REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4199/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorane Aralica Martinović, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RIKO, industrijski, gradbeni inženiring in leasing d.o.o., OIB 5909368000, Ljubljana, Bizjanova ulica 2, Republika Slovenija, Podružnica u Republici Hrvatskoj RIKO, industrijski, gradbeni inženiring in leasing d.o.o. - Podružnica Zagreb, OIB 10901519786, Ulica Roberta Frangeša - Mihanovića 9, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Kokot, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika PRESOFLEX GRADNJA d.o.o., OIB 66952197279, Požega, Industrijska 30, kojeg zastupa punomoćnik Bruno Damjanac, odvjetnik u Požegi, radi utvrđenja osporene tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-271/2023-25 od 30. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-271/2023-25 od 30. srpnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je utvrđeno da postoji tužiteljeva tražbina na osnovi računa broj 106/1/1 od 10. kolovoza 2022., broj 127/1/1 od 13. rujna 2022. i broj 157/1/1 od 20. listopada 2022. u sveukupnom iznosu od 44.625,16 EUR. Tuženiku je naloženo tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.489,05 EUR u roku od 15 dana.

2. Sud obrazlaže da je utvrdio osnovanom tražbinu koju je tužitelju u predstečajnom postupku nad tuženikom koji se vodio kod istog suda pod poslovnim brojem St-737/2022 osporio kako sam tuženik kao dužnik, tako i povjerenik, a s razlogom osporavanja da je na računima po kojima je tražbina prijavljena neispravno iskazan PDV. Po provedenom dokaznom postupku sud je utvrdio da se tužiteljeva tražbina temelji na sporazumima između parničnih stranaka koje su sklapali kao članovi zajednice ponuditelja u postupcima javne nabave u kojima je trgovačko društvo Tekija d.o.o. u svojstvu naručitelja radova odabralo njihovu ponudu kao ekonomski najpovoljniju za izvođenju radova na projektima Rekonstrukcija i dogradnja postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda aglomeracija Požega te Rekonstrukcija i proširenje sustava odvodnje otpadnih voda aglomeracije Pleternica. Sporazumi se odnose na podjelu marže između parničnih stranaka kao partnera u zajednici ponuditelja u navedenim natječajima. Po provedenom vještačenju sud je utvrdio da je tužitelj sukladno odredbama međusobnih sporazuma o podjeli marže od 31. srpnja 2022. i 14. veljače 2020. te dodatka prvom okvirnom sporazumu o suradnji, pravilno ispostavio predmetne račune s osnove tražbine ugovorenog postotka marže te je pravilno iskazao i porezne obveze, čime je otklonjeno osporavanje koje su u predstečajnom postupku izrazili kako tuženik tako i povjerenik. Tijekom postupka je tuženik na ročištu za glavnu raspravu istaknuo i materijalnopravni prigovor ništetnosti predmetnih sporazuma o podjeli marže u smislu odredbe članka 8. stavka 1. točke 4. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja („Narodne novine“ broj: 79/09, 80/13 i 41/21, 153/23; u daljnjem tekstu: ZZTN), koji prigovor sud nalazi činjenično neobrazloženim te nedokazanim, ali i neosnovanim, imajući u vidu da se odredba članka 8. stavka 1. ZZTN-a odnosi na sporazume između dva ili više neovisnih poduzetnika, što nije primjenjivo na situaciji iz konkretnog odnosa između parničnih stranaka kada su isti nastupali u svojstvu zajednice ponuditelja s jednom zajedničkom ponudom. Sud nije našao niti druge razloge ništetnosti propisane odredbom članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; u daljnjem tekstu: ZOO), slijedom čega je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim. Odluka o troškovima postupka donijeta je uz primjenu odredbe članaka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP).

3. Tuženik je protiv presude podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i to odredaba Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja. Tuženik je istaknuo prigovor ništetnosti odredaba sporazuma na temelju kojih su izdani računi pozivom na odredbu članka 8. ZZTN-a, koji prigovor sud nije pravilno ocijenio, obrazloživši da su u postupku javne nabave parnične strane slale jednu zajedničku ponudu, odnosno da nisu sudjelovale kao dva poduzetnika. Žalitelj ukazuje na to da su parnične stranke sklopile zabranjene sporazume koji su kao posljedicu imali narušavanje tržišnog natjecanja. Tim se sporazumima primjenjuju nejednaki uvjeti na istovrsne poslove s različitim poduzetnicima, čime ih se dovodi u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurenciju, pri čemu ukazuje na pojam poduzetnika definiran odredbom članka 3. točke 4. ZZTN-a prema kojoj su poduzetnici i jedinice lokalne i podružne odnosno regionalne samouprave kada izravno ili neizravno djeluju na tržištu. Stoga je u konkretnom slučaju društvo Tekija d.o.o. poduzetnik koji je zabranjenim sporazumom doveden u nejednake uvjete u odnosu na one koji bi bili da zabranjenog sporazuma nije bilo, jer bi to društvo bez zabranjenog sporazuma parničnih stranaka platilo istu uslugu 10% jeftinije. Iz navedenog je razvidno oštećenje drugih poduzetnika u identičnim situacijama, s time da žalitelj navodi da je postojanje drugog ponuditelja javno dostupan podatak jer je na internetskim stranicama Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave istaknuta odluka o odbijanju žalbe društva Eurco d.d. izjavljena protiv odluke o odabiru kojom je ponuda zajednice ponuditelja odabrana kao ekonomski najpovoljnija te prilaže navedenu odluku. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da bi slanjem jedne zajedničke ponude bila isključena od primjene odredba članka 8. ZZTN-a, jer je tom zakonskom odredbom propisano da su zabranjeni svi sporazumi između dva ili više poduzetnika, odluke udruženja poduzetnika kao i usklađeno djelovanje, a to za posljedicu ima ništetnost sporazuma po samom zakonu. Pogrešna je i odluka o troškovima postupka jer su tužitelju dosuđeni troškovi sastavljanja podnesaka koji se ne mogu dosuditi u smislu Tbr. 8. točka 1. Odvjetničke tarife jer je tužitelj sve navode mogao istaknuti u tužbi pa ne bi bilo potrebe za pisanjem dodatnih podnesaka te se u konkretnom slučaju radi o podnescima iz Tbr. 8. točke 3. i 4. Odvjetničke tarife. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz obvezivanje tužitelja na plaćanje troškova tuženiku. Predlaže po potrebi pozvati žalitelja na sjednicu vijeća.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu, osporavajući žalbu, s prijedlogom potvrditi prvostupanjsku presudu, a tužitelju dosuditi trošak žalbenog postupka.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama istaknutog žalbenog razloga, pri čemu je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio i na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Presuda je pravilna i zakonita.

7. Presuda nije zahvaćena bitnim povredama postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, kojeg kao jedini žalbeni razlog u žalbi ističe žalitelj.

8. Presuda sadrži valjano obrazloženje glede osnovanosti tužbenog zahtjeva s obzirom na osnovu i iznos sporne tražbine, a naročito s obzirom na razlog osporavanja prijavljene tražbine u predstečajnom postupku nad tuženikom te ovaj sud nalazi da u ocjeni osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva s obzirom na navedeno nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Nema pogrešne primjene materijalnog prava niti pri ocjeni naknadno istaknuto tuženikovog prigovora ništetnosti predmetnih sporazuma o podjeli marže između parničnih stranaka, koje su kao zajednica ponuditelja sudjelovale u postupku javne nabave u kojem je društvo Tekija d.o.o. upravo parnične stranke kao zajednicu ponuditelja izabralo kao najpovoljnijeg ponuditelja za poslove izvođenja poboljšanja vodno-komunalne infrastrukture na području aglomeracije Požega kao i na poslovima razvoja vodno-komunalne infrastrukture na području aglomeracije Pleternica koji se odnose na rekonstrukciju i proširenje sustava otpadnih voda.

10. Prvostupanjski sud pravilno ističe da tuženik taj naknadno istaknuti prigovor ništetnosti predmetnih sporazuma nije niti dostatno činjenično obrazložio, a niti je predložio izvesti bilo koji dokaz radi provjere osnovanosti takvog prigovora.

11. Također, valja reći da u žalbi tuženik u točki 2.3. žalbe po prvi puta iznosi određene činjenice i dostavlja dokaze radi obrazlaganja istaknutog prigovora ništetnosti predmetnih sporazuma o podjeli marže, što nije dopušteno u smislu odredbe članka 352. stavka 1. ZPP-a pa te žalbene navode ovaj sud neće ocjenjivati.

12. Prvostupanjski sud je, suprotno shvaćanju žalitelja, pravilno ocijenio da nema pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno da se ne radi o ništetnosti predmetnih sporazuma u smislu odredbe članka 8. stavka 1. točke 4. ZZTN-a. Pravilno sud obrazlaže da predmetni sporazumi o podjeli marže između parničnih stranaka ne predstavljaju sporazum o nejednakim uvjetima za istovrsne poslove s različitim poduzetnicima, čime bi ih se dovelo u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurenciju. Prije svega jer se ovdje radi o zajedničkom nastupanju tužitelja i tuženika kao zajednice ponuditelja u postupku javne nabave u kojem je sudjelovala, kako proizlazi, još jedna osoba te je naručitelj izabrao upravo parnične stranke kao najpovoljnijeg ponuditelja, odnosno zajednicu ponuditelja. Dakle, ovdje parnične stranke nisu sklapale sporazum u smislu odredbe članka 8. stavka 1. ZZTN-a kao dva neovisna poduzetnika već kao zajednica ponuditelja, dakle, kao jedan subjekt u postupku javne nabave, te njihov sporazum o uvjetima pod kojima su nastupili u postupku javne nabave u konkretnom pojedinačnom poslu nema značenje sporazuma u smislu odredbe članka 8. stavka 1. ZZTN-a.

13. Neosnovani su žalbeni navodi i u odnosu na odluku o trošku postupka koji je u smislu odredbe članka 155. ZPP-a pravilno određen i obrazložen te je također i sukladan odredbi Tbr. 8. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) pa se i ti žalbeni navodi ocjenjuju neosnovanima.

14. Zbog navedenog je presudu valjalo potvrditi u cijelosti primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

15. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka koji se odnosi na sastavljanje odgovora na žalbu ocijenjen je neosnovanim primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Gorana Aralica Martinović