Poslovni broj: Usž-319/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja JF, [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi prava na naknadu troškova prijevoza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-898/22-15 od 13. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 898/22-15 od 13. svibnja 2024.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-08/22-01/44, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od 21. ožujka 2022. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-08/22-01/44, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od 21. ožujka 2022.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Dubrovnik, KLASA: UP/I-502-08/21-01/499, URBROJ: 338-19-02- 22-03 od 3. siječnja 2022.

3. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 3. siječnja 2022. tužitelju je djelomično priznato pravo na naknadu troškova prijevoza jeftinijim prijevoznim sredstvom na relaciji Dubrovnik – Zagreb dana 25. listopada 2021., Zagreb – Dubrovnik dana 28. listopada 2021. i Dubrovnik – Zagreb dana 14. studenoga 2021., te pravo na naknadu troškova prijevoza skupljim prijevoznim sredstvom – zrakoplovom na relaciji Zagreb – Dubrovnik dana 17. studenoga 2021., na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, dok je zahtjev za naknadu troškova prijevoza skupljim prijevoznim sredstvom – zrakoplovom na relaciji Dubrovnik – Zagreb odbijen kao neosnovan (točka 1. izreke) te je određeno da će priznati troškovi prijevoza u ukupnom iznosu od 1.201,87 kuna biti isplaćeni na tekući račun tužitelja (točka 2. izreke).

4. Tužitelj u žalbi navodi da je tijekom postupka tražio da mu se omogući naknada troškova prijevoza skupljim prijevoznim sredstvom za ostala tri putovanja zrakoplovom radi njegovog općeg zdravstvenog stanja i dobivanja kapi autolognog seruma zbog izrazite suhoće očiju. Pri tome ističe da boluje i od niza drugih kroničnih bolesti: F62.8 (Ostale trajne promjene ličnosti), F33.2 (Povratni depresivni poremećaj, sadašnja epizoda teška, bez psihotičnih simptoma), F60.3 (Emocionalno nestabilna ličnost), F28 (Ostali neorganski psihotični poremećaji), F43.1 (Posttraumatski stresni poremećaj) i G93.4 (Encefalopatija, nespecificirana), a zbog kojih je liječnica opće prakse još u nalazu od 13. siječnja 2009. navela da mu je uputno odobriti mogućnost brzog transporta zbog naravi bolesti (bolova i grčenja tijela). Smatra da navedeno ne treba tumačiti kao preporuku, nego kao opravdanost i nužnost. Poziva se na članak 64. stavak 2. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja („Narodne novine”, 49/14., 51/14., 11/15., 17/15., 123/16., 129/17., 09/21., 90/22., 147/22., 156/22., 73/23. i 76/23. – dalje: Pravilnik) te ističe da Liječničko povjerenstveo Direkcije nije uzelo u obzir njegovo cjelokupno zdravstveno stanje, a prvostupanjski sud je samo navedenu ocjenu nekritički prihvatio. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je u cijelosti suglasan s pobijanom presudom i da ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu. Smatra da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo te stoga predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

6. Žalba je osnovana.

7. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje osnovanima.

8. Postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je zahtjevom tužitelja od 26. studenoga 2021. za priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza skupljim javnim prijevoznim sredstvom - zrakoplovom na relaciji Dubrovnik – Zagreb dana 25. listopada 2021., Zagreb – Dubrovnik dana 28. listopada 2021., Dubrovnik – Zagreb dana 14. studenoga 2021. i Zagreb – Dubrovnik dana 17. studenoga 2021. radi korištenja zdravstvene zaštite u Kliničkom zavodu za transfuzijsku medicinu i transplantacijsku biologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb zbog izrade kapi autolognog seruma (dijagnoza H16.1 – Drugi superficijalni keratitis bez konjunktivitisa), njihovog skladištenja i prijevoza, odnosno osiguranja „hladnog lanca” u transportu.

9. Postupajući po zahtjevu tužitelja prvostupanjsko javnopravno tijelo je rješenjem od 3. siječnja 2022. tužitelju djelomično priznalo pravo na naknadu troškova prijevoza jeftinijim prijevoznim sredstvom na relaciji Dubrovnik – Zagreb dana 25. listopada 2021., Zagreb – Dubrovnik dana 28. listopada 2021. i Dubrovnik – Zagreb dana 14. studenoga 2021. te pravo na naknadu troškova prijevoza skupljim prijevoznim sredstvom – zrakoplovom na relaciji Zagreb – Dubrovnik dana 17. studenoga 2021., na teret sredstava Zavoda, dok je odbilo zahtjev za naknadu troškova prijevoza skupljim prijevoznim sredstvom – zrakoplovom na relaciji Dubrovnik – Zagreb.

10. Navedeno rješenje od 3. siječnja 2022. doneseno je na temelju nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Regionalog ureda Split od 16. prosinca 2021. koje je utvrdilo da je tužitelj koristio zdravstvenu zaštitu u KBC Zagreb 27. listopada 2021. i 17. studenoga 2021., u koji je upućen jer se radi o jedinoj ustanovi u Republici Hrvatskoj koja proizvodi kapi za oči iz autolognog seruma bolesnika za liječenje dijagnoze H16.1, a prema preporuci specijaliste oftalmologa Opće bolnice Dubrovnik s obzirom na to da se navedeni postupak ne provodi u Dubrovniku, unatoč dozvoli Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske. Stoga je ocijenjeno da tužitelj ostvaruje pravo na povrat troškova prijevoza javnim prijevoznim sredstvom na relaciji Dubrovnik

– Zagreb (25. listopada 2021.), Zagreb – Dubrovnik (28. listopada 2021.) i Dubrovnik

– Zagreb (14. studenoga 2021.), dok zbog osiguranja „hladnog lanca” u transportu preuzetih bočica kapi napravljenih iz autolognog seruma ima pravo na povrat troškova skupljim prijevoznim sredstvom - zrakoplovom na relaciji Zagreb – Dubrovnik (17. studenoga 2021.).

11. Rješenjem tuženika od 21. ožujka 2022. potvrđeno je rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 3. siječnja 2022. jer je na temelju nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije od 8. ožujka 2022. utvrđeno da je tužitelj koristio zdravstvenu zaštitu na tercijalnoj razini u daljoj ugovornoj zdravstvenoj ustanovi, nije se radilo o hitnoj zdrvatsvenoj zaštiti niti je bilo hitnosti u postupanju, a iz učinjene obrade i pregleda 27. listopada 2021. nije bio vidljiv poremećaj zdravstvenog stanja koji bi zahtijevao korištenje skupljeg prijevoznog sredstva.

12. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi utvrdio da su javnopravna tijela u provedenom upravnom postupku pribavila nalaze, mišljenja i ocjene nadležnih liječničkih povjerenstava Zavoda, a koji nalazi, mišljenja i ocjene su izrađeni na temelju medicinske dokumentacije te su iznijeli jasne i valjane razloge za svoju odluku. S obzirom na to da tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju utvrđenja iz upravnog postupka, prvostupanjski sud je ocijenio da je u zakonito provedenom postupku pravilno ocijenjeno da tužitelj ne ispunjava uvjete iz članka 65. stavka 2. Zakona o obveznom zdravstevnom osiguranju („Narodne novine”, 80/13., 137/13. i 98/19. – dalje: Zakon) i članka 64. stavka 2. Pravilnika za ostvarivanje predmetnog prava.

13. Međutim, ocjenjujući provedeni postupak u njegovoj cjelini, Sud ocjenjuje da je istim povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14. Imajući na umu sadržaj članka 65. stavka 2. Zakona, odnosno sadržajno isti članak 64. stavak 2. Pravilnika, da bi se osiguranoj osobi zbog njezinog zdravstvenog stanja moglo odobriti korištenje skupljeg javnog prijevoznog sredstva potrebno je da su ispunjena dva kumulativna uvjeta – postojanje prijedloga izabranog liječnika i odobrenje liječničkog povjerenstva Zavoda doneseno na temelju tog prijedloga. Stoga iz smisla navedene zakonske odredbe proizlazi da je za priznanje predmetnog prava prema propisanim uvjetima nužno zdravstveno stanje osigurane osobe sagledavati u cjelini. Navedeno je potrebno posebno istaknuti jer iz navedene odredbe Zakona i Pravilnika ne proizlazi da se pravo na naknadu troškova prijevoza skupljim prijevoznim sredstvom odobrava osiguranoj osobi samo uzimajući u obzir dijagnozu radi koje je upućena iz mjesta svoga prebivališta, odnosno boravišta u ugovornu zdravstvenu ustanovu, odnosno kod ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse ili ugovornom isporučitelju ortopedskih i drugih pomagala u drugo mjesto, nego njezino cjelokupno zdravstevno stanje.

15. S tim u vezi, tijekom upravnog spora nije bilo moguće provjeriti zakonitost obrazloženja javnopravnih tijela za odbijanje zahtjeva tužitelja u ovome upravnom postupku s obzirom na to da liječnička povjerenstva u oba stupnja upravnog postupka nisu razmotrila zdravstveno stanje tužitelja u cjelini, već samo u odnosu na dijagnozu H16.1 radi koje je upućen na korištenje zdravstvene zaštite u KBC Zagreb.

16. Pri tome ovaj Sud primjećuje da je tužitelj u žalbi protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 3. siječnja 2022. dostavio cjelokupnu medicinsku dokumentaciju o liječenju svih bolesti od kojih boluje te je prigovorio da njegovo zdravstveno stanje nije razmotreno u cjelini, osobito iz razloga što zbog istoga nije u mogućnosti koristiti se jeftinijim prijevoznim sredstvom ukupno četiri puta u razdoblju od petnaest dana na relaciji Dubrovnik – Zagreb i Zagreb – Dubrovnik.

17. Imajući na umu sve naprijed navedeno, tijekom upravnog postupka Liječničko povjerenstvo Direkcije nije razmatralo cjelokupno zdravstveno stanje tužitelja, a tuženik u osporenom rješenju od 21. ožujka 2022. nije otklonio sve žalbene prigovore tužitelja, posebno imajući na umu cjelokupno činjenično stanje u okviru pružanja predmetne zdravstvene zaštite i citirane odredbe Zakona i Pravilnika.

18. Stoga ovaj Sud ocjenjuje da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer da upravni postupak nije proveden u skladu s člankom 65. stavkom 2. Zakona i člankom 64. stavkom 2. Pravilnika u vezi s člankom 51. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, 47/09. i 110/21.), pri čemu je cjelokupni teret ostvarivanja zdravstvene zaštite stavljen na tužitelja, posebno imajući na umu specifičnost dijagnoze zbog koje se zdravstvena zaštita ostvaruje i činjenicu da se unatoč odobrenju nadležnog ministarstva ista ne provodi u mjestu njegova prebivališta.

19. Iz navedenog valja zaključiti da su javnopravna tijela, propustivši provesti postupak na način koji bi omogućio pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a potom i prvostupanjski sud zbog pogrešnih utvrđenja o provedenom upravnom postupku i ocjene njegove zakonitosti, povrijedili pravo tužitelja iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) i članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99., 08/99., 14/02., 1/06. i 13/17.).

20. Slijedom navedenoga, Sud je ocijenio da je žalba tužitelja osnovana te je na temelju ovlaštenja iz članka 74. stavka 2. ZUS-a poništio presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-898/22-15 od 13. svibnja 2024. i osporeno rješenje tuženika te predmet vratio tuženiku na ponovni postupak. U ponovnom postupku će se, nakon potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, novim rješenjem odlučiti o žalbi tužitelja, pridržavajući se pravnog shvaćanja i primjedbi ovog Suda u skladu s člankom 81. stavkom 2. ZUS-a.

21. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 2. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan