Poslovni broj: Usž-705/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja NĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Lidija Rukavina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Lacković & Rukavina d.o.o., Đurđevac, Basaričekova 1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava na privremenu nesposobnost za rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3384/2021-24 od 13. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3384/2021-24 od 13. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-04/21-01/179, URBROJ: 338-01-06-05-21-04 od 1. listopada 2021. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 6.644,01 eura.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Koprivnica, KLASA: UP/I-502-07/21-01/12, URBROJ: 338-06-03-21- 03 od 18. kolovoza 2021, kojim je utvrđena opravdanom odluka izabranog liječnika tužitelja o utvrđenju prestanka privremene nesposobnosti za rad, započete 26. travnja 2016., s danom 2. kolovoza 2021.

3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Ukazuje da pobijana presuda nije valjano obrazložena jer je sud propustio pravilno ocijeniti ključne činjenice o kojima je ovisila zakonita odluka. Ponavljajući utvrđenja iz upravnog postupka i upravnog spora, navodi da ga je izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite uputio na ocjenu radne sposobnosti i da je prije pravomoćnog okončanja tog postupka donio odluku o prestanku njegove privremene nesposobnosti za rad s napomenom da je radno sposoban s danom 3. kolovoza 2021. Iako je i sudska vještakinja u nalazu i mišljenju ocijenila da je nakon 2. kolovoza 2021. kod njega trajno smanjena radna sposobnost, ističe da je propustila utvrditi neosnovanost odluke o prestanku privremene nesposobnosti za rad. Smatra da je na taj način doveden u položaj u kojem se više ne nalazi na bolovanju i istovremeno nije sposoban raditi. Smatra da je sudska vještakinja savjesnom i brižljivom primjenom pravila struke trebala utvrditi da je takva situacija nezakonita i da mu je neopravdano utvrđen prestanak privremene nesposobnosti za rad. Napominje da se sud uopće nije očitovao na članak 48. stavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13. i 98/19. – dalje: Zakon) koji smatra ključnim i mjerodavnim za ovaj postupak, a kako se detaljno očitovao u podnesku od 28. srpnja 2022. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra žalbu u cijelosti neosnovanom jer je prvostupanjski sud pravilno proveo postupak, u pobijanoj presudi je dao valjano obrazloženje na sve okolnosti relevantne za rješavanje ovog predmeta te je na pravilan način primijenio mjerodavno materijalno pravo. Pri tome ističe da je predmet ovog upravnog spora utvrđenje opravdanosti zaključenja privremene nesposobnosti za rad tužitelja prema dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji: T93.2, a ne postojanje smanjenja njegove radne sposobnosti i je li i po kojoj dijagnozi tužitelj možda i nadalje bio privremeno nesposoban za rad. Stoga predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu u cijelosti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Predmetni upravni postupak vođen je povodom zahtjeva tužitelja za donošenje rješenja o opravdanosti odluke izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite kojom je ocijenjeno da je tužitelj s danom 3. kolovoza 2021. sposoban za rad te mu je utvrđen prestanak privremene nesposobnosti za rad, koju je tužitelj koristio po osnovi priznate ozljede na radu od 26. travnja 2016. do 9. svibnja 2019. po dijagnozi S82.9 (Prijelom potkoljenice, nespecificiranog dijela) i od 10. svibnja 2019. do 2. kolovoza 2021. po dijagnozi T93.2 (Posljedice ostalih prijeloma noge).

8. Postupajući po predmetnom zahtjevu, u upravnom postupku je provedeno medicinsko vještačenje Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zavoda u Zagrebu. Liječničko povjerenstvo je u nalazu, mišljenju i ocjeni od 18. kolovoza 2021. ocijenilo opravdanom ocjenu izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite o prestanku privremene nesposobnosti za rad s danom 2. kolovoza 2021.

9. Povodom žalbe tužitelja provedeno je vještačenje po Liječničkom povjerenstvu Direkcije, koje se u nalazu, mišljenju i ocjeni od 30. rujna 2021. suglasilo s odlukom izabranog liječnika i prvostupanjskog Liječničkog povjerenstva jer je liječenje tužitelja po dijagnozi T93.2 završeno, a u trenutku zaključivanja privremene nesposobnosti za rad nije provodio niti jedan oblik aktivnog liječenja po predmetnoj dijagnozi. Pri tome je posebno navelo da se kod tužitelja radi o artrodezi desnog gležnja (ukočenju zgloba), RTG je pokazao uredan položaj implantata (intermedularne osteosinteze), po provedenom liječenju je samostalno pokretan i hoda bez pomagala, a na zadnjoj kontroli operatera nije naveo nikakve smetnje sa strane operiranog zgloba i nije preporučeno daljnje liječenje.

10. U upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji prim. dr. sc. Mariji Zavalić, specijalisti medicine rada. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje od 14. srpnja 2022., kao i usmenog saslušanja od 2. prosinca 2024., proizlazi da je prema medicinskoj dokumentaciji o tužiteljevom liječenju i drugim ispravama u spisu opravdano utvrđen prestanak privremene nesposobnosti za rad s osnove ozljede na radu po dijagnozi T93.2. Mišljenja je da kod tužitelja nakon 2. kolovoza 2021., a s obzirom na poslove koje je obavljao i njegovo zdravstveno stanje, više ne postoji privremena nesposobnost za rad jer je pravilno utvrđeno da je liječenje po navedenoj dijagnozi završeno u trenutku njezina zaključivanja. Pri tome je navela da kod tužitelja postoji djelomično smanjenje radne sposobnosti, a što je i potvrđeno pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 7. siječnja 2021. Iako je kod tužitelja s danom 2. kolovoza 2021. postojala nesposobnost za obavljanje nekih poslova, sudska vještakinja je ocijenila da je liječenje tužitelja bilo završeno zbog čega nije bilo osnove za produženje privremene nesposobnosti za rad po dijagnozi T93.2.

11. Prvostupanjski upravni sud je u osporenoj presudi izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz sadržaja spisa upravnog postupka, kao i činjenice utvrđene u upravnom sporu, a nakon održane rasprave, te je iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih prihvaća nalaz i mišljenje sudske vještakinje, koje razloge prihvaća i ovaj Sud. Naime, iz navedenog nalaza i mišljenja sudske vještakinje razvidno je da je isti utemeljen na spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji te je dan u skladu s pravilima struke, valjano i potpuno obrazložen, pa je mogao poslužiti sudu kao valjana osnova za donošenje odluke. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio članak 46., članak 47. i članak 48. Zakona.

12. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe prigovore na nalaz i mišljenje sudske vještakinje. Naime, tužitelj je uredno 20. srpnja 2022. zaprimio nalaz i mišljenje sudske vještakinje od 14. srpnja 2024. te je podneskom od 28. srpnja 2022. u cijelosti prigovorio ocjeni vještakinje s prijedlogom za njezino dopunsko očitovanje. Povodom iznesenih prigovora održano je ročište 2. prosinca 2024. na kojem je sudska vještakinja u cijelosti ostala kod pisanog nalaza i mišljenja te je argumentirano otklonila sve prigovore tužitelja, a posebno one koji se odnose na naknadno utvrđenje njegove djelomične nesposobnosti za rad. Na navedeno ročište pristupila je zamjenica opunomoćenice tužitelja, na čija pitanja je sudska vještakinja razložno i detaljno odgovorila, nakon čega nije imala daljnjih dokaznih prijedloga i predložila je usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

13. Tužitelj je, u skladu s člankom 51. ZUS-a, imao mogućnost tijekom prvostupanjskog upravnog spora iznijeti svoje prijedloge i prigovore u pogledu nalaza i mišljenja sudske vještakinje. S obzirom na činjenicu da je navedeno pravo iskoristio u podnesku od 28. srpnja 2022. i da je zatražio dodatno očitovanje sudske vještakinje na njegove prigovore, koji prijedlog je sud usvojio i vještakinja je na osnovi medicinske dokumentacije potvrdila svoj nalaz i mišljenje, proizlazi da tužitelj nije s uspjehom osporio utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg razloga su u žalbi izneseni prigovori neosnovani.

14. S obzirom na navedeno, ovaj Sud nalazi da je činjenično stanje u upravnom sporu pravilno utvrđeno, u skladu s člankom 49. ZUS-a, te je prvostupanjski sud na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavne odredbe Zakona. Ocjenjujući osporena rješenja javnopravnih tijela zakonitima, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a.

15. Pri tome se neosnovanim ukazuje i prigovor tužitelja o pogrešnoj primjeni članka 48. stavka 2. Zakona. Naime, iz spisa predmeta je vidljivo da je tužiteljev izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite 30. prosinca 2020. podnio drugi po redu prijedlog za ocjenu njegove radne sposobnosti te po istome, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Koprivnici od 22. siječnja 2021., tužitelju nije priznato pravo iz članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18 i 102/19.), što je potvrđeno rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe od 10. studenoga 2021. Imajući na umu okolnost da je tek presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3704/21-13 od 5. rujna 2022. tužitelju utvrđen djelomičan gubitak radne sposobnosti, a ne i potpuni, osnovano je izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite zaključio da je tužitelj s danom 3. kolovoza 2021. sposoban za obavljanje (određenih) poslova koje je prethodno radio i da zbog završetka liječenja po dijagnozi zbog koje je utvrđena privremena nesposobnost za rad nije bilo osnove za njezin daljnji produžetak.

16. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje osporavane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

17. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

18. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

19. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan