- 1 -             

                            Poslovni broj: 24 Gž R-215/2023-2

Poslovni broj: 24 Gž R-215/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Đ. iz N. G., C., OIB:..., zastupanog po punomoćnici M. J. J., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB:..., radi naknade štete, u povodu žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6579/2020-37 od 24. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2023.

r i j e š i o   j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6579/2020-37 od 24. travnja 2023. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovi postupak.

II. Odluka o troškovima žalbe tužitelja ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 31.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 17. prosinca 2019. do isplate kao i njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019.,  dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. i 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavka 2. i 3. tog Zakona). Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja mu je nastala zbog ozljede na radu 19. ožujka 2019., a koji je zahtjev podnesen protiv tuženika koji je osiguratelj od odgovornosti poslodavca tužitelja, Hrvatske šume d.o.o., za štetu uzrokovanu radnicima zbog ozljeda na radu.

7. Ocjenu o neosnovanosti tog zahtjeva sud prvog stupnja temelji na zaključku da je taj sud vezan konačnim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 3. svibnja 2019. kojim, odlučujući o tužiteljevim pravima iz obveznog zdravstvenog osiguranja, taj Zavod ozljedu nastalu 19. ožujka 2019. nije priznao ozljedom na radu. Stoga prvostupanjski sud u nastavku zaključuje da predmetna ozljeda nije ozljeda na radu te da taj sud nije ovlašten ponovno utvrđivati razloge na temelju kojih tužitelju upravnim aktom HZZO-a nije priznata ozljeda na radu. Zbog toga odbija tužbeni zahtjev.

8. Iako sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je vezan konačnim rješenjem HZZO-a kojim je odlučeno o tužiteljevim pravima iz obveznog zdravstvenog osiguranja, nepravilan je njegov zaključak da je ocjena predmetne ozljede koja je dana u upravnom postupku o kojem je riječ od prethodnog značenja za odluku u ovom parničnom postupku.

9. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 3. svibnja 2019. proizlazi da je to rješenje doneseno na temelju odredbi članka 67. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13., 137/13., dalje: ZOZO). Prema tom propisu, ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, ne smatra se ozljeda do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnom mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti. Člankom 66. toga ZOZO-a su propisane ozljede koje se smatraju ozljedom na radu prema tom Zakonu.

10. Očito je, stoga, da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje u upravnom postupku odlučivao o pravima iz obveznog zdravstvenog osiguranja prema ZOZO-a te je ozljedu koja je nastala 19. ožujka 2019. procjenjivao ozljedom na radu samo u smislu tog Zakona, a kako jasno i proizlazi iz odredbi članaka 66. i 67. ZOZO-a.

11. Imajući na umu da predmet spora nisu tužiteljeva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja o kojima je odlučeno uz primjenu ZOZO-a i uz tumačenja u skladu s tim Zakonom, nego naknada štete koja mu je nastala ozljedom na radu o kojoj se odlučuje uz primjenu članka 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18., dalje: ZZR), doneseno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za ovaj postupak nema značaj koji mu pridaje prvostupanjski sud niti zaključci upravnog tijela doneseni na temelju ZOZO-a obvezuju sud prvog stupnja prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva o kojoj treba odlučiti na temelju ZZR-a. To zato što je za pravilnu odluku o tome je li štetni događaj koji je predmet spora ozljeda na radu ili nije, potrebno primijeniti članak 3. stavak 1. točku 14. ZZR-a prema kojem je ozljeda na radu ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad, vodeći računa o tome da ZZR, koji je mjerodavni posebni propis, za razliku od ZOZO-a, ne sadrži negativnu definiciju ozljede na radu. Pritom iz spisa predmeta proizlazi da je štetni događaj o kojem je riječ zabilježen u prijavi ozljede na radu tužiteljeva poslodavca.

11.1. Zbog toga se ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da ozljeda tužitelja od 19. ožujka 2019. nije ozljeda na radu u smislu propisa koji je mjerodavan za odgovornost poslodavca (i tuženika kao njegova osiguratelja) za štetu koja radniku nastane zbog ozljede na radu. Ta je odgovornost određena člankom 25. ZZR-a zajedno s pretpostavkama za njezino umanjenje ili oslobođenje od te odgovornosti.

12. S obzirom na to da zbog pogrešnog pravnog pristupa o tome da predmetni štetni događaj nije ozljeda na radu, sud prvog stupnja u pobijanoj odluci nije utvrdio okolnosti odlučne za ocjenu postojanja i opsega odgovornosti tuženika kao osiguratelja tužiteljeva poslodavca od odgovornosti za štetu koja je tužitelju nastala ozljedom na radu 19. ožujka 2019. kao niti visinu te štete, presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. točke 11. ZPP-a. Zbog toga je na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuta prvostupanjska presuda te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

13. U ponovnom će postupku sud prvog stupnja otkloniti gore navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će, rukovodeći se navodima tužbe i odgovora na tužbu, na temelju provedenih dokaza i njihove ocjene prema članku 8. ZPP-a ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva uz pravilnu primjenu mjerodavnih propisa pri čemu će razmotriti gore izraženo pravno shvaćanje ovog drugostupanjskog suda o primjeni materijalnog prava. U novoj će odluci prvostupanjski sud ujedno odlučiti o svim troškovima postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U Varaždinu 15. studenog 2023.

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Dubravka Bosilj v.r.