REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-377/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KC, iz [adresa], UC [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Čolić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika DC, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnice Sanja Gelić i Angelina Rajačić Bonifačić, odvjetnice u Rijeci, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4780/2023-2 od 9. travnja 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-173/2022-9 od 19. svibnja 2023., u sjednici održanoj 23. travnja 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i slijedom toga ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4780/2023-2 od 9. travnja 2024. u dijelu u kojem je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-173/2022-9 od 19. svibnja 2023. kao u točki II. 1. i II. 2. te u dijelu odluke o troškovima kao pod III. izreke i u tom dijelu se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ugovor o zajmu sklopljen između zajmodavca DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i zajmoprimaca KC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je nazvan Ugovor o depozitu ( za obrtna sredstva ), broj ugovora 0205-05, od dana 02.05.2005. godine, a predmet kojeg ugovora je zajam u iznosu od 27.000,00 EUR uz kamatnu stopu od 2% godišnje te sve njegove eventualne naknade pisane i usmene izmjene i dopune ugovora, ništavi.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju KC naknadi prouzročene parnične troškove, uvećane za zateznu kamatu po stopi određenoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, tekućoj od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.420,31 eura ( protuvrijednost 25.770,33 kn), u roku od 15 dana.“.

2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je potvrđena i djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja te je suđeno:

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-173/2022-9 od 19. svibnja 2023. pod točkom I./I. izreke gdje je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim ugovora o zajmu od 2. svibnja 2005. u svemu osim u dijelu u kojem je utvrđeno da nije ništetna i ugovorna odredba o kamatama preko stope kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju do ugovorene stope od 20% godišnje.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-173/2022-9 od 19. svibnja 2023. pod točkom I./I. izreke gdje je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim ugovora o zajmu od 2. svibnja 2005. u dijelu u kojem je utvrđeno da nije ništetna i ugovorna odredba o kamatama preko kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju do ugovorene stope od 20% godišnje, zatim pod točkama I./II. i II. izreke gdje je odlučeno o troškovima postupka, pa se o tome ovako sudi:

1. Utvrđuje se ništetnom odredba ugovora o zajmu od 2. svibnja 2005. u kojoj je ugovorena kamata preko kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju do ugovorene stope od 20% godišnje.

2. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati 389,5 eura / 2.934,69 kuna na ime naknade dijela troška žalbe, u roku od 15 dana.“.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd- 4038/2024 od 4. prosinca 2024. podnosi tuženik zbog pitanja:

„Može li sud odlučiti o ništetnosti visine ugovorene kamatne stope između pojedinaca, primjenom čl. 399. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91), a da prije toga tijekom postupka nije utvrđena najveća dopuštena stopa kamate sukladno čl. 399. st. 4. ZOO/91 i ako ne raspolaže podacima o najvišoj kamatnoj stopi koju neka novčarska institucija u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju?“.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6.1. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19,80/22, 114/22 ,155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud ispituje pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

6.2. Kako se iz sadržaja pitanja razabire, predmet osporavanja pa time i sudske kontrole u ovoj fazi postupka je odluka o ništetnosti kamatne stope na iznos zajma.

7. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

-tužitelj KC i njegov punomoćnik ČC, kao „primaoci“, dana 2. svibnja 2005. zaključili su ugovor nazvana „Ugovor o depozitu (za obrtna sredstva)“ s tuženikom DC kao „deponentom“ kojim je DC isplatio KC 198.838,80 kuna (prot. od 27.000,00 eura) na rok od 30 dana, a KC se obvezao vratiti mu taj iznos u roku od 30 dana s kamatom od 20% godišnje;

-utvrđeno je kako je predmetni Ugovor o depozitu od 2. svibnja 2005. stvarno zaključen između tužitelja i ČC s jedne strane, i to u svojstvu fizičkih osoba, te tuženika s druge strane;

-ovaj ugovor po svom sadržaju predstavlja ugovor o zajmu;

-DC je isplatio KC i ČC iznos od 198.838,80 kuna;

-KC i ČC nisu vratili pozajmljeni iznos protekom 30 dana pa su stranke prešutno produljivale ugovor sukcesivno na daljnji rok od 30 dana, sukladno odredbi iz čl. 6. ugovora;

-svakog mjeseca, a u naredne 3 godine, sve do kolovoza 2008, KC i ČC su DC isplaćivali ugovorene kamate od 20% godišnje, odnosno 3.300,00 kuna mjesečno (list 66 spisa);

-tužitelj je bio osnivač trgovačkog društva Hitkomerc d.o.o., kasnije preimenovanim u Hit-Marina d.o.o., te je zajedno s ČC bio ovlašten za zastupanje tog trgovačkog društva, a kako proizlazi iz Izvatka iz sudskog registra (list 22 spisa);

-trgovačko društvo Hitkomerc d.o.o., zastupano po svom direktoru KC, je kao založni dužnik zaključilo s DC kao založnim vjerovnikom, ugovor o zalogu 11. srpnja 2007. za jedan stan u [adresa] kojim osiguravaju obvezu što ju je predmetnim ugovorom o zajmu preuzeo KC pozajmivši navedeni iznos (list 26 spisa);

-KC i ČC zaključili su više ovakvih ugovora, a pozajmljeni novac su koristili za gradnju apartmana za tržište, a u koje su investirali kao fizičke osobe ili preko njihove zajedničke tvrtke Hit komerce d.o.o.;

-tužitelji KC i ČC su 20. kolovoza 2018., četiri godine nakon zaključenog ugovora, ustali s tužbom u kojoj tvrde kako je predmetni ugovor ništav jer da je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva;

-u stečajnom postupku trgovačkog društva Hit-Marina d.o.o. djelomično je namirena tražbina razlučnog vjerovnika DC te mu je FINA isplatila 192.464,38 kuna po rješenju Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-162/2010 od 20. rujna 2019;

-DC se smatra u potpunosti namirenim glede svojih tražbina iz predmetnog ugovora;

-ČC je preminuo **.**.2021. pa je postupak prekinut, a uskoro je i razdvojen, pa se u nastavku predmeta raspravlja samo o tužbi KC (list 146 spisa).

8. Glede pravne ocjene suda o ništetnosti ugovorene kamate na iznos zajma sud drugog stupnja utvrđuje i iznesi slijedeće pravno shvaćanje:

„16. Nije sasvim pravilno shvaćanje suda prvog stupnja kako odredba o kamatama, sve da je visina kamata ugovorena suprotno odredbi čl. 399. st. 1. ZOO/78, ne znači da bi tužbeni zahtjev, kojim se zahtjeva ništetnost cijelog ugovora, bio osnovan. Eventualno samo odredba o kamatama, ali to nije predmet zahtijeva. Naime, tužbenim zahtjevom se zahtjeva utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o zajmu, a to uključuje i odredbu o kamatama. A tužbeni zahtjev može biti djelomično osnovan, baš kao i u ovom slučaju.

17. Naime, stranke su 2. svibnja 2005. ugovorile kamatu od 20% godišnje. U to vrijeme je bio na snazi ZOO/78 koji u svom čl. 399. st. 1. propisuje kako stopa ugovorne kamate između pojedinaca ne može biti veća od kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju. I danas vrijedi slično ograničenje jer čl. 26. st. 1. ZOO propisuje: Stopa ugovornih kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je za te odnose vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, uvećane za polovinu te stope. Ali na predmetni spor odnosi se propis koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, dakle čl. 399. st. 1. ZOO/78.

18. Godine 2008. bila je propisana stopa zateznih kamata u pravnom prometu između građana od 14% (https://www.rrif.hr/clanak-21559/), a to znači da ni kamatna stopa koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju ni u kom slučaju ne može biti viša od ove. Ovo su propisi, te se činjenice ne dokazuje, kako ne sasvim ispravno drži sud prvog stupnja. Pa kako je ugovorene kamata viša od stopa zateznih kamata u pravnom prometu između građana i stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju, povrijeđena je kogentna zakonska norma.

19. Pa kako su stranke ugovorile nešto što je protivno kogentnoj zakonskoj normi, taj dio ugovora je po čl. 103. i 105. ZOO/78 ništetan/ništav (danas čl. 322. i 324. ZOO). Po čl. 105. st. 1. ZOO ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Prema shvaćanju ovog višeg suda predmetni ugovor može opstati i bez ništave odredbe (kamata preko kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju do ugovorene stope od 20% godišnje), a niti jedna izvedeni dokaz ne ukazuje na zaključak da bi upravo taj ništetni dio ugovorne odredbe o kamatama bio uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

20. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I./I. izreke gdje je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim ugovora o zajmu od 2. svibnja 2005. u svemu osim u dijelu u kojem je utvrđeno da nije ništetna i ugovorna odredba o kamatama preko stope kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju do ugovorene stope od 20% godišnje, jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.“.

9. S obzirom na vrijeme sklapanja ugovora na razrješenje spora između stranaka ima se primijeniti Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO/91) koji je u čl. 399. propisao je da stopa ugovorne kamate između pojedinaca ne može biti veća od kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju. I kad visina kamatne stope nije određena, između pojedinaca važi kamatna stopa koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju (čl. 399. st. 3. ZOO-a), a ako je ugovorena kamatna stopa veća od dopuštene, primijenit će se najveća dopuštena stopa kamate (čl. 399. st. 4. ZOO-a).

10. U ovoj pravnoj stvari sud nije utvrdio kolika je bila kamatna stopa na štedne uloge po viđenju, dakle dopuštenu visinu kamatne stope između pojedinaca, pa zbog takovog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrđivali, pa stoga ni ocijenili dopuštenost ili nedopuštenost kamatne stope u smislu navedenih odredaba članka 399. ZOO-a. ( Tako i ovaj sud u odluci Rev-22/2004 od 16. lipnja 2004.)

11. S obzirom na izloženo pravno shvaćanje ovog suda u svezi s pitanjem zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:

Sud ne može odlučiti o ništetnosti visine ugovorene kamatne stope između pojedinaca, primjenom čl. 399. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), a da prije toga tijekom postupka nije utvrđena najveća dopuštena stopa kamate sukladno čl. 399. st. 4. ZOO/91 i ako ne raspolaže podacima o najvišoj kamatnoj stopi koju neka novčarska institucija u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju.

12. Zbog navedenog pogrešnog pravnog pristupa sud drugog stupnja nije utvrdio činjenično stanje odlučno za donošenje odluke u ovom sporu, pa je stoga sukladno odredbi čl. 391. st. 6. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

13. U novom postupku sud će utvrditi visinu dopuštene kamatne stope pa i primjenom odredbe čl. 373.b ZPP-a, i potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

14. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. ZPP-a

Zagreb, 23. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić