Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

Ovr-64/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sanda Jeromela, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja: AQUAMONT d.o.o., [adresa], OIB: 85058985197, koje zastupa punomoćnica Ivana Špehar Janković, odvjetnica iz Gajski, Grlić, Prka i Partneri, odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ribnjak 12-14, protiv protivnika osiguranja: BKS Bank AG, Klagenfurt (A- 9020), [adresa], Austrija, OIB: 95202348925, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik iz Odvjetničkog ureda Iveković, Zagreb, Strossmayerov trg 8, radi privremene mjere, izvanraspravno, 23. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedloga za određivanje privremene mjere koji glasi:

„ I. Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja AQUAMONT d.o.o., OIB: 85058985197, sa sjedištem u [adresa] – zabrane korištenja zadužnice koju je predlagatelj osiguranja dana 31.01.2019. godine izdao u korist protivnika osiguranja BKS bank AG, OIB: 95202348925, sa sjedištem u [adresa], Austrija, a koja je istoga dana potvrđena po javnom bilježniku Darji Bošnjak iz Zagreba, pod brojem OV-952/2019, u naznačenom iznosu glavnice od 400.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti preračunatoj po srednjem tečaju za istu valutu tečajne liste HNB na dan dospijeća tražbine uvećanom za redovnu kamatu po stopi od 3M EURIBOR + 4,00 postotna poena godišnje, promjenjiva, te ugovorene naknade i troškove, u svrhu naplate eventualne tražbine protivnika osiguranja po osnovi Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja broj: 030-59000604 od 31.01.2019.: zabranom podnošenja zadužnice na naplatu kod Financijske agencije; zabranom vršenja prijeboja eventualne tražbine protivnika osiguranja s kunskom protuvrijednosti sredstava na deviznom računu i na bilo kojem drugom računu predlagatelja osiguranja otvorenom kod protivnika osiguranja; zabranom naplate iz zaloga zasnovanog na svakodobnim potraživanjima predlagatelja osiguranja s osnova računa otvorenih kod protivnika osiguranja, određuje se

privremena mjera

zabranom protivniku osiguranja:

- da u svrhu naplate eventualne tražbine po osnovi Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja broj: 030-59000604 od 31.01.2019. godine podnese na naplatu kod Financijske agencije zadužnicu izdanu po predlagatelju osiguranja dana 31.01.2019. godine, potvrđenu istoga dana po javnom bilježniku Darji Bošnjak iz Zagreba, pod brojem OV-952/2019, kao i da temeljem iste zadužnice pokrene ovršni postupak na imovini predlagatelja osiguranja;

- da u svrhu naplate eventualne tražbine po osnovi Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja broj: 030-59000604 od 31.01.2019. godine izvrši prijeboj svoje eventualne tražbine s kunskom protuvrijednosti sredstava na deviznom računu i na bilo kojem drugom računu predlagatelja osiguranja otvorenom kod protivnika osiguranja i

- da svoju eventualnu tražbinu po osnovi Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja broj: 030-59000604 od 31.01.2019. godine naplati iz zaloga zasnovanog na svakodobnim potraživanjima predlagatelja osiguranja s osnova računa otvorenih kod protivnika osiguranja.

II. Zabrana se smatra provedenom danom dostave ovog rješenja protivniku osiguranja BKS bank AG, OIB: 95202348925, sa sjedištem u [adresa] (A- 9020), [adresa], Austrija i Financijskoj agenciji.

III. Privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, posl. broj: P-1344/2022, odnosno do drugačije odluke suda.

IV. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu provedbu.“

II. Odbacuje se prijedlog za donošenje privremene mjere u vidu zabrane pokretanja ovršnog postupka na imovini predlagatelja osiguranja temeljem zadužnice pod brojem OV-952/2019.

III. Nalaže se predlagatelju osiguranja da naknadi protivniku osiguranja troškove ovog postupka u iznosu od 1.382,50 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od donošenja ovog rješenja do isplate, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se protivnik osiguranja sa preostalim zatraženim troškom u iznosu od 3.617,82 EUR, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. U parničnom predmetu ovog Suda posl. br. P-1344/2022 tužitelj-predlagatelj osiguranja podnio je tužbu koja se odnosi na naplatu tužitelja po Garanciji za osiguranje plaćanja br. 68003128/21 od 22.11.2021. koju je po nalogu Zagrebgradnja d.o.o. (nalogodavatelj) u korist tužitelja (korisnik garancije) izdao tuženik (Banka), putem svoje podružnice u Republici Hrvatskoj – BKS Bank Ag, Glavna Podružnica Hrvatska, a koja je Garancija izdana radi osiguranja plaćanja temeljem sklopljenog Ugovora o pozajmici između tužitelja, kao zajmodavca i društva Zagrebgradnja d.o.o., kao zajmoprimca. Kako je s računa tužitelja u korist računa Zagrebgradnja d.o.o. dana 31.01.2019. isplaćen iznos od 2.969.000,00 kn koji Zagrebgradnja d.o.o. nije vratio po dospijeću, to tužitelj ima potraživanje prema navedenom društvu odnosno prema tuženiku kao izdavatelju predmetne garancije. Tužitelj ne spori da duguje tuženiku s osnova Ugovora o okvirnom iznosu zaduženju br. 030-59000604 od 31.01.2019. iznos koji na dan 11.03.2022. iznosi je 3.178.469,85 kn (od toga 3.019.161,60 kn glavnica, a 159.308,25 kn kamate). Tužitelj je dopisom od 15.03.2022. Izjavio prijeboj svoje dospjele novčane obveze s osnova Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja od 31.01.2019. u ukupnom iznosu od 3.178.469,85 kn sa dijelom svog dospjelog potraživanja s osnova Garancije za od 22.11.2021. u iznosu od 3.730.996,80 kn, uz koji je dopis pozvao na plaćanje tuženika za ostatak iznosa od 552.526,95 kn koji mu duguje s osnova navedene Garancije i na povrat zadužnice br. OV-952/19 koja je bila instrument osiguranja naplate po Ugovoru. Kako je tuženik odbio izvršiti plaćanje i povrat zadužnice te osporio izjavu o prijeboju, tužitelj tužbom predlaže da sud donese presudu kojom utvrđuje da je dana 15. ožujka 2022. nastupio prijeboj potraživanja tužitelja prema tuženiku s osnove predmetne garancije s potraživanjem tuženika prema tužitelju s osnova ugovora o okvirnom zaduženju u iznosu od 3.730.996,80 kn, kao i da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 552.526,95 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2022. do isplate te da mu tuženik preda zadužnicu OV-952/19 od 31. siječnja 2019.

2. Tužitelj je u navedenom parničnom predmetu podneskom od 10. ožujka 2023. podnio prijedlog radi određivanja privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine: zabrane korištenja zadužnice OV-952/19 od 31. siječnja 2019. i zabrane pokretanja ovršnog postupka na imovini predlagatelja osiguranja: zabranom podnošenja zadužnice na naplatu kod Financijske agencije; zabranom pokretanja ovršnog postupka na imovini predlagatelja osiguranja temeljem zadužnice; zabranom vršenja prijeboja eventualne tražbine protivnika osiguranja s kunskom protuvrijednosti sredstava na deviznom računu i na bilo kojem drugom računu predlagatelja osiguranja otvorenom kod protivnika osiguranja; zabranom naplate iz zaloga zasnovanog na svakodobnim potraživanjima predlagatelja osiguranja s osnova računa otvorenih kod protivnika osiguranja. Predlaže da se privremenom mjerom zabrani protivniku osiguranja da podnese na naplatu navedenu zadužnicu, da izvrši prijeboj svoje tražbine i da se naplati iz zaloga na deviznom računu i na bilo kojem drugom računu predlagatelja osiguranja otvorenom kod protivnika osiguranja a sve po osnovi tražbine iz Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja broj: 030-59000604 od 31.01.2019. U obrazloženju navedenog podneska navodi da su u ranijem predmetu radi određivanja privremene mjere posl. br. R1-56/2022 sudovi zauzeli stav da tražbina predlagatelja osiguranja nije učinjena vjerojatnom, odnosno da nije vjerojatno da sporna Garancija za osiguranje plaćanja proizvodi pravne učinke iz razloga što je vještak za rukopise i dokumente JN u nalazu i mišljenju od 04.05.2022. utvrdio da vrlo vjerojatno, gotovo sigurno istu nije potpisao VN, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti za valjano zastupanje, da su zauzeli stav da spomenuti nalaz i mišljenje vještaka, kao privatna isprava predstavlja valjano dokazno sredstvo i da se na njemu može temeljiti sudska odluka. Međutim, predlagatelj osiguranja navodi da prilikom izrade nalaza i mišljenja, vještak nije dobio na uvid nesporne potpise osoba (neposrednim potpisivanjem ili pribavljeni potpisi od MUP-a), već je vještak nekritički kao nesporne materijale prihvatio isprave koje mu je kao takve dostavio naručitelj nalaza i mišljenja. S druge stane predlagatelj osiguranja uložio je dužnu pažnju urednog i savjesnog gospodarstvenika, postupao s povjerenjem u vjerodostojnost i valjanost Garancije, budući da je ista predana u poslovnim prostorijama protivnika osiguranja, izdana na memorandumu BKS bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, ovjerena pečatom BKS bank AG, Glavna podružnica Hrvatska i potpisana sa dva potpisa. U međuvremenu je došao u posjed Punomoći koja je dana 04.06.2019. izdana za obavljanje pojedinih poslova iz domene poslovanja tuženika, koju su Punomoć izdali CN i VN, za ukupno 15 zaposlenika, kojima ovlašćuju te osobe na, među ostalim, potpisivanje garancija pa u kontekstu navedenog, drugi „sporni“ potpis koji se uz potpis CN nalazi na Garanciji, mogao je biti potpis bilo koje od osoba ovlaštenih temeljem navedene Punomoći. Smatra da je mjera potrebna radi sprječavanja nastanka nenadoknadive štete koja prijeti predlagatelju osiguranja (članak 346. stavak 1. točka 2. OZ-a) jer bi samom činjenicom naplate nepostojećeg duga nastala šteta predlagatelju osiguranja, a naplatom nepostojećeg duga u iznosu osiguranom zadužnicom, nastala bi nenadoknadiva šteta predlagatelju osiguranja, bilo dovedeno u pitanje ne samo poslovanje, već i opstanak predlagatelja osiguranja, dok bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio bi samo neznatnu štetu (članak 344. stavak 2. OZ-a na koji upućuje članak 346. stavak 2. OZ-a). Nakon okončanja ranijeg postupka osiguranja, došlo je do novih okolnosti koje ukazuju na okolnost da bi donošenjem ove privremene mjere, protivnik osiguranja pretrpio tek neznatnu štetu, odnosno, bolje rečeno, ne bi pretrpio nikakvu štetu. Temeljem zadužnice OV-952/2019, protivnik osiguranja je već ishodio rješenje o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj:

Ovr-421/2023, od 21.02.2023. kojim je osigurana novčana tražbina protivnika osiguranja iz opisane zadužnice prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama predlagatelja osiguranja upisanim u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. [katastarska općina], ZK. UL. [broj ZK uloška] (kč. br. [katastarska čestica]), ZK. UL. [broj ZK uloška] (kč. br. [katastarska čestica]), ZK. UL. [broj ZK uloška] (6915/4 i 6915/91) i ZK. UL. [broj ZK uloška] (kč. br. [katastarska čestica]), koje je rješenje o osiguranju provedeno na svim nekretninama predlagatelja osiguranja pod posl. brojem: Z-9865/2023). Stoga predlaže donošenje predložene privremene mjere bez slanja prijedloga na očitovanje protivniku osiguranja i zakazivanja ročišta, temeljem članka 344., 346. i 347. Ovršnog zakona.

3. Rješenjem ovog suda posl. br. P-1344/2023 razdvojen je spis u odnosu na navedenu privremenu mjeru i vodi se pod brojem Ovr-64/2023.

4. Kako je ovaj sud ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za donošenje mjere bez obavješćivanja protivnika osiguranja, to je sud pozvao istog da da odgovor. Protivnik osiguranja podneskom od 3. kolovoza 2023. protivio se određivanju privremene mjere jer je identičan prijedlog već pravomoćno odbijen rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. R1-56/2022 od 24. lipnja 2022. a zatim i rješenjem Pž-3139/2022 od 18. srpnja 2022., pri čemu je zauzet stav da predmetna Garancija ne proizvodi pravni učinak obzirom na nedostatke u izdavanju iste a kako predlagatelj osiguranja niti ne tvrdi da zadužnica ima nedostataka dužan je bio u stupnju vjerojatnosti dokazati da tražbina u vezi s kojom je zadužnica izdana nije nastala ili je prestala. Smatra da ne postoje nikakve nove okolnosti koje bi opravdavale ponovno određivanje privremene mjere a na koje se predlagatelj osiguranja pozvao u prijedlogu, već je vještak mogao uvidom u Garanciju zaključiti kako su potpisi ŽN i HN vrlo vjerojatno, gotovo sigurno krivotvoreni. Smatra da predlagatelju ne prijeti nenadoknadiva šteta a izdavanje zadužnice predlagatelj osiguranja pristao je na pravne posljedice koje mogu proisteći njenim izdavanjem pa i mogućnošću da ju protivnik osiguranja aktivira i naplati. Ne spori da je temeljem zadužnice prethodno podnio prijedlog za određivanje založnog prava na nekretninama u vlasništvu predlagatelja osiguranja i da je Općinski građanski sud u Zagrebu donio rješenje br. Ovr-421/2023 od 21. veljače 2023. kojim je prijedlog usvojen a kako je predlagatelj osiguranja izjavio žalbu, postupak po žalbi se još uvijek vodi pred Županijskim sudom u Splitu pod brojem Gž Ovr-291/2023. Spori da bi protivnik osiguranja određivanjem privremene mjere pretrpio neznatnu, ili čak nikakvu štetu, jer je temeljem zadužnice već ishodio upis prisilnog založnog prava na nekretninama u vlasništvu predlagatelja osiguranja, pa da je time ispunio svrhu zadužnice. Opreza radi, navodi da je sudska zabrana naplate po zadužnici dopuštena samo u iznimnim situacijama i samo pod uvjetom da predlagatelj osiguranja ima posebno opravdan razlog za određivanje takve mjere osiguranja. Navedeno iz razloga jer je zadužnica ovršna isprave i kao sredstva osiguranja, pa intervencija suda u naplatu po zadužnici mora imati naročito opravdani razlog kako mjerama ne bi bilo dovedeno u pitanje funkcioniranje instituta zadužnice (vidi tako Presude Visokog trgovačkog suda br. Pž 8591/2016-2 od 15. siječnja 2016. i Pž-5549/06 od 28. prosinca 2006.). Predmetna Garancija ne proizvodi pravne učinke jer sadrži nečitke potpise osoba i nema naznake funkcije osoba a ista je temelj navodne tražbine predlagatelja osiguranja pa očito ne ispunjava formalne zahtjeve iz čl. 249. st. 1. Zakona o obveznim odnosima o obveznom utvrđenju identiteta osobe potpisnika, kao niti pretpostavke iz čl. 241. Zakona o trgovačkim društvima o obveznom navođenju svojstva tj. funkcije potpisnika.

5. Prijedlog za donošenje privremene mjere nije osnovan.

6. Pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine propisane su odredbom članka 346. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ) kojima je propisano da sud može odrediti privremenu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

7. Čl. 214. st. 1. OZ-a propisano je da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.

8. Stavkom 3. i 76. istog članka Zakona propisano je da zadužnica ima učinak sudskog rješenja o ovrsi odnosno svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

9. Dakle, tražbina tužitelja je nenovčana i usmjerena je na zabranu naplate po zadužnici i zabranu pokretanja ovršnog postupka temeljem zadužnice i to zabranom podnošenja zadužnice na naplatu kod Financijske agencije; zabranom pokretanja ovršnog postupka na imovini predlagatelja osiguranja temeljem zadužnice; zabranom vršenja prijeboja eventualne tražbine protivnika osiguranja s kunskom protuvrijednosti sredstava na deviznom računu i na bilo kojem drugom računu predlagatelja osiguranja otvorenom kod protivnika osiguranja; zabranom naplate iz zaloga zasnovanog na svakodobnim potraživanjima predlagatelja osiguranja s osnova računa otvorenih kod protivnika osiguranja.

10. Nesporno je da je predlagatelj osiguranja kao dužnik sa protivnikom osiguranja sklopio Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja od 31. siječnja 2019. na iznos od 400.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za EUR na dan isplate kredita; da su se predmetnim Ugovorom ugovorne stranke suglasile da predlagatelj osiguranja kao instrument osiguranja naplate tražbina preda jednu zadužnicu na iznos od 400.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, uvećano za ugovorene kamate, naknade, troškove i zateznu kamatu u korist protivnika osiguranja a radi se o predmetnoj zadužnici potvrđenoj po javnom bilježniku Darji Bošnjak iz Zagreba pod poslovnim brojem Ov-952/2019. Dakle, predmetna zadužnica izdana je radi osiguranja vraćanja potraživanja protivnika osiguranja s osnova navedenog Ugovora.

11. Predlagatelj osiguranja je činjeničnim navodima u prijedlogu istaknuo da ima dospjelo potraživanje prema protivniku osiguranja po osnovi Garancije za osiguranje plaćanja br. 68003128/21 od 22.11.2021., koji je izdao protivnik osiguranja izdao u korist predlagatelja osiguranja (korisnik garancije) u iznosu od 550.000,00 EUR, po nalogu društva Zagrebgradnja d.o.o. (nalogodavatelj) a radi osiguranja vraćanja pozajmice iz Ugovora o pozajmici zaključenog između predlagatelja osiguranja kao zajmodavca i društva Zagrebgradnja d.o.o. kao zajmoprimca, 31. prosinca 2019. na iznos od 398.774,31 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Iz sadržaja navedene Garancije razvidno je da se protivnik osiguranja obvezao predlagatelju osiguranja neopozivo, bezuvjetno i bez prava prigovora, na prvi pisani zahtjev platiti traženi iznos, ali najviše do iznosa od 550.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Kako je obveza Zagrebgradnja d.o.o. na povrat pozajmice dospjela a nije vratio zajam predlagatelju osiguranja, to je predlagatelj osiguranja 15. ožujka 2022. zatražio od protivnika osiguranja plaćanje po Garanciji u korist predlagatelja osiguranja, izjavio prijeboj obveze protivnika osiguranja po Garanciji s obvezom predlagatelja osiguranja po Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja, do visine od 3.178.469,85 kn, tj. obveze predlagatelja osiguranja po Ugovoru, uz zahtjev da razliku od 552.526,95 kn protivnik osiguranja plati u korist predlagatelja osiguranja. Međutim, protivnik osiguranja nije postupio po pozivu za plaćanje po garanciji, osporio je prijeboj, nije platio razliku, niti vratio predmetnu zadužnicu predlagatelju osiguranja. Smatra predlagatelj osiguranja da bi mu naplatom nepostojećeg duga nastala nenadoknadiva šteta, odnosno bilo dovedeno u pitanje njegovo poslovanje i opstanak.

12. Samo iznimno dopušteno je privremenom mjerom zabraniti naplatu po zadužnici, jer je zadužnica isprava koja ima specifična svojstva. U smislu čl. 214. OZ-a ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja pa bi stoga i intervencija suda u naplatu po zadužnici trebala imati naročito opravdan razlog odnosno u postupku osiguranja predlagatelj osiguranja dužan je učiniti vjerojatnom svoju tražbinu usmjerenu zabranu korištenja naplatom po zadužnici i vjerojatnost da tražbina u vezi s kojom je zadužnica izdana da nije nastala ili da je prestala nakon obvezivanja zadužnicom.

13. Predlagatelj osiguranja ne spori da postoji potraživanje protivnika osiguranja prema predlagatelju osiguranja po Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja br. 030- 59000604 od 31.01.2019. koje na dan 11.03.2022. iznosi 3.178.469,85 kn, koje je potraživanje osigurano predmetnom zadužnicom. Međutim, tvrdi da je ta tražbina prestala uslijed izjavljenog prijeboja kojim je on prebio tražbinu protivnika osiguranja prema predlagatelju s dospjelom tražbinom koju predlagatelj ima prema protivniku osiguranja s osnove Garancije. S obzirom na takve tvrdnje, bio je dužan u stupnju vjerojatnosti dokazati postojanje svoje tražbine prema protivniku osiguranja s osnove predmetne Garancije.

14. Protivnik osiguranja je osporio valjanost garancije i dostavio u spis nalaz i mišljenje vještaka Marijana Krajine od 4. svibnja 2022., koje je predlagatelj osiguranja osporio, a u kojem se navodi da drugi potpis vrlo vjerojatno, gotovo sigurno nisu potpisani od strane ŽN niti HN.

15. Tužitelj je s druge strane dostavio Punomoć od 04.06.2019. izdana od strane CN i ŽN, za ukupno 15 zaposlenika, kojima ovlašćuju te osobe na, između ostalog potpisivanje garancija.

16. Stoga proizlazi da je drugi „sporni“ potpis uz nesporni potpis CN, mogao je biti potpis bilo koje od osoba ovlaštenih temeljem navedene Punomoći. Protivnik osiguranja nije dostavio u spis nikakav dokaz da bi CN krivotvorio potpis na Garanciji a grafološkim vještačenjem analizirani su samo potpisi CN, ŽN i HN. Protivnik osiguranja prešutio je da su postojali i drugi zaposlenici koji su bili ovlašteni na potpisivanje garancija.

17. Stoga sud ocjenjuje da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema protivniku osiguranja s osnove Garancije.

18. Protivnik osiguranja nije osporio u odgovoru na tužbu niti u podnesku od 3. kolovoza 2023. kojim se očitovao u odnosu na predloženu privremenu mjeru da bi predlagatelj osiguranja sklopio Ugovor o pozajmici sa Zagrebgradnja d.o.o. kao zajmoprimca, dana 31. prosinca 2019. na iznos od 398.774,31 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, da je sa računa s računa predlagatelja u korist računa Zagrebgradnja d.o.o. dana 31.01.2019. isplaćen iznos od 2.969.000,00 kn koji Zagrebgradnja d.o.o. nije vratio po dospijeću.

19. Protivnik osiguranja nije osporio sadržaj Izjave o prijeboju od 15.03.2022. kojom je predlagatelj osiguranja izjavio protivniku osiguranja prijeboj svoje dospjele novčane obveze s osnova Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja od 31.01.2019. u ukupnom iznosu od 3.178.469,85 kn sa dijelom svog dospjelog potraživanja s osnova Garancije za od 22.11.2021. u iznosu od 3.730.996,80 kn, uz koji je dopis pozvao na plaćanje tuženika za ostatak iznosa od 552.526,95 kn s osnova navedene Garancije i na povrat zadužnice br. OV-952/19 koja je bila instrument osiguranja naplate po Ugovoru.

20. Međutim, osporio je izjavu o prijeboju odnosno da bi došlo do prijeboja međusobnih tražbina radi toga što Garancija ne proizvodi pravne učinke pa da nema stoga niti tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja po osnovi Garancije.

21. U parničnom postupku ocjenjivat će se da li su ispunjene pretpostavke za prijeboj međusobnih tražbina temeljem Izjave o prijeboju od 15.03.2022. a u ovom postupku osiguranja prema ocjeni suda predlagatelj je dokazao samo u stupnju vjerojatnosti svoju tražbinu po osnovi Garancije i u stupnju vjerojatnosti da je tražbina u vezi s kojom je izdana zadužnica prestala izjavom o prijeboju.

22. Što se tiče druge pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine koja mora biti kumulativno ispunjena sa prvom pretpostavkom, a koja se odnosi na dokazivanje opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

23. Predlagatelj osiguranja smatra da je mjera potrebna radi sprječavanja nastanka nenadoknadive štete koja prijeti predlagatelju osiguranja (članak 346. stavak 1. točka 2. OZ-a) jer bi samom činjenicom naplate nepostojećeg duga nastala šteta predlagatelju osiguranja, a naplatom nepostojećeg duga u iznosu osiguranom zadužnicom, nastala bi nenadoknadiva šteta predlagatelju osiguranja, bilo dovedeno u pitanje ne samo poslovanje, već i opstanak predlagatelja osiguranja, dok bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio bi samo neznatnu štetu (članak 344. stavak 2. OZ-a na koji upućuje članak 346. stavak 2. OZ-a).

24. Ovdje valja reći da se ne može reći da ne postoji tražbina protivnika osiguranja po predmetnim Ugovoru, štoviše predlagatelj osiguranja niti ne spori da postoji tražbina protivnika osiguranja koja je osigurana upravo predmetnom zadužnicom čiju zabranu naplate traži privremenom mjerom predlagatelj osiguranja ali smatra da je prestala izjavom o prijeboju. Dakle, ne radi se o nepostojećem dugu predlagatelja osiguranja niti predlagatelj osiguranja tvrdi da bi postojali kakvi nedostaci u vezi same zadužnice. Kako se ne radi o naplati nepostojećeg duga osiguranog zadužnicom, to posljedično nisu niti osnovani navodi da bi predlagatelju osiguranja bez određivanja privremene mjere usmjerene na zabranu korištenje odnosno naplate nastala nenadoknadiva šteta, bilo dovedeno u pitanje poslovanje i opstanak predlagatelja odnosno da bi donošenjem privremene mjere, protivnik osiguranja pretrpio tek neznatnu štetu, odnosno nikakvu štetu.

25. Naime, nesporno je da je temeljem zadužnice OV-952/2019, protivnik osiguranja ishodio rješenje o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj: Ovr-421/2023, od 21.02.2023. kojim je osigurana novčana tražbina protivnika osiguranja iz opisane zadužnice prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama predlagatelja osiguranja upisanim u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. [katastarska općina], ZK. UL. [broj ZK uloška] (kč. br. [katastarska čestica]), ZK. UL. [broj ZK uloška] (kč. br. [katastarska čestica]), ZK. UL. [broj ZK uloška] (6915/4 i 6915/91) i ZK. UL. [broj ZK uloška] (kč. br. [katastarska čestica]), koje je rješenje o osiguranju provedeno na svim nekretninama predlagatelja osiguranja pod posl. brojem: Z-9865/2023 a potvrđeno rješenjem Županijskim sudom u Splitu pod brojem Gž Ovr-291/2023 od 27. studenog 2023. Dakle, protivnik osiguranja prisilno je zasnovao založno pravo na nekretninama predlagatelja osiguranja.

26. Ne može se reći da bi određivanjem privremene mjere nastala samo neznatna šteta za protivnika osiguranja niti predlagatelj osiguranja ičime obrazlaže nenadoknadivu štetu koja mu prijeti.

27. Stoga sud ocjenjuje da predlagatelj osiguranja nije dokazao drugu pretpostavku za određivanje privremene mjere koja se odnosi na dokazivanje opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

28. Slijedom navedenog sud je odbio prijedlog za donošenje predložene privremene mjere u odnosu na zabranu korištenja odnosno naplate po zadužnici i odlučio kao u točki I. izreke.

29. Predlagatelj osiguranja podnio je mjeru i radi zabrane pokretanja ovršnog postupka na imovini predlagatelja osiguranja temeljem zadužnice broj Ov-952/2019, a što nije privremenom mjerom moguće zahtijevati takvu zabranu ni utjecati na druge sudske postupke pa je sud u tom dijelu mjeru odbacio kao u točki II. izreke .

30. Što se tiče navoda protivnika osiguranja da se radi o identičnom prijedlogu predlagatelja osiguranja u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci u predmetu R- 56/2022, valja reći da se radi o gotovo identičnim prijedlozima radi određivanja privremene mjere koji su podneseni protiv ovdje predlagatelja osiguranja (osnivača podružnice) i njegove podružnice, radi osiguranja nenovčane tražbine zabrane korištenja instrumenata osiguranja naplate po Ugovoru o okvirnom zaduženju od 31. siječnja 2019. usmjerene na zabranu podnošenja na naplatu kod Financijske agencije zadužnice od 31. siječnja 2019. pod brojem OV-952/2019, zabranom vršenja prijeboja eventualne tražbine prvo i drugo protivnika osiguranja s kunskom protuvrijednosti sredstava na deviznom računu i na bilo kojem drugom računu predlagatelja osiguranja otvorenom kod drugoprotivnika osiguranja, zatim zabranom naplate iz zaloga zasnovanog na svakodobnim potraživanjima predlagatelja osiguranja s osnove računa otvorenih kod drugoprotivnika osiguranja, te zabranom pokretanja ovršnih postupaka na imovini predlagatelja osiguranja, i to na način da se zabrani protivnicima osiguranja da podnesu na naplatu kod FINA-e navedenu zadužnicu, zatim da se zabrani protivnicima osiguranja da izvrše prijeboj svoje eventualne tražbine s kunskom protuvrijednosti sredstava na deviznom računu i na bilo kojem drugom računu predlagatelja osiguranja otvorenom kod drugoprotivnika osiguranja, odnosno da svoju eventualnu tražbinu naplate iz zaloga zasnovanog na svakodobnim potraživanjima predlagatelja osiguranja s osnove računa otvorenih kod drugoprotivnika osiguranja. Rješenjem od 24. lipnja 2022. prvostupanjski sud je odbio prijedlog u odnosu na ovdje protivnika osiguranja a odbacio u odnosu na Podružnicu i u odnosu na zabranu pokretanja ovršnog postupka na imovini temeljem zadužnice. Navedeno rješenje Visoki trgovački sud potvrdio je rješenjem Pž-3139/2022 od 18. srpnja 2022.

31. Ovdje predlagatelj osiguranja gotovo identično predlaže osiguranje nenovčane tražbine zabrane korištenja zadužnice i zabrane pokretanja ovršnog postupka i to zabranom podnošenja zadužnice na naplatu kod Financijske agencije; zabranom pokretanja ovršnog postupka na imovini predlagatelja osiguranja temeljem zadužnice; zabranom vršenja prijeboja eventualne tražbine protivnika osiguranja s kunskom protuvrijednosti sredstava na deviznom računu i na bilo kojem drugom računu predlagatelja osiguranja otvorenom kod protivnika osiguranja; zabranom naplate iz zaloga zasnovanog na svakodobnim potraživanjima predlagatelja osiguranja s osnova računa otvorenih kod protivnika osiguranja.

32. Razlika je u tome da u ovom postupku tvrdi da su i druge osobe bile ovlaštene za potpisivanje garancija a za što je tek saznao kasnije kada mu je dostavljena Punomoć od 04.06.2019. iz koje to i proizlazi. Na navedeno se poziva jer je u postupku osiguranja pred Trgovačkim sudom u Rijeci ocjenjivan samo privatno sačinjen nalaz i mišljenje vještaka grafologa i ocijenjeno da radi toga što spornu Garanciju nije potpisao CN niti VN nisu ispunjeni uvjeti za valjano zastupanje odnosno da sud nije mogao zaključiti u stupnju vjerojatnosti da postoji tražbina predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja po osnovi Garancije.

33. Dakle, radilo bi se ovdje o novom dokazu na kojem predlagatelj osiguranja zasniva svoje navode o zastupanju i posljedično valjanosti Garancije, radi čega je i predložio donošenje predložene privremene mjere, pa sud nije mogao reći da se radi o već presuđenoj stvari.

34. Kako je predlagatelj osiguranja odbijen sa predloženom privremenom mjerom, to je valjalo obzirom na vrijednost predmeta spora iz tužbe od 552.526,95 EUR/ 73.332,93 EUR, kao osnovan dosuditi protivniku osiguranja trošak sastava odgovora na prijedlog za osiguranje od 553 boda ili 1.106,00 EUR (Tbr.11/1) sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 ), što uvećano za PDV od 25% iznosi 1.382,50 EUR, a priznat mu je zajedno sa zateznom kamatom od donošenja ovog rješenja, pa je odlučeno u točki III. izreke temeljem čl. 14. st. 5. i 30. OZ-a. U preostalom zatraženom dijelu (tražio ukupno 5.000,32 EUR) odbijen je kao u točki IV. izreke.

U Zagrebu, 23. travnja 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana primitka rješenja. O žalbi odlučuje Visoki trgovački sud RH, a žalba se podnosi ovome Sudu.

DNA.

1. predlagatelju osiguranja po odvj. uz rješenje o pristojbi na privremenu mjeru u iznosu od 331,81 i dodatne pristojbe u iznosu od 13,27 EUR

2. protivniku osiguranja po odvj.