Poslovni broj: Usž-329/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Morisi Mikić, odvjetnici u Donjem Miholjcu, Trg Ante Starčevića 11, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-484/2024-6 od 25. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-484/2024-6 od 25. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 560-01/24-01/38, URBROJ: 512-25-24-2 od 6. veljače 2024. te zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 6. veljače 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog ureda za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I 560-01/23-01/2370, URBROJ: 512M2-76-23-2 od 4. prosinca 2023. kojim je odbijen njegov zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite u Mjesnoj zajednici J. J. Strossmayera (dalje: NZ MZ J. J. Strossmayera) za vremensko razdoblje od 1. lipnja 1991. do 1. prosinca 1991. i od 29. siječnja 1992. do 16. lipnja 1992.
3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud propustio pravilno utvrditi činjenično stanje jer je odbio prijedlog da ga se sasluša. Takvim postupanjem mu je neosnovano uskratio pravo da bude saslušan pred sudom te da neposredno pred sudom iznese svoje navode, a čime je na njegovu štetu povrijedio pravo na pravično i objektivno suđenje te iznošenje svih činjenica i predlaganja dokaza koji mu idu u prilog. Dalje navodi da su razlozi u obrazloženju pobijane presude neprihvatljivi i neobjektivni te nisu utemeljeni niti na jednom dokazu ili činjenicama kojima bi se potkrijepila opravdanost izreke pobijane presude. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, a podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik se protivi razlozima žalbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.
7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 13. lipnja 2022. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima NZ MZ J. J. Strossmayera za razdoblje od 1. lipnja 1991. do 1. prosinca 1991. i od 29. siječnja 1992. do 16. lipnja 1992. U upravnom postupku saslušan je tužitelj te su pročitane izjave svjedoka HR i OR, izvršen je uvid u službenu evidenciju te je pribavljeno očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane Osijek od 17. studenog 2023.
7.1. Iz podataka službene evidencije proizlazi da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, dok iz očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane Osijek od 17. studenog 2023. proizlazi da je tužitelj bio pripadnik NZ MZ J. J. Strossmayera evidentiran pod rednim brojem 192 s oznakom "teklić".
7.2. Tužitelj u iskazu ističe da je upoznat sa stanjem u evidencijama te da je pristupio odredima NZ MZ J. J. Strossmayera 15. kolovoza 1990. Navodi da je raznosio mobilizacijske pozive na području navedene Mjesne zajednice i da je s pripadnicima Narodne zaštite osiguravao zgradu Mjesne zajednice kada su pripadnici 106. brigade odlazili na teren. Za izvršavanje zadaća zaduživao naoružanje te je bio zadužen i za otključavanje skloništa u slučajevima uzbune, kopao rake za sahrane, punio vreće pijeskom i obavljao popis stanovništva. Navodi da u traženom razdoblju nije sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama ni u izravnom oružanom sukobu ili u svezi s time.
7.3. Svjedoci u svojim izjavama potvrđuju da je tužitelj kao pripadnik NZ MZ J. J. Strossmayera u razdoblju od 1. lipnja 1991. do 1. prosinca 1991. obnašao zadaće teklića i dežurstva.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i sudskog spisa te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 3. stavke 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19. i 84/21.; dalje: Zakon), koje je citirao u pobijanoj presudi.
9. Za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata podnositelj zahtjeva mora ispuniti uvjete iz članka 3. stavaka 1. i 2. Zakona, odnosno morao je pripadati jednoj od sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite, u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. te je u tom razdoblju morao sudjelovati u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način da je pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj svezi s tim otporom.
10. Budući da iz iskaza tužitelja, izjava svjedoka i dokumentacije koja je priložena spisu proizlazi da je tužitelj u vremenskom periodu za koji traži utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata obavljao zadaće teklića i dežurstva te je i sam u svom iskazu od 9. listopada 2023. naveo da u traženom razdoblju nije sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama ni u izravnom oružanom sukobu ili u svezi s time, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj ne ispunjava uvjete za utvrđivanje traženog statusa.
11. Sukladno članku 49. ZUS-a, sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka, nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Budući da je relevantno činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku na temelju iskaza samog tužitelja i svjedoka, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog saslušanja tužitelja. Sud ujedno napominje da tužitelj, u kontekstu članka 6. ZUS-a, pogrešno poistovjećuje sudjelovanje stranke u sporu (koje se ostvaruje podnescima te sudjelovanjem stranke na usmenoj raspravi i pri provedbi dokaznih radnji), sa supsidijarnim dokaznim sredstvom izjave stranke. Budući da iz spisa proizlazi da je u upravnom sporu tužitelju dostavljen odgovor na tužbu tuženika na očitovanje te je održana rasprava na ročištu 20. studenog 2024. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, ovaj Sud smatra da je tužitelju omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora te mu stoga nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
12. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
13. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 23. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
