženikov osiguranik za popravak svog vozila izbrao servis, kod kojeg će popraviti svoje vozilo, nije postupao suprotno načelu iz članaka 5. i 10. ZOO-a na način kako to tuženik obrazlaže u žalbi. Potrebno je istaknuti da je tužitelj visinu dokazao računom o popravku iz kojeg je razvidno da su izvršeni upravo oni popravci koje je bilo potrebno izvesti radi popravka štete, a koji su, što se tiče potrebnih sati za rad lakirera i limara izvršeni u onom broju sati prema tuženikovom izvidu štete. Osim toga, tuženik ne može na bilo koji način odrediti ili ograničiti cijenu sata drugoj gospodarskoj djelatnosti (autoservisima). Nadalje, a u odnosu na žalbene navode, valja navesti da predmet ovog postupka nije bilo utvrđenje ništetnim odredbi kasko uvjeta, a niti je prvostupanjski sud primijenio odredbe članka 322. stavka 1. i članka 296. ZOO-a.
10. Prema stavu ovog suda tuženik ne može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama niti može isplatu štete, odnosno njenu visinu uvjetovati izborom servisera. Nije osnovan stoga žalbeni navod da je na tužitelju bilo da dokaže da serviseri predloženi po tuženiku ne zadovoljavaju kriterij kvalitete rada. Iz tuženikovog izvida štete (list 10. spisa) proizlazi da je za rad limara predviđeno 6,00 sati, a za rad lakirera 7,40 sati, a prema tužiteljevom cjeniku radnog sata, kao ovlaštenog servisera (list 13. spisa) cijena satnice za limarsko–lakirerski popravak iznosi 51,25 EUR (PDV uključen). Nije sporno da je tužitelj u ispostavljenom računu (list 9. spisa) obračunao broj sati za rad limara i lakirera prema broju sati koje je tuženik predvidio za popravak u Izvidu štete. Jednako tako, sukladno članku 80. stavku 1. ZOO-a tuženikov osiguranik je mogao svoju tražbinu prema osiguravatelju prenijeti na tužitelja, jer se u konkretnom slučaju ne radi o tražbeni čiji je prijenos zabranjen zakonom, strogo osobne naravi ili se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog. Na temelju članka 81. stavka 1. ZOO-a, na tužitelja je prešlo i oštećenikovo pravo na zakonske zatezne kamate.
11. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud na temelju članka 1085. stavaka 1. i 4. ZOO-a, članka 84. stavka 1. i članka 81. stavka 1.
ZOO-a ocijenio tužiteljev zahtjev osnovanim.
12. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a koje tako pojedinačno određene troškove tuženik konkretnim žalbenim navodima nije osporavao.
13. Valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
Zagreb, 23. travnja 2025.
Sudac
Ivana Mlinarić
