Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-471/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u ostavinskom predmetu iza pok. NŽ (NŽ), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], odlučujući o žalbi nasljednice ĆŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Viktoriji Hržić, odvjetnici u Biogradu na moru protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj O-82/2025-2 od 10. siječnja 2025., 23. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba nasljednice ĆŽ kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj O-82/2025-2 od 10. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o nasljeđivanju u točki I. izreke odlučeno je da se nastavlja ostavinski postupka u ovom predmetu a koji je bio prekinut rješenjem prvostupanjskog suda broj O-2921/2023-6 od 16. svibnja 2024.

2. Točkom II. izreke utvrđeno je da ostavinsku imovinu pok. NŽ čine nekretnine i s njima izjednačena prava pobliže navedena u točki A, zatim pokretnine i s njima izjednačena prava pobliže navedena u točki B izreke, uz daljnje utvrđenje da pokretnine pod točkom B 2-5 predstavljaju ostavinsku imovinu u ½ dijela budući da jedna polovina dijela istih pokretnina predstavljaju bračnu stečevinu ostavitelja i njegove supruge EŽ.

3. Točkom III. izreke nasljednicima ostavitelja proglašeni su i ostavinska imovina raspoređena EŽ, supruzi ostavitelja u ¾ dijela i ĆŽ, kćeri ostavitelja u ¼ dijela.

4. Protiv tog rješenja o nasljeđivanju žalbu je podnijela nasljednica ĆŽ (dalje žaliteljica) zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353., st. 1. u vezi čl. 381.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 175., st. 2. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 dalje ZN) s prijedlogom da se rješenje o nasljeđivanju ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

5. Nasljednice EŽ (supruga ostavitelja) i DŽ (kćerka ostavitelja) odgovorile su na žalbu žaliteljice, sve žalbene navode osporile su kao neosnovane te predložile da se žalba odbije i rješenje o nasljeđivanju suda prvoga stupnja potvrdi.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku u bitnom utvrdio da je ostavitelj umro sačinivši vlastoručnu oporuku od 10. travnja 2017. kojom je svojom univerzalnom nasljednicom imenovao suprugu EŽ, koja oporuka je proglašena na ročištu od 20. studenog 2023. Dalje je utvrdio rodoslovlje, odnosno da je ostavitelj bio u braku s EŽ u kojem su rođene dvije kćerke DŽ i ĆŽ rođena EŽ dok izvanbračne i posvojene djece nije bilo. Dalje je sud utvrdio ostavinsku imovinu ostavitelja pobliže navedenu u točkama II. A i B izreke, s time da je nasljednica EŽ, supruga ostavitelja postavila zahtjev za izdvajanje iz ostavine pokretnina navedenih u točkama B 2.-5 izreke uz obrazloženje da iste predstavljaju bračnu stečevinu ostavitelja i EŽ. Cijeneći da se kćerke ostavitelja ovom zahtjevu EŽ nisu usprotivile, sud je utvrdio da ostavinsku imovinu ostavitelja predstavljaju pokretnine navedene u točkama B, 2-5 izreke u ½ dijela.

8. Sud je dalje utvrdio da je supruga ostavitelja EŽ oporuku priznala istinitom i pravovaljanom te se prihvatila nasljedstva koje joj temeljem oporuke pripada, zatim da je nasljednica (žaliteljica) ĆŽ osporila valjanost i istinitost oporuke ostavitelja te navela da u slučaju da sud utvrdi oporuku pravnovaljanom tada traži nužni nasljedni dio dok da je nasljednica DŽ oporuku ostavitelja također priznala istinitom i pravovaljanom te da iz ostavine nije tražila ništa.

9. Sud je dalje utvrdio da je rješenjem od 16. svibnja 2024. ostavinski postupak prekinut te je nasljednica ĆŽ upućena na pokretanje parnice radi utvrđenja da oporuka ostavitelja nije istinita i pravovaljana, nakon čega je nasljednica ĆŽ obavijestila sud kako parnični postupak nije pokrenula slijedom čega je sud odlučio kao u točki I. izreke pobijanog rješenja o nasljeđivanju.

10. Sud je izvršio uvid u oporuku ostavitelja, te je utvrdio da se radi o vlastoručnoj oporuci sastavljenoj 10. travnja 2017. i potpisanoj po ostavitelju te zaključio da se radi o valjanoj oporuci u smislu odredbi čl. 30., st. 1. i 2. ZN, te je s obzirom na okolnost da nasljednica ĆŽ u određenom roku nije pokrenula parnični postupak na koji je bila upućena zaključio da se ostavina raspoređuje na temelju oporuke ostavitelja, pri tom uzimajući u obzir da je žaliteljica postavila zahtjev za nužni dio.

11. Stoga je sud, primjenom odredbi čl. 4. st. 3., čl. 8. st. 1., čl.9., st. 1. i čl. 69. ZN na utvrđenoj ostavinskoj imovini proglasio suprugu ostavitelja EŽ u ¾ dijela, te žaliteljicu, kćerku ostavitelja u ¼ dijela, odnosno dodijelio joj je nužni nasljedni dio koji iznosi ½ zakonskog dijela pri tom uzimajući u obzir da druga kćerka ostavitelja DŽ iz ostavine nije tražila ništa. Stoga je odlučio kao u izreci rješenja.

12. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga pri tom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354., st. 2. u vezi čl. 365., st. 2. i čl. 175., st. 2. ZN, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena koja od tih bitnih povreda odredaba postupka.

13. Nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima rješenje sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koje su u skladu sa stanjem u spisu i izjavama nasljednika ostavitelja, rješenje je jasno obrazloženo te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

14. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te uz pravilnu primjenu citiranih zakonskih odredbi donio pobijano rješenje o nasljeđivanju kao u točkama II A, II B i točki III. izreke.

15. Žaliteljica u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost rješenja o nasljeđivanju u bitnom navodi da je sud propustio odlučiti o njezinom zahtjevu za nužni dio te da je s obzirom na ovu okolnost trebao provesti postupak propisan odredbom čl. 71. ZN-a koja propisuje na koji način se utvrđuje vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela.

16. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani jer iz stanja u spisu, obrazloženja i izreke pobijanog rješenja o nasljeđivanju jasno proizlazi da je sud imao u vidu zahtjev žaliteljice za nužni dio s obzirom na okolnost da žaliteljica parnični postupak na pokretanje kojeg je bila upućena radi utvrđenja nevaljanosti i neistinitosti vlastoručne oporuke ostavitelja nije pokrenula, slijedom čega je pravilan i daljnji zaključak suda da temelj nasljeđivanja u ovom ostavinskom postupku jest vlastoručna oporuka ostavitelja za koju je sud pravilno utvrdio da je sastavljena u skladu s odredbom čl. 30. st. 1. i 2. ZN-a. Cijeneći nadalje da druga kćerka ostavitelja DŽ iz ostavine nije tražila ništa, da je ostavitelj vlastoručnom oporukom njegovom univerzalnom nasljednicom odredio njegovu suprugu EŽ, sud je pravilnom primjenom odredbi čl. 69. i čl. 70. st. 3. ZN-a, nasljednikom ostavitelja proglasio njegovu suprugu EŽ u ¾ dijela, a žaliteljicu u ¼ dijela, što predstavlja nužni dio žaliteljice koji iznosi ½ zakonskog dijela. U ovom slučaju, a s obzirom na okolnost da DŽ iz ostavine nije tražila ništa, tada, prema zakonskom redu nasljeđivanja supruga ostavitelja nasljeđuje ½ dijela, a žaliteljica ½ dijela slijedom čega nužni dio žaliteljice iznosi ¼ dijela kako je to pravilno utvrdio i točkom III. izreke odlučio prvostupanjski sud.

17. U odnosu na žalbene navode u kojima žaliteljica ističe da je u saznanju da je ostavitelj navodno za života zaključio dva ugovora o darovanju s kćerkom DŽ, jedan od 9. siječnja 2012. predmet kojeg je bila nekretnina kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i drugi od 18. siječnja 2012. predmet kojeg je nekretnina kč. br. [katastarska čestica], upisana u [broj], k. o. [katastarska općina], treba odgovoriti da ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na opseg ostavine ostavitelja, jer prema stanju u spisu žaliteljica, a jednako tako i ostale nasljednice navele su da ostavinsku imovinu ostavitelja predstavljaju jedino nekretnine pobliže navedene u točki II A. izreke, te pokretnine i s njima izjednačena prava pobliže navedena u točki B1-5 izreke. Prema stanju u spisu nasljednica EŽ je u odnosu na pokretnine pod točkom B 2-5 istakla zahtjev za izdvajanja te navela da se radi o bračnoj stečevini nje i žalitelja, kojem zahtjevu se ostale nasljednice nisu usprotivile, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ostavinsku imovinu ostavitelja pobliže navedenu u točki B 2-5 izreke predstavlja ½ dijela tih pokretnina.

18. Prema stanju u spisu žaliteljica, a ni ostale nasljednice nisu isticale da ostavitelj ima i drugu ostavinsku imovinu pri čemu niti žaliteljica nije tijekom postupka isticala da je ostavitelj naprijed navedenim darovnim ugovorima, navedene nekretnine darovao svojoj kćerki DŽ, pa kako žaliteljica ove navode po prvi puta ističe u žalbi, radi se o nedopuštenim novim činjenicama i novim dokazima koje u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a nije dopušteno po prvi puta isticati u žalbi.

19. Slijedom obrazloženog žalbu žaliteljice trebalo je odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 175. st. 2. ZN-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 23. travnja 2025.

Sudac

Duško Abramović