Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru,

Stalna služba u Pagu,

Trg kralja Petra Krešimira IV,

Knežev dvor, Pag

Poslovni broj: Psp – 62/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Mariji Knez kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ireni Krpan, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Palić i Partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv 1. tuženika KJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Jadranki Sloković, odvjetnici iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanih tuženika, na ročištu za objavu i uručenje odluke dana 23. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da su tuženici NJ iz [adresa]. (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i ZJ iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), smetali suposjed tužitelja HJ iz [adresa]., (OIB: [osobni identifikacijski broj]), u posljednjem mirnom suposjedu dijela č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica] i dijela č. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] i to na način da su neutvrđenog dana u 2019. godini, a za što je tužitelj saznao 02. travnja 2019. god., na dijelu č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica] i dijela č. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] ukupne površine 74 m2 izgradili betonsku površinu-terasu koja se nalazi sa desne strane posjeda tuženika (gledajući od sjevera prema jugu) do starog kameno-betonskog zida treće osobe i istu ogradili betonskim zidom prema skici lica mjesta izrađenom po sudskom vještaku geodetske struke Nevenu Korljan, dipl.ing.geod. iz listopada 2019. god. i opisanom u skici lica mjesta iz nalaza i mišljenja vještaka kao čin smetanja suposjeda pod točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A čime su onemogućili tužitelja u dosadašnjem načinu i opsegu vršenja suposjeda dijela č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica] i dijela č. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] i korištenje istih kao pristupni put na č. zem. [katastarska čestica] u vlasništvu i posjedu tužitelja.

2. Nalaže se tuženicima uspostava ranijeg suposjedovnog stanja na dijelu nekretnina č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica] i dijela č. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] ukupne površine 74 m2 opisanih i označenih na skici lica mjesta izrađenoj po sudskom vještaku geodetske struke Nevenu Korljan, dipl.ing.geod. iz listopada 2019. god. pod točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A na način da sa tih dijelova č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica] i dijela č. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] uklone betonsku površinu-terasu i betonski zid koji ju ograđuje, a koja se nalazi sa desne strane posjeda tuženika (gledajući od sjevera prema jugu) do starog kameno-betonskog zida treće osobe, sve to u roku od 3 dana.“

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u potraživanom

iznosu

od

2.775,34

eura

(dvijetisućesedamstosedamdesetpeteuraitridesetčetiricenta) sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku ad.2. ZJ trošak parničnog postupka u iznosu od 444,62 eura (četiristočetrdesetčetirieuraišezdesetdvacenta) u roku od 15 dana dok se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika ad.2. za naknadom daljnjeg troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj EJ (dalje: tužitelj) u tužbi predanoj sudu 29. travnja 2019. navodi da je on vlasnik i posjednik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tuženik ad.1. NJ (dalje: tuženik ad.1.) da je vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da se isti zajedno s tuženikom ad.2. ZJ (dalje: tuženik ad.2.) nalazi u posjedu tih nekretnina. Dana 2. travnja 2019. tužitelj da je po dolasku iz Zagreba pokušao doći do svoje nekretnine te da je tada uočio da je tuženik na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] i to između te čestice i predmetne čestice u posjedu tužitelja izgradio betonski zid koji potpuno onemogućava pristup tužitelja na njegovu nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica]. Tužitelj da zajedno sa svojom obitelji zadnjih 40ak godina koristi dio sadašnje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa] iza br.44 a koja je ranije bila sastavni dio čest. zem. [katastarska čestica]. Predmetna nekretnina da se u posjedu tužiteljeve obitelji nalazi sukladno dogovoru o zamjeni nekretnina postignutom između tužiteljeva pok. oca ĐJ i tadašnjih vlasnika čest. zem. [katastarska čestica]. Tadašnji vlasnici da su tužiteljevom ocu ustupili dio tadašnje čest. zem. [katastarska čestica] kao ulaz i pristup tužiteljevom zemljištu a tužiteljev otac da je tadašnjim vlasnicima ustupio stražnji put koji je pripojen njihovom zemljištu. Godine 2016. vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] da su prodali dio predmetne nekretnine u površini od 863 m2 tuženiku ad.1. koji je pritom upućen u postignuti dogovor oko posjeda i korištenja čest. zem. [katastarska čestica] od strane tužitelja. Izgradnjom betonskog zida između predmetnih nekretnina tuženici da su u potpunosti onemogućili tužitelju i članovima njegove obitelji kao i trećim osobama prolaz, pristup i mogućnost korištenja nekretnine tužitelja na kojoj su mu zasađene masline koje ne može obrađivati uslijed čega trpi veliku štetu. Kako su tuženici postupajući na ovakav način samovlasno tužitelju oduzeli suposjed dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji je do smetanja suposjeda tužitelj koristio kao prolaz do svog zemljišta i maslinika to tužitelj predmetnom tužbom traži da se utvrdi čin smetanja suposjeda i naloži uspostavu ranijeg suposjedovnog stanje.

2. Tuženici ad.1. i ad.2. su u odgovoru na tužbu osporili da bi tužitelj tek dana 2. travnja 2019. uočio da bi tuženici onemogućili tužitelju pristup njegovoj nekretnini navodeći da tužitelj ima neometan pristup svojoj nekretnini putem koji je ucrtan u situacijski plan a koji obilazi nekretninu u vlasništvu tuženika ad.1. Tuženici su osporili navode tužitelja da bi tuženici bili upućeni u bilo kakve dogovore između tužitelja i prednika prvooptuženika o postojanju bilo kakvog dogovora oko posjeda i korištenja dijela čest. zem. [katastarska čestica] od strane tužitelja, te su naveli da ni tuženik ad.2. nije usmeno potvrdio tužitelju da će poštovati zatečeno stanje i da neće ometati predmetni posjed. Tuženici su naveli da su u travnju 2018. na čestici u svojem vlasništvu izgradili bazen a o kojoj izgradnji tužitelj da je imao saznanja jer je bio upoznat s građevinskom dozvolom a isti da je prethodno dao suglasnost o uređenju međe. Tužitelj da je tada zatražio intervenciju policije tvrdeći da mu je izgradnjom bazena onemogućen pristup nekretnini u njegovom vlasništvu a što sada tvrdi i u tužbi. Nadalje su tuženici osporili da bi tužitelj bio u posjedu prava služnosti prolaženja preko nekretnine u vlasništvu tuženika ad.1. i u posjedu obaju tuženika jer za istu nije postojala potreba. Tuženici su naveli da tužitelj od travnja 2018. ima saznanja o izgradnji bazena na nekretnini tuženika ad.1. slijedom čega isti da je propustio rok za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda. Slijedom navedenog tuženici predlažu da sud odbaci tužiteljevu tužbu kao nedopuštenu, podredno da istu odbije kao neosnovanu uz naknadu troška tuženicima.

3. Podneskom od 10. srpnja 2019. tužitelj je naveo da su tuženici 8. srpnja 2019. na spornom dijelu još više podignuli prethodno izgrađeni zid na visinu od cca 1,5 metara te između podignutog zida zalili beton i napravili dio terase slijedom čega je tužitelj u skladu s novonastalim okolnostima uredio tužbeni zahtjev.

4. Sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Nevena Korljana iz listopada 2019., te skici lica mjesta iz listopada 2019., kao i dopuni nalaza i mišljenja vještaka od 21. srpnja 2020. tužitelj je podneskom od 2. ožujka 2020. uskladio tužbeni zahtjev na način da isti traži suposjedovnu zaštitu a kako to glasi u izreci ove odluke. Podneskom od 29. siječnja 2025. tužitelji je uredilo tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad.1. budući je isti u međuvremenu postao punoljetan pri čemu nije promijenjen deklaratoni i kondemnatorni tužbeni zahtjev.

5. Sud je u dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja izveo dokaze uvidom i čitanjem: fotografije (list spisa 5-7), stranice dnevnika (list spisa 8-10), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 11 i 14-15), prikaz izmijenjenog stanja na katastarskom planu (list spisa 12-13), situacijski plan (list spisa 25, 32), izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz nazočnost vještaka geodetske struke Nevena Korljana (list spisa 55-56), dopis PP Novalja od 22. listopada 2019. (list spisa 57), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Nevena Korljana i skica lica mjesta iz listopada 2019. s fotografijama (list spis 58-63), dopuna nalaza i mišljenja vještaka Nevena Korljana od 21. srpnja 2020. (list spisa 77-78), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠJ (list spisa 78), IJ (list spisa 80-81), ŽJ (list spisa 81-82), ŽJ (list spisa 83), RJ (list spisa 84-85), UJ (list spisa 85-86), ĆJ (list spisa 133-134), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list spisa 134-136) i tuženika ad.2. ZJ (list spisa 136-137), te je izvršen uvid i pročitan dopis PP Novalja od 13. siječnja 2025. i priležeća službena bilješka od 31. listopada 2017. (list spisa 207- 208).

5.1. Druge dokaze sud nije provodio kraj stajališta suda da je činjenično stanje konkretnog predmeta utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa, koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.

5.2. Tuženici su tijekom postupku odustali od izvođenja dokaza saslušanjem tuženika ad.1. KJ.

5.3. Iako su se tuženici protivili izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka ĆJ a kojeg svjedoka je tužitelj predložio nakon zaključenja prethodnog postupka budući je preminula ranije predložena svjedokinja EJM (a koja je predložena prije zaključenja prethodnog postupka), sud je takav dokazni prijedlog prihvatio sukladno odredbi čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

5.4. Nadalje je sud sukladno odredbi čl. 299. st.1. i st. 2. ZPP prihvatio dokazni prijedlog tuženika da se od PU Ličko-Senjske, PP Novalja zatraže podaci o uredovanju djelatnika policije u vezi predmeta spora i to podatke o uredovanju iz mjeseca studenog 2017. smatraju da tuženici nisu prekludirani u predlaganju takvog dokaza budući su taj dokaz prema utvrđenju suda tuženici predložili već u odgovoru na tužbu. Naime, tuženici su u odgovoru na tužbu naveli da je tužitelj uslijed izgradnje bazena od strane tuženika, u travnju 2018. zatražio intervenciju policije. Iako su tuženici pogrešno naveli da bi policija intervenirala u travnju 2018. a kao to proizlazi i iz dopisa PP Novalja od 22. listopada 2019., nesporna je činjenica da su tuženici u odgovoru na tužbu predložili da se od PP Novalja zatraže podaci u vezi policijske intervencije u svezi predmetnog događaja. Kako su tuženici tek nakon saslušanja svjedoka ŠJ saznali kad je točno policija intervenirala to sud smatra kako tuženici nisu prekludirani u traženju podataka o intervenciji PP Novalja budući su isti prije zaključenja prethodnog postupka zatražili izvođenje, odnosno pribavljanje tog dokaza.

6. Sud je u predmetnoj stvari donio rješenje posl. broj: Psp – 32/2019-51 od 10. kolovoza 2021. kojim je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja. Povodom izjavljene žalbe od strane tuženika Županijski sud u Dubrovniku je rješenjem posl. broj: Gž – 909/2021-2 od 12. lipnja 2024. ukinuo prvostupanjsko rješenje te predmet vratio na ponovni postupak.

7. Sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet spora prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su ga tuženici smetali u posljednjem mirnom suposjedu dijela čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] ukupne površine 74 m2 na način da su na tom dijelu izgradili betonsku površinu – terasu koja se nalazi sa desne strane posjeda tuženika do starog kametno-betonskog zida treće osobe i istu ogradili betonskim zidom čime da su mu onemogućili dotadašnji način i opseg vršenja suposjeda i korištenja tog dijela nekretnina koje je tužitelj koristio kao pristupni put na čest. zem. [katastarska čestica] u vlasništvu i posjedu tužitelja, te zahtjev za uspostavu ranijeg suposjedovnog stanja.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], a tuženik ad.1. da je vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] a kako to proizlazi i iz izvadaka iz zemljišne knjige (list spisa 11, 14-15). Među strankama nije sporno ni da su tuženici na predmetu spora, odnosno na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]-I prvotno izgradili betonski zid koji su naknadno podignuli a potom izgradili i betonsku površinu – terasu koja se nalazi sa desne strane posjeda tuženika do starog kametno-betonskog zida treće osobe te nije sporno da je uslijed takve izgradnje onemogućen pristup tužitelju sa asfaltirane ceste ([adresa]) do nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I budući tuženici te navode tijekom postupka nisu sporili.

10. Među strankama je sporno je li se tužitelj nalazio u posjedu prava služnosti prolaza preko predmeta spora, odnosno je li se isti nalazio u suposjedu tog dijela budući tuženici tvrde da se je taj dio nalazio u njihovom posjedu te je sporno je li predmetna tužba podnesena unutar prekluzivnog roka.

11. Odredbom čl. 10. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 27/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP) propisano je da je posjednik osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, dok je st.6. propisano kad isti posjed stvari ili prava ima više osoba one su suposjednici.

11.1. Odredba čl. 20. st. 1. i st. 2. ZVDSP propisuje da je samovlast zabranjena, bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed te da onaj tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. St. 3. označenog članka propisano je da ni osoba od koje je posjed pribavljen silom, potajno, odnosno prijevarom ili zlouporabom povjerenja, ne smije samovlasno oduzeti taj posjed nakon što joj prestane pravo na zaštitu posjeda.

11.2. Nastavno, odredba čl. 21. st. 1. i st. 3. ZVDSP propisuje da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, koje pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja te je propisano da se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći. Nadalje je st.2. označenog članka propisano da i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran.

11.3. Pri tome, odredba čl. 22. ZVDSP propisuje da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće; da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu; dok se pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

12. Odredbom čl. 24. st.1. ZVDSP propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugi suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Stavkom 2. je propisano da suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.

13. Odredbom čl. 27. ZVDSP propisano je tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštiti za vrijeme trajanja rokova iz čl. 21. st.3. ZVDSP i silom od onoga tko mu je posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska zaštita stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primijeni silu veće jakosti negoli je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć).

14. Odredbom članka 441. ZPP propisano je da se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

15. U smislu citiranih zakonskih odredbi, dvije pravnorelevantne okolnosti za presuđenje u ovom sporu su je li tužitelj bio u posljednjem mirnom suposjedu predmetnog spornog dijela, te jesu li tuženici samovlasno smetali tužiteljev suposjed i istog u potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda odnosno bitno mu ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Međutim, uzimajući u obzir da su rokovi za ostvarivanje prava na zaštitu posjeda prekluzivnog karaktera, to znači da ukoliko su isti protekli da se gasi subjektivno pravo na zaštitu posjeda, odnosno u konkretnom slučaju suposjeda.

16. Uvidom u dopis PP Novalja od 22. listopada 2019. proizlazi da u evidencijama PP Novalja nije evidentirano uredovanje djelatnika policije u mjesecu travnju 2018. a vezano uz predmetni spor.

17. Uvidom u dopis PP Novalja od 2. rujna 2020. proizlazi da je PP Novalja obavijestila podnositelja zahtjeva ŠJ da je 27. studenog 2017. prijavljen događaj uslijed kojeg je protiv okrivljenika podnesen optuženi prijedlog br. 511-04-11-08-55/17 od 27. studenog 2017.

18. Uvidom u dopis PP Novalja od 13. siječnja 2025. proizlazi da su djelatnici PP Novalja dana 27. studenog 2017. naslovnom sudu podnijeli optuženi prijedlog broj: 511-04-11-08-55/2017. Iz službene bilješke sačinjene od strane PP Novalja dana 31. listopada 2017. proizlazi da je ŽJ **.**.2017. policiji prijavio da mu je susjed srušio suhozid i ušao u posjed na način da je na par mjesta crvenim sprejem obilježio zemljište. Isti je naveo da je vlasnik zemljišta njegov brat EJ koji mu je dao na korištenja predmetno zemljište na kojem je on zasadio maslinik. Isti je tom prilikom naveo da je primijetio da je suhozid srušen još u mjesecu svibnju a da je 30. listopada 2017. uočio da je sporno zemljište na nekoliko mjesta označeno crvenim sprejem i da su na istom zabilježene šipke od armature. Izlaskom djelatnika PP Novalja na mjesto događaja na adresu [adresa] isti su utvrdili da je na čest. zem. [katastarska čestica] uočen srušeni suhozid koji se nalazio na samoj međi dimenzije dužine 10 m i širine 40 cm, da je zemljište obilježeno na četiri mjesta crvenim sprejem i da je zabijena armatura u zemlju. Tom prilikom djelatnici PP Novalja su telefonskim putem stupili u kontakt s tuženikom ad.2. koji je vlasnik spornog zemljišta i kojim im je rekao da je tužitelj prošle godine potpisao suglasnost za građevinsku dozvolu te mu dopustio da uđe u njegov dio zemljišta.

19. Iz iskaza svjedoka ŠJ (nesrodan sa strankama, nije u zavadi) proizlazi da je isti temeljem idejnog projekta i građevinske dozvole prije dvije-tri godine došao na teren a radi ucrtavanja podataka za izgradnju bazena. Tada da mu je pristupila treća osoba koja nije tužitelj i koja se predstavila kao vlasnik susjedne parcele navodeći da taj dio on koristi te je isti tražio da se svjedok makne s gradilišta. Kada se svjedok nije htio maknuti treća osoba da je pozvala policiju koja je izašla na teren te je ista svjedoka saslušala nakon čega je svjedok kažnjen za remećenje javnog reda i mira. Svjedok je naveo da on ranije spomenutoj osobi nije zabranio pristup na teren te je naveo da se ta osoba nakon što je došla policija više nije pojavljivala. Svjedok je naveo da je nekoliko puta bio na terenu, i to tijekom godine kad su vršeni radovi izgradnje bazena te je naveo da je izgradnja bazena završena prije dvije godine (svjedok je iskaz dao u kolovozu 2020.).

19.1. Sud je iskaz svjedoka ŠJ u cijelosti cijenio istinitim i vjerodostojnim te u skladu s materijalnom dokumentacijom priloženom predmetnom spisu. Tako iz iskaza svjedoka proizlazi da su radovi, odnosno ucrtavanje podataka za izgradnju bazena na spornom dijelu vršeni 2017./2018. kada je intervenirala i policija a navedeno je u suglasju sa podacima iz službene bilješke sačinjene od PP Novalja koja je izašla na lice mjesta u listopadu 2017. Nadalje je sud poklonio vjeru svjedoku u dijelu u kojem navodi da je izgradnja bazena završena 2018. budući je saslušani svjedok vršio te radove te je logično da se isti i sjeća razdoblja obavljanja istih a pri tome sud ne nalazi da bi svjedok bio pristran odnosno sud ne nalazi da bi svjedok bio osobno zainteresiran za ishod ovog postupka. Ujedno se ističe da je i životno logično da ovakva vrsta radova koja je započeta krajem 2017. završi u razdoblju od nekoliko mjeseci, odnosno da završi u 2018.

20. Iz iskaza svjedoka IJ (nesrodnog sa strankama, nije u zavadi) proizlazi da je isti suprug jedne od prijašnjih vlasnika spornog dijela nekretnine, MJ rođene EJ. Isti je naveo da kada se obitelj dogovorila da proda sporni dio isti da su njega ovlastili za prodaju, te da je on na predmetnu nekretninu, odnosno sporni dio došao prije cca 5 godina (svjedok je iskaz dao u kolovozu 2020.), da je tamo zatekao rampu i put te da mu je treća osoba rekla da se tim putem koristi tužitelj nakon čega je on sa tužiteljem, odnosno njegovom suprugom razgovarao o tom putu. Tužitelj da mu je tada rekao da je prije 30-40 godina netko ugovorio korištenje tog puta a nakon toga da je on razgovarao s vlasnicima predmetne sporne nekretnine i drugim osobama, odnosno rodbinom koja mu je rekla da takav dogovor ne postoji. Svjedok je naveo da postoji i jedna manja nekretnina, te da je on pokušao s tužiteljem dogovoriti da tužitelj preko nje prelazi do svog maslinika, međutim tužitelj da o tome da nije htio razgovarati. Budući je predmetna nekretnina, odnosno sporni dio u zemljišnim knjigama bila čista, odnosno nije bilo tereta on da je istu prodao prije cca 5 godina. Tom prilikom da je tužitelju rekao da će prodati nekretninu te mu je zabranio prolaz preko iste.

20.1. Cijeneći iskaz svjedoka sud je utvrdio da isti u odnosu na relevantne okolnosti i to okolnosti posljednjeg mirnog posjeda, odnosno suposjeda spornog dijela prije podnošenja predmetne tužbe kao i smetanja posjeda, odnosno suposjeda nije imao saznanja. Sud je cijenio vjerodostojnim iskaz svjedoka u dijelu u kojem isti navodi da je oko 2015. došao na predmetnu nekretninu, da je sporni dio tada koristio tužitelj te da je on taj dio prodao budući je iskaz istoga u tom dijelu u skladu s iskazima ostalih saslušanih svjedoka koji su potvrdili da je tužitelj odnosno njegova obitelj sporni dio koristila kao i s navodima tuženika koji su potvrdili da su oni kupili taj dio nekretnine.

21. Iz iskaza svjedoka ŽJ pok. ĐJ (brat tužitelja) proizlazi da je isti 1995. prošao bagerom tim putem, došao do nekretnine tužitelja i na istoj posadio masline, te da mu nitko nije zabranio prolaz tim putem. Svjedok je naveo da je stanje na predmetnoj nekretnini promijenjeno na način da je put u cijelosti sa svih strana betoniran, da je porušen suhozid prikazan na slici lista spisa br. 6., a što se tiče kameno betonskog zida prikazanog na istoj slici, da isti predstavlja zid između zida kojeg su gradili on i pok. E a koji zid nije srušen, ali da je na istom sagrađeno nešto visoko, betonsko. Svjedok je naveo da mu nije poznato tko je zabetonirao betonske zidove na slici br. 1 i 2. nalaza i mišljenja vještaka. Nadalje je naveo da su na predmetnom putu on i njegov brat parkirali automobile, osobito ljeti, te da je njegov brat (tužitelj) tim zemljištem prolazio kako bi došao do svog maslinika. Svjedok je naveo da on nije gradio pristupni put, da je vlasnik zemljišta na kojem su zasađene masline njegov brat, ovdje označeni tužitelj a masline da obrađuje on. Nadalje je naveo da ne zna kad su započeli radovi gradnje bazena od strane tuženika, te je naveo da se sporna nekretnina kao i njegova kuća nalaze u gradu [adresa] s time da mu nije poznato koliko su udaljene jedna od druge.

21.1. Sud je iskaz svjedoka cijenio vjerodostojnim i istinitim u dijelu u kojem navodi da su se spornim dijelom a koji predstavlja pristupni put do maslinika u vlasništvu tužitelja služili on i tužitelj budući je navedeno u suglasju s ostalim izvedenim dokazima pri čemu se prvenstveno misli u skladu s iskazima ostalih saslušanih svjedoka. Sud nije cijenio istinitim iskaz svjedoka u dijelu u kojem isti navodi da mu nije poznato kad su započeli radovi na spornom dijelu, i to radovi gradnje bazena budući iz iskaza ostalih svjedoka proizlazi da su radovi započeli nakon što je porušen ranije postojeći suhozid i nakon intervencije policije a koju intervenciju je zatražio upravo ovaj svjedok 2017. i to nakon što ga je o navedenom obavijestio svjedok ŽJ pok. K. Naime sud nalazi nelogičnim da svjedoku navedeno nije poznato kao i da mu nije poznato tko je izvršio te radove a uzimajući pritom u obzir da se spornim dijelom dolazi do maslinika koji obrađuje upravo ovaj svjedok a osim toga isti živi u mjestu [adresa] gdje se i nalazi sporni dio. Sud u tom dijelu iskaz svjedoka nalazi pristranim i osobno zainteresiranim za ishod predmetnog postupka budući je svjedok brat tužitelja te se upravo svjedok pristupnim putem služi a kako bi došao do maslinika koji obrađuje.

22. Iz iskaza svjedoka ŽJ pok. K (nesrodan, nije u zavadi) proizlazi da je isti od 1981. međaš s predmetnim maslinikom te da je na svojoj nekretnini sagradio kuću. Isti je naveo da mu je poznato da je od glavnog puta od [adresa] prema predmetnom masliniku išao put širine oko 5-6 metara, koji je s jedne i s druge strane bio ograđen suhozidima. Isti je naveo da je predmetni put prvotno koristio otac tužitelja ĐJ, a potom da je vidio da isti koriste i njegovi sinovi tužitelj i njegov brat ŽJ. Što se tiče suhozida, svjedok je naveo da je tuženik srušio suhozid koji je bio prema nekretnini tuženika i tu sagradio bazen, a što se tiče drugog na mjestu istoga da su tužitelj i njegov brat u dogovoru sa pok. E sagradili kameno betonski zid visine oko metar. Na tom mjestu da su tuženici sada podignuli zid visine 5 metara i to na način da je na taj kameno betonski zid kojeg su gradili E, tužitelj i njegov brat postavili betonsku ploču i zagradili taj put. Svjedok je naveo da je kameno betonski zid koji je prikazan na fotografiji lista spisa br. 5 porušen od strane tuženika i da je tamo podignuta striha i bazen. Nadalje je naveo da su na fotografiji sa l.s. 6. prikazani tužitelj i sin njegove pokojne supruge, tužiteljev automobil, a maslinik da se nalazi ispod toga puta. Što se tiče kameno betonskog zida, on da postoji, ali da je na njemu podignuta ploča odnosno podignut je zid visine 5 metara. Svjedok je naveo da je bazen izgrađen 2019. a zid koji je izgrađen do 5 metara na kameno betonskom zidu i na njemu naslonjena betonska ploča da je građen u jesen 2019. Nadalje je naveo da je vidio da je na terenu bila policija, da je on o tome obavijestio brata tužitelja te da je tomu nazočio i gospodin Z kojeg je uhvatila policija i odvela u policijsku postaju.

22.1. Sud je iskaz svjedoka cijenio vjerodostojnim i istinitim u dijelu u kojem navodi da su se spornim dijelom a koji predstavlja pristupni put do maslinika u vlasništvu tužitelja koristili tužitelj i njegov brat a ranije njihov otac budući je navedeno u suglasju s ostalim izvedenim dokazima pri čemu se prvenstveno misli u skladu s iskazima ostalih saslušanih svjedoka čije iskaze je sud u tom dijelu cijenio vjerodostojnim. Sud nije cijenio istinitim iskaz svjedoka u dijelu u kojem isti navodi da je 2019. porušen suhozid i da je tada izgrađen bazen. Naime, iz iskaza svjedoka proizlazi da je prilikom rušenja suhozida i izgradnje bazena intervenirala i policija te da je on o navedenom obavijestio i brata tužitelja. Uzimajući u obzir da iz službene bilješke PP Novalja proizlazi da se je navedeno dogodilo 2017. to sud ne nalazi istinitim iskaz svjedoka u dijelu u kojem navodi da se je navedeno zbilo 2019.

23. Iz iskaza svjedoka RJ (nesrodan, nije u zavadi) proizlazi da je istom poznato da je predmetni put postojao oduvijek, da je isti sa dvije strane bio ograđen suhozidima, da je jedan suhozid ostao, a drugi da je izgrađen zajedno sa susjedom. Predmetni put da je koristila nekretnina u vlasništvu tužitelja, da je na istom viđao brata tužitelja i tužitelja te da su isti UJ ustupili put tijekom ljetnog perioda a kako bi na istom parkirao svoj automobil. Nadalje je svjedok naveo da su na tom dijelu bila dva željezna stupića i postavljeni željezni remen - kadena na kojem je bio lokot te da misli da je iste postavio otac tužitelja. Navedeno da mu je poznato budući njegova nekretnina graniči s ranije spomenutim maslinikom tužitelja. Isti je naveo da se stanje nekretnine promijenilo, da put više ne postoji, a na kameno betonskom zidu da je podignut zid visine oko 5 metara. Svjedok je naveo da je sadašnji zid sagrađen na kameno betonskom zidu prikazanom na slici br. 1. nalaza i mišljenja vještaka s time da je taj betonski zid sada puno viši, a on da ne zna tko je to zabetonirao. Svjedok je naveo da tužitelj na svoju nekretninu dolazi svako ljeto, da maslinik obrađuje zajedno sa bratom, te da misli da su radovi od strane tuženika započeli negdje u proljeće 2019., odnosno isti je naveo da je rušenja suhozida i gradnja predmetnog betonskog zida na kameno betonskom zidu započela u proljeće 2019., te da mu nije poznato kada je dolazila policija.

23.1. Sud je iskaz svjedoka cijenio vjerodostojnim i istinitim u dijelu u kojem navodi da su se spornim dijelom a koji predstavlja pristupni put do maslinika u vlasništvu tužitelja koristili tužitelj i njegov brat te da je tužitelj ovlastio svjedoka UJ da se koristi tim dijelom budući je navedeno u suglasju s iskazima ostalih saslušanih svjedoka. Sud nije cijenio istinitim iskaz svjedoka u dijelu u kojem isti navodi da je suhozid porušen i da je bazen izgrađen u proljeće 2019. Naime, navedeno je u nesuglasju sa utvrđenjem PP Novalja iz čije službene bilješke i neposrednog zapažanja djelatnika PP Novalja proizlazi da je navedeni suhozid bio porušen već 2017.

24. Svjedok UJ (nesrodan, nije u zavadi) u svom iskazu je naveo da on živi u kući u [adresa] koja graniči sa maslinikom tužitelja. Isti je naveo da se spornim putem koji je sa dvije strane imao suhozid koristio i otac tužitelja a kako bi došao do svoje nekretnine na kojoj su zasađene masline. Sada da ga koriste tužitelj i njegov brat, a preko ljeta da su njemu dali da se tu parkira te da je on na taj način koristio nekretninu više od 10 godina. Svjedok je naveo da je jedan suhozid koji se nalazi prema nekretnini pok. N porušen te da je na njemu pok. E podigao betonski zid u dogovoru sa tužiteljem i njegovom obitelji. Taj suhozid da je bio tamo sve do proljeća 2019. kada je porušen od strane investitora koji je gradio na zemlji toga puta. Najprije da su tamo tuženici sagradili kuću, a godinu dana kasnije i to 2019. tuženici da su gradili bazen i da su srušili taj suhozid koji je postojao i prije 1996. Svjedok je naveo da je rušenje suhozida odgađano jer se znalo da se ulazi u tuđe pa da izvođač da nije htio izvoditi radove. Isti je naveo da se prilikom gradnje bazena srušio suhozid koji je prikazan na fotografiji sa l.s. 5, a kameno betonski zid s druge strane da nije srušen već je na tom zidu napravljen visoki betonski zid, te potom kućica za bazen i sve oko njega. Svjedok je naveo da je on ima ključ od željeznog lanca i lokota na predmetnoj nekretnini a koji mu je dao tužitelj. U odnosu na sliku br. 1 nalaza i mišljenja vještaka svjedok je naveo da se radi o prvoj fazi gradnje, da je ranije bio kameno betonski zid kojeg je izgradio E te da su tuženici na istome izgradili betonski zid visine cca 5 metara.

24.1. Sud je iskaz svjedoka cijenio vjerodostojnim i istinitim u dijelu u kojem navodi da su se spornim dijelom a koji predstavlja pristupni put do maslinika u vlasništvu tužitelja koristili tužitelj i njegov brat a ranije njihov otac, te da su i njemu dali suglasnosti da na tom dijelu parkira automobil budući je navedeno u suglasju s iskazima ostalih saslušanih svjedoka. Sud nije cijenio istinitim iskaz svjedoka u dijelu u kojem isti navodi da je suhozid porušen i da je bazen izgrađen 2019. budući je isto u suprotnosti s iskazom svjedoka ŠJ kao i u suprotnosti s utvrđenjem PP Novalja iz čije službene bilješke proizlazi da suhozid nije postojao u listopadu 2017.

25. Iz iskaza svjedoka ĆJ (nesrodan, nije u zavadi) proizlazi da je 2009.

/2010. sa svojom pokojnom majkom, tužiteljem i njegovim bratom dolazio na spornu nekretninu, da su prolazili predmetnim prolazom do nekretnine u vlasništvu tužitelja i na spornom dijelu parkirali automobile, te da su se tim dijelom koristili i kad su odlazili u berbu maslina i čišćenje maslinika. Isti je naveo da se maslinik obrađivao do izgradnje zid a sada da je onemogućen pristup istom. Svjedok je naveo da mu je po priči tužitelja poznato da je tuženik vlasnik tog zida, da mu nije poznato kako su tekli građevinski radovi na predmetnoj nekretnini, te je naveo da je za izgradnju toga zida saznao u mjesecu travnju 2019. kada je došao na nekretninu i nije mogao proći do maslinika. Isti je naveo da on svake godine dolazi na predmetnu nekretninu te da se na spornom dijelu parkira.

25.1. Sud je cijenio vjerodostojnim i istinitim iskaz saslušanog svjedoka u dijelu iz kojeg proizlazi da su tužitelj i njegova obitelj nesmetano koristili predmetni sporni dio. U odnosu na vrijeme vršenja predmetnih radova na spornom dijelu sud nije cijenio iskaz istoga budući svjedok nema saznanja o navedenom osim da je sporni zid postojao u travnju 2019. a što tužitelj i tuženici ne spore.

26. Tužitelj je u svom iskazu naveo da su do 1971. prilaz na svoju nekretninu imali s donje strane i tada da se je njegov pokojni otac ĐJ zamijenio sa ocem od prijašnje vlasnice MJ na način da je otac tužitelja u toj zamjeni dobio predmetni put. Isti je naveo da sa MJ nije bilo nikakvih problema te da su problemi započeli kada je došao tuženik ad.2. i sve porušio. Tužitelj je naveo da je ranije postojao suhozid koji je bio odvojen od nekretnine MJ te da je taj zid porušio tuženik ad.2. i zauzeo taj put uslijed čega on nema drugog pristupa do svoje nekretnine koja u naravi predstavlja maslinik a kojeg obrađuje njegov brat. Nadalje je naveo da je do izgradnje spornog zida nesmetano dolazio do svoje nekretnine, odnosno da je nesmetano prolazio tim putem. Tužitelj je naveo da je upoznat da je u vezi predmetnog događaja intervenirala policija, da je njegovog brata napala treća osoba, te da je njegov brat pozvao policiju koja je izašla na teren s time da se ne sjeća kada je on saznao za intervenciju policije a o navedenom da nije pričao s bratom a niti s tuženikom ad.2. Isti je naveo da mu je tuženik ad.2. ranije donio papir iz kojeg je proizlazilo da je on suglasan s međama a koji papir je on potpisao. Tuženik ad.2. da mu je tada rekao da put neće dirati, da će ostati zatečeno stanje, te da će imati put odozdo. Nadalje je naveo da je u kafiću razgovarao sa IJ, suprugom MJ, te da ga je IJ pitao je li spreman napismeno dati taj put radi metraže građevinske parcele budući urbanistički plan za [adresa] još nije stupio na snagu, međutim da mu isti tada nije rekao će prodati spornu nekretninu kao i da mu nije zabranio da prolazi preko iste. Tužitelj je naveo da je prema prvotnoj građevinskoj dozvoli bila prikazana gradnja bazena samo do prolaza a kasnije da je došlo do prekoračenja navedenog.

26.1. Sud je cijenio istinitim i vjerodostojnim iskaz tužitelja u dijelu u kojem isti navodi da su sporni dio on i njegov brat koristili kao pristupni put do maslinika u tužiteljevom vlasništvu te da je prije njih taj put koristio njihov otac. Nadalje je sud cijenio istinitim iskaz tužitelja u dijelu u kojem isti navodi da je rušenjem suhozida koji je bio odvojen od nekretnine MJ tuženik ad.2. zauzeo predmetni put. Sud nije cijenio istinitim iskaz tužitelja u dijelu u kojem isti navodi da se ne sjeća kada je u vezi spornog događaja intervenirala policija kao i da u vezi navedenog nije razgovarao s bratom. Naime, sud ne nalazi životno logičnim da brat tužitelja o smetanju posjeda (rušenju suhozida i označavanju nekretnine crvenim sprejom) i intervenciji policije ne bi obavijestio tužitelja koji se je služio tim dijelom i koji je njega (brata) ovlastio da se koristi tim putem i da obrađuje nekretnine a pritom uzimajući u obzir da iz iskaza istih ne proizlazi da bi braća bila u zavadi.

27. Tuženik ad.2. je u svom iskazu naveo da je tužitelj bio upoznat o gradnji na predmetnoj nekretnini, da je on s njim razgovarao te da je tužitelj bio upoznat sa međama spornih nekretnina kao i da je dao suglasnost glede međa. Tuženik je naveo da je tužitelja prijašnji vlasnik upozorio da ne može koristiti taj put i da su oni nekretninu prodali. Tuženik je naveo da je započeo s gradnjom 2016./2017., da ga je gospodin Z obavijestio o intervenciji policije, da je razgovor sa tužiteljem bio oko 25. studenog 2017., te da je on tužitelju 2016. usmeno rekao da ne može prolaziti preko spornog dijela. Tuženik ad.2. je naveo da je tuženik ad.1. predmetnu nekretninu kupio 2015./2016., te da isti prilikom kupnje nisu bili upoznati koliko dugo se je sporni dio koristio kao prolaz. Tuženik je naveo da tada kao ni dan danas nije vidio tužitelja da prolazi predmetnim putem do svoje nekretnine, te je naveo da postoji drugi put putem kojeg tužitelj može doći do svoje nekretnine.

27.1. Sud je iskaz tuženika ad.2. cijenio istinitim i vjerodostojnim u dijelu u kojem isti navodi da je o spornom dijelu razgovarao s tužiteljem te da mu je tužitelj dao suglasnosti u pogledu međa između nekretnina budući navedeno proizlazi i iz iskaza tužitelja. Nadalje je sud cijenio istinitim iskaz tužitelja u dijelu u kojem isti navodi da je na spornom dijelu započeo s gradnjom 2017. kada je i intervenirala policija te da ga je o navedenom obavijestio svjedok Z jer je navedeno u suglasju s iskazom svjedoka ŠJ i podacima dostavljenim od PP Novalja.

28. Cijeneći izvedene dokaze a kako je to ranije navedeno sud je utvrdio da se je tužitelj ranije nalazio u suposjedu predmetnog spornog dijela (a kako to isti tvrdi i kako to proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka), međutim sud je utvrdio da su protekli prekluzivni rokovi za zaštitu suposjeda. Prije svega ističe se da je tužitelj u svom iskazu naveo da je tuženik porušio suhozid i zauzeo predmetni put i na taj način onemogućio korištenje spornog dijela kao pristupnog puta na njegovu nekretninu koja u naravi prestavlja maslinik. Da je predmetni suhozid porušen 2017. a ne 2019. sud je utvrdio uvidom u službenu bilješku sastavljenu od strane PP Novalja dana 31. listopada 2017. a koja PP Novalja je tom prilikom obavila razgovor s bratom tužitelja, u ovom postupku saslušanim svjedokom ŽJ koji je djelatnicima PP Novalja rekao da je suhozid srušen u mjesecu svibnju 2017. Da u listopadu 2017. na spornom dijelu nije bio vidljiv suhozid proizlazi i iz neposrednog zapažanja djelatnika PP Novalja a kako je to navedeno u službenoj bilješci. Da su po rušenju ranije spomenutog suhozida vršeni radovi na predmetnoj nekretnini i to izgradnja bazena i postavljanje betonskog zida (a uslijed čega je tužitelju onemogućen posjed predmetnog dijela nekretnine) proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka ŽJ (brata tužitelja), svjedoka ŽJ, svjedoka RJ i svjedoka UJ. Sud u pogledu vremena vršenja radnji izgradnje betonskog zida i bazena nije poklonio vjeru navedenim svjedocima iako su isti suglasno iskazivali da su navedene radnje vršene u proljeće 2019. s time da je brat tužitelja u svom iskazu naveo da mu nije poznato kad su vršeni ti radovi. Naime, u tom dijelu sud je poklonio vjeru svjedoku ŠJ koji je i vršio te radove i koji je u svom iskazu naveo da su radovi izgradnje bazena završeni dvije godine prije nego je isti dao iskaz u predmetnoj stvari (iskaz je dao u kolovozu 2020.) iz čega bi proizlazilo da su radovi završeni 2018. a kako to tuženici i tvrde. Naime, svjedok Z je u svom iskazu naveo da je prilikom izvođenja tih radova na licu mjesta intervenirala i policija te da je on uslijed tog događaja kažnjen zbog remećenja javnog reda i mira, a iskaz svjedoka je u cijelosti u suglasju sa službenom bilješkom PP Novalja od 31. listopada 2017. Da je predmetni bazen građen od strane svjedoka ŠJ i da je uslijed toga intervenirala i PP proizlazi i iz iskaza svjedoka ŽJ pok. K koji je u svom iskazu naveo da je uslijed izgradnje bazena i zida intervenirala policija, te da je tada bio nazočan g. Z kao i da je svjedok o tome obavijestio brata tužitelja. Sud nalazi nelogičnim iskaz svjedoka ŽJ, brata tužitelja, koji je u svom iskazu danom 2020. naveo da ne zna kad su započeli radovi izgradnje bazena iako je upravo on PP Novalja dao informaciju da je suhozid na predmetnoj nekretnini i smetanje posjeda izvršeno prvotno u svibnju a potom i u listopadu 2017. Kao što je već ranije navedenog sud ne nalazi istinitim iskaz tužitelja u dijelu u kojem isti navodi da se ne sjeća kad je intervenirala policija i da mu brat o tome nije pričao. Naime, sud ne nalazi životno logičnim da brat tužitelja koji je uz odobrenje tužitelja obrađivao maslinik i koji se služio spornim dijelom o navedenom događaju ne bi odmah obavijestio tužitelja a pri tome uzimajući u obzir da mu je, prema njegovim navodima, jedan od radnika tuženika onemogućio posjed predmetnog dijela.

29. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da je rušenjem suhozida i izgradnjom betonskog zida tužitelju oduzet suposjed predmetnog dijela nekretnina a kako to tužitelj i navodi u samoj tužbi kao i u svom iskazu. Sud je nadalje utvrdio da su označeni radovi vršeni i završeni tijekom 2018., a najkasnije u kolovozu 2018. a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka ŠJ. Uzimajući u obzir da tužitelj svake godine tijekom ljeta dolazi na predmetnu nekretninu a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka RJ to je sud utvrdio da je tužitelj zasigurno do kraja ljeta 2018. bio upoznat sa radnjama izvršenim od strane tuženika. Osim toga, uzimajući u obzir da sporni dio predstavlja pristupni put do maslinika u vlasništvu tužitelja a koji obrađuje brat tužitleja koji stanuje u [adresa] a gdje se nalazi i predmetna nekretina, to sud nalazi životno logičnim da je i brat tužitelja odmah po izvršenim radnjama od strane tuženika bio upoznat s tim radovima te da je upravo on obavijestio tužitelja o navedenom. Uzimajući u obzir da je tužitelj najkasnije kraljem ljeta 2018. saznao za čin smetanja posjeda i počinitelja (nesporno je da su izvršene radnje poduzeli tuženici budući su na spornom dijelu prvotno izgradili bazen i isti ogradili na način da je taj dio postao sastavni dio njihove kuće, a da je tužitelj bio upoznat da tuženici namjeravaju na tom dijelu graditi bazen proizlazi i iz iskaza istoga) to je zasigurno najkasnije do kraja 2018., odnosno najkasnije do 31. prosinca 2018. prestalo subjektivno pravo tužitelja da zahtjeva posjedovnu zaštitu u pogledu izvršenih radnji izgradnje betonskog zida na spornom dijelu nekretnine. Budući je tužitelj tužbu u odnosu na taj dio podnio 29. travnja 2019. to je tužba podnesena izvan subjektivnog roka od 30 dana od počinjenog smetanja.

30. Nadalje, sud je utvrdio da je po izvršenim radovima izgradnje bazena i betonskog zida oko spornog dijela onemogućen tužiteljev posjed odnosno suposjed spornog dijela a kako to proizlazi iz iskaza tužitelja kao i navoda iz tužbe u kojima se navodi da su tuženici izgradnjom betonskog zida između predmetnih nekretnina u potpunosti onemogućili tužitelju i članovima njegove obitelji kao i trećim osobama prolaz, pristup i mogućnost korištenja neketnine tužitelja na kojoj su mu zasađene masline. Budući je tužitelj uslijed tako izvršenih radnji od strane tuženika propustio tijekom trajanja roka od trideset dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja zaštititi svoj suposjed, odnosno prestalo je pravo istoga na zaštitu suposjeda, to je posjed spornog dijela tuženika postao miran, odnosno tužitelj je izgubio posjed na spornom dijelu koji do podnošenja predmetne tužbe nije uspostavio. Uzimajući u obzir navedeno odnosno da tužitelj u trenutku poduzimanja daljnjih radnji od strane tuženika a koje tužitelj navodi u podnesku od 16. srpnja 2019. (podizanja prethodno izgrađenog zida za dodatnih 1,5 metara i postavljanje betonske terase na tom dijelu) nije bio u posjedu odnosno suposjedu tog dijela, odnosno isti nije bio suposjednik to tužitelj nije aktivno legitimiran da traži posjedovnu zaštitu odnosno isti u trenutku tako izvršenih radnji od strane tuženika nije bio mirni suposjednik tog dijela slijedom čega nije ispunjena osnovna pretpostavka za traženje posjedovne zaštite. Slijedom svega navedenog a kako je sud utvrdio da je protekao rok u kojem je tužitelj mogao tražiti zaštitu svog suposjeda u odnosu na radnje tuženika navedene u prvotno postavljenom zahtjevu, dok u trenutku kad su tuženici poduzeli daljnje radnje na spornom dijelu (navedene u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu) tužitelj nije bio aktivno legitimiran budući nije bio u posjedu, odnosno suposjedu tog dijela, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti a kako je to odlučeno izrekom odluke. Ujedno se ističe da je neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj navodi da je za podizanje zida i postavljanje betonske površine

– terase saznao 2. travnja 2019. budući iz podneska tuženika od 10. srpnja 2019. proizlazi da je za navedeno saznao 8. srpnja 2019. prilikom dolaska u [adresa].

31. Stranke su zatražile naknadu troška parničnog postupka.

32. Budući su tuženici uspjeli u predmetnom postupku to je tužitelj istima dužan naknaditi trošak postupka. Cijeneći uspjeh tuženika u predmetnoj parnici sukladno odredbi čl. 154. st.1. ZPP te primjenom odredbe čl. 155. ZPP, valjalo je tuženiku ad.2. koji je zastupan po kvalificiranom punomoćniku (nakon što je tuženik ad.1. postao punoljetan isti nije dostavio u spis punomoć kojom ovlašćuje punomoćnicu tuženika ad.2. za zastupanje u predmetnoj stvari) s osnove troškova potrebnih za vođenje predmetnog postupka priznati pravo na naknadu troška jednokratne nagrade u visini od 200 bodova, sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u daljnjem tekstu: Tarifa) a koja Tarifa se primjenjuje sukladno odredbi Tbr. 52. toč.4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) što uz vrijednost boda (prema Tarifi važećoj u vrijeme pokretanja postupka) od 10,00 kuna/1,327 eura (članak 2. stavak 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, "Narodne novine" broj 85/22., fiksni tečaj konverzije određen na 7,53450 kuna za jedan euro) iznosi 265,45 eura. Tuženiku pripada i pravo na naknadu troška sastava žalbe u visini od 60 bodova sukladno Tbr.10. toč.2. u svezi s Tbr.50. Tarife, odnosno 79,63 eura. Nadalje tuženiku pripada pravo i na potraživani porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% sukladno Tbr. 42. Tarife i odredbi toč. 2. Stope PDV, koja je sastavni dio Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19) u iznosu od 86,27 eura, te trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura sukladno odredbi čl. 4. toč.2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18) što čini trošak postupka u ukupnom iznosu od 444,62 eura. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke ove odluke.

33. Budući tužitelj nije uspio u predmetnoj parnici, odbijen je kao neosnovan njegov zahtjev za naknadom troška postupka, a kako je to odlučeno točkom II. izreke ove odluke.

34. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao izreci ove odluke.

U Pagu 23. travnja 2025.

Sudac:

Marija Knez

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana dostave pisanog otpravka rješenja. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženiku ad.1. po punomoćniku,

3. Tuženiku ad.2. osobno.