Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-85/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja NE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima u ZOU Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić, odvjetnicima iz Rijeke, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-2118/2019-39 od 28. studenog 2024., u sjednici održanoj 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-2118/2019-39 od 28. studenog 2024..

I. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke utvrđene su ništetnim i bez pravnog učinka odredbe sadržane u članku 3., članku 4. i članku 6. Ugovora o [broj kredita] od 05. veljače 2007., ovjerenog kod javnog bilježnika Tanje Ferenc, broj ovjere: OU-108/07, a koje odredbe vezuju iznos kredita za valutu CHF, određuju redovnu kamatnu stopu na način da je ista promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i da se kredit otplaćuje u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan plaćanja.

1.1.Točkom II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 14.342,49 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

1.2. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 12.608,95 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

1.3. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.928,08 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok je točkom V. izreke odbijen zahtjev tuženika z anakndu troškova postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostupanjske presude, uz naknadu troškova žalbenog postupka tužitelju.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o [broj kredita] od 05. veljače 2007. sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika Hypo Alpe Adria bank d.d., i to u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika i valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) te restitucijski zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi i to s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 14.342,49 eura, a s osnove ništetne valutne klauzule u iznosu od 12.608,95 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.6. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik. To iz razloga jer je tuženik suprotno žalbenim navodima imao mogućnost iznositi primjedbe na pismeni nalaz i mišljenje vještaka, što je i učinio, a povodom iznesenih primjedbi vještak se pismenim putem očitovao i iste otklonio, slijedom čega nije onemogućen u raspravljanju kako to u žalbi neosnovano navodi. Pri tome, u konkretnom slučaju time što vještak nije saslušan na ročištu tuženiku nije onemogućeno raspravljanje, budući da okolnosti na koje je tuženik predložio saslušanje vještaka ( podnesak od 16. listopada 2024., list 747 spisa ) nisu od

odlučnog značaja, a niti je tuženik pristupio na ročište na kojem bi vještak bio eventualno saslušan. Također, time što sud nije prihvatio prijedlog tuženika da vještak izvrši obračun kao da je bio ugovoren kredit u kunama, tuženiku nije onemogućeno raspravljanje, već je riječ o pravnom pitanju o kojem odlučuje sud.

7. Također tuženik se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a, budući da pobijana presuda suprotno žalbenim navodima nije proturječna sama sebi te sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a nema ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

9. Prvostupanjski sud nespornim među strankama utvrđuje da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Hypo Alpe Adria bank d.d., kao kreditor sklopili predmetni ugovor o kreditu, kojim je banka odobrila tužitelju stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 179.600,00 CHF prema srednjem tečaju banke važećem na dan korištenja kredita, na rok od 360 mjeseci, uz ugovorenu redovnu kamatnu stopu od 4,60 % godišnje, promjenjivu u skladu s važećim odlukama banke, te uz otplatni plan sukladno kojem je tužitelj očekivao da će se kretati rate kredita. Također, nespornim utvrđuje da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor 11. veljače 2016. sklopili Aneks uz Ugovor o [broj kredita] kojim je provedena konverzija kredita sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15., dalje:ZID ZPK/15). Konačno, nespornim utvrđuje da se ugovorena kamatna stopa tijekom otplate kredita mijenjala, odnosno povisivala.

10. U ovoj fazi postupka sporna je ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule u CHF, kao i da li tužitelju s obzirom na izvršenu konverziju kredita pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Sporan je i tijek zateznih kamata na preplaćene iznose.

11. Prvostupanjski sud cijeneći da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da je prednik tuženika Hypo Alpe Adria bank d.d u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke, a imajući u vidu da je sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., dalje: ZZP/07) u ovom postupku vezan pravnim utvrđenjima iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu s

obzirom da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, ujedno cijeneći da tuženik nije pružio dokaza da bi tužitelja obavijestio o razlozima jednostrane promjene kamatne stope i rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, zaključuje da su ugovorne odredbe predmetnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli (čl.3.,4. i 6. Ugovora o kreditu) nepoštene i ništetne.

12. U odnosu na izvršenu konverziju kredita sklopljenim aneksom, prvostupanjski sud prihvaćajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev 2868/2018 od 12. veljače 2019. i drugim odlukama u kojima je izraženo istovjetno shvaćanje, kao i pravna shvaćanja Suda Europske unije izražena u određenim odlukama te pozivom na Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. (Sl. I. EZ 1993 L 95/29, dalje: Direktiva 93/13/EEZ), zaključuje da tužitelj kao korisnik kredita nije izgubio pravni interes radi utvrđivanja ništetnim osnovnog ugovora o kredita pa tako i utvrđivanja ništetnim pojedinih odredbi tog ugovora.

13. Nadalje prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom.

14. Stoga, prvostupanjski sud utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da je tužitelj s obzirom na promjene kamatne stope nakon sklapanja ugovora u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu preplatio iznos od 14.342,49 eura, a s obzirom na promjenu tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita da je preplatio iznos od 12.608,95 eura, s time da provedenom konverzijom na dan 30. rujna 2015. nije došlo do matematičkog izjednačavanja kao da je riječ o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate nije mijenjala kamatna stopa i tečaj CHF, zauzima pravno shvaćanje da tužitelju pozivom na čl. 323.st.1. i 2. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., dalje:ZOO) pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi u cijelosti, sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate.

15. Vezano za tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u postupku poslovni broj P-1401/2012 došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Stoga, cijeneći da je tužitelj podnio tužbu 12. lipnja 2019., a da je zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja počela teći ispočetka pravomoćnošću presude donesene u kolektivnom sporu i to 13. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost valutne klauzule, zaključuje da do podnošenja tužbe u ovom postupku nije protekao rok o pet godina iz čl. 225.ZOO-a pa da novčana tražbina tužitelja nije u zastari.

16. Stoga prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti.

17. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa dosuđuje tužitelju troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje: Tarifa), uz trošak vještačenja i sudske pristojbe za tužbu.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli ništetne te da tužitelju pripada pravo na restituciju preplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

19. Naime, imajući u vidu direktan učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. ZZP/14, zbog čega je sud u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači vezan za utvrđenja o ništetnosti valutne klauzule u CHF u ugovorima o kreditu koje je prednik tuženika sklapao sa potrošačima u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008., odnosno za utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke prednika tuženika u ugovorima o kreditu koje je sklapao u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2013., a u kojem razdoblju je sklopljen predmetni ugovor o kreditu, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je riječ o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama. Stoga su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

19.1. Pri tome, suprotno žalbenim navodima, tuženik u ovom postupku nije pružio nijednog dokaza da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na način da su tužitelju prije sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi odnosno rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka te parametrima promjene kamatne stope, a što utječe na određivanje njegove novčane obveze te da je tužitelj unatoč takvoj obaviještenosti pristao na sklapanje ugovora o kreditu.

20. S obzirom na utvrđenu ništetnost spornih ugovornih odredbi tužitelju pozivom na čl. 323. st.1. ZOO-a, kao i u smislu Direktive vijeća 93/13/EEZ, pripada pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

21. Pri tome, suprotno žalbenim navodima tuženika, tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa neovisno o izvršenoj konverziji, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

22. Naime, konverzija kredita izvršena je na temelju ZID ZPK/15 kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz čl. 19.s toč.6. ZID ZPK-a na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR.

23. Odredbama ZID ZPK-a, a niti dodacima ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope, a koja ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja sa potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi, dakle dodacima ugovora nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti EUR izvršena na temelju ZID ZPK/15, a odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvanugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi.

24. S obzirom na prethodno navedeno, prama pravnom shvaćanju ovog suda korisnicima kredita unatoč sklopljenim dodacima ugovora kojima je izvršena konverzija pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, odnosno pravo na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštene odredbe nisu postojale

25. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju sklapanjem Aneksa uz Ugovor o [broj kredita] od 11. veljače 2016. kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj aneksom ugovora odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a niti se u izračunu konverzije koji je prije sklapanja aneksa ugovora dostavljen tužitelju spominje promjenjiva kamatna stopa kredita u valuti CHF niti je u tom izračunu izvršen obračun preplaćenog iznosa nastalog povećanjem početno ugovorene kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika odnosno promjenama početnog tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredita. Stoga, prema pravnom shvaćanju ovog suda tužitelju unatoč sklopljenom aneksu ugovora kojim je izvršena

konverzija kredita ugovorenog u CHF u protuvrijednosti kuna u kredit u EUR u protuvrijednosti kuna, pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

26. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od **.**.2019., ME protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.,C-118/17, ECLI:EU:C:2019:207, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmet riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer je ZID ZPK/15 predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je vršena konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) bilo upitno da li je potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju. Naime, jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije.

27.Također, prethodno izraženo pravno shvaćanje ovog suda u skladu je i sa pravnim shvaćanjem suda EU izraženom u presudi od 9. srpnja 2020., XZ protiv Ibercaja Banco,SA, C-452/18, ECLI:EU:C:2020:536, prema kojem nepoštene odredbe ugovora koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome iste se izuzimaju od primjene osim ako potrošač na temelju slobodnog i informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

28. Žalbeni navodi tuženika kojima se poziva na nepostojanje pravnog interesa tužitelja za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih iznosa, nisu osnovani. Naime, zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 utvrđena je navedenom odlukom kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. Međutim, sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač i korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom. Stoga, sklapanje dodatka ugovoru o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi tog ugovora, a što je uostalom već i utvrđeno u kolektivnom sporu na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., niti je potrošač izgubio pravo na povrat preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

29. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, tužitelju pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule u CHF, odnosno pravo na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštene odredbe nisu postojale, dakle pravo na punu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

30. Stoga je prvostupanjski sud, pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi te obvezao tuženika na isplatu preplaćenih iznosa tužitelju s obzirom da izvršenom konverzijom nije umanjena kreditna obveza tužitelja za iznose koje potražuje u ovom postupku, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, dakle konverzijom nije ponovno uspostavljena pravna i činjenična situacije u kojoj bi se tužitelj kao potrošač nalazio da nepoštene ugovorne odredbe nisu postojale zbog čega mu suprotno žalbenim navodima pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa.

31. Također, suprotno žalbenim navodima, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1115. ZOO-a tužitelju pripadaju zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog anuiteta pa do isplate, a ne tek od podnošenja tužbe, kako to smatra tuženik, budući da je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega je odluka prvostupanjskog suda o zateznim kamatama na zakonu osnovana.

32. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženik žalbom neosnovano osporava pravilnost primjene Tarife/23 u odnosu na radnje poduzete prije njezina stupanja na snagu. Naime, odredbom Tbr. 52. st. 3. Tarife23 propisano kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Istovjetno je bilo propisano i odredbom Tbr. 48.st.3. ranije važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.,37/22, 126/22., dalje: Tarifa/12), a koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovom postupku. S obzirom da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud donio spornu odluku o troškovima postupka u vrijeme važenja Tarife, to je suprotno žalbenim navodima pravilnom primjenom Tbr.52.toč.3.Tarife troškove postupka odmjerio prema toj Tarifi za sve radnje poduzete u postupku, dakle i one prije njezina stupanja na snagu. Takvo pravno shvaćanje u skladu je sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda

Republike Hrvatske izraženom u odlukama broj Rev 940/2020 od 14. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2023., Rev- 562/2024 od 7. svibnja 2024. i Rev- 1309/2024 od 1. listopada 2024..

33. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao u izreci.

U Rijeci 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan