REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-80/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bojanu Doneskom, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Doneski, Medaković, Panjkret, Mihoci i Burcar, iz Garešnice protiv tuženika INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d., Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Orehovcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Orehovec & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž R- 405/2019-2 od 3. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-2233/2017-27 od 29. siječnja 2019., na sjednici održanoj 23. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Splitu, broj Gž R-405/2019-2 od 3. ožujka 2020., potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-2233/2017-27 od 29. siječnja 2019. kojom je suđeno:
„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Tuženik INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d., Zagreb, Avenija V. Holjevca 10 dužan je tužitelju ŠC [adresa] isplatiti za razdoblje od 01. studenog 2012.g. do 31. listopada 2017.g. razliku plaće u bruto iznosu koji se tužitelju obvezuje postaviti nakon provođenja financijsko - knjigovodstveno vještačenja sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% -tna poena koja teče na pojedinačne mjesečne iznose razlike plaće pa do isplate kao i nadoknaditi mu parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% - tna poena, počam od dana donošenja I-stupne presude pa do isplate, a sve u roku od 8 dana.",
kao neosnovan.
II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.312,50 kuna, u roku od 8 dana.“
2. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2350/2020-2 od 13. srpnja 2022. dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
"Da li radnik na koga se primjenjuje Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (''Narodne novine'', broj 75/13, 36/15, 46/17) ima pravo na povećanu plaću zbog otežanih uvjeta rada, prekovremenog i noćnog rada te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi temeljem čl. 94. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17)?"
3. Tužitelj je, postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. ZPP zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće u razdoblju od 1. studenoga 2012. do 31. listopada 2017. na ime prekovremenog rada, rada noću, rada subotom, rada nedjeljom, rada blagdanima i neradnim danima.
7. Nižestupanjski su sudovi odbili tužbeni zahtjev, a polazeći od utvrđenja:
- da je tužitelj mobilni radnik koji radi kao vozač cisterne kod tuženika u utuženom razdoblju i to cisterne veće od 7,5 tona,
- da je tuženik tvrtka koja obavlja cestovni prijevoz tereta za vlastite potrebe,
- da mobilni radnici kod tuženika, među njima je i tužitelj imaju takvo specifično radno vrijeme u kojem nije moguće unaprijed utvrditi i propisati način izmjena smjena odnosno u kojem nema smjenskog rada, dakle, radno vrijeme nije organizirano u smjenama jer nije moguće unaprijed utvrditi izmjenu smjena,
- da iz evidencije tuženika o radnom vremenu vidljivo je da je tuženik tužitelju platio i sate koje tužitelj nije stvarno odradio, odnosno više od odrađenog,
- da tužitelj kao i ostali radnici imaju pravo uvida u evidenciju odrađenih sati, da u slučaju da imaju primjedbi mogu podnijeti pisani prigovor neposredno rukovoditelju najkasnije u roku od 30 dana od dana uručenja evidencije, a ukoliko to ne učine smatra se da nemaju primjedbu na evidencije radnih sati, te da tuženik nije imao primjedbi na isplatu plaće,
- da tužitelj nije smjenski radnik proizlazi iz oznake njegova radnog vremena "S06" prema kojoj se radi o radnom vremenu za poslove za koje zbog naravi posla nije moguće unaprijed utvrditi propisanim načinom izmjenom smjena (način rada),
- da se u internom aktu tuženika nazvanom Postupak upravljanja autocisternama u vlasništvu INA d.d. u točkama 2., 1., 3. 2. organizacija rada vozača
– navodi da se organizacija rada vozača planira na tjednom i mjesečnom nivou u skladu sa internim i zakonskim aktima, te da je voditelj odsjeka "INA vlastite flote" zadužen da svaki tjedan i mjesec napravi raspored rada za svakog vozača po autocisterni te raspored objavi na oglasnoj ploči "INA vlastite flote". Tjedni raspored objavljuje se četvrtkom za slijedeći radni tjedan, a mjesečni raspored po isteku aktualnog mjeseca. Vozač je dužan držati se rasporeda koji mu je zadao voditelj odsjeka "INA vlastite flote" te u slučaju spriječenosti (bolest ili slično) mora obavijestiti na vrijeme voditelja "INA vlastite flote" o nemogućnosti odsluživanja svoje smjene,
- da je u Kalendaru smjenskog rada za 2017. za sektor logistike regulirano specifično radno vrijeme pod oznakom "S06" za poslove za koje zbog naravi posla nije moguće unaprijed utvrditi na propisani način izmjene smjene (način rada) u kojem bi radnik ostvario puni godišnji fond sati te da kod tog tipa radnog vremena rukovoditelj određuje dnevni ili tjedni raspored radnog vremena pridržavajući se odredaba Kolektivnog ugovora i Zakona o radu te da se raspored radnog vremena može pripremiti kao nejednaki raspored radnog vremena po tjednima za određeno razdoblje.
8. Prije svega valja ukazati da je revizijski sud u odlučivanju vezan pitanjem postavljenim u reviziji, pa revizijski sud ne može predmet spora razmatrati izvan onog kako je to pitanje formulirano. Tužitelj u reviziji sugerira prihvatiti da je osporena presuda temeljena na shvaćanju da tužitelj, kao radnik na kojega se primjenjuje Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, nema pravo na povećanu plaću zbog otežanih uvjeta rada, prekovremenog i noćnog rada te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi - a što nije točno.
9. Osporena presuda se u osnovi, a relevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari, temelji na shvaćanju da:
- mobilni radnici kod tuženika, među kojima je i tužitelj, imaju specifično radno vrijeme u kojem nije moguće unaprijed utvrditi i propisati način izmjena smjena, odnosno u kojem nema smjenskog rada, dakle, da radno vrijeme nije organizirano u smjenama jer nije moguće unaprijed utvrditi izmjenu smjena,
- tužitelju i ostalim vozačima uvijek je isplaćivan puni mjesečni redovni fond sati, a na godišnjoj bazi isplaćivano više od stvarno odrađenih sati rada, odnosno tuženik je platio i sate koje tužitelj nije stvarno odradio,
- tužitelj, kao i ostali radnici, imaju pravo uvida u evidenciju odrađenih sati, te u slučaju da imaju primjedbi mogu podnijeti pisani prigovor neposredno rukovoditelju najkasnije u roku od 30 dana od dana uručenja evidencije, a ukoliko to ne učine.
10. Ono što tužitelj u reviziji polemizira, te sugerira odgovor kojeg na revizijsko pitanje očekuje, nije u nižestupanjskim presudama niti učinjeno spornim i na tome se osporena presuda ne temelji.
11. Stoga, imajući na umu izneseno, a polazeći i od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova, kojima je revizijski sud vezan budući da njihovu pravilnost i istinitost ne može preispitivati i razmatrati u ovome stupnju postupka, napose ne po postavljenom pitanju, a s obzirom da odgovor koji se u reviziji postavljenim pitanjem traži, sve i da se odredi, ne može utjecati na osporenu presudu i tužitelja dovesti u povoljniju poziciju (jer u okolnostima ovoga slučaja sudsku odluku ne može preispitivati zbog razloga na kojima nije temeljena), valja zaključiti da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u odnosu na osporenu drugostupanjsku presudu jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena (tako i ovaj sud u odlukama: Rev-530/2021 od 4. lipnja 2024., Rev- 989/2021 od 8. listopada 2024. i Rev-637/2022 od 22. listopada 2024.).
12. Stoga je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 23. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
