Poslovni broj: Gž-625/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeća, Filke Pejković članice vijeće i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri d.o.o. iz Zadra, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po zakonskim zastupnicima, a ovi po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-1449/2022 od 14. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-1449/2022 od 14. studenoga 2024. u točkama I, II, III i IV izreke.

II Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka .

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se obveže tuženika da joj isplati iznos od 4.290,30 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate, dok je u točki II izreke utvrđeno da u odnosu na tužiteljicu ne proizvodi pravni učinak ni jedna odluka tuženika koja bez dozvole ili suglasnosti tužiteljice određuje ili mijenja visinu kamatne stope na tražbine iz njihovog ugovora o namjenskom kreditu od 18. travnja 2007., bilo koji njen ili s njom povezan parametar ili parametre, uključivo varijable i njihove uzročno posljedične veze, fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa.

1.1.U točki III izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.488,20 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.573,50 eura, dok je preostali dio zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka tužiteljice odbijen kao neosnovan.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužiteljica u odnosu na točku I izreke presude zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje-ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati odbijeni dio tužbenog zahtjeva i da se tužiteljici nadoknade troškovi žalbenog postupka.

2.1.Protiv citirane presude u odnosu na točku II, točku III i djelomično točke IV. izreke žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353.s t. 1. ZPP- a predlažući da se pobijana presuda preinači da na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, te se tuženiku nadoknade troškovi parničnog postupka, kao i troškovi žalbenog postupka.

3.Odgovori na žalbe nisu podneseni

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da ne proizvodi pravni učinak ni jedna odluka tuženika kojom bez dozvole ili suglasnosti tužiteljice se određuje ili mijenja visina kamatne stope na tražbinu iz ugovora o kreditu, kao i zahtjev za isplatu s osnova ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi radi stečenog bez osnove.

6. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica kao korisnik namjenskog kredita za izgradnju obiteljske kuće i tuženik kao kreditor sklopili ugovor o kreditu kojim je tuženik tužiteljici odobrio stambeni kredit u iznosu od 50.000,00 CHF, da je u članku 2. ugovora ugovoreno da se na kredit zaračunava redovna kamata od 4,30% godišnje, koja da je promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika.

7. Nesporno je također da je u čl. 7. ugovora određeno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF, na dan plaćanja, te nadalje da se je vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa, predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i to odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak (CHF) i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i da su stranke sklopile i Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

8. Sporna je među strankama osnova tužbenog zahtjeva i je li tražbina u zastari kao i to da li je tužiteljica potrošač.

9.Sud prvog stupnja utvrđuje da je ugovor o kreditu odobren radi rješavanja stambenog pitanja tužiteljice odnosno izgradnje obiteljske kuće, da se radi o pravnom poslu koji se ne odnosi na nikakvu trgovačku, poslovnu ili profesionalnu djelatnost tužiteljice, da se stoga radi o potrošačkom ugovoru jer tužiteljica ima svojstvo potrošača .

10. Sud prvog stupnja smatra da je prigovor tuženika u odnosu na zastaru isplate iznosa s naslova preplaćenog dijela u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu nije u zastari jer da zastarni rok kod restitucijskih zahtjeva a prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23- dalje ZOO) kao posljedica ništetnosti počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Stoga utvrđuje da rok počinje teći od 14. lipnja 2014. a da je tužba u ovom postupku podnesena 9. lipnja 2015. slijedom čega da nije nastupio zastarni rok od pet godina.

11. Utvrđuje sud prvog stupnja nadalje da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 13. lipnja 2014., postupajući po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv tuženika i drugih stranaka, radi zaštite kolektivnih interesa, potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je, tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

12. Sud prvog stupnja navodi odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu br.C-26/13 gdje se navodi da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, te da to u konkretnom slučaju znači da je tužiteljici trebao tuženik na transparentan način objasniti razloge i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, tako da tužiteljica na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze. Stoga da je ništetna odredba čl. 2. citiranog ugovora kojom se određuje visina promjenjive kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke.

13. U odnosu na izvršenu konverziju kredita s valutnom klauzulom u CHF sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15 – dalje ZIDZPK) sud prvog stupnja utvrđuje da je naloženo bankama da izmijene odredbe iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka u odnosu na valutu kredita, kamatnu stopu i iznosa ostale neotplaćene glavnice, da se postiže sporazum iz čl. 19. c toč. 6. ZID ZPK sukladno navedenoj zakonskoj odredbi.

14. Smatra sud da konverzija odnosno potpisivanje Dodatka ugovora ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer da se odredbama ZIDZPK, niti navedenim dodatkom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da ja banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama, tj. nepošteno mijenjala kamatnu stopu u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF.

15. Kao razlog donošenja navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR, te se Dodatkom ugovora o kreditu uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja ugovora o kreditu, ali se njima ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti u CHF kroz utuženo razdoblje, a do koje pretplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.

16. Stoga je zaključak suda prvog stupnja da činjenica da su stranke sklopile ugovor s valutnom klauzulom CHF te ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR i kada je utvrđen iznos pretplate na dan 30. rujna 2015., ne upućuje na zaključak da je tužiteljici vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

17.Stoga sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljici pripada pravo na naknadu iznosa plaćenih tuženiku kao trgovcu na ime razlike između redovnih kamata, a s osnova nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi utemeljenih na nezakonitim odlukama, sve sukladno čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. ZOO-a.

18. Sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio nalaz sudskog vještaka kao stručnog i objektivno izrađenog sukladno s pravilima struke koji je temeljito i stručno obrazložen, u kojem nema proturječnosti niti nedostataka niti pak postoje sumnje u njegovu pravilnost iz kojeg proizlazi da razlike anuiteta zbog mijenjanja kamatne stope od 4,30% koje su nastale u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2008. do 1. siječnja 2014. ukupno iznose 2.488,20 eura .

19. Utvrđuje sud prvog stupnja da je tuženik nepošteni stjecatelj te da sukladno čl. 1115. ZOO tužiteljici pripada kamata od dana stjecanja navedenih iznosa.

20. Nadalje sud prvog stupnja smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice u toč. I neosnovan jer je kamatna stopa u predmetnom ugovoru naznačena u iznosu od 4,30% pa da stoga ne dolazi do primjene odredba čl. 26.s t. 3. ZOO-a.

21. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a te sukladno važećoj Tarifi o nagradama o naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23 – dalje Tarife).

22. Ispitujući po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da tijekom postupka nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

23. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice na način kako je to označeno u toč. I izreke, te da je pogrešno utvrdio da nema zakonskih pretpostavki za primjenu odredbe čl. 26. st. 3. ZOO-a. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 26. st. 3. ZOO-a, a u kojoj odredbi je propisano ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina zakonskih zateznih kamata određeno sukladno st. 1. ovog članka. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je u predmetnom ugovoru kamata određena a kako to proizlazi iz priloženog ugovora o namjenskom kreditu jer je u čl. 2. ugovoreno da je tužiteljica dužna platiti tuženiku anuitete redovnu kamatnu stopu koja je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i Sporazumu o odobravanju stambenih kredita zaposlenicima zadarske županije koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,30% godišnje.

24. Stoga proizlazi da je ugovorena početna kamatna stopa čiji je sadržaj potrošaču kao što je tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora bio jasan, lako razumljiv i lako uočljiv, pa sukladno čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/07) nije dopušteno niti ocjenjivati poštenje iste. Stoga u vrijeme sklapanja ugovora s obzirom na sadržaj čl. 2. ugovora tužiteljica kao potrošač je mogla procijeniti ekonomske posljedice ugovaranja takve odredbe te ekonomsko značenje iste i to u dijelu čl. 2. kojim je ugovorena početna kamatna stopa od 4,30% godišnje, pa stoga ta odredba ne predstavlja ništetnu ugovornu odredbu te je sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa koji predstavljaju navedeni iznos kamate.

25.Još se navodi da niti u kolektivnom sporu na koji se tužiteljica poziva pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda posl. broj Pž–7129/13 nije utvrđena ništetnost početno ugovorenih kamatnih stopa već je utvrđen ništetnim način promjene iste prema jednostranoj odluci tuženika.

26. Stoga se ne može prihvatiti žalbeni navod tužiteljice da je ugovorena početna stopa kamatne stope tumačeći presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 protivna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajniju ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača jer kako je izloženo navedena odredba nije ništetna jer je donesena sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika i Sporazumu o odobravanju stambenih kredita.

27. Isto tako neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je sud prvog stupnja prihvaćajući kao zakonitu početnu ugovorenu kamatnu stopu u fiksnom iznosu postupao suprotno volji ugovornih strana. Ovo iz razloga što je utvrđena ništetnost dijela predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu prema jednostranoj Odluci tuženika sud nije mijenjao volju stranaka. Naime, nije sporno da stranke mogu ugovarati promjenjivu kamatnu stopu pri čemu je način na koji je to učinjeno u konkretnom slučaju ništetan jer predstavlja povredu prava tužiteljice kao potrošača i korisnika kredita pa je stoga pogrešno shvaćanje tužiteljice u žalbi da se pobijanom presudom sugerira i nameće da su stranke htjele ugovoriti fiksnu kamatnu stopu.

28. Stoga po mišljenju ovog suda donošenjem odluke na način kako je to odlučeno u toč. I izreke presude prvostupanjskog suda nije postupljeno suprotno odlukama Europskog suda za ljudska prava na koje se poziva tužiteljica u žalbi i to odluke C-618/10 i C-269/19 jer sud prvog stupnja nije mijenjao sadržaj ugovora u odnosu na prvobitno ugovorenu kamatnu stopu kako je izloženo u visini od 4,30% godišnje.

29. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da postoji tražbina tužiteljice unatoč sklopljenom Dodatku ugovora, da je stoga pogrešno primijenjena odredba čl. 19. c st. 1. toč. 6.Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" roj 102/15 – dalje ZID ZPK/15).

30. Ovo iz razloga što nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da ne postoji tražbina tužiteljice jer sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti odredbe o ugovaranju promjenjive kamatne stope. Sud prvog stupnja je postupio sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. jer je u toj odluci odgovoreno na postavljeno javno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te da naknadno sklapanje sporazuma o konverziji ne utječe na pravni interes tužitelja koji su ovlašteni tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka druga evenutalna prava koja im pripadaju, a da je pretežno riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

31. Naime konverzijom kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Dodatka ugovora izvršena temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, radi se o aktu kojim se na temelju zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora do dana sklopljenih Dodataka i to valute kredita, kamatnih stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te se postiže sporazum iz čl. 19. c. toč. 6. ZID ZZP-a na način kako to nalaže zakon.

32. Stoga po mišljenju i ovog suda tzv. konverzija odnosno potpisivanje Dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da niti odredbama ZID ZZPK, a niti navedenim dodacima ugovora, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita same, tj. nepošteno mijenjale kamatnu stopu u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, kako to između ostalog i pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

33. Također se ističe da je glavni motiv i svrha navedenog Zakona bila da položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Dodatcima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženo razdoblje, a do koje pretplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.

34. Stoga je sud prvog stupnja, a protivno žalbenim navodima tuženika, pravilno prihvatio nalaz vještaka, te utvrdio da postoje preplaćeni iznosi koji konverzijom nisu riješeni, odnosno nisu uzeti u obzir u namirenju budućih obroka kroz anuitete u EUR- ima i valutnoj klauzuli u EUR.

35. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja pravilno dopustio preinaku tužbe sukladno čl. 190. st. 2. ZPP-a, jer se može preinačiti tužba do zaključenja glavne rasprave ako tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, jer je tužba preinačena nakon izvršenog vještačenja.

36. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tužiteljica nije dokazala da ima svojstvo potrošača u konkretnom postupku, kad je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da iz predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je kredit odobren radi rješavanja stambenog pitanja tužiteljice, odnosno izgradnje obiteljske kuće. Stoga se ne radi o pravnom poslu koji bi se odnosio na trgovačku ili poslovnu djelatnost tužiteljice.

37. Tuženik tijekom postupka nije predložio dokaze koji bi osporili utvrđenja suda prvog stupnja da tužiteljica nije potrošač i da je ugovor o kreditu zaključen u okviru profesionalne djelatnosti tužiteljice.

38.Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je osnovan prigovor zastare jer je sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 9. lipnja 2015., dok je pravomoćnost odluke u postupku kolektivne zaštite potrošača nastupila 13. lipnja 2014., pa stoga nije protekao zastarni rok od pet godina.

39.Pravilno je utvrđeno da je zastarni rok prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu i da je počeo teći iznova danom donošenja pravomoćnih presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-7124/13.

40. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 1115.ZOO-a, jer sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, te pravilno utvrdio da je tuženik nepošteni stjecatelj što je utvrđeno presudom u kolektivnoj zaštiti potrošača.

41. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja trebao naložiti vještaku da uračuna pretplatu utvrđenu konverzijom jer se odredbama ZID ZPK niti dodacima ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog Zakona izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se ugovorom o kreditu s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja sa potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu. Dodacima ugovora o kreditu određuje se pitanje kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi, dakle Dodacima ugovora nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti EUR izvršen na temelju ZID ZPK odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvanugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnova ništetnih ugovornih odredbi.

42. S obzirom na izloženo, tužiteljici unatoč sklopljenom Dodatku ugovora kojim je izvršena konverzija kredita pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koje je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

43. Takvo pravno shvaćanje u skladu je s pravnim shvaćanjem Suda EU izraženo u presudi od **.**.2019. ZĐ protiv Bank Hungary Zrtc-118/17 prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome nije relevantno što je u tom predmetu riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer ZID ZKP je predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i kojima je izvršena konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) bilo upitno da li je potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju. Naime jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojemu je njegova novčana obaveza bila sve veća i veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije.

44. Navedeno pravno shvaćanje u skladu je s pravnim shvaćanjem Suda EU izraženo u presudi od 9. srpnja 2020. C-452/18 prema kojoj nepoštene odredbe ugovora koje je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale, te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome iste se izuzimaju od primjene osim ako potrošač na temelju slobodnog i informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju od njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

45. Također se navodi da tuženik nije predložio dopunu dostavljenog nalaza vještaka da je navedena konverzija obuhvaćala i da je uračunato ono što je tužiteljica u ovoj pravnoj stvari zatražila na ime razlike preplaćenih anuiteta s naslova ništetne promjenjive kamatne stope.

46.Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je zabranjena retroaktivnost, ovo iz razloga što je Tbr. 52. st. 2. Tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke, a u vrijeme donošenja odluke bila je na snazi Tarifa kojom je određena vrijednost boda od 2,00 eur prema Tbr. 54. Tarife i da se nije mogla primijeniti vrijednost boda od 2,00 eura za radnje prije stupanja na snagu izmjene Tarife koja je na snazi od 5. studenoga 2022.

47. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno tužiteljici dosudio nagradu za pristup na ročišta 13. listopada 2015., 28. veljače 2019., 10. listopada 2024. sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife jer da se na navedenim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari, jer uvidom u navedene zapisnike utvrđeno je da se je na navedenim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari što se odnosi na ročište 13. listopada 2015., dok su se na ostala dva ročišta također raspravljalo o glavnoj stvari jer je na tim ročištima zaključena glavna rasprava i pročitali su se svi dokazi i izvršen uvid u svu dokumentaciju.

47. Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tužiteljici za sastav podneska od 3. rujna 2015. sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife ne pripada naknada jer da se ne radi o obrazloženom podnesku, ovo iz razloga što iz sadržaja navedenog podneska proizlazi da se radi o obrazloženom podnesku gdje tužiteljica odgovara i obrazlaže neosnovanost navoda iz odgovora na tužbu, pa je stoga sud prvog stupnja pravilno za taj podnesak dosudio naknadu prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife jer se radilo o obrazloženom podnesku.

48. Stoga proizlazi da odluka o troškovima parničnog postupka donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a, te sukladno važećoj Tarifi.

49. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da je u toč. III izreke dosudio 2.488,20 eura, a da zbroj pojedinačnih iznosa iznosi 2.488,23 eura i da joj je time izreka nejasna i proturječna jer zbroj dosuđenih iznosa iznosi 2.488,20 eura kako je to dosuđeno u toč. III izreke presude suda pravog stupnja.

50. Slijedom obrazloženog žalbe stranaka kao neosnovane je trebalo odbiti i presudu suda pravog stupnja u pobijanom dijelu potvrditi, pa stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u toč. I izreke ove presude.

51. Strankama nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka, jer nisu uspjele u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. II izreke ove presude.

U Rijeci 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Vukelić Aničić