Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-1034/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Martini Budinski Modronja, u pravnoj stvari tužitelja ČĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vlado Vladika, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, građansko upravni odjel Pula, Rovinjska 8, OIB 18683136487, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Pn- 135/2022-67 od 19. rujna 2024., 23. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja ČĐ i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Pn-135/2022-67 od 19. rujna 2024. u dijelu kojim tužitelju nije priznat trošak postupka u iznosu od 574,93 eura.

II Uvažava se žalba tužitelja ČĐ i preinačuje se navedeno rješenje u dijelu kojim tužitelju nije priznat trošak postupka u iznosu od 531,25 eura i rješava.

Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju ČĐ naknadi troškove postupka i u iznosu od 531,25 eura u roku 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim dopunskim rješenjem odlučeno je:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 3.465,08 EUR sve u roku od 15 dana."

2. Tužitelj je izjavio pravovremenu žalbu protiv navedenog rješenja u dijelu kojim mu (prešutno) nije priznat trošak postupka u iznosu od 1.106,18 eura, pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23., dalje ZPP), dakle zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da žalbeni sud žalbu prihvati i preinači pobijano rješenje i pored već dosuđenog iznosa od 3.465,08 eura dosudi tužitelju i trošak postupka u iznosu od 1.106,18 eura. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje kao i postupak koji je prethodio njegovu donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio ijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje temeljem članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok tužitelj određeno ne ukazuje na ijednu takvu povredu.

6. Iz spisa proizlazi da je presudom Općinskog suda u Puli poslovni broj Pn- 135/2022-57 od 3. studenog 2023. tužitelju na ime naknade štete dosuđen iznos od 2.322,65 eura (17.500,00 kuna) te je tuženici naloženo tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.891,70 eura (21.787,50 kuna), a odbijen je tuženi zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 331,81 eura (2.500,00 kuna).

6.1. Presudom ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-271/2024-5 od 20. lipnja 2024. presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj Pn-135/2022-57 od 3. studenog 2023. je potvrđena u dijelu kojim je tužitelju dosuđena naknada štete u iznosu od 2.322,65 eura, a rješenjem ovog drugostupanjskog suda od 20. lipnja 2024. navedena presuda je, između ostalog ukinuta u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka odlučeno je pobijanim rješenjem.

7. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogriješio kada je tužitelju priznao troškove zastupanja na ročištima 9. srpnja 2019., 25. rujna 2019. i 11. siječnja 2023. primjenom Tbr. 8/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 114/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.,138/23., dalje OT) u polovici iznosa, a da je trebala biti priznata naknada u punom iznosu.

7.1. Naime, iz spisa proizlazi da se doista na sva tri ročišta raspravljalo o glavnoj stvari pa bez obzira na sadržaj raspravnog rješenja tužitelju za zastupanje na tim ročištima pripada pravo na naknadu troškova u punom iznosu, odnosno 100 bodova za svaku radnju, a ne 50 bodova kako je dosudio prvostupanjski sud.

7.2. Dakle, tužitelju pored priznatih 150 bodova (300,00 eura) za zastupanje na navedenim ročištima pripada još 150 bodova odnosno još ukupno 300,00 eura.

8. Osnovano tužitelj ukazuje žalbom da je prvostupanjski sud pogriješio kada mu je priznao troškove sastava samo jedne žalbe (9. travnja 2020.) jer tužitelj ima pravo i na naknadu troškova za sastav žalbe od 6. studenog 2023. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužitelja, bez obzira što se radi o žalbi na presudu, stav je ovog drugostupanjskog suda da tužitelj ima pravo na naknadu troškova sastava te žalbe prema vrijednosti predmeta spora samo odluke o troškovima postupka koja je sadržana u presudi. Naime, tužitelj je navedenom žalbom presudu osporavao u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, ali i dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 2.500,00 kuna, a taj dio zahtjeva tužitelja odbijen je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-121/17 od 3. travnja 2020., a u kojem dijelu navedenu presudu stranke nisu pobijale žalbom te je ista u tom dijelu postala pravomoćna. Međutim, radi se o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP na koju drugostupanjski sud temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tužitelj u tom dijelu presudu nije trebao žalbom pobijati.

8.1. U povezanosti s navedenim za sastav navedene žalbe tužitelju pripada trošak u iznosu od 75,00 eura prema Tbr. 10/4 OT.

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 11. rujna 2017. jer se radi o očitovanju tužitelja na odgovor na tužbu tuženika koji po stavu ovog drugostupanjskog suda nije bio nužan za vođenje postupka.

9.1. Međutim, stav je ovog drugostupanjskog suda da tužitelj ima pravo na naknadu troškova za sastav podneska od 11. rujna 2018. jer je dopisom od 27. kolovoza 2018. (stranica 43 spisa) tužitelj putem punomoćnika pozvan na očitovanje o nastavku postupka i to u traženom iznosu od 25 bodova, odnosno iznosu od 50,00 eura.

10. Dakle, za zastupanje i rad odvjetnika tužitelj još ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 425,00 eura, ima pravo i na PDV po stopi od 25% odnosno u iznosu od 106,25 eura, dakle ima pravo na trošak u ukupnom iznosu od 531,25 eura.

11. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da mu za troškove vještačenja pripada pravo na naknadu troškova u iznosu od 491,08 eura, a ne dosuđenih 384,90 eura, odnosno da mu treba dosuditi još iznos od 106,18 eura.

11.1. Iz spisa proizlazi da je tužitelj na ime troškova vještačenja predujmio ukupno 491,08 eura, odnosno 5. rujna 2019. predujmio je iznos od 265,45 eura (2.000,00 kuna), 30. prosinca 2019. predujmio je iznos od 92,91 euro (700,00 kuna), a 10. ožujka 2023. predujmio je 132,72 eura.

11.2. Iz spisa proizlazi da je rješenjem od 25. rujna 2019. (stranica 72 spisa) vještaku isplaćena nagrada za vještačenje u iznosu od 2.000,00 kuna (265,45 eura), da je rješenjem od 10. ožujka 2020. (stranica 85 spisa) vještaku isplaćena nagrada za vještačenje u iznosu od 400,00 kuna (53,09 eura), a rješenjem od 13. listopada 2023. (stranica 133 spisa) vještaku je isplaćena nagrada u iznosu od 26,53 eura (199,89 kuna). Dakle, ukupno je na ime nagrade za vještačenje isplaćeno vještacima 345,07 eura. Na računu suda ostao je iznos od 146,01 euro viška plaćenog predujma koji se treba vratiti tužitelju.

12. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud tužitelju na ime vještačenja priznao trošak u iznosu od 384,90 eura, dakle i više nego mu zapravo pripada, ali obzirom da se tuženica nije žalila na rješenje o trošku, već se žalio samo tužitelj, ovaj drugostupanjski sud sukladno članku 374. ZPP u svezi s člankom 381. ZPP, u taj dio rješenje ne može intervenirati.

13. Slijedom svega navedenog temeljem članka 380. točka 2. ZPP žalbu tužitelja valjalo je djelomično kao neosnovanu odbiti i pobijano rješenje potvrditi u dijelu kojim tužitelju nije priznat trošak postupka u iznosu od 574,93 eura.

13.1. Temeljem članka 380. točka 3. ZPP žalbu tužitelja valjalo je djelomično uvažiti i pobijano rješenje preinačiti na način kako je odlučeno ovim rješenjem pod točkom II. izreke.

14. Temeljem članka 166. ZPP odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka jer je sa žalbom djelomično uspio (48%).

U Sisku, 23. travnja 2025.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja