Poslovni broj: Gž-577/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao zakonske nasljednice pok. GS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marijani Jerković odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d. Savska cesta 16, Zagreb, OIB 75665455333, zastupani po punomoćniku Luki Vukasoviću, odvjetniku iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-370/2022-14 od 27. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-370/2022-14 od 27. ožujka 2024.u točki I izreke za iznos od 6.630,12 eur sa zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2013. do isplate i točki II izreke.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-370/2022-14 od 27. ožujka 2024. u točki I izreke za iznos od 3.318,07 eur i sudi:

Nalaže se tuženiku Uniqa osiguranje d.d. da tužiteljici isplati iznos od 3.318,07 eura (tritisućetristoosamnaesteuraisedamcenta) sa zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2013. po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. obračunatoj po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Uniqa osiguranje d.d. da naknadi tužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 1.632,85 eur , u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Uniqa osiguranje d.d. da naknadi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 83,38 eur , u roku od 15 dana, dok se zahtjev u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je konačno postavljeni tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila od tuženika isplatu iznosa od 9.948,19 eur sa zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2013. pa sve do isplate.

1.2. U točki II izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.749,33 eur sa zateznim kamatama od 27. ožujka 2024. pa sve do isplate.

1.3. Rješenjem suda prvog stupnja sadržanim u istom pisanom otpravku kao i presuda dopuštena je preinaka tužbe koju je tužiteljica izvršila u podnesku od 26. siječnja 2018.

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

3. Tužiteljica presudu pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

3.1. U žalbi navodi da je pretrpjela iznimno teške i po život opasne ozljede od kojih se dugo oporavljala, te od kojih još uvijek trpi i značajne posljedice koje narušavaju njezinu kvalitetu života, tako da dosuđena naknada ne može biti pravična satisfakcija stvarno pretrpljene štete. Tužiteljica posebno ukazuje na okolnost da su tijekom vođenja ovog postupka i donošenja presude, doneseni novi Orijentacijski kriteriji utvrđeni pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. kojima s izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine nematerijalne štete od 29. studenoga 2002., a isti se kriteriji primjenjuju kod naknade neimovinske štete na sve predmete koji su u tijeku pa stoga tužiteljica drži da su upravo ti novi kriteriji oni kojima je trebalo presuditi visinu naknade u žalbenom postupku. Navodi da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nije potraživala naknadu po kriteriju pretrpljenog straha, isto kao što nije potraživala i naknadu za pojačanu ishranu, smatrajući da je ranijom presudom isplaćena dostatna naknada po tim kriterijima. Tužiteljica ustraje kod potraživanja naknade za tuđu pomoć i njegu, troškove liječenja i povrede prava osobnosti po kriteriju pretrpljenih bolova, naruženosti i umanjenja životne aktivnosti. U tom pravu tužiteljica je navela da po tim kriterijima potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 27.654,63 kn. Navodi da prema onom kako sud obrazlaže svoj stav o pitanju namjere popravka zubi, tužiteljica zaključuje da bi jedini valjan dokaz za prvostupanjski sud bio da se stvarno podvrgnula popravku zuba, te zatražila naknadu štete po računu. Takozvana pasivnost tužiteljice" nije razlog zbog kojeg bi bilo osnovano odbijanje tužbenog zahtjeva niti je to opravdan razlog zbog kojeg je istoj uskraćeno pravo na popravak zubi. Ističe da je njezina "pasivnost" isključivo posljedica nedostatka financijskih sredstava za obavljanje tog kompleksnog zahvata. Navodi da bi odavno riješila pitanje protetike da je ikako mogla financijski podnijeti te na taj način konačno mogla normalno jesti. Navodi da je popravak zubi materijalna šteta koju je tužiteljica trpjela zbog krivnje tuženikovog osiguranika, pa taj oblik naknade svakako joj pripada. Da se tužiteljica podvrgnula rehabilitaciji i obavila protetski zahvat, imala bi pravo na naknadu po plaćenim računima s kamatama od dana njihovog plaćanja, u suprotnom ima pravo na naknadu temeljem zatraženog predračuna s kamatama od presuđenja. Tužiteljica prigovara i visini parničnog troška. Navodi da trošak vještačenja iznosi 7.500,00 kn a ne 5.500,00 kako to utvrđuje sud prvog stupnja.

3.2. Predlaže u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja preinačiti na način da se udovolji konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, uz priznavanje daljnjeg parničnog troška, kao i troškova žalbenog postupka.

4. Tuženik presudu pobija u točki II izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

4.1. U žalbi navodi da u odgovoru na tužbu nije osporavao osnovu potraživanja odnosno nije osporavao nastup štetnog događaja niti odgovornost svog osiguranika, već je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti s obzirom da je isplatom nespornog dijela štete u cijelosti nadoknadio štetu. Također je osporio osnovanost troškova budućeg, očekivanog medicinskog zahvata na zubima tužiteljice, te u tom osporavanju u cijelosti uspio.

4.2. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti na način da se odbije zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u cijelosti, te obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi parnični trošak uvećan za trošak žalbe.

5. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava sve navode iz žalbe tuženika i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

6. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu neimovinske i imovinske štete koju trpi kao posljedicu od ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći od 29. listopada 2012.

8. U ovoj fazi postupka među strankama nije sporno:

-odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja;

-da je tuženik u izvansudskom postupku 3. srpnja 2020. isplatio tužiteljici iznos od 22.500,99 kn od čega iznos od 16.800,00 kn s osnove neimovinske štete, iznos od 1.200,00 kn s osnove tuđe pomoći i njege, iznos od 1.236,43 kn na ime troškova liječenja te iznos od 3.264,56 kn na ime troškova popravka zubi,

-da je tuženik isplatio tužiteljici 30. svibnja 2015. daljnji iznos od 5.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete,

-da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 2850/14 od 10. lipnja 2020. tužiteljici dosuđen daljnji iznos od 8.200,00 kn sa zateznom kamatom od 16. travnja 2013. do isplate od čega iznos od 7.200,00 kn na ime neimovinske štete i iznos od 1.000,00 kn na ime naknade za pojačanu ishranu, kao i zatezna kamata na iznos od 22.500,97 kn za razdoblje od 16. travnja 2013. do 2. srpnja 2013.,

-da je tuženik po navedenoj pravomoćno presudi isplatio tužiteljici iznos od 8.200,00 kn sa zateznom kamatom kao i zateznu kamatu na naknadu isplaćene štete (27.509,99 kn) za razdoblje od 16. travnja 2013. do 3. srpnja 2013.;

-da je tužiteljica u podnesku od 26. siječnja 2018. umanjila tužbeni zahtjev za iznos naknade dosuđen joj prvostupanjskom odlukom tako da potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 9.948,19 eura i to po kriteriju fizičkih bolova iznos od 929,06 eur, po kriteriju smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.327,23 eura, po kriteriju naruženosti iznos od 1.194,51 eur, na ime naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 161,92 eur, za troškove participacije lijekova iznos od 57,68 eur i na ime predvidivih troškova popravka zuba iznos od 6.277,79 eur.

9. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je vještakinja dr. Maja Mišura u nalazu i mišljenju navela da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila potres mozga, prijelom desnog zglobnog nastavka donje čeljusti te razderotine kože na bradi, donjoj usnici i vratu, da je neposredno po ozljedi hospitalizirana na Klinici za maksilofacijalnu i oralnu kirurgiju KBC-a Rijeka gdje je boravila od 30. listopada 2012. do 5. studenog 2012. tijekom kojeg boravka je zbog prijeloma desnog čeljusnog zgloba podvrgnuta operativnom zahvatu i to postavljanjem imobilizacije – krute intermaksilarne fiksacije koja je nošena mjesec dana, da je ozljeda kože, brade i usnice zbrinuta postavljanjem šavova, dok sekundarna infekcija prolongirala je liječenje unatoč redovnom previjanju i antibiotskoj terapiji kao i redovnim kontrolama,

- da su kod tužiteljice ostale posljedice po sanaciji prijeloma čeljusti u vidu poremećaja zagriza i prisutnih bolova s obzirom da je na lijevoj strani obje čeljusti razmak između pretkutnjaka (2mm) i kutnjaka (3 mm), da se radi se o trajnom skraćenju ramusa i artikularnog nastavka mandibule kao posljedice prijeloma , da je otvaranje ustiju moguće je do 3 cm razmaka zuba nakon čega se javlja bol, dok palpacijom se osjete krepitacije u oba čeljusna zgloba, zagriz je nepravilan, skraćen desni zglobni nastavak mandibule koji omogućava prijevremeni kontakt desno, dok je lijevo otvoren na području pretkutnjaka i kutnjaka., a nepravilni kožni ožiljci na bradi i donjoj usnice lijevo dužine oko 3 cm, dok je ispod brade ožiljak fiksiran u potkožje veličine oko 0,5 x 0,5 cm, te palpatorno smanjen je osjet u području lijevog mentalnog živca i donje usnice lijevo,

-da sve navedene trajne posljedice umanjuju životne aktivnosti tužiteljice za 5% , što se odnosi na manifestirane smetnje prehrane kao elementarne životne funkcije, budući da tužiteljica otežano otvara usta, žvače krutu hranu isključivo desnom stranom te ima smanjen osjet u području brade i donje usnice,

-da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta četiri dana, srednjeg intenziteta dva tjedna i slabijeg intenziteta još mjesec dana,

- da je tužiteljici po vještaku bila potrebna tuđa pomoć i njega mjesec dana po izlasku iz bolnice i to tjedan dana tri sata dnevno te potom daljnja tri tjedna tri puta tjedno po dva sata dnevno, a sve radi pomoći u kućnim poslovima, poslovima nabavke i pripreme specijalne kašaste hrane koju je tužiteljica trebala konzumirati, kao i pratnje na liječničke kontrole,

-da je također bila potrebna kupnja različitih medikamenata vezano za liječenje, međutim kapi Systane nalaze se na listi lijekova Hrvatskog zavoda zdravstvenog osiguranja te nije bilo potrebe za kupnju istih, a opravdanim smatra i podmirenje participacije bolničkog i ambulantnog liječenja,

-da je vještakinja dr. Sonja Pezelj Ribarić navela da je kliničkim pregledom kod tužiteljice uočen segment saniranih zubi uz prisutnost trajne posljedice u vidu poremećenog zagriza s obzirom da zubi kao posljedica frakture više ne sjedaju na svoje anatomsko mjesto, već je cijeli zagriz pomaknut u lijevu stranu,

-da tužiteljica nakon proživljene nezgode nije imala većih sanacija zubi osim sitnih zahvata koji nisu bili vezani za stanje nastalo u nesreći, odnosno povodom nesreće.,

-da je tužiteljica pretrpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju šest dana tijekom boravka na klinici te 14 dana nakon operativnog zahvata, potom je 30 dana trpjela bolove srednjeg intenziteta na što je utjecao poslijeoperativni tijek, odnosno pojava fistule te otežano otvaranje usta, dok je bolove slabijeg intenziteta vještakinja cijenila kroz smanjenje životne aktivnosti,

-da je tužiteljica pretrpjela primarni strah u trenutku same nezgode te potom sekundarni strah kao posljedicu nastalog ozljeđivanja i trpljenja fizičkih bolova koji je prezentiran u nastavku kroz uznemirenost i mogao je potrajati oko dva tjedna, potom je trpjela strah slabijeg intenziteta koji je prešao u zabrinutost za ishod liječenja te je mogao sveukupno potrajati oko tri mjeseca,

-da je tužiteljici bila potrebna prehrana pojačana elementarnim vitaminima i mineralima 30 dana, a kašasta hrana bila je potrebna kroz 6 mjeseci,

-da je kod tužiteljice uslijed zadobivenih ozljeda došlo do poremećaja u normalnom zagrizu te žvakanju krute hrane, odnosno poremećaja osjeta na lijevoj strani temporomandibularnog zgloba, što predstavlja smanjenje životne aktivnosti od 15%,

-da je kod tužiteljice potrebno učiniti kompletnu protetsku rehabilitaciju obzirom na trajne posljedice koja iste trpi, a koje troškove samo parcijalno može pokrivati

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje,

-da je priložen predračun dr. K iz kojeg vještakinja utvrđuje radove koje će biti potrebno izvesti kod tužiteljice, te navodi da HZZO pokriva troškove ortopantomografije, inicijalne parodontološke terapije, revizije endodontske terapije, što ukupno radove po predračunu umanjuje za 11.200,00 kn, pa preostali iznos protetske terapije koju ne pokriva HZZO iznosi 36.100,00 kn,

-da su vještakinje očitujući se na primjedbe stranaka usuglasile svoje mišljenje glede smanjenja životne aktivnosti tako da nakon usaglašavanja postotak smanjenja životne aktivnosti kod tužiteljice iznosi 15 %,

-da su vještakinje također iskazale da bi se radilo o rehabilitaciji koja ne bi mogla biti u potpunosti realizirana zbog objektivnih razloga, da bi se takvim radom podigao greben kod tužiteljice, što bi bilo od utjecaja na njezin zagriz, ali da ne bi otklonio postojeći problem sa čeljusnim zglobom tužiteljice i prisutnim skraćenjem kraka donje čeljusti, što također utječe na zagriz i zubnu rehabilitaciju, da bez navedenog protetskog rada kojem bi se podvrgnula tužiteljica nije moguće očekivati objektivno poboljšanje zdravstvenog stanja tužiteljice.

10. Odlučujući o visini novčane naknade štete koju je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) primjerenom novčanom naknadom utvrđuje po kriteriju fizičkih bolova iznos od 1.194,51 eur/9.000,00 kn, po kriteriju smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.327,23 eur/10.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 929,60 eur/7.000,00 kn po kriteriju naruženosti iznos 398,17 eur/3000,00 kn što ukupno daje iznos od 3.848,96 eur/29.000,00 kn.

11. U odnosu na imovinsku štetu utvrđuje da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 39 sati (7 dana x 3 sata dnevno ) i 3x tjedno po 2 sata dnevno u trajanju od tri tjedna, pa uzimajući cijenu sata tuđe pomoći od 20,00 kn utvrđuje da je tužiteljici po navedenoj osnovi nastao trošak u visini od 780,00 kn. U odnosu na imovinsku štetu utvrđuje da je tužiteljica tijekom postupka dokazala trošak plaćanja liječenja u KBC Rijeka u visini od 753,00 kn, trošak plaćanja participacije odnosno pribavljanja lijekova u iznosu od 473,43 kn odnosno ukupan iznos od 3.006,43 kn, da je utvrđen osnovanim i zahtjev tužiteljice za isplatu troškova pojačane ishrane u iznosu od 1.000,00 kn pa je u tom dijelu dosudio naknadu imovinske štete.

12. S obzirom da je tuženik isplatio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.229,74 eur/16.800,00 kn ( 3. srpnja 2013.) iznos od 663,61 eur/5.000,00 kn (30. svibnja 2018.) i iznos od 955,60 eur/7.200,00 kn što je ukupno 3.848,96eur/29.000,00 kn pa zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa neimovinske štete odbija kao neosnovan.

13. Također, utvrđuje da je tuženik isplatio tužiteljici na ime imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 159,27 eur/1.200,00 kn, troškova liječenja iznos od 164,10 eur/1.236,43 kn te iznos od 433,28eur/3.264,56 kn s osnove troškova stomatologa (popravka zubiju), što ukupno iznosi 757,32 eur/5.706,01 kn, pa odbija zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete u preostalom dijelu.

14. U pravu je tužiteljica kada navodi da je sud prvog stupnja trebao primijeniti Orijentacijske kriterije prihvaćene na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020.

15. Naime, iz spisa proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena sudu 28. studenoga 2014., da je presuda suda prvog stupnja poslovni broj P-2850/2014-54 donesena 16. lipnja 2020. i potom presuda poslovni broj Pn-370/2022-14 donesena je 27. ožujka 2024. S obzirom na takve okolnosti slučaja primjenjuju se Orijentacijski kriteriji od 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020.

16. Na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje:

"Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2022. broj Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 u primjeni ZOO ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje ZOO/05) kad sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivati će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

17. Nadalje u obrazloženju citiranog pravnog shvaćanja je navedeno "prilikom donošenja odluke o mijenjanju Orijentacijskih kriterija, uz pomoć kojih sudovi određuju visinu pravične novčane naknade neimovinske štete, Vrhovni sud RH, uz ostalo, koristio se i podacima Državnog zavoda za statistiku, stopi inflacije, mjereno indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002.. Polazeći od tih podataka pokazalo se da navedeni indeks u naznačenom vremenskom razdoblju iznosi 137,7%, što znači da je inflacija iznosila 37% pri čemu indeks promjene prosječnih mjesečnih isplaćenih bruto plaća iznosi 166,9%. Iz toga proizlazi da su prosječno isplaćene neto plaće u odnosu na proteklu godinu porasle za 66,9%.

18. Polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete, imajući na u mu i navedene statističke podatke na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH donesena je odluka o promijeni Orijentacijskih kriterija na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu u odnosu na 2002. za 50 %. Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (15. lipnja 2020.).

19. Imajući u vidu prethodno citirano pravno shvaćanje proizlazi da se izmijenjeni Orijentacijski kriteriji primjenjuju u konkretnom slučaju.

20. U odnosu na neimovinsku štetu po kriteriju fizičkih bolova, smanjenja životne aktivnosti , straha i naruženja ocjena je ovog suda da sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri ocijenio sve okolnosti konkretnog slučaja, kao i izmijenjene Orijentacijske kriterije, a što je imalo utjecaja na visinu štete prema kriterijima iz odredbe čl. 1100. ZOO-a.

21. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica bila na bolničkom liječenju tijekom kojeg je podvrgnuta operacijskom zahvatu, i to postavljanjem imobilizacije- krute intermaksilarne fiksacije koju je nosila mjesec dana, da su ozljeda kože, brade i usnica zbrinute postavljanjem šavova, te da je sekundarna infekcija prolongirala liječenje unatoč redovnim previjanjima i antibiotskoj terapiji i redovitim kontrolama. Po shvaćanju ovog suda pravična novčana naknada neimovinske štete po kriteriju fizičkih bolova iznosi 2.787,18 eur/21.000,00 kn. Polazeći od utvrđenja suda prvog stupnja da su kod tužiteljice kao posljedica zadobivene ozljede zaostali ožiljci na bradi i donjoj usnici lijevo dužine 3 cm odnosno ispod brade duboki ožiljak fiksiran u potkožju veličine oko 5x0,5 cm, pravična novčana naknada po kriteriju naruženosti iznosi 398/17 eur/3.000,00 kn, a imajući u vidu stupanj naruženosti i pojavne oblike u kojima se naruženost manifestira kao i životnu dob tužiteljice.

22. U odnosu na naknadu neimovinske štete po kriteriju smanjenja životne aktivnosti, a imajući u vidu da se radi o poremećaju zagriza s obzirom na lijevoj strani obje čeljusti razmak između pretkutnjaka 2 mm i kutnjaka 3 mm, da se radi o trajnom skraćenju ramusa i artikularnog nastavka mandibule kao posljedica prijeloma, da je otvaranje ustiju kod tužiteljice moguće do 3 cm, razmaka zuba nakon čega se javlja bol, da je zagriz nepravilan, što otežava tužiteljici otvaranje usta, žvakanje hrane te da se radi o smetnjama prehrane kao elementarne životne funkcije, ocjena je ovog suda da pravična naknada po kriteriju smanjenja životne aktivnosti iznosi 2.654,46 eur/20.000,00 kn.

23. U odnosu na naknadu po kriteriju pretrpljenog straha, a uzimajući u obzir intenzitet i trajanje istog, ocjena je ovog suda da tužiteljici po tom kriteriju pripada iznos od 1.327,23 eur/10.000,00 kn.

24. Prema tome ukupna neimovinska šteta iznosi 7.167,03 eur/54.000,00 pa kako je tužiteljici već isplaćen iznos od 3.848,96 eur/29.000,00 kn, tuženik je dužan tužiteljici isplatiti daljnji iznos od 3.318,07 eur/25.000,00 kn.

25. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na pravilnost primjene materijalnog prava sadržanog u odredbi čl 1095. st. 1. ZOO-a vezano za odbijanje dijela zahtjeva za naknadu imovinske štete za trošak kupovine lijekova i predvidive troškove protetske rehabilitacije.

26. Naime, iz nalaza i mišljenja vještakinja proizlazi da je lijek Systane ultra kapi bio na listi lijekova HZZO, zbog čega tužiteljica nije morala plaćati navedeni trošak, dok lijek Controloc tablete služi za kupiranje bolova drugih lokaliteta o čemu se vještakinje nisu izjašnjavale, kao niti o potrebi korištenja kantarionovoga ulja ili gelova. Stoga pravilno utvrđuje sud prvog stupnja da tužiteljica nije dokazala, unatoč priloženim računima, da je za potrebe liječenja bilo potrebno pribavljati lijek Controloc tablete i Suban kantarionovo ulje u iznosu od 34,44 kn, Contratubex ung. gel u iznosu od 121,91 kn, Systane ultra kapi i Contratubex ung gel u iznosu od 317,39 kn.

27. Također, obzirom na utvrđenje suda prvog stupnja da se tužiteljica nije podvrgla protetskoj rehabilitaciji zubi, proizlazi da navedeni trošak nije nastao, Međutim, prema podacima u spisu proizlazi da je tužiteljica tijekom ovog postupka umrla (23.prosinca 2023. ), pa je izvjesno da trošak rehabilitacije zubi neće nastati niti u budućnosti. Zbog navedenog pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio zahtjev tužiteljice po navedenoj osnovi.

28. Jednako tako, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a i odredbe čl, 223. ZPP-a kada je tužiteljici s osnove tuđe pomoći i njege utvrdio naknadu u iznosu od 780,00 kn//103,52 eur, a uzimajući u obzir da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć nemedicinskog karaktera u ukupnom trajanju od 39 sati ( 7 dana x 3 sata dnevno i tri puta tjedno po 2 sata dnevno u trajanju 3 tjedna) i cijenu jednog sata takve pomoći od 20,00 kn/2,65 eur.

29. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka valjalo je odlučiti i o cjelokupnom parničnom trošku, s tim da je prije navođenja razloga za odluku o trošku, a u odgovoru na prigovore tuženika koji se odnose na primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a prilikom odlučivanja o zahtjevu stranaka za trošak zbog djelomičnog uspjeha u parnici, u smislu da bi valjalo utvrditi primjenom te odredbe ZPP-a, kako trošak tužiteljice, tako i trošak tuženika, pa tako utvrđeni trošak prebiti i onda dosuditi samo eventualno pripadajuću razliku, navodi se da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom citirane odredbe imajući u vidu djelomičan uspjeh tužiteljice u parnici obvezao tuženika naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u visini razmjernoj njezinom uspjehu u sporu, pri čemu nije propustio utvrditi parnični trošak tuženika i isti staviti u prijeboj sa troškom tužiteljice, jer se uspjeh tuženika u parnici, a u odnosu na odluku o parničnim troškovima, ogleda u umanjenom iznosu dosuđenog troška tužiteljici s obzirom na njezin djelomičan uspjeh u sporu.

Po okončanju ovog žalbenog postupka uspjeh tužiteljice sada iznosi 50,96 % etraženo 74.954,64 kn/9,948,19 eur, uspjeh 5.000,00 kn+ 8.200,00 kn + 25.000,00 = 38.200,00 kn/5.070,01 eur ), posljedično čemu joj u tom razmjeru pripadaju i troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku što je iznos od 2,446,08 eur budući da je sud pravilno utvrdio da puni iznos troškova iznosi 4.800,00 eur , trošak pristojbe na tužbu u iznosu 540,18 kn/71,69 eur ( puni iznos 1.060,00 kn/140,69 eur ) i trošak pristojbe na presudu u iznosu 152,88 kn/20,29 eur ( puni iznos 300,00 kn/39,82 eur ) što daje ukupan iznos od 2.542,05 eur. Tužiteljici u cijelosti pripada trošak provedenog vještačenja u iznosu od 6.360,00 kn/844,12 eur, pa ukupni pripadajući trošak tužiteljice sada iznosi 3.382,18 eur. Kako je tužiteljici već pravomoćno dosuđen trošak u iznosu od 1.749,33 eur, tuženik je u obvezi naknaditi tužiteljici daljnji iznos od 1.632,85 eur ( 3.382,18 eur - 1.749,33 eur ).

31.Tužiteljica je troškovnikom specificiranom u žalbi zatražila i trošak žalbenog postupka koji ukupno iznosi 250,00 eur, pa kako je u žalbenom postupku uspjela sa 33,35 % (pobijano 9,948,19 eur, uspjeh 3.318,07 eur ) pripada joj tome razmjerno dio žalbenog troška u iznosu od 83,38 eur. Zahtjev za naknadu žalbenog troška u preostalom iznosu nije osnovan.

32. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice i tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi u točki I. izreke za iznos od 6.630,12 eur i točki II. izreke, a kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude pozivom na odredbu iz članka 368. st. 1. ZPP-a. Istovremeno je djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke preinačena, a kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 373. t. 3. ZPP-a.

33. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka. ( čl.155. ZPP-a ).

U Rijeci, 23. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Milena Vukelić Margan