P-1280/2023-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

J 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sutkinji ovog suda Martini Miočević Šušnjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice: JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],koju zastupa punomoćnik LukA Marčić, odvjetniku u Šibeniku protiv tuženice: REPUBLIKA HRVATSKA, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko upravi odjel Šibenik, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javno održane glavne rasprave dana 12.ožujka 2024.godine u odsutnosti tužiteljice i prisutnosti zastupnika tuženice, a objavljene dana 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnica dijela nekretnine katastarske oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a koji dio je na geodetskom snimku kojeg su izradila Skalar geodetska rješenja d.o.o. Šibenik dana 12.04.2023. godine, označen slovima N-O-P-R-S-T-U- V- N, površine 3706 m2, a koji geodetski snimak u cijelosti odgovara skici mjesta očevida koju je izradio ĆJ, dipl. ing. geod. dana 08.05.2024. godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica CJ (dalje: tužiteljica) je dana 3.kolovoza 2023.godine podnijela tužbu protiv tuženice radi utvrđenja stjecanja prava vlasništva na nekretnini kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a koji dio je na geodetskom snimku kojeg su izradila Skalar geodetska rješenja d.o.o. dana 12.04.2023. godine, označen slovima N-O-P-R-S-T-U- V-N, površine 3706 m2, a koji geodetski snimak u cijelosti odgovara skici mjesta očevida koju je izradio ĆJ, dipl. ing. geod. dana 08.05.2024. godine.

1.1. Predmetnu nekretnina narodnog naziva „Punta Križa“ tužiteljica da je stekla temeljem nasljeđivanja pa se tako u tužbi navodi kako je predmetna nekretnina izvorno bila vlasništvo SJ (pradjed tužiteljice) kojega je naslijedio njegov sin TJ (djed tužiteljice rođ. 1898. godine, umro 1969. godine), a kojega su temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku posl. br. O-672/69 naslijedila supruga LJ i djeca i to: otac tužiteljice BJ, ŽJ i unuci RJ, [adresa] i [adresa]. Nakon smrti LJ istu su naslijedili ŽJ, RJ, ČJ, MJ, UJ, FJ i tužiteljica.

1.2.Međutim, još prije smrti pok. LJ (bake tužiteljice), izvršena je materijalna dioba među nasljednicima pokojnog djeda TJ, i u toj dio predmetna nekretnina je pripala upravo ocu tužiteljice BJ.

U međuvremenu je preminuo otac tužiteljice BJ, te su istoga sukladno rješenju o nasljeđivanju Općinskoga suda u Šibeniku posl. br. O-286/78 naslijedili tužiteljica, njezin brat FJ i majka OJ. Preminuo je i FJ, a njegov nasljednik glede predmetne nekretnine je isključivo tužiteljica, sukladno rješenju o nasljeđivanju Općinskoga suda u Šibeniku posl. br. O-593/85 od dana 20.09.1985. godine. Da je dioba među strankama uistinu provedena razvidno je i iz činjenice što se iza smrti ŽJ nije provodila ostavinska rasprava zbog nedostatka ostavinske mase.

1.3.Predmetna nekretnina narodnog naziva Punta Križa se od davnina nalazila u posjedu obitelji FJ. Nakon izgradnje Jadranske magistrale šezdesetih godina prošlog stoljeća, predmetna nekretnina je podijeljena na dva fizički odvojena zemljišta koje presijeca jadranska magistrala, današnje kat. oznake čest. br. 4129/1, K. O. [katastarska općina]. Pokojni djed tužiteljice je svojevremeno, pokrenuo parnični postupak radi uknjižbe prava vlasništva na dijelu zemlje zvane Punta križa, i to na dijelu koji se nalazi ispod magistrale, te je i ishodovao presudu Općinskoga suda u Šibeniku posl. br. P- 186/67 od dana 12.07.1967. godine u kojoj je utvrđeno da je djed tužiteljice vlasnik za cijelo čest. br. 376/44, K. O. [katastarska općina]. U tužbi temeljem koje je donesena presuda posl. br. P-186/67, već se tada navodilo da se predmetna nekretnina od davnina nalazi u posjedu obitelji FJ. Prema tome, djed tužiteljice se uknjižio na dio zemlje zvane Punta Križa ispod jadranske magistrale kat. oznake čest. br. 376/44, K. O. [katastarska općina], dok je predmet ovoga postupka preostali dio zemlje zvane Punta Križa, a koji se katastarski identificira kao kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a koji dio je na geodetskom snimku kojeg su izradila Skalar geodetska rješenja d.o.o. dana 12.04.2023. godine, označen slovima N-O-P-R-S-T-U-V-N, površine 3706 m2. Pregledom prerisa katastarskog plana vidljivo je kako se radi o nekad jedinstvenoj cjelini, koja je danas presječena Jadranskom magistralom, te se dio koji je predmet ovoga traženja izravno nastavlja na čest. br. 376/44, K. O. [katastarska općina]. Nekad je predmetna nekretnina bila vinograd maslinik, a danas se više ne obrađuje.

1.4. U zemljišnim knjigama kao vlasnik je upisana Republika Hrvatska iz kojeg upisa se izvodi pasivna legitimacija tuženice.

2. U prilog tužbi tužitelj dostavlja negativni odgovor nadležnog državnog odvjetništva ODO, Građansko upravnog odjela N-DO-121/2023 od 12.lipnja 2023.godine povodom zahtjeva za mirno rješenje spora pod poslovnim brojem N-DO- 121/2023, kao dokaz o postupanju sukladno odredbi čl. 186.a.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 80/22 i 114/22; dalje ZPP) prije podizanja ove tužbe.

3.Tuženica osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev navodeći kako tužiteljica nije dokazala navode o stjecanju prava vlasništva dijela nekretnine katastarske čestice [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nasljeđivanjem i diobom i to jer je iz dostavljenih rješenja o nasljeđivanju razvidno kako spomenuta nekretnina nije bila dio ostavinske mase, a tužiteljica nije dokazala da i njezini prednici bili vlasnici predmetnog dijela nekretnine. Nadalje, na okolnost materijalne diobe nije priložen niti jedan dokaz. Predmetna nekretnina je u katastarskom operatu upisana kao posjed Republike Hrvatske čime je oborena presumcija poštenog posjeda. Tužiteljica nije mogla steći predmetnu nekretninu temeljem nasljeđivanja i materijalne diobe obzirom da nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima.

4. U tijeku postupka sud je pregledao dokumentaciju koja prileži spisu i to:Skicu izmjere izrađenu od Ska lar geodetska rješenja d.o.o. Šibenik od dana 12.travnja 2023.godien (list 5 spisa), rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku iza pok.TJ od dana 27.veljače 1970.godine (list 6 i 37 i 38 spisa), iza pok.LJ posl.br.O-795/97 od 7.prosinca 1979.godine (list 7 i 35,36 spisa); iza pok.BJ posl.br.O-286/1973 od 7.kolovloza 1973.godine (list 10 spisa), iza pok.FJ posl.br. O-593/1985 (list 12 spisa), iza pok.ŽJ posl.br.O-907/2003 (list 13 spisa), Presudu na temelju priznanja od 12.srpnja 1967.godine posl.br. P-186/67 (list 17 spisa), e izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (list 19; 21 do 23 spisa), Izvod iz katastarskog plana Državne geodetske uprave, PU za katastra Šibenik (list 20 spisa) i rješenje o naknadno pronađenoj imovini Općinskog suda u Šibeniku posl.br. O-1791/2023 od dana 3.srpnja 2024.godine iza pok. BJ (list 51 i 52 spisa).

4.1. Sud je održao uviđaj na licu mjesta dana 19.travnja 2024.godine uz sudjelovanje vještaka mjernika ĆJ dipl.ing.geod. te izveo dokaz saslušanjem svjedoka GJ, PJ i NJ (list 41 do 43 spisa).

5.Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje stjecanja prava vlasništva na kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a koji dio je na geodetskom snimku kojeg su izradila Skalar geodetska rješenja d.o.o. dana 12.04.2023. godine, označen slovima N-O-P-R-S-T-U- V-N, površine 3706 m2, a koji geodetski snimak u cijelosti odgovara skici mjesta očevida koju je izradio ĆJ, dipl. ing. geod. dana 08.05.2024. godine pozivajući se na nasljeđivanje, materijalnu diobu između sunasljednika pokojnog prednika TJ i dugogodišnjim posjedom (dosjelošću) njezinih pravnih prednika, sve prikazano na spomenutim geodetskim nacrtima.

7. Temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka, te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ovaj sud je zaključio kako u nastavku slijedi i utvrdio slijedeće činjenično stanje.

8. Pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari nije sporna, a da je tome tako proizlazi iz priloženog e izvadaka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

9. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj posl.br. O-672/69 iza pok.TJ, pok.SJ, rođen 1898., preminuo 1969.godine, utvrđeno je da su njegovi nasljednici kći ŽJ, unuci sin BJ, kći ŽJ, unuci JJD, ĆJD i CJD, a u rješenjima u nasljeđivanju ne nalazi se u ostavinskoj masi nekretnina koja predstavlja predmet spora u ovoj pravnoj stvari.

10. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj posl.br. O-795/79 od dana 7.prosinca 1979.godine iza pok.LJ sud je utvrdio kako je rođena 1894., a preminuo 1979.godine, kako su joj nasljednici JJD, ĆJD, CJD, FJ, ZJ i kći ŽJ, a u rješenjima u nasljeđivanju ne nalazi se u ostavinskoj masi nekretnina koja predstavlja predmet spora u ovoj pravnoj stvari.

11. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj posl.br. O-593/85 od dana 20.rujna 1985.godine iza pok.FJ razvidno je kako je rođen 1961., a preminuo 1984.godine, kako su mu nasljednici majka OJ i sestra JJ, a u rješenjima u nasljeđivanju ne nalazi se u ostavinskoj masi nekretnina koja predstavlja predmet spora u ovoj pravnoj stvari.

12.Uvidom u rješenje o naknadno pronađenoj imovini Općinskog suda u Šibeniku posl.br. O-1791/2023 od dana 3.srpnja 2024.godine iza pok. BJ (rođenog 1930., preminulog 1978.godine) razvidno je da je kao izvanknjižna imovina unesena u sastav ostavinske mase unesen je dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a koji dio je na geodetskom snimku kojeg su izradila Skalar geodetska rješenja d.o.o. dana 12.04.2023. godine, označen slovima N-O-P-R-S-T-U- V-N, površine 3706 m2.

13.Nesporno je da u priloženim rješenjima nekretnina koja je predmet spora nije navedena kao ostavinska masa pokojnika, izuzev u rješenju o naknadno pronađenoj imovini od 3.srpnja 2024.godine iza pok.BJ. Pod ostavinskom imovinom razumije se sva imovina koja može biti predmet nasljeđivanja koju je ostavitelj kao svoje vlasništvo posjedovao. Dakle, i nepokretna imovina za koju nasljednici tvrde da je vlasništvo ostavitelja, pri čemu nije od značenja što su eventualno određene nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi na imenu druge osobe, u konkretnom, među ostalim i na imenu tuženice. U tom slučaju imovina se nasljeđuje kao izvanknjižno vlasništvo (Županijski sud u Bjelovaru, Gž-2473/00 od 21. prosinca 2000.g.).

13.1. Dakle, za ocjenu predstavlja li neka nekretnina ostavinu nije odlučno da li je ta nekretnina u zemljišnoj knjizi upisna na ime ostavitelja kao vlasnika niti da li je navedena u rješenju o nasljeđivanju iza istoga već je odlučno da je ta nekretnina predstavljala njegovu imovinu u času njegove smrti.

14. Uviđajem na licu mjesta održanom dana 19.travnja 2024.godine uz sudjelovanje vještaka geodetske struke izvršena je identifikacija predmeta spora pa je utvrđeno kako pokazano stanje na terenu u cijelosti odgovara geodetskom snimku priloženom uz tužbu izrađenom od VJ. U naravi se radi o zemljištu sa dvije strane obilježenim suhozidom, s a s jedne strane prema cesti pokosom. U svojem zapadnom dijelu vidljive su tzv.prizide, po cijeloj površini vidljivo je i nekoliko stabala maslina i nekoliko stabala smokava. Također je razvidno da je površina bila zahvaćena požarom i da su to danas nagorjele biljke. Površina predmetne čestice iznosi 3076 m2, idenstificira s kao dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i skici mjesta očevida označen je slovima N-O-P-R-S-T-U-V-N.

15. Na okolnost dugogodišnjeg posjedovanja sud je prilikom održavanja uviđaja, na licu mjesta saslušao svjedoke IJ, HJ i EJ.

15.1. Svjedokinja GJ, nesrodna s tužiteljicom, rođena 1962.godine, navodi kako je međaš sa tužiteljicom, a u odnosu na predmet spora navodi kako je tužiteljica predmetni teren naslijedila od oca BJ, a BJ od svog oca TJ, djeda tužiteljice, a on od SJ, pradjeda. Nekretnina se prenosila s koljena na koljena. Svjedokinja se sjeća kako je viđala još kao dijete Ć kako obrađuju vinograd, masline i smokve, a kako je ovo podurčje zvano Punta Križ bilo više puta opožareno, vide se samo izdanci starih maslina i smokava. Što se ograđenosti tiče, teren je bio ograđen suhozidom koji je djelomično porušen zbog proteka vremena i prolazaka stoke. Nakon TJ i LJ na identičan način nastavljaju s korištenjem predmeta spora. Zemlja u ovom predjelu da je u privatnom vlasništvu i da nikad nitko nije ometao u korištenju ove zemlje. Svjedokinja pojašnjava kako su svi živjeli na otoku Krapnju i brodovima zajedno dolazili i obrađivali masline, a potom kad bi bile sezona branja maslina, grožda vozili nazad na Krapnja tako preko 200 godina. Drugi dio nekretnine od tužiteljice da se nalazi ispod magistrale kao što je svima njima zbog prolaska magistrale šezdesetih godina prošlog stoljeća.

15.2. Svjedok PJ, nesrodan sa umirovljenicom, 1948.godine, da je nekretninu udaljenu 200 metara od predmeta spora stekao nasljeđivanjem od svojih prednika i kako je tužiteljica naslijedila ovu zemlju od BJ, on od svog oca TJ, a ovaj od SJ, također, potvrdio iskaz svjedokinje o navode o korištenju nekretnine, zajedničkim odlascima s Krapnja na kopno te kako se on osobno najviše sjeća bake od tužiteljice, LJ. Nadalje, kako su svima nekretnine presječene prolaskom magistrale. Sporova oko korištenja nikad nije bilo.

15.3. Svjedok NJ, 1955.godine rođen, u srodstvu s tužiteljicom tako što su pokojni otac od tužiteljice i njegova majka brat i sestra. Teren koji je predmet spora da je pripao njegovog ujaka BJ, a izvorno da je zemlja bila od pradjeda SJ kojeg je naslijedio TJ. Njegova majka C da mu je pričala kako su kopali sve do vrha brda iako se radilo o krševitom području, a sve iz razloga teške neimaštine morao se iskoristili svaki komad zemlje. U odnosu na pravni slijed nasljeđivanja, obrađivanja i neometano korištenje, identično iskazuje kao i svi ostali svjedoci u odnosu na suhozide, isti su postojali, a sada djelomično nedostaju zbog prolaske stoke.

15.4. Saslušani svjedoci su u svim bitnim dijelovima iskazivali identično po pitanju poznavanja rodoslovlja obitelji tužiteljice pa su tako identično iskazivali kako je zemlju zvanu Punta Križa izvorno stekao ĐJ, pradjed tužiteljice, kojeg je naslijedio dida TJ (1898-1969.), a zatim otac tužiteljice BJ. O tome da je provedena materijalna dioba nakon smrti TJ svjedoči i svjedok NJ, ujak tužiteljice i kao takav upoznat s podjelom imovine unutar obitelji.

15.5.Stanje upisano u katastarskom operatu i zemljišnjim knjigama je po ocjeni ovog suda formalne prirode što se zaključuje iz iskaza svih saslušanih svjedoka koji i sami imaju svoje nekretnine u neposrednoj blizini i koji potvrđuju način korištenja nekretnina kako svojih tako i tužiteljičinih od stran njezinih prednika, s posebnim TJ i LJ koje su najviše viđali u polju,kako obrađuju zemlju na način da se sadi i održava vinovu lozu, masline, smokve, kako je zemlja bila suhozidom odijeljena, a u postojanje kojih se i sam sud uvjerio neposrednim zapažanjem na terenu pritom imajući u vidu djelomičnu porušenost suhozida obzirom na protek vremena od gradnje istih i činjenicu da su posjednici dovodili životinje na predmet spora (jednako kao i susjedne nekretnine jer su svjedoci davajući iskaz paralelno iskazivali o identičnom načinu korištenja i njihovih prednika) kao i potvrdili općepoznatu činjeicu u ovim krajevima o presijecanju parcela prolaskom magistrale šezdesetih godina prošlog stoljeća, čemu u prilog govori i priložena presuda P-186/67 u postupku koji se vodio između fizičkih osoba, za posjed ispod magistrale, što se utvrđuje pregledom katastarskog plana,a iz kojeg je također razvidno da se radilo o posjedu privatnih osoba, pa tako konkretno o posjedu LJ).

16. Svjedoci su svjedočili o činjenicama koje su im poznate neposredno (isti imaju nekretnina u blizini), a navodi odgovaraju zatečenom na licu mjesta pa se tako sud neposrednim zapažanjem uvjerio u ograđenost nekretnina, postojanju ostataka kultura imajući u vidu učestalost požara u tom kraju, što također predstavlja općepoznatu činjenicu u ovom kraju. Svjedoci su detaljno iskazivali način posjedovanja te da bi se radilo o mirnom uživanju istog.

16.1.Sud je cijenio činjenicu da u tako malom mjestu stanovnici poznaju lokalne običaje i događanja, pa tako da im je poznato i koja od nekretnina kome pripada i da se zemlja u obitelji u pravilu prenosila s koljena na koljeno pritom detaljno navodeći rodoslovlje od pradjeda do prednika tužitelja.

17. Odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu dana 01. siječnja 1997. godine, bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. godine („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

17.1.Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije dana 08. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

17.2. Nastavno na rečeno, iz iskaza svjedoka, priložena rješenja o nasljeđivanju, zaključuje se kako su prednici tužitelja u dugogodišnjem posjedu i prije 1941. godine, ali imajući u vidu citirane odredbe u toč. 17.2. svakako je prošlo više od 40 godina mirnog posjeda tužiteljičinih prednika.

17.3. Tuženica nije predlagala dokaze na okolnost da bi posjed tužiteljice odnosno njezinih pravnih prednika bio nepošten, niti je osporila iskaze saslušanih svjedoka i skice mjesta očevida, kao i utvrđenja prilikom očevida, iz čega slijedi kako poštenje posjeda tužiteljičinih pravnih prednika nije osporeno. Posjed je pošten, odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (paragraf 328 OGZ). Poštenje (savjesnost) se pretpostavlja.

17.3. Zaključak ovog suda je da je tužiteljica dokazala kako je nasljeđivanjem od svog brata FJ, stekla vlasništvo predmeta spora, a on nasljeđivanjem od majke OJ i oca BJ, koji da je nasljeđivanjem od svog oca i majke TJ i LJ, stekao pravo vlasništva na istom, a prethodno diobom za vrijeme života LJ, a oni, imajući u vidu da je Ć preminula 1979.godine, TJ 1969.godine, dugogodišnjim posjedom počevši još od pradjeda tužiteljice SJ, stekli pravo vlasništva na predmetu spora. Dakle, ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV- a (u trajanju od 40 godina), svakako dovršen do vremena stupanja na snagu ZV-a, zbog čega je zahtjevu tužiteljice valjalo udovoljiti u cijelosti i presuditi kao u izreci, kontinuiranim, mirnim i od nikog ometanim posjedom prednika izvršavanog glede spornih nekretnina više od 40 godina, a svakako i ranije što su o posrednim i općepoznatim činjenicama za žitelje onog kraja iskazivali saslušani svjedoci .

18. Odluka o trošku je izostala obzirom da isti stranke nisu ni potraživale (čl. 154.ZPP).

19. Slijedom iznesenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Šibenik, 23.travnja 2025.

Sutkinja

Martina Miočević Šušnjić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu nadležnom drugostupanjskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste, a ulaže se putem ovog suda u tri primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku