REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-485/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać–Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja: 1. JE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. ČE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Marku Markoviću, odvjetniku u Zagrebu protiv ovršenice Ljubljanske banke d.d., Ljubljana, Glavna filijala Zagreb, Zagreb, Savska cesta 41, OIB 40032571039, zastupane po punomoćniku Matiji Pečatniku, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o reviziji 1. i 2. ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Ovr-23/2019-4 od 25. srpnja 2019., kojim je preinačeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici poslovni broj Ovr-3019/2018-8 od 29. studenoga 2018., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Preinačuje se rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Ovr-23/2019-4 od 25. srpnja 2019. i rješava:
Odbija se žalba ovršenika i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici poslovni broj Ovr-3019/2018-8 od 29. studenoga 2018.
II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici poslovni broj Ovr-3019/2018-8 od 29. studenoga 2018. na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, riješeno je:
"Uvažava se žalba ovršenika Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, preinačuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Crikvenici poslovni broj Ovr- 3019/2018-8 od 29. studenoga 2018. i rješava:
Odbija se prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja LE od 20. travnja 2018., kao neosnovan."
2. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Gž Ovr-23/2019-4 od 25. srpnja 2019. riješeno je:
"I. Uvažava se žalba ovršenika Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, preinačuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Crikvenici poslovni broj Ovr- 3019/2018-8 od 29. studenoga 2018. i rješava:
Odbija se prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja LE od 20. travnja 2018., kao neosnovan.
II. Nalaže se ovrhovoditelju LE nadoknaditi ovršeniku Ljubljanskoj banki d.d. Ljubljana trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 6.412,50 kn u roku od 8 dana.
III. Odbija se zahtjev ovršenika Ljubljanska banka d.d. za naknadom troška postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 14.442,50 kn, kao neosnovan."
3.1. Protiv tog drugostupanjskog rješenja reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) u vezi s čl. 12. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ) podnio je pravni prednik ovrhovoditelja zbog pravnog pitanja za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje glasi:
"U postupku ovrhe na nekretnini, mogu li iz preostalog iznosa kupovnine namirivati svoja potraživanja vjerovnici koji nisu učestvovali u postupku ovrhe na nekretnini niti su u tom postupku zabilježili ovrhu ili imali uknjiženo založno pravo?".
3.2. Predložio je, a budući da na navedeno pitanje nema prakse revizijskog suda, ali postoje važni razlozi za ujednačavanje prakse nižestupanjskih sudova, da se revizija prihvati te da Vrhovni sud Republike Hrvatske drugostupanjsko rješenje preinači i potvrdi rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda.
4. Ovršenik je podnio odgovor na reviziju s prijedlogom da se odbije kao neosnovana, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. U konkretnom slučaju u ovršnom postupku Ovr-2945/2015 (ranije Ovr-161/2010), u kojem nije sudjelovao ovrhovoditelj u ovom postupku, prodana je nekretnina ovršenika za cijenu od 6.056.000,00 kn. Ovrhovoditelj u ovom predmetu je predložio, a sud prvog stupnja prihvatio, ovrhu radi namirenja i njegovih tražbina temeljem više ovršnih isprava iz tog iznosa kupovnine. Drugostupanjski sud je preinačio rješenje o ovrsi suda prvog stupnja i odbio prijedlog za ovrhu uz obrazloženje da je kupovina položena na račun suda sa svrhom namirenja osoba koje imaju pravo na namirenje u predmetu Ovr-2945/2015 i slijedom toga da kupovnina ostvarena u tom predmetu nije tražbina ovršenika na kojoj bi se mogla provesti ovrha niti je sud ovršenikov dužnik.
7. Pravno pitanje koje je postavo ovrhovoditelj je i prema shvaćanju ovog suda važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni. O tom pitanju ovaj sud do sada nije zauzeo pravno shvaćanje, ali je ono načelne naravi i može se pojaviti u praksi, tj. može se pojavit dvojba o tome je li sud eventualni ostatak kupoprodajne cijene na nekretnini postignute u određenom ovršnom postupku dužan vratiti ovršeniku unatoč tome što je predložena ovrha na toj tražbini.
8. Pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda da pravo na namirenje imaju osobe koje su to pravo stekle u ovršnom postupku koji je vođen pod brojem Ovr-2945/2015 prema redoslijedu određenom zakonom. Prema čl. 78. OZ više ovrhovoditelja koji ostvaruju svoje novčane tražbine prema istom ovršeniku i na istom predmetu ovrhe namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz toga predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno. Ovrhovoditelj (ili ovrhovoditelji, ako ih je više) u predmetu Ovr-2945/2015 i ovrhovoditelj u ovom predmetu Ovr-3019/2018 imaju isti status u smislu da imaju svojstvo ovrhovoditelja, ali je naravno razlika u redoslijedu namirenja - oni u predmetu Ovr-2945/2015 imaju prednost jer je njihovo pravo na namirenje nastao prije nego što je nastalo pravo na namirenje ovrhovoditelja u ovom postupku.
9. Međutim, pogrešno drugostupanjski sud smatra da kupovnina ostvarena u predmetu Ovr-2945/15 nije tražbina ovršenika na kojoj bi se mogla provesti ovrha.
10. Naime, prema odredbi čl. 125. st. 3. OZ ako ima tražbina u odnosu na koje rješenje o ovrsi nije postalo pravomoćno najkasnije na dan ročišta za diobu, te će se tražbine namiriti nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi iz preostalog iznosa kupovnine ako je ima, a ostatak će se vratiti ovršeniku. Prema tome, ostatak kupovnine, ako ga ima, predstavlja tražbinu ovršenika (jer ima pravo da mu se taj ostatak vrati) koja može biti predmet ovrhe, a pitanje tko je ovršenikov dužnik ne bi trebalo biti sporno, pri čemu treba reći da to naravno nije sud (nema svojstvo pravne osobe) nego je to Republika Hrvatska čije je sud tijelo i koji poduzima radnju vraćanja ostatka kupovnine u ime Republike Hrvatske (kao što poduzima sve radnje u ime Republike Hrvatske ).
11. Zbog toga razlozi koje je naveo drugostupanjski sud nisu razlozi za odbijanje prijedloga za ovrhu, time da se ukazuje da ako se pokaže da ovrha nije moguća zbog toga što nema ostatka kupovnine ili je taj ostatak vraćen ovršeniku prije nego što je ovrhovoditelj stekao pravo na namirenje, sud će obustaviti ovrhu.
12. Zbog tih razloga riješeno je kao u izreci ovog rješenja pod točkom I. na temelju odredbi čl. 395. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP.
13. Na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Zagreb, 23. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
