- 1 - Rev 611/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića, Dragana Katića i Željka Šarića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. C. iz O., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. M. V., odvjetnik u O., protiv tuženika S. K. G. d.o.o., O., ..., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik V. J., odvjetnik u O., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-70/2021-2 od 26. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-57/2020-42 od 1. prosinca 2020., u sjednici održanoj 14. studenoga 2023.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je nedopuštena odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, da se odredi sudski raskid ugovora o radu, da se naloži tuženiku da naknadi tužitelju štetu od 37.815,06 kn i štetu od 18.907,53 kn kao i naknadi troškove postupka. Odbijen je protutužbeni tužbeni zahtjev da se odredi sudski raskid ugovora o radu. Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 2.000,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je u cijelosti prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ukinuti pobijane nižestupanjske odluke i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. Postupajući prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP ovaj sud je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, sudski raskid ugovora o radu te zahtjev za isplatu naknade plaće.
9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je tuženik izradio novi Pravilnik o radu s pripadajućom sistematizacijom poslova i radnih zadataka,
- da je kod tuženika zbog organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta kontrolor – inkasator,
- da je tužitelj bio jedini izvršitelj na tom radnom mjestu,
- da je tuženik 31. siječnja 2019. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju,
- da je tužitelj ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
10. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je dopuštena odluka poslodavca o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu jer su se ispunili uvjeti iz čl. 115. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 - dalje: ZR) stoga su odbili tužbeni zahtjev. Sudovi su zaključili da iako je prema čl. 115. st. 2. ZR propisana obveza poslodavca kada donosi odluku o poslovno uvjetovanom otkazu voditi računa o socijalnim kriterijima, obzirom da je ovdje tužitelj bio jedini radnik na radnom mjestu koje je ukinuto, što tužitelj nije osporio tijekom postupka, a niti žalbom, nižestupanjski sudovi su zaključili da nema uvjeta za primjenu kriterija iz čl. 115. st. 2. ZR.
11. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Odredbom čl. 115. st. 2. ZR propisano je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
12. Revident smatra da je pogrešno primijenjena odredba čl. 135. st. 3. ZR jer da je teret dokazivanja bio na poslodavcu. Revident navodi da je tuženik kao poslodavac trebao voditi računa o kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR, ističe da se poslodavac nije pridržavao socijalnih kriterija i da nije utvrđena usporedna grupa radnika te da poslodavac nije usporedio tužitelja s drugim radnicima. Ističe da je povrijeđena odredba čl. 105. Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 121/17, 98/19).
13. Prema odredbi čl. 135. st. 1. ZPP-a u slučaju spora iz radnog odnosa teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako tim ili drugim zakonom nije drugačije uređeno. U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac (čl. 135. st. 3. ZR). To konkretno kod poslovno uvjetovanog otkaza znači da poslodavac treba dokazati da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga, dok činjenicu postupanja poslodavca suprotno odredbi čl. 115. st. 2. ZR treba dokazati radnik (Revr-864/14 od 21. srpnja 2015.).
14. U ovom sporu poslodavac, ovdje tuženik je dokazao da je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem posla kontrolor-inkasator na kojem radnom mjestu je tužitelj bio jedini izvršitelj. Stoga neosnovano revident navodi da je povrijeđeno pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 135. st. 3. ZR.
15. Pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da poslodavac nije imao obvezu uspoređivanja iz čl. 115. st. 2. ZR u situaciji kada je tužitelj bio jedini izvršitelj na ukinutom radnom mjestu. Naime svrha kriterija iz čl. 115. st. 2. ZR je utvrditi postoje li okolnosti koje bi određenog radnika stavljala u povoljniji položaj u odnosu na radnika koji obavlja poslove istoga radnog mjesta, a ne i nekog drugog radnog mjesta. Stoga kada nema usporednih radnika koji obavljaju iste poslove istog radnog mjesta pozivanje na status branitelja, u smislu Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, ne stavlja tužitelja u povoljniji položaj koji bi bio od utjecaja na dopuštenost pobijane odluke o otkazu, jer nije postojao radnik, odnosno radnici s kojima bi tužitelj mogao biti uspoređen što tužitelj nije osporio. Stoga tužitelj neosnovano navodi da je poslodavac trebao primijeniti odredbu čl. 115. st. 2. ZR koja se u ovom sporu, jer je ukinuto radno mjesto na kojem je tužitelj bio jedini izvršitelj, ne može primijeniti.
16. Ostalim navodima revident osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova koja ne mogu biti predmet osporavanja u reviziji sukladno čl. 386. st. 1. ZPP i ovaj sud nije ovlašten razmatrati takve revizijske navode.
17. Budući da su se ispunile zakonom propisane pretpostavke iz odredbe čl. 115. st.1. t. 1. ZR za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju nije bilo osnove prihvatiti zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu, jer se za to nisu kumulativno ispunili uvjeti iz odredbe čl. 125. st. 1. ZR, posljedično tome nije osnovan zahtjev za isplatu naknade plaće i naknade štete.
18. Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
19. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.
Jasenka Žabčić, v.r.
