Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž Ovr-79/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. OIB 57509775367 Zagreb, Radnička cesta 41, zastupanog po punomoćnici Anji Barić, odvjetnici iz Zagreba, protiv ovršenice ŽR OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po odvjetnicima Odvjetničkog društva Rački i Kolege iz Zagreba, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja od ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Ovr-1276/2019-22 od 26. veljače 2025., 23. travnja 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana, potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Ovr-1276/2019-22 od 26. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev ovršenice za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Na temelju ovršne javnobilježničke isprave-ovršnog javnobilježničkog akta Ugovora o [broj kredita] solemniziranog po javnom bilježniku Nataši Jelić-Veršić iz Križevaca pod brojem OU-374/06, sa potvrdom ovršnosti 13. svibnja 2016., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja i to:

- iznosa od 32.463,56 CHF u protuvrijednosti EUR prema srednjem tečaju CHF kod Hrvatske narodne banke na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, -iznosa od 12.398,54 CHF u protuvrijednosti EUR prema srednjem tečaju za CHF kod Hrvatske narodne banke na dan plaćanja,

- iznosa od 4.253,77 CHF u protuvrijednosti EUR prema srednjem tečaju za CHF kod Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, te

- iznosa od 340,43 EUR na ime troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

određuje se ovrha

na nekretnini ovršenice upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k.čbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište i voćnjak od 180 čhv, zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti te nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom.

II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda izvršiti zabilježbu predmetne ovrhe na mjesto upisane zabilježbe na toj nekretnini pod brojem Z-13280/19."

2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žali se ovršenica iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi u bitnom ističe da sud nije ispravno proveo test razmjernosti u skladu s odredbama Ustava Republike Hrvatske i Konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda na koje se ovršenica pozvala, te odredbama članka 80. b. Ovršnog zakona u tome čije je pravo u konkretnom slučaju pretežnije. Posebno ističe da sud nije ispravno ocijenio pravičnu ravnotežu između interesa ovrhovoditelja i interesa ovršenice. Dalje navodi da je predmetna nekretnina na kojoj je određena ovrha jedina nekretnina koja joj služi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba budući da drugih nekretnina u svom vlasništvu nema, a ne postoje ni druge mogućnosti iz kojih može namiriti svoju potrebu za stanovanjem. Tvrdi da joj je to jedina nekretnina u kojoj živi zajedno sa svojim sinom i unukom koja se školuje u kojoj su dva kućanstva ovršenice i njenog sina sa djetetom koji isto nemaju druge nekretnine za život, a što je zaštićeno člankom 1. protokola broj 3. Europske konvecije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. ističe da je prvostupanjski sud pri ocjeni pravične ravnoteže između interesa ovršenice i interesa ovrhovoditelja propustio uzeti u obzir da je u konkretnom slučaju ovrhovoditelj agencija za naplatu potraživanja koja u svom portfelju i temeljnom kapitalu ima više milijunsko iznose, dok ovršenica nema kapitala i uzdržava ju sin koji živi u njenoj kući. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje na način da odbije zahtjev ili ukine rješenje i ovršni prijedlog odbaci, te naloži ovrhovoditelju da naknadi ovršeniku troškove postupka. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 eura.

3. Na žalbu ovršenice nije odgovoreno.

4. Ispitujući zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja temeljem odredbe članka 365. stavak 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u svezi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ-a), u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nije počinjena niti jedna od citiranih bitnih povreda odredaba postupka, te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

5. U odnosu na odlučne žalbene navode ovršenice potrebno je odgovoriti da su odredbom članka 50. OZ-a taksativno navedeni žalbeni razlozi protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave, a ovršenica se u svojoj žalbi ne poziva niti na jedan od propisanih žalbenih razloga.

6. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na primjenu odredbi članka 50. stavak 1. točka 7. i 8. OZ-a ovršenica je rješenjem poslovni broj Ovr-1276/2019-8 od 5. veljače 2021. upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom dok je provodom ostalih žalbenih razloga spis predmeta proslijeđen radi odlučivanja drugostupanjskom sudu.

7. U postupku nije sporno da je ovrhovoditelj prijedlogom za ovrhu zatražio namirenje novčane tražbine koju je stekao temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 6. veljače 2018. od ustupitelja Erste & Steiermarkische bank d.d. koji je bio vjerovnik te tražbine temeljem ovršne isprave, Ugovora o [broj kredita] solemniziranog po javnom bilježniku Nataši Jelić-Veršić iz Križevaca pod brojem OU-374/06 koji je postao ovršan 13. svibnja 2016., a koji je kao kreditor sklopio sa korisnicom kredita CR te sudužnicima OR i MR, dok je ovršenica kao založni dužnik dobrovoljno dopustila uknjižbu založnog prava na ovdje predmetnoj nekretnini u svrhu osiguranja povrata toga kredita.

8. U odnosu na ove žalbene navode potrebno je odgovoriti da u predmetima kada je potraživanje osigurano hipotekom na nekretnini, kao u konkretnom slučaju ne primjenjuje se odredba članka 80.b OZ-a, već se primjenjuje odredba članka 77. stavak 1. OZ-a, koja zabranjuje ovršeniku protivljenje ovrsi sa pozivanjem na razloge iz članka 75. stavak 1. i članka 76. stavak 1. OZ-a, te i na druge odredbe OZ-a o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavka 4., 5. i 6. OZ-a, koje se ovdje ne primjenjuju.

9. Ovdje je potrebno posebno istaknuti da u Zakonu o izmjenama i dopunama OZ-a/17 (dalje: ZID OZ/17) nije derogirana odredba članka 77. OZ-a u odnosu na članak 80.b OZ-a, a što je sasvim logično obzirom da bi time članak 80.b OZ-a predstavljao protuustavnu odredbu s obzirom na stečena prava založnog vjerovnika, ovdje ovrhovoditelja, koja omogućuju da založni vjerovnik može ostvariti svoje pravo na namirenje tražbine iz vrijednosti zaloga, te po svojoj volji izabrati hoće li zahtijevati namirenje svoje tražbine iz vrijednosti zaloga ili imovine svog dužnika ili istodobno iz zaloga i dužnikove imovine.

10. Prema tome, samo provođenje ovrhe nije u protivnosti odredbama OZ-a obzirom da se trebaju uzeti u obzir i odredbe o zaštiti prava založnog vjerovnika, jer ovršenik kao založni dužnik, sukladno članku 77. OZ-a se ne može protiviti ovrsi niti ograničavati ovrhu na založenoj nekretnini, a isto tako niti sud ne može prihvaćati kao osnovane takve zahtjeve.

11. Slijedom navedenog proizlazi da se ovršenici ne mogu osnovano pozivati na odredbu članka 80. b OZ-a, budući je ovršena nekretnina, prema stanju spisa, prethodno bila dana u zalog na temelju pravnog raspolaganja vlasnika nekretnine, a što nije niti sporno jer je vlasnik u ugovoru o kreditu (ovršnoj ispravi) dozvolio osnivanje hipoteke na ovršenoj nekretnini, te dozvolio neposredno provođenje ovrhe na toj istoj nekretnini. S obzirom na navedeno, ovrhovoditelj kao založni vjerovnik ima pravo odlučiti i provoditi ovrhu na založenim nekretninama bez ikakvih ograničenja i zapreka u smislu odredbe članka 80. b OZ-a.

12. Nadalje, ovdje je potrebno također istaknuti, odnosno imati u vidu i odredbe članka 336. stavak 4. i članka 339. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17– dalje: ZV).

13. Tako je odredbom članka 336. stavak 4. ZV-a propisano:

"Založni vjerovnik može, bio njegov dužnik vlasnik zaloga ili ne, po svojoj volji izabrati hoće li zahtijevati namirenje svoje tražbine ponajprije iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svog dužnika ili istodobno iz zaloga i dužnikove imovine."

14. Odredbom članka 339. ZV-a propisano je sljedeće:

"(1) Založni vjerovnik ima pravo zahtijevati od vlasnika zaloga da prizna i trpi njegovo založno pravo kao teret na založenoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, a osobito namirenje dospjele tražbine založnog vjerovnika iz vrijednosti zaloga, te da propušta činiti na zalogu ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati, isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo založno pravo ili ga bespravno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju toga prava.

(2) Pravo iz stavka 1. ovog članka ima svaki pojedini od više ovlaštenika istog založnog prava.

(3) Pravo iz stavka 1. ovog članka ne zastarijeva."

15. Uz naprijed navedeno ovdje je potrebno dodatno istaknuti da se odredba članka 80. b stavak 3. točka 5. OZ-a ne može primijeniti u konkretnom slučaju obzirom da se ista primjenjuje samo na pravne poslove koje nastanu nakon stupanja na snagu ZID OZ/17 (članak 44. stavak 3. ZID OZ/17), a pravni posao, odnosno ugovor o kreditu je sklopljen 2008..

16. Ujedno je potrebno ukazati i na odluku Europskog suda za ljudska prava broj 2545/14 od 20. rujna 2016., Nikola Frlan protiv Hrvatske, u kojoj je sud u istovrsnom slučaju proglasio nedopuštenim zahtjev podnositelja (ovršenika), sa sljedećim zaključkom:

"32. Podnositelj je u ovom predmetu prigovarao da je isplata njegovog duga bila izvršena prodajom njegovog doma. Sud napominje da je podnositelj dobrovoljno koristio svoj dom kao instrument osiguranja kredita. Na taj način, podnositelj je pristao da, u slučaju neisplate, vjerovnik može naplatiti dug prodajom njegove kuće.

33. S obzirom na činjenicu da podnositelj nije pokrenuo odgovarajuće postupke radi ispitivanja ugovora o kreditu pred nacionalnim sudovima, podrazumijeva se da je slobodno ušao u sporazum o kojem je riječ, te da je slobodno ugovorio da se kredit može osigurati kućom kao instrumentom osiguranja. Podnositelj je stoga morao biti svjestan da će kuća biti prodana radi isplate nepodmirenih dugovanja, ukoliko ih ne otplati.

34. Prodaja podnositeljeve kuće u ovršnom postupku bila je posljedica neispunjavanja njegovih ugovornih obveza. Što više, to je bila posljedica na koju je izričito pristao.

35. Stoga se može zaključiti da je podnositelj pristao i prihvatio da će se isplata njegovog nepodmirenog duga izvršiti prodajom njegove kuće.

36. U skladu s navedenim, ovaj dio zahtjeva je očigledno neosnovan, te mora biti odbačen u skladu sa člankom 35. stavak 3. (a) i 4. Konvencije."

17. Dakle, primjena odredbe članka 80. b OZ-a je isključena zbog primjene odredbe članka 77. OZ-a, a o tome je i Vrhovni sud RH zauzeo svoje stajalište u Zaključku sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. u Zagrebu poslovni broj Su IV-87/22.

18. Iz navedenog Zaključka proizlazi da žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu članka 80. b. OZ-a ne treba ocjenjivati primjenom članka 80. b. stavak 3. OZ-a u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo.

19. Prema tome, suprotno žalbenim navodima ovršenice prvostupanjski sud je postupio cijeneći sve konkretne okolnosti, imajući u vidu sadržaj odredbi članka 80.b stavak 2. i 3. OZ-a, članka 34. stavak 1. Ustava RH (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) kojom je zajamčena nepovredivost doma, te odredbe članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 10/06 i 2/10, kojim se garantira pravo na poštivanje doma, proveo test razmjernosti sukladno naprijed citiranim odredbama Ustava Republike Hrvatske i Konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda te odredbe članka 80.b stavak 3. OZ-a, kada je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je predmetna nekretnina jedini dom ovršenice i njezine obitelji (u kojem živi sa sinom i sada punoljetnom unukom),

- da se prijedlogom za ovrhu na toj nekretnini zadire u to njezino pravo budući da se predlaže i prodaja nekretnine, što posljedično znači i zahtjev za ispražnjenje i predaju posjeda, odnosno njezino iseljenje kao ovršne radnje koja slijedi prodaji,

- da je miješanje u pravo na dom ovršenice u skladu sa zakonom budući da je ovrhovoditelj ovlašten temeljem ovršne isprave tražiti ovrhu na toj nekretnini na kojoj je ona dobrovoljno dopustila zasnivanje založnog prava radi namirenja predmetne tražbine pa se u smislu odredbe članka 75. stavak 5. OZ-a ne smatra da je nužna za zadovoljenje njezinih životnih potreba,

- da se predloženom ovrhom suprotstavljaju dva legitimna cilja, ovrhovoditeljev kao pravne osobe da namiri svoju novčanu tražbinu budući da je ne može namiriti u skorije vrijeme drugim sredstvima ovrhe, a ovršenice da zaštiti svoje pravo na dom,

- da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi visina tražbine koja se namiruje bila nerazmjerno manja od vrijednosti te nekretnine, kao ni koliko bi zapravo bila vrijednost nekretnine koja je predmetom ovrhe, jer iako je pokrenula parnicu radi proglašenja ovrhe po sada ukinutom rješenju o ovrsi koja se vodi u predmetu ovog suda poslovni broj P-81/2021 ukazujući na ništetnost ugovora o kreditu iz kojeg potječe predmetna tražbina i prigovarajući visini tražbine, na ročištu 8. rujna 2022. je u tom predmetu sama predložila prekinuti postupak do okončanja ovdje predmetnog postupka, što ukazuje da joj nije bio prijeki interes dokazati stvarnu visinu tražbine o čemu bi posljedično mogla ovisiti i osnovanost predmetnog prijedloga za ovrhu, posebice kada bi se utvrdilo da je tražbina nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine.

20. Slijedom navedenog, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima ovršenice da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi predmetnim postupkom bila narušena pravična ravnoteža jer kao što ona želi konzumirati svoje pravo vlasništva isticanjem prava na dom predmetne nekretnine, tako je i pravo ovrhovoditelja ovim postupkom i pokušajem namirenja predmetne tražbine štiti svoje imovinske interese. Za dodati je da je ovršenica samo uopćeno navela kako sudužnici otplaćuju sporni kredit, ali je i navela da je jedan od njih, suprug MR u međuvremenu preminuo pa bi se namirenje sporne tražbine moglo očekivati jedino ustegom od plaće sudužnika KR, dok nije navela kojim bi to drugim sredstvima ovrhe bilo moguće namiriti predmetnu tražbinu.

21. Dakle, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda iz svega naprijed ovrazloženog proizlazi da usvajanjem prijedloga za ovrhu i provedbom ovrhe na nekretnini ovršenice nije narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenice i interesa ovrhovoditelja jer je ovršenica svjesno dopustila zasnivanje založnog prava na predmetnoj nekretnini upravo radi eventualne naplate potraživanja iz naprijed navedenog ugovora o kreditu koje potraživanje sasvim logično nije namireno, kako tijekom roka otplate kredita, a ni nakon 2016., kada je ovršna isprava stekla svojstvo ovršnosti.

22. Prema tome, žalbeni navodi ovršenika nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja o ovrsi, kako činjenično, tako ni pravno.

23. Slijedom navedenog, proizlazi da je pobijano rješenje pravilno i zakonito, pa je isto valjalo temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a, potvrditi i odlučiti kao u izreci rješenja ovog žalbenog suda.

24. Ovršenicima nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nisu uspjeli sa svojom žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a).

25. Ovrhovoditelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ovog ovršnog postupka na temelju odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a).

U Gospću, 23. travnja 2025.

Sudac:

Milka Vraneš