Poslovni broj Gž-496/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Trstenik-Elektronika d. o. o. iz Trstenika Nartskog, Zagrebačka 163, OIB: 53663436790, zastupanog po punomoćniku Božidaru Husajina, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Andrei Grugan Šagud, odvjetnici iz Svetog Ivana Zeline, radi isplate iznosa od 27.303,00 kuna, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj 32 P-1061/2019-21 od 25. veljače 2022. godine, u sjednici vijeća koja je održana dana 23. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj 32 P-1061/2019-21 od 25. veljače 2022. godine.

II Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 27.303,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 21. srpnja 2018. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna.

3. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.

4. Tuženica u odgovoru na žalbu predlaže da se žalba odbaci kao nepravovremena, a podredno osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže da se žalba odbije, te također potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, uvida u spis Općine Sveti Filip i Jakov, Jedinstvenog upravnog odjela, Klasa: UP/I-350-06/18- 01/28, te spis Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Klasa: UP/I-350-06/017-01/07, iskaza svjedoka ĆG, kao i iskaza prokuriste tužitelja GG i tuženice, utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja radi isplate novčanog iznosa od 27.303,00 kuna, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od 21. srpnja 2018. godine do isplate na ime povrata plaćenog iznosa komunalnog doprinosa za izgradnju stambene zgrade temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog dana 09. ožujka 2017. godine između tužitelja kao kupca i tuženice kao prodavateljice (u nastavku teksta: Ugovor).

7. U vezi toga utvrđuje da je potonjim Ugovorom tuženica prodala tužitelju nekretninu označenu kao kat. čest. br. [katastarska čestica] (stare izmjere), odnosno kat. čest. br. [katastarska čestica] (nova izmjera), k. o. [katastarska općina], te da je u članku IV. stavak 2. tog Ugovora navedeno da tuženica kao prodavateljica jamči tužitelju kao kupcu da su u cijelosti podmireni svi režijski troškovi nekretnine, a da je između stranaka sporno da li je tuženica temeljem te Ugovorne odredbe bila dužna podmiriti i trošak komunalnog doprinosa koji se odnosi na gore navedenu (prodanu) nekretninu.

8. Nastavno utvrđuje da je tuženica rješenjem Općine Sveti Filip i Jakov, Jedinstvenog upravnog odjela, Klasa: UP/I-350-06/17-01/07 od 04. srpnja 2017. godine pozvana na plaćanje komunalnog doprinosa u utuženom iznosu od 27.303,00 kuna, te da je ista protiv tog rješenja izjavila žalbu, u povodu koje je potonje upravno rješenje poništeno, te je tužitelj pozvan na plaćanje komunalnog doprinosa, što je isti i učinio 21. srpnja 2018. godine.

9. Stoga utvrđuje da je obveza plaćanja navedenog komunalnog doprinosa prvi puta nastala dana 04. srpnja 2017. godine, dakle gotovo četiri mjeseca nakon sklapanja predmetnog Ugovora, pa da su nelogične tvrdnje tužitelja da su se stranke prilikom pregovora radi sklapanja predmetnog Ugovora dogovorile da će tuženica snositi trošak komunalnog doprinosa, slijedom čega utvrđuje da tuženica ne može biti obveznik plaćanja spornog komunalnog doprinosa temeljem spomenute odredbe članka IV. stavak 2. Ugovora, jer da u trenutku njegovog sklapanja ta obveza nije niti nastala, pa da se tuženica nije mogla obvezati da će platiti nešto što nije nastalo, niti je znala kolika je ta obveza.

10. U vezi toga utvrđuje kako je životno logičan iskaz tuženice da su ona i tužitelj prilikom pregovora o sklapanju predmetnog Ugovora definirali da se odredba članka IV. stavak 2. Ugovora (očitom omaškom u pisanju je navedeno da se radi o stavku 3. navedenog članka Ugovora) odnosi na režijske troškove koji su nastali do trenutka sklapanja samog Ugovora, pa da se ista nikako ne može odnositi na naknadno nastalu obvezu plaćanja komunalnog doprinosa, pri čemu utvrđuje da se kod obveze plaćanja komunalnog doprinosa ne radi o režijskim troškovima, a da je spomenuta Ugovorna odredba pogrešno ostala u Ugovoru iz „šprance“, jer da je prokurist tužitelja GG u svojem iskazu naveo da je primjerak Ugovora skinuo s interneta.

11. Nadalje utvrđuje da je u upravnom postupku tužitelju kao novom vlasniku navedene nekretnine naloženo plaćanje komunalnog doprinosa, pa utvrđuje kako je njegov tužbeni zahtjev protivan i činjenici da je isti u zakonom propisanom postupku utvrđen obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa.

12. Prvostupanjski sud utvrđuje da je iskaz prokuriste tužitelja GG nelogičan u dijelu u kojem navodi da su on i tuženica prilikom pregovora dogovorili da će tuženica snositi obvezu plaćanja komunalnog doprinosa, jer da je u tom slučaju nejasno zbog čega predmetni Ugovor ne sadrži izričitu odredbu kojom se tuženica kao prodavateljica obvezuje platiti komunalni doprinos kada obveza njegovog plaćanja bude utvrđena u upravnom postupku, sve to posebno imajući u vidu da je Ugovor sastavio navedeni prokurist tužitelja, a da takva obveza tuženice ne proizlazi iz odredbe članka IV. stavak 2. predmetnog Ugovora.

13. Osim toga, utvrđuje kako je predmetni tužbeni zahtjev u suprotnosti i sa činjenicom da je tužitelj nakon što je postao vlasnikom naznačene nekretnine ishodio izmjenu rješenja o građevinskoj dozvoli, tj. postao je investitorom na toj nekretnini, pa da tuženica kao bivša vlasnica te nekretnine nije u odnosu na istu u obvezi platiti komunalni doprinos nakon što je tužitelj već počeo konzumirati svoja vlasnička prava na naznačenoj nekretnini.

14. Iz navedenih razloga, a pozivom na odredbu članka 8. ZPP-a, odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

15. Odluku o troškovima predmetnog parničnog postupka temelji na odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a.

16. Odlučujući u povodu žalbe tužitelja, a vezano za prigovor tuženice da je žalba nepravovremena, valja navesti da je ročište za objavu predmetne presude održano dana 25. veljače 2022. godine, a da je posljednji dan roka od 15 dana za izjavljivanje žalbe protiv te odluke, u smislu odredbe članka 335. stavak 9. ZPP-a, padao na subotu (12. ožujka 2022. godine), dakle u dan kada sud ne radi, pa je u smislu odredbe članka 112. stavak 4. ZPP-a žalba koju je tužitelj protiv pobijane presude podnio dana 14. ožujka 2022. godine pravovremena, jer je podnesena prvog idućeg radnog dana nakon subote (u ponedjeljak).

17. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

18. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. tog Zakona na koju sadržajem žalbe ukazuje tužitelj, jer je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane odluke cijenio sve dokaze, pa tako i građevinsku dozvolu od 12. svibnja 2016. godine (list 7-11 spisa), sve na način kako je propisano potonjom odredbom ZPP-a.

19. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tuženica kao prodavateljica i tužitelj kao kupac nisu prilikom pregovora radi sklapanja predmetnog Ugovora postigli sporazum da će tuženica snositi trošak komunalnog doprinosa u odnosu na nekretninu koja je bila predmet Ugovora, niti da takva obveza za tuženicu proizlazi iz sadržaja tog pravnog posla, već da se radi o obvezi koja tereti tužitelja kao investitora izgradnje zgrade na naznačenoj nekretnini, pri čemu na pravilnost takvog zaključka ukazuje i to što iz navoda punomoćnika tužitelja sa ročišta koje je u ovom predmetu održano dana 17. rujna 2019. godine (list 33 spisa) proizlazi da u trenutku zaključenja Ugovora nije bilo doneseno rješenje o komunalnom doprinosu, te se nije znalo kolika će biti njegova visina, pa je jasno da se odredba članka IV. stavak 2. predmetnog Ugovora prema kojoj prodavatelj (tuženica) jamči kupcu (tužitelju) da su u cijelosti podmireni svi režijski troškovi nekretnine nije mogla odnositi na u to vrijeme neodređenu obvezu plaćanja komunalnog doprinosa.

19.1. S obzirom na navedeno, neodlučno je kada je točno nastala obveza plaćanja spornog komunalnog doprinosa, tj. da li već u trenutku sklapanja Ugovora ili nakon toga, te u tom smislu pozivanje tužitelja na odredbe propisa koji reguliraju obvezu plaćanja tog doprinosa, jer isti nije dokazao da je tuženica preuzela obvezu njegovog plaćanja, pri čemu je takva obveza s tuženice prešla na tužitelja nakon što je isti postao investitor izgradnje zgrade na naznačenoj nekretnini, u skladu s odredbom članka 122. Zakona o gradnji („Narodne novine“ br. 153/13 i 20/17) koja je bila na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora, pa se nakon toga više ne radi o obvezi (dugu) tuženice.

19.2. Stoga pogrešno žalitelj smatra da je tuženica trebala platiti sporni komunalni doprinos neovisno od toga da li su ona i tužitelj ugovorili takvu njezinu obvezu, a to stoga jer je tužitelj utuženi novčani iznos na ime komunalnog doprinosa platio u svoju korist (kao novi investitor), te ga s obzirom na sve navedeno nema pravo potraživati od tuženice.

20. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev, pri čemu su s obzirom na naznačena činjenična i pravna utvrđenja za odluku o žalbi bez utjecaja preostali žalbeni navodi, a pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredaba članaka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a.

21. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

22. Budući da tužitelj nije uspio s žalbom, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, a na jednaki način odlučeno je i o zahtjevu tuženice za naknadu troškova u vezi odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP- a).

U Rijeci, 23. travnja 2025. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar