Poslovni broj: Usž-1030/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan , predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ŽE, državljanina [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smješten u [adresa], zastupan po opunomoćenici Martini Grgec, odvjetnici u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335,OIB:36162371878, radi naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3865/2024-12 od 10. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3865/2024-12 od 10. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA:UP/I-216- 03/24-06/13298, URBROJ:511-01-212-24-3 od 2. rujna 2024. Točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. Točkom III. izreke presude nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći odvjetnici Martini Grgeci isplati iznos od 1.875,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
2. Rješenjem tuženika od 2. rujna 2024. odbačen je, kao nedopušten, naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnio ĆE, rođen **.**.2004. u mjestu [adresa], država [adresa], državljanin [adresa].
3. Protiv točke I. izreke presude prvostupanjskog suda žalbu je podnio tužitelj radi pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba upravnog spora. Navodi u bitnome da, iako je točna ocjena prvostupanjskog suda da je u postupku i ovom sporu povodom naknadnog zahtjeva, u bitnom iznio iste razloge traženja međunarodne zaštite kao i u ranijem zahtjevu, isto ne može dovesti do ocjene o nedopuštenosti naknadnog zahtjeva i neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Smatra da članak 47. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ne traži da se naknadni zahtjev temelji na bitno drugim razlozima u odnosu na raniji postupak, već se traži postojanje novih činjenica ili dokaza koji u ranijem postupku nisu bili iz opravdanih razloga izneseni. Navodi da novo iznesene činjenice treba gledati u cjelini zajedno s ranije iznesenim činjenicama i dokazima te se moralo uzeti u obzir da je u ovom sporu priložio izvornik vojnog poziva nadležnog vojnog ureda kojim ga se poziva u vojnu službu, a ranije nije raspolagao izvornikom. Smatra da postoji rizik da bi u slučaju uključivanja u vojnu službu ruske vojske bio uključen u počinjenje ratnih zločina i kršenja ljudskih prava koje u [adresa] čine ruske vojne snage, a u slučaju odbijanja bio bi izložen zatvorskom kažnjavanju. Ističe da su, uzimajući njegovu situaciju u cijelini i rizike u slučaju povratka u zemlju podrijetla, povrijeđene i odredbe Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda . Predlaže poništiti točku I. izreke presude prvostupanjskog suda i usvojiti tužbeni zahtjev .Potražuje trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. - ZUS/24), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski je sud utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke tuženika kao i činjenice koje je utvrdio u sporu, na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih u tužbi i na raspravi pred prvostupanjskim sudom .
8. Sud je ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavni i u presudi citirani članak 47. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ 70/15., 127/17. i 33/23.-Zakon), odluku je donio na temelju razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja i za istu dao detaljno obrazloženje, ocjenjujući pri tome navode tužbe.
9. Utvrđeno je da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 47. Zakona, koji propisuje pod kojim uvjetima se može dopustiti naknadni zahtjev. U smislu stavka 3. članka 47. Zakona, naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze, nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Prema stavku 4. članka 47. Zakona, dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.
10. U odnosu na sadržaj članka 47. stavka 3. i stavka 4. Zakona, tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja tuženika i presude prvostupanjskog suda.
11. Naime, u postupku i sporu utvrđeno je da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove od 22. svibnja 2023. odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnio ĆE te da je u roku od 30 dana od dana izvršnosti ovog rješenja imenovani dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a. Navedeno rješenje potvrđeno je presudom Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj:UsI-2249/2023-20 od 27 . lipnja 2024., a ovosudnom presudom poslovni broj:Usž-3815/24 od 13. veljače 2025. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu od 27. lipnja 2024.
12. Saslušan u upravnom postupku na zapisnik 27. kolovoza 2024. u vezi s naknadnim zahtjevom tužitelj je izjavio da je Rusku Federaciju napustio zbog rata, da je poziv dobio 18. ožujka 2024. te da se morao javiti u vojni ured 19. ožujka 2024. Nadalje je izjavio da su djelatnici vojnog ureda 22. ožujka 2024. i 25. ožujka 2024. zvali njegovu majku i pitali zašto se nije javio po pozivu, da zbog nejavljanja mora platiti administrativnu kaznu, a majci su rekli da ga mogu pozvati pred sud. Istaknuo je da se boji vratiti u zemlju podrijetla jer se ne želi boriti. Naveo je da je za vrijeme čečenskih ratova njegov otac otet od ruskih vojnika i ubijen.
13. Tužitelj je detaljno saslušan na raspravi pred sudom 13. prosinca 2024. u vezi s podnesenim naknadnim zahtjevom odnosno na okolnosti problema s kojima bi se suočio povratkom u zemlju podrijetla, nakon čega je sud osnovano zaključio da se naknadni zahtjev temelji u bitnome na istim razlozima koji su ocijenjeni u postupku po zahtjevu za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, da se radi o ponovljenim navodima iz prethodno podnesenog zahtjeva kao i navodima iznesenim na raspravi u ranijem sporu koji se vodio pod poslovnim brojem: UsI-2249/2023.
14. Naime, sud je u ovoj presudi obrazložio, a u vezi s pozivom kojeg je zaprimila njegova majka za vojsku prema kojem se dužan javiti 19. ožujka 2024. u vojni komesarijat, da isti poziv nije cijeno vjerodostojnim u ranijoj presudi u vezi sa zahtjevom za međunarodnu zaštitu te je obrazložio i navode o otmici, ubojstvu oca za vrijeme rusko čečenskog rata (presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj:UsI-2249/2023-20) . Sud je pravilno zaključio da su okolnosti na kojima tužitelj temelji svoj naknadni zahtjev već razmotrene u prethodnom postupku po zahtjevu tužitelja za međunarodnu zaštitu i ne mogu se smatrati novim činjenicama ni dokazima. Istaknuo je da okolnost što tužitelj sada raspolaže izvornikom poziva nije odlučna jer su u prethodnom postupku i sporu izneseni i obrazloženi razlozi zbog kojih poziv nije prihvaćen vjerodostojnim i ne iscrpljuju se u činjenici da tada nije raspolagao izvornikom istog. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev jer je ocijenio pravilnim zaključak tuženika da se radi o nedopuštenom zahtjevu.
15. Imajući na umu predmet u cjelini odluke i tuženika i prvostupanjskog suda su donesene i obrazložene prema u konkretnom slučaju mjerodavnim odredbama materijalnog i postupovnog prava. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje. Tužitelj nije dokazao da Upravni sud u postupanju ili pri donošenju odluke nije poštovao odredbe Konvencije, da je proizvoljno protumačio mjerodavne odredbe zakona ili drugih propisa.
16. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
17. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 23. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Otočan
