Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1187/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja 1. LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ČA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika 1. Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Petrinjska 59, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Poldan, Gatara, Vižintin,Komorski, Ilić i Fruk Morina, odvjetnicima u Rijeci, i 2. IA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi prvotuženika podnesenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-2147/2021-36 od 13. studenog 2023., na sjednici održanoj 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba prvotuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuju presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P- 2147/2021-36 od 13. studenog 2023. u točki I. i II. te u odluci o troškovima postupka iz točke IV. izreke u dijelu kojim su tužitelju dosuđeni troškovi postupka i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 2. i čl.7. Ugovora o [broj kredita] od 21. srpnja 2005. potvrđenog od strane javnog bilježnika Velibora Panjković iz Rijeke pod brojem OU-1916/2005, u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamata i valutna klauzula.

1.1. Točkom II. izreke prvostupanjske presude, naloženo je prvotuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. (u daljnjem tekstu: prvotuženik) da isplati tužitelju iznos od 2.104,80 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

1.2. Točkom III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 179,71 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

1.3.Točkom IV. izreke naloženo je prvotuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.313,54 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, dok je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za nadoknadu parničnog troška kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

1.4 .Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 694,48 eura s osnove preplaćene kamate.

1.5. Točkom II. izreke prvostupanjskog rješenja dopuštena je preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva s osnove preplaćene tečajne razlike na iznos od 2.104,80 eura.

2. Prvotuženik je podnio žalbu sadržajno pobijajući dosuđujući dio navedene presude (točka I. i II. izreke) te odluku o troškovima postupka u dosuđujućem dijelu i u dijelu kojim je odbijen zahtjev prvotuženika za naknadu troškova postupka (točka IV. izreke) iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka prvotuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu (odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutne klauzule u CHF), sadržaja navedenog u točki I. izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi i to odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 179,71 eura i valutne klauzule u CHF u iznosu od 2.104,80 eura, s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Prvotuženik se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a, budući da pobijana presuda suprotno žalbenim navodima sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6.1.Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

7. Među strankama nije sporno da su tužitelji, kao korisnici kredita, prvotuženik, kao davatelj kredita te tuženik IA, kao solidaran jamac, sklopili 15. srpnja 2005. Ugovor o [broj kredita], potvrđen od strane javnog bilježnika 21. srpnja 2005., kojim je tužiteljima odobren kredit u iznosu od 15.500,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju banke za CHF na dan korištenja s rokom vraćanja od 120 mjeseci, sa ugovorenom valutnom klauzulom u švicarskim francima (CHF) i promjenjivom kamatnom stopom sukladno jednostranoj odluci prvotuženika, s time da se tečaj CHF tijekom trajanja ugovora mijenjao, kao i početna kamatna stopa od 4,95% odlukom tuženika, te da su tužitelji otplatili kredit u cijelosti u skladu s ugovorom i obračunatim anuitetima od strane tuženika.

8. Sporna je ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke prvotuženika te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenih iznosa, kao i zastara tražbine tužitelja i tijek zateznih kamata.

9. Prvostupanjski sud cijeneći da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je donesena u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženik u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke, a imajući u vidu da je sukladno čl. 502.c ZPP-a u ovom postupku vezan pravnim utvrđenjima iz navedene pravomoćne presude, ujedno cijeneći da tuženik na kojem je bio teret dokaza nije dokazao da u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje isključuju primjenu učinaka zaštite iz kolektivnog spora odnosno da je tužiteljima u predugovornoj fazi pružio sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe pa da su tužitelji mogli donijeti informiranu odluku hoće li ugovor s tim odredbama sklopiti ili neće, zauzima pravno shvaćanje da su sporne ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu nepoštene i ništetne.

10. S obzirom na utvrđenu ništetnost spornih ugovornih odredbi, prvostupanjski sud pozivom na čl. 296.st.1. i 3., čl. 323 st.1. i 2. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., dalje: ZOO) prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da tužiteljima pripada pravo na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi, sa zateznim kamatama od dana stjecanja pozivom na čl. 1115. ZOO-a.

11. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud zauzima stav da je zastara novčane tražbine tužitelja prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača pokrenutom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/12 i da počinje ponovno teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost spornih ugovornih odredbi u tom postupku. Stoga, cijeneći da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesena u kolektivnom sporu u odnosu na ništetnost odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost valutne klauzule 14. lipnja 2018., dok je tužba u ovom postupku podnesena 31. prosinca 2021., zauzima pravno shvaćanje da je prigovor zastare neosnovan u odnosu na restitucijski zahtjev s osnove ništetne valutne klauzule jer nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a, dok je taj prigovor u odnosu na novčanu tražbinu s osnove ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi osnovan budući da je do podnošenja tužbe protekao zastarni rok od pet godina.

12. Stoga, prvostupanjski sud utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja vještaka da preplaćeni iznos s osnove ništetne valutne klauzule iznosi 2.104,80 eura, obvezuje prvotuženika na isplatu navedenog iznosa tužiteljima sa zateznim kamatama od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplate do isplate, dok prihvaćanjem prigovora zastare odbija tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 179,71 eura s pripadajućim zateznim kamatama s osnove stečenog na temelju ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi.

13. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl.154. st. 5.,čl. 155., čl. 157. i čl. 158. ZPP-a pa cijeneći da tužitelji nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, obvezuje prvotuženika na naknadu troškova postupka u cijelosti , u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. dalje: Tarifa), uz trošak vještačenja. Pri tome, u odnosu na tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u odnosu na djelomično povučeni dio tužbe za iznos od 694,48 eura, prvostupanjski sud cijeneći da tuženik u svezi tog dijela tužbe (sniženog tužbenog zahtjeva) nije poduzeo posebne parnične radnje, već je parnične radnje za koje zahtijeva naknadu troškova postupka poduzeo u odnosu na cjelokupni tužbeni zahtjev, zaključuje da tuženiku ( u pobijanoj presudi očito omaškom navedeno tužitelju) nisu nastali nikakvi troškovi vezani za djelomično povlačenje tužbe, slijedom čega odbija njegov zahtjev za naknadu troškova postupka.

14. Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenog novčanog iznosa koje je tuženik stekao na temelju ništetne valutne klauzule u CHF.

15. Naime, sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15,i 14/19, dalje: ZZP/14) pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesena u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača ima direktan učinak u ovom pojedinačnom sporu, zbog čega je sud vezan za utvrđenja o ništetnosti valutne klauzule u CHF u ugovorima o kreditu koje je tuženik sklapao sa potrošačima u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008., odnosno za utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika u ugovorima o kreditu koje je sklapao u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2013., a u kojem razdoblju je sklopljen predmetni ugovor o kreditu, pa je pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je riječ o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama. Pri tome, suprotno žalbenim navodima, tuženik u ovom postupku nije pružio dokaza da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na način da su tužiteljima prije sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi odnosno rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka te parametrima promjene kamatne stope, a što utječe na određivanje njihove novčane obveze te da su tužitelji unatoč takvoj obaviještenosti pristali na sklapanje ugovora o kreditu. Stoga su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

16. U odnosu na žalbene navode kojima se tuženik poziva na odredbu čl. 26. ZOO-a koja je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora izričito dopuštala mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope, valja reći da za razrješenje konkretnog spora nije odlučno to što je načelno ugovaranje promjenjive kamatne stope zakonito, već je odlučno to što su tužitelji trebali biti upoznati s parametrima na temelju kojih će se tako ugovorena kamatna stopa mijenjati. Međutim, tuženik u ovom postupku nije pružio nijednog dokaza da je tužiteljima prije sklapanja predmetnog ugovora dao odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporene ugovorne odredbe na određivanje njihove novčane obveze (parametrima promjene kamatne stope) i da su tužitelji unatoč punoj obaviještenosti pristalina sklapanje takvog ugovora o kreditu.

17. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je ugovor u cijelosti ispunjen i da je riječ o zabrani manjeg značaja pa da sukladno čl. 326.st.2. ZOO-a ništetnost ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi više nije moguće isticati, nisu osnovani. Naime, ispunjenjem ugovora nije nestao uzrok ništetnosti sporne valutne klauzule u CHF jer je ista bile ništetna već od dana sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa nije mogla postati naknadno valjana ispunjenjem ugovora.

17.1. Budući da je u konkretnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu tužitelja kao potrošača, suprotno žalbenim navodima ne može se smatrati da je uzrok ništetnosti sporne ugovorne odredbe bila zabrana manjeg značaja, pa u konkretnom slučaju ne dolazi u primjenu odredba čl. 326. st. 2. ZOO-a kako to pogrešno smatra tuženik.

18. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a tužiteljima pripada pravo na povrat onoga što su isplatili na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Stoga je prvostupanjski sud, pri utvrđenju da su tužitelji s osnove ništetne valutne klauzule preplatili iznos od 2.104,80 eura, pravilno obvezao tuženika na isplatu tog iznosa tužiteljima.

19. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je prilikom utvrđenja preplaćenog iznosa valjalo uzeti u obzir i tzv. negativnu razliku koja je nastala kada je tečaj CHF tijekom otplate kredita bio manji u odnosu na početni, nisu od odlučnog značaja, budući da tuženik u odnosu na tu razliku tijekom postupka nije podnio protutužbu niti je istaknuo građanskopravni prigovor prijeboja (compensatio civilis), a niti prigovor radi prebijanja (compensatio per judicem) kao procesni prigovor pa sud nije ovlašten niti dužan umanjiti potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-254/24 od 23. travnja 2024.

20. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primjenio materijalno pravo iz čl. 1115. ZOO-a kada je tužiteljima dosudio zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog anuiteta pa do isplate, budući da je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega je odluka prvostupanjskog suda o zateznim kamatama na zakonu osnovana.

21. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare u odnosu na novčanu tražbinu s osnove povrata preplaćenog iznosa s osnove ništetne valutne klauzule nisu osnovani. Naime, u skladu sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., podnošenjem tužbe u postupku kolektivne zaštite potrošača prekinuta je zastara u smislu čl. 241. ZOO-a i zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom postupku. Stoga, imajući u vidu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna u odnosu na ništetnost valutne klauzule u CHF 14. lipnja 2018., to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da do podnošenja tužbe u ovom postupku 31. prosinca 2021. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a za zastaru predmetne novčane tražbine tužitelja.

22. U odnosu na odluku o troškovima postupka, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, zaključio da tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova postupka vezano za djelomično povlačenje tužbe. Naime, imajući u vidu da tuženiku nisu nastali posebni troškovi u odnosu na povučeni dio tužbe u iznosu od 694,48 eura s obzirom da se radnje koje je poduzeo do djelomičnog povlačenja tužbe ne odnose isključivo na taj dio tužbe, a ujedno cijeneći da vrijednost predmeta spora unatoč djelomičnom povlačenju tužbe ulazi u isti razred bodovnog praga iz Tbr.7.t.1. Tarife za obračunavanje troškova odvjetnika, to i prema ocijeni ovog suda tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova postupka u odnosu na povučeni dio tužbe.

23. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u izreci.

24. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke te u odluci o troškovima postupka iz točke IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka, kao i prvostupanjsko rješenje, kao nepobijani ostaju neizmjenjeni.

U Rijeci 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan