Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž R-32/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika AA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici KA, dipl. iur., iz Nezavisnih hrvatskih sindikata, Regionalni ured Split, protiv tuženika-protutužitelja Galeb d.d., OIB: 74554924553, iz Omiša, Punta 6, zastupan po punomoćniku Tomislavu Livajiću, odvjetniku iz Omiša, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika- protutužitelja Galeb d.d., izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, broj Pr-14/2023-18 od 7. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika-protutužitelja Galeb d.d. odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava se kao djelomično osnovana te se presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu, broj Pr-14/2023-18 od 7. veljače 2025.:

- potvrđuje pod točkom III. izreke presude gdje je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja Galeb d.d.

- preinačava pod točkom I. i II. izreke presude te se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika AA koji glasi: "Utvrđuje se da odluka o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu od 30. studenog 2022., a kojom se otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužitelju AA nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao.

Nalaže se tuženiku Galeb d.d. Omiš da vrati tužitelja AA na radno mjesto voditelja skladišta gotovih proizvoda odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

- preinačava pod točkom I. i II. izreke rješenja te se rješava:

Odbija se prijedlog tužitelja-protutuženika AA za određivanjem privremene mjere koja glasi:

"Određuje se privremena mjera na način da je tuženik Galeb d.d. Omiš dužan tužitelja AA vratiti na radno mjesto voditelja skladišta gotovih proizvoda odnosno na druge odgovarajuće poslove u roku od 24 sata po dostavi ovoga rješenja.

Ova privremena mjera ostaje na snazi sve do donošenja pravomoćne odluke u ovom predmetu ili do drugačije odluke suda ako se okolnosti zbog kojih je donesena privremena mjera kasnije promijene tako da ista više nije potrebna".

II. Nalaže se tužitelju-protutuženiku AA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., naknaditi tuženiku-protutužitelju Galeb d.d., OIB: 74554924553, iz Omiša, Punta 6, trošak parničnog postupka u iznosu od 600,00 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tj. u dijelu koji prelazi iznos od 600,00 eura do 1.600,00 eura odbija zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

"I/ Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu od 30. studenog 2022. godine, a kojom se otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužitelju AA nije dopuštena i da radni odnos tužitelju nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku Galeb d.d. [adresa] da vrati tužitelja AA na radno mjesto - voditelja skladišta gotovih proizvoda - odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III/ Odbija se protutužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi: ''Raskida se ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 01.lipnja 2022.godine između tužitelja AA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Galeb d.d. [adresa], OIB: 74554924553 sa danom 15. prosinca 2022. godine kao danom prestanka radnog odnosa tužitelja.

i

r i j e š i o  j e

I/Određuje se privremena mjera na način da je tuženik Galeb d.d. [adresa] dužan tužitelja AA vratiti na radno mjesto –voditelj skladišta gotovih proizvoda – odnosno na druge odgovarajuće poslove u roku od 24 sata po dostavi ovog rješenja.

II/ Ova privremena mjera ostaje na snazi sve do donošenja pravomoćne odluke u ovom predmetu ili do drukčije odluke suda, ako se okolnosti zbog kojih je donesena privremena mjera kasnije promijene tako da ista više nije potrebna.

III/ Utvrđuje se sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a da je tužba djelomično povučena i to točka III/ tužbenog zahtjeva koja glasi: ''Nalaže se tuženiku Galeb d.d. [adresa] da tužitelju AA isplati neisplaćene plaće počev od dana prestanka radnog odnosa pa do povratka na posao sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od dana dospijeća svake mjesečne plaće pa do dana isplate".

2. Protiv naprijed navedene presude i rješenja pravovremeno je žalbu podnio tuženik-protutužitelj Galeb d.d. zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – nastavno: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak odnosno da se rješenje o privremenoj mjeri preinači i odbije prijedlog za određivanje privremene mjere odnosno predmet bude vraćen na ponosno raspravljanje i odlučivanje.

2.1. Tuženik-protutužitelj Galeb d.d. u žalbi izjavljenoj protiv presude navodi kako iz prvostupanjske odluke ne proizlaze materijalni propisi na kojima je sud prvog stupnja utemeljio svoju odluku te kako na strani tuženika-protutužitelja postoje valjani razlozi zbog kojih je probni rad tužitelja-protutuženika ocijenjen kao nezadovoljavajući. Naime, iz provedene inventure proizlazi da tužiteljev- protutuženikov rad na radnom mjestu na kojem je bio na probnom radu za tuženika- protutužitelja nije bio zadovoljavajući. Nadalje navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo cijeneći da poslodavac nije dokazao iz kojih razloga je ocijenio da radnik nije zadovoljio na probnom radu. Naime, poslodavac nije dužan dokazivati navedene činjenice obzirom je autonomno pravo poslodavca ocijeniti ostvaruje li radnik za vrijeme probnog rada rezultate koji su dostatni za nastavak radnog odnosa ili ne. I u odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja prvostupanjski sud je pogrešno cijenio provedene dokaze te pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja. Ovo stoga jer je od strane tužitelja-protutuženika došlo do prijetnji prema zakonskom zastupniku tuženika-protutužitelja. Također i u odnosu na rješenje kojim je određena privremena mjera žalitelj navodi kako nije utvrđeno postojanje okolnosti nužnih za određivanje privremene mjere te nisu ispunjene pretpostavke za određivanjem privremene mjere.

3. Tužitelj-protutuženik nije dostavio odgovor na žalbu tuženika-protutužitelja.

4. Žalba tuženika-protutužitelja Galeb d.d. djelomično je osnovana i djelomično nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje te postupak koji je prethodio kao i žalbene navode tuženika-protutužitelja, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi činjenično upire tuženik- protutužitelj. Također i činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe te je neosnovan i žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, na takvo utvrđeno činjenično stanje sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika kao i prijedlog za određivanjem privremene mjere.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja-protutuženika za utvrđenjem da je nedopuštena odluka tuženika-protutužitelja kojom mu je otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme, zahtjev tuženika-protutužitelja za raskidom ugovora o radu, te zahtjev tužitelja-protutuženika za određivanjem privremene mjere vraćanja tužitelja- protutuženika na njegovo radno mjesto.

7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

- da je tužitelj-protutuženik AA s tuženikom-protutužiteljem Galeb d.d. imao zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu voditelja skladišta gotovih proizvoda;

- da je ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 1. lipnja 2022. s probnim rokom od 6 mjeseci;

da je tuženik-protutužitelj Galeb d.d. dao 30. studenog 2022. tužitelju- protutuženiku HA otkaz ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu;

- da je tužitelj-protutuženik AA podnio u roku od 15 dana zahtjev za zaštitu prava radnika te u dodatnom roku pravovremeno podnio tužbu;

- da je ugovor o radu zaključen 1. lipnja 2022. otkazan zbog nezadovoljavanja radnika na probnom roku obzirom isti ne može ispuniti zahtjeve radnog mjesta za koje je sklopio ugovor o radu i ugovorio probni rad;

- da poslodavac nije u dovoljnoj mjeri obrazložio svoju odluku o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu.

8. Slijedom gornjih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika osnovan obzirom tuženik-protutužitelj nije u dovoljnoj mjeri obrazložio odluku o otkazu jer se ista zasniva isključivo na izvješću rukovoditelja odjela, a koje izvješće tuženik-protutužitelj nije priložio u predmetni spis niti je isto sadržano u obrazloženju odluke o otkazu.

9. Odredbom članka 53. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19. – nastavno: ZoR) propisano je:

"(1) Prilikom sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad. (2) Probni rad iz stavka 1. ovoga članka ne smije trajati duže od šest mjeseci. (3) Nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.

(4) Na otkaz iz stavka 3. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavka 1. i članka 125. ovoga Zakona.

(5) Otkazni rok kod ugovorenog probnog rada je najmanje sedam dana".

9.1. Člankom 115. stavak 1. točka 4. ZoR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani i ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu).

9.2. Ugovor o radu je dvostrano obvezni ugovor koji nastaje suglasnošću volja obiju ugovornih strana pri čemu je tužitelj-protutuženik svojim potpisom prihvatio njegove ugovorne odredbe pa tako i one o ugovorenom probnom radu. Smisao probnog rada jest ocjena poslodavca o stručnim i radnim sposobnostima zaposlenika pa ako poslodavac ocijeni da rad zaposlenika u probnom roku nije zadovoljavajući (opravdani razlog za otkaz) može dati radniku otkaz, ali taj otkaz ne smije biti diskriminirajući ili šikanozan. Dakle, prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu s probnim radom poslodavac ne smije diskriminirati radnika niti ga šikanirati odnosno zloupotrijebiti institut otkaza ugovora o radu s probnim radom.

9.3. Sud nije ovlašten upuštati se u pravilnost ocijene poslodavca o radu radnika tijekom probnog rada jer je autonomno pravo poslodavca da ocijeni ostvaruje li radnik za vrijeme probnog rada rezultate koji bi bili dostatni za nastavak radnog odnosa (Vrhovni sud RH Revrv-276/2013. od 4. veljače 2014., Rev-2094/2018. od 22. travnja 2020., Rev-3/2020. od 18. lipnja 2024. i dr.). Ocjena poslodavca o nezadovoljavanju radnika na probnom radu je autonomno pravo poslodavca koja ocjena je u sferi poslovne odluke. Stoga su osnovani žalbeni navodi tuženika- protutužitelja kako prvostupanjski sud nije ovlašten upuštati se u pravilnost ocijene poslodavca o radu radnika tijekom probnog rada obzirom navedena odluka ne mora sadržavati detaljno obrazloženje razloga za takav otkaz. Imajući u vidu navedeno prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika cijeneći da odluka tuženika-protutužitelja nije dovoljno obrazložena. Naime, diskrecijsko pravo poslodavca ogleda se u tome da isti nije dužan konkretizirati iz kojih razloga smatra da radnik nije udovoljio njegovim očekivanjima za vrijeme probnog rada. Ocjenu o tome je li radnik zadovoljio na probnom radu daje poslodavac i u toj ocjeni je sadržana sugestivnost samog poslodavca prema stručnim i radnim sposobnostima radnika, a to nezadovoljstvo poslodavca predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 53. stavak 3. ZoR-a.

10. Tijekom provedenog prvostupanjskog postupka tužitelj-protutuženik nije učinio vjerojatnim niti je tvrdio da bi odluka o otkazu bila rezultat diskriminatornog postupanja prema njemu od strane poslodavca.

10.1. Što se pak tiče šikane koja bi se sastojala u zlouporabi prava u postupku otkazivanja, odnosno korištenja prava suprotna svrsi zbog kojeg je ono propisano, valja kazati da se u pogledu utvrđivanja postojanja zlouporabe tog prava primjenjuju odredbe općeg propisa koji uređuju matično područje obveznog prava. Tužitelj- protutuženik samo u podnesku od 8. rujna 2023. (list 31 spisa) navodi kako se radi o šikaniranju radnika, a koje se očituje u činjenici da je otkaz uslijedio zadnji dan probnog rada te kako je tužitelj-protutuženik izgubio sva prava iz radnog odnosa. U odnosu na ovakve navode tužitelja-protutuženika treba reći kako polazeći od svrhe instituta probnog rada te odredaba članka 53. ZoR-a, odluka o tome je li radnik zadovoljio na probnom radu se može donijeti istekom ugovorenog roka probnog rada ali i za vrijeme tog roka (tako i Vrhovni sud RH u odluci Rev-1052/2020-2 od 3. listopada 2023.). Stoga su neosnovani navodi tužitelja-protutuženika da je isti šikaniran zbog činjenice da je otkaz uslijedio zadnji dan probnog rada.

10.2. Također, neosnovani su i navodi tužitelja-protutuženika da je šikaniran iz razloga jer je izgubio sva prava iz radnog odnosa. Naime, iz članka 2. i 3. Odluke o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu proizlazi da radnik ostvaruje pravo na otpremninu prema odredbama Zakona o radu i Pravilniku o radu društva te radniku pripada pravo na neiskorišteni godišnji odmor. Iz navedenog jasno proizlazi da se ne radi o šikaniranju tužitelja-protutuženika kao radnika. Pri tome valja još skrenuti pozornost tužitelju-protutuženiku da je pravo poslodavca kada utvrdi da radnik nema tražene osobine za obavljanje rada i ne ostvaruje zadatke koje poslodavac od njega očekuje, prilagoditi postupanje i daljnje radne zadatke tužitelja-protutuženika utvrđenim okolnostima. Kada se od strane ovlaštene osobe utvrdi da radnik ne udovoljava zahtjevima radnog mjesta bilo u pogledu stručnosti bilo u pogledu drugih osobina važnih poslodavcu za obavljanje poslova radnog mjesta, pravo je poslodavca otkazati ugovor o radu tijekom probnog rada, bez detaljnog obrazlaganja razloga za takav otkaz.

10.3. Činjenica da je tužitelj-protutuženik ranije uredno obavljao poslove i zadatke svog radnog mjesta pa čak i objektivna pozitivna zapažanja ostalih radnika o tužitelju-protutuženiku kao radniku nemaju značaj iz razloga jer te osobe nisu dužne pratiti rad radnika na probnom radu niti su ovlaštene davati svoju ocjenu o njegovim radnim sposobnostima već je to ovlašten jedino neposredni rukovoditelj radnika u ime poslodavca koji je isključivo ovlašten osobno cijeniti rad radnika pri čemu je autonomna odluka poslodavca udovoljava li radnik zahtjevima radnog mjesta time da ta odluka ne smije biti rezultat diskriminacije ili šikane.

11. Stoga imajući u vidu da odluka poslodavca nije rezultat diskriminacije ili šikane to je ovaj sud, sukladno odredbi članka 373. točka 3. ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu pod točkom I. i II. izreke i odbio tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika.

12. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika-protutužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja. Naime, pravilno je prvostupanjski sud, primjenjujući odredbu članka 125. stavak 2. ZoR-a odbio protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja jer se u konkretnom slučaju nije radilo o prijetnji upućene od strane tužitelja-protutuženika prema zakonskom zastupniku tuženika-protutužitelja. Ovakav stav prvostupanjskog suda zasniva se na temeljitoj analizi provedenih dokaza te prvenstveno iskazu svjedoka ŽA djelatnika tuženika-protutužitelja. Također protiv tužitelja- protutuženika nije vođen nikakav prekršajni ili kazneni postupak pri čemu je pravilno prvostupanjski sud imao u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja.

12.1. Stoga je u navedenom dijelu odbijena žalba tuženika-protutužitelja te sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrđena točka III. izreke prvostupanjske presude.

13. Osnovani su žalbeni navodi tuženika-protutužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio prijedlog tužitelja- protutuženika za određivanjem privremene mjere. Naime, člankom 346. stavak 1. točka 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. – nastavno: OZ) propisano je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim:

1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili

2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

13.1. U konkretnom slučaju obzirom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu to ne postoji tražbina tužitelja-protutuženika prema tuženiku-protutužitelju te je stoga neosnovan i njegov prijedlog za određivanjem privremene mjere vraćanjem na radno mjesto voditelja skladišta gotovih proizvoda odnosno na druge odgovarajuće poslove.

13.2. Stoga je temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a valjalo žalbu tuženika-protutužitelja uvažiti kao osnovanu i u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsko rješenje i odbiti prijedlog tužitelja-protutuženika za izdavanjem privremene mjere.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. stavak 1. i 2. ZPP-a. Naime , kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka u slučaju tužbe i protutužbe valja prvenstveno poći od činjenice da po svojoj pravnoj prirodi protutužba je samostalna tužba pa se i o troškovima parničnog postupka samostalno odlučuje o tužbi i protutužbi, odnosno da se o tužbi i protutužbi vrijednost predmeta spora za odmjeravanje visine nagrade za odvjetnički rad obračunava sukladno vrijednosti predmeta spora tužbe odnosno protutužbe, jer svaka od njih po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju samostalnu tužbu. Stoga se uspjeh stranaka u sporu posebno utvrđuje u odnosu na zahtjev tužbe, posebno u odnosu na zahtjev iz protutužbe. Kako je tuženik-protutužitelj uspio u odnosu na tužbu tužitelja-protutuženika u cijelosti to je tuženiku-protutužitelju priznata jednokratna naknada troškova parničnog postupka u visini od 250 bodova za četiri radnje (za ročišta od 19. veljače 2024., 23. travnja 2024., 12. lipnja 2024. i 9. rujna 2024.) sukladno Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – nastavno: Tarifa) te za ročišta od 11. prosinca 2024. priznato je 50 bodova sukladno Tbr. 7. točka 2. stavak 2. Tarife obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu od 2 eura sukladno Tbr. 54. Tarife te obračunat PDV sukladno 46. Tarife. Dakle, tuženiku-protutužitelju priznata je naknada parničnog postupka u iznosu od 300 bodova odnosno 600,00 eura.

14.1. U preostalom dijelu koji prelazi dosuđeni iznos od 600,00 eura pa do traženih 1.600,00 eura odbijen je zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom troškova parničnog postupka. Naime, tuženik-protutužitelj nije imao trošak sastava odgovora na tužbu obzirom da isti nije sačinio odvjetnik već osobno tuženik- protutužitelj, a također sastav podnesaka od 28. lipnja 2024., 11. lipnja 2024. sud ne cijeni opravdanim i svrsishodnim.

14.2. Tužitelj-protutuženik nije potraživao trošak parničnog postupka u odnosu na protutužbu.

15. U preostalom nepobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje (točka III. izreke rješenja) ostaje neizmijenjena.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 23. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak