P-188/2021-35

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu Branku Malenici, u pravnoj stvari tužiteljice UV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Dora Živković, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika pod 1 ŽV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2 GV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3 VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 4 OV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ivica Parlov, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja pravno nevaljane oporuke, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. prosinca 2024. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika stranaka, na ročištu radi objave dana 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da usmena oporuka pokojnog BV rođenog **.**.1948., a umrlog **.**.2018., koju su u pisanom obliku sačinili svjedoci LV i EV proglašena pred Općinskim sudom u Splitu u predmetu broj O-2625/2018, nije pravno valjana ni istinita.

II Nalaže se tuženima, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 31.366,15 eur sa zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 12. siječnja 2021. tužiteljica je ustala protiv tuženika tužbom radi utvrđenja pravne nevaljalosti usmene oporuke BV pred svjedocima od 20. travnja 2018. U bitnom navodi kako je rješenjem ovog suda broj O-2625/2018 od 27. studenog 2020. prekinut ostavinski postupak nakon smrti označenog oca tužiteljice te tuženika pod 2-4 i supruga tužene pod 1, a tužiteljica upućena pokrenuti parnicu radi utvrđenja da ta oporuka nije istinita ni pravno valjana. Dodaje kako je BV preminuo u svojoj obiteljskoj kući 21. travnja 2018. u 8,44 sata od tumora pluća, kako je bio tjelesno aktivan i kako mu se postupno pogoršalo zdravstveno stanje, stoga je dva do tri mjeseca prije smrti morao u bolnici svaka dva do tri dana uklanjati nakupljenu vodu u plućima, ali je sve vrijeme bio svjestan stanja i mogućnosti smrtnog ishoda, tako da mu je bilo otežano kretanje izvan kuće, ali je do kraja života bio psihički stabilan i sposoban komunicirati. Slijedom toga smatra kako u slučaju BV nisu nastupile izvanredne okolnosti zbog kojih je svoju posljednju volju morao iskazati isključivo usmeno pred svjedocima, već je to mogao uraditi i u drugom zakonom propisanom obliku.

2. U svom odgovoru od 1. listopada 2021. tuženici su se usprotivili tužbi kao nedopuštenoj, a podredno i kao neosnovanoj uz obrazloženje kako je tužiteljica posljednji put vidjela oca petnaestak dana prije smrti, stoga nema objektivna saznanja o bitnim činjenicama i tome dodaju kako tužiteljica u svrhu manipulacije pokušava oporučiteljevu svijest i volju smjestiti u sebi interesne okvire unutar kojih bi pobijala predmetnu oporuku.

3. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom ostavinskog spisa broj O- 2625/2018, zapisnika i rješenja o nasljeđivanju broj O-302/11 od 6. travnja 2011., medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona BV, predugovora o kupoprodaji od 20. rujna 2019., ispisa Porezne uprave Ispostave Split od 26. studenog 2019., predugovora o kupoprodaji i ugovora o kupoprodaji nekretnine od 8. lipnja 2017. te aneksa tog ugovora od 24. siječnja 2018., vlasničkih listova od 18. siječnja 2023. te 4. svibnja i 26. lipnja 2024., pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka sudske medicine dr. Antonija Alujevića od 23. travnja 2024. i njegovog ispravka od 8. svibnja 2024. te usmenim očitovanjem sudskog vještaka na ročištu za glavnu raspravu 17. prosinca 2024., pregledom ugovora o darovanju nekretnine od 11. prosinca 2003., ugovora o kupoprodaji nekretnina od 23. prosinca 2004., rješenja o dosudi ovog suda broj Ovr-7430/12 od 12. studenog 2013., rješenja broj Z-13201/14 od 26. listopada 2015., saslušanjem svjedoka EV, LV, ŠV i KV te tužiteljice i tuženika pod 2-4 kao stranaka.

4. Punomoćnici stranaka zatražili su naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi jesu li nastupile izvanredne okolnosti zbog kojih je oporučitelj BV mogao raspolagati imovinom isključivo usmenom oporukom pred svjedocima.

7. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

8. Odredbama iz čl. 37. Zakona o nasljeđivanju (Narodne Novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 1127/13 i 33/115, dalje ZN), propisano je kako oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku. Usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena. Te izvanredne okolnosti mogu biti objektivne, poput rata, požara, poplave ili subjektivne, kao što su bolest ili velika udaljenost od naseljenog mjesta. Izvanredna oporuka oblikom je blaža, ali je njezin rok valjanosti ograničen. Naime, svjedoci pred kojima je oporučitelj usmeno očitovao svoju posljednju volju dužni su bez odgode napisati sadržaj tog očitovanja i što prije predati to sudu ili javnom bilježniku na čuvanje, ili ga usmeno ponoviti pred sudom ili javnim bilježnikom, iznoseći kada je, gdje i u kojim je prilikama oporučitelj očitovao svoju posljednju volju, kako propisuje odredba iz čl. 39. st. 1. ZN.

9. Pregledom ostavinskog spisa broj O-2625/2018 za navesti je kako slijedi:

- BV (rođen **.**.1948.) preminuo je 21. travnja 2018., a njegovi zakonski nasljednici su supruga, ovdje tužena pod 1 ĐV te djeca, ovdje tužiteljica UV i tuženici pod 2 NV, pod 3 VV i pod 4 ĐV.

-Prema podatcima iz smrtovnice razvidno je kako je oporučitelj ostavio usmenu oporuku pred svjedocima koja je proglašena pred javnim bilježnikom na ročištu održanom 8. siječnja 2019.

-Prema izjavama svjedoka EV i LV, ovjerovljenih kod javnog bilježnika 9. svibnja 2018. razvidno je kako su u večernjim satima 20. travnja 2018. oboje bili nazočni trenutku usmenog očitovanja posljednje volje BV u njegovoj sobi u kući u [adresa], kojom prilikom je izjavio kako svoju imovinu ostavlja sinovima GV i VV, dok su njihove sestre, a njegove kćeri, on i pokojna supruga U namirili za života za njihov nužni dio.

-Tužiteljica je osporila istinitost i pravnu valjanost usmene oporuke ostavitelja, dok su ovdje tuženici pod 2 i 3, kao oporučni nasljednici te tužene pod 1 i 4, kao zakonske nasljednice, priznali oporuku, a tužene pod 1 i 4 nisu imale zahtjeva prema ostavini niti su istaknule zahtjev za nužnim dijelom uz obrazloženje kako su podmirene za ostaviteljeva života. Slijedom toga, sud je rješenjem broj O-2625/2018 od 27. studenog 2020. prekinuo ostavinski postupak, a tužiteljicu uputio pokrenuti parnicu protiv ovdje tuženika radi utvrđenja da usmena oporuka BV nije istinita i pravno valjana.

10. Pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka sudske medicine dr. Antonija Alujevića od 23. travnja 2024. i ispravka od 8. svibnja 2024. razvidno je kako je BV preminuo **.**.2018. u 8,44 sata na plućnom odjelu KBC Split od posljedica zloćudnog tumora poplućnica, odnosno mezotelioma, koji mu je dijagnosticiran u rujnu 2016. Liječen je kemoterapijom i evakuacijom tekućine iz prsnih šupljina, a vještak objašnjava kako mezoteliom predstavlja tumor seroznih opni koje oblažu pluća, osrčje i stjenke prsnih šupljina i anatomske strukture sredogruđa, kako je njegovo obilježje lokalni rast te s vremenom pritisak na sve strukture prsnog koša uz izljeve tekućine, što remeti funkciju disanja u vidu kašlja i gušenja. Dodaje kako u krajnjoj fazi plućna krila budu pritisnuta čvrstim tumorskim tkivom, stoga izgledaju "kao u oklopu" i takvo stanje se intenzivira iz tjedna u tjedan te na kraju svakodnevno, do same smrti. Nadalje navodi kako se pogoršanjem funkcije disanja, uz daljnje izljeve tekućine u ono malo slobodnog prostora prsišta, pojačava osjećaj nedostatka zraka, a time i svijest pacijenta da je smrtni ishod vrlo blizu, što je slučaj i kod BV. Vještak napominje kako je zdravstveni karton pouzdan pokazatelj tijeka bolesti pacijenta i njezinog pogoršanja, a kod BV je upravo zbog progresije bolesti evidentirana učestala posjeta liječniku primarne zaštite, posebno pred smrt, jer od zloćudnog tumora poplućnice oko 50% bolesnika umre unutar godine dana od postavljene dijagnoze, a rijetki prežive više od dvije godine. Na ročištu održanom 17. prosinca 2024. vještak je odgovarajući na pitanja o zdravstvenom stanju BV u vrijeme izjavljivanja oporuke utvrdio kako je mogao govoriti i razumjeti, a nije mogao pisati ukoliko se nije mogao samostalno hraniti, jer se radi o pokretima fine motorike. Međutim, iz raspoložive medicinske dokumentacije nije utvrdio zabilježeni neurološki problem ili pronašao drugi dokaz koji bi upućivao da oporučitelj nije mogao pisati, već s visokim stupnjem zaključuje kako je pred kraj života u potpunosti onemoćao što bi uvelike otežalo pisanje. Ne može se izjasniti kada je nastupila onemoćalost niti se može preciznije kronološki izjasniti do kada je BV bio u stanju oporučiti na kakav drugi zakonski način, jer mu raspoloživa dokumentacija i medicinska znanost ne daju uporište za točan odgovor. Tragove halucinacije ne nalazi neposredno pred smrt, već kao povremenu nuspojavu lijekova protiv bolova i to do 20. travnja 2018. kada je lijek ukinut. Nadalje utvrđuje kako je BV **.**.2018. bio praktički sužene svijesti do potpuno besvjesnog stanja i stanja agonije, koje se evidentira 20. travnja 2018. kada se pacijent javio zbog gušenja, stoga mu je tog dana evakuirano 800 ml. izljeva, nakon čega je teško opće stanje započelo 21. travnja 2018. kada mu je izmjereno zasićenje kisikom u krvi od samo 40 % i započeta evakuacija tekućine koja je prekinuta zbog bolova, tako da je agonija trajala oko pola sata do smrtnog ishoda, koji je donekle i usporen mjerama neuspješne reanimacije. Na kraju objašnjava da je BV bio svjestan bliskog trenutka dolazećeg kraja života jer su mu učestali napadi gušenja zbog stalnog i sve češćeg nakupljanja tekućine, što je istodobno zahtijevalo njezino češće odstranjivanje i češće odlaske liječniku. Na izneseno vještvo i njegovu dopunu tužiteljica je iskazala primjedbe i predložila provođenje dokaza medicinskim vještačenjem po drugom sudskom vještaku, što je sud odbio držeći taj prijedlog neosnovanim i suvišnim. Naime, vještak Alujević je postupio u skladu s nalogom suda i potrebama spora te na stručan, ali i sasvim jasan način utvrdio sve odlučne činjenice, uzimajući u obzir cjelokupnu dokaznu građu, uključujući medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton BV. Također je za navesti kako je vještak dugogodišnji ugledni liječnik specijalist sudske medicine u KBC Split i sudski vještak, a sud, stranke i njihovi punomoćnici nemaju nikakva stručna medicinska znanja, stoga primjedbe tužiteljice nisu osporile ili kako dovele u sumnju vjerodostojnost vještva niti se u njemu nalazi proturječja. Suprotno tome, vještak se na neke okolnosti očitovao jasnim stavom, dok je o nekima dao mišljenje prema stanju u spisu i pod pretpostavkom ostvarenja pojedinih okolnosti, poput mogućnosti vlastoručnog pisanja ili potpisivanja oporučitelja. U svakom slučaju, sud smatra kako je medicinsko vještvo stručno i objektivno, stoga ga se prihvaća u cijelosti.

11. Slijedom iznijetog, nedvojbeno je kako BV nije preminuo neočekivano i iznenadno, već uslijed očekivanih i neizbježnih posljedica zloćudne bolesti koja mu je dijagnosticirana znatno ranije (u rujnu 2016.) i zbog koje se redovito liječio. Dakle, znao je ili morao znati kako tumor poplućnica predstavlja tešku i zloćudnu bolest zbog koje bolesnici rijetko prežive više od dvije godine, a oko polovina unutar godine dana od postavljene dijagnoze, o čemu je govorio vještak dr Alujević, a to su svakako znale i parnične stranke, kao članovi obitelji. U svakom slučaju, BV je bio svjestan težine bolesti i liječenja, stoga je, neovisno o vjeri u drugačiji ishod i produljenju života, imao razloga i dovoljno vremena razmišljati o svim životnim pitanjima i odlukama pa tako i o vlastitoj imovini. Iz stanja u spisu ne proizlazi da se o tome ranije očitovao drugom oporukom ili je raspolagao sklapanjem kakvog pravnog posla, što znači da predmetna usmena oporuka nije nastala zbog promjene nekog ranijeg Matijevićevog očitovanja, dok su o okolnostima njezinog nastanka govorili svjedoci oporuke EV i LV. Iz njihovih iskaza proizlazi kako su u večernjim satima 20. travnja 2018. posjetili prijatelja i kuma, a ovdje tuženika pod 3 VV, koji je u tom trenutku bio u očevom stanu položenom kat iznad, a po saznanju za posjet prijatelja, spustio se u svoj stan i pozvao ih da odu k njegovom ocu kako bi im nešto priopćio. Tvrde kako su nakon toga pristupili u sobu oporučitelja koji je ležao pri punoj svijesti u krevetu s maskom za kisik na licu, jer je teško disao, kako je izgledao i zvučao razumno te normalno komunicirao i nakon svega jasno očitovao volju za raspolaganjem imovinom. Na temelju ovako kratkog susreta s oporučiteljem nemaju saznanja je li u tom trenutku bio u stanju pisati ili se barem vlastoručno potpisati, a potvrđuju kako je njegovo očitovanje istovjetno izjavama koje su naknadno napisali i ovjerili kod javnog bilježnika. U svakom slučaju, predmetna oporuka sačinjena je pred dva istodobno nazočna svjedoka, a prema njihovim kazivanjima oporučitelj je u trenutku očitovanja bio razuman i potpuno svjestan onog što govori, kao i značaja izgovorenih riječi. Parnične stranke nisu dovele u sumnju vjerodostojnost iskaza svjedoka niti su oni u suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine, a oporučiteljevo očitovanje vlastoručno su sastavili u formi izjava koje su potpisali i ovjerili pred javnim bilježnikom u Splitu Antom Šuškom nakon 19 dana, odnosno 9. svibnja 2018.

12. Međutim, sud smatra kako u ovom slučaju nije bilo izvanrednih okolnosti zbog kojih je usmena oporuka bila jedino moguća i kako je BV mogao raspolagati imovinom i na neki drugi zakonom propisan način. Naime, kako je već ranije istaknuto, umro je od zloćudne bolesti koja mu je dijagnosticirana dvadesetak mjeseci prije smrti (rujan 2016.), a kako se redovito liječio svakako je znao o tijeku bolesti, njezinim manifestacijama (sustavno smanjivanje dotoka kisika i gušenje), duljini liječenja te njegovom ishodu i neizbježnim posljedicama. Među strankama nije bilo sporno da je BV bio pismena osoba, praktički sve vrijeme besprijekornog mentalnog zdravlja, ali se zbog objektivnih tegoba teško kretao, tako da 3-4 mjeseca prije smrti nije izlazio iz stana, a posljednjih dana uglavnom je ležao i ustajao iz kreveta samo radi hranjenja i obavljanja nužde, kako to u iskazu navodi tuženik pod 3. Tužena pod 4 posljednji put je vidjela oca 3-4 dana prije smrti u dnevnom boravku kada mu je tužena pod 1 pomagala prilikom hranjenja i dodaje kako je u tom trenutku znatno onemoćao. Dakle, kod BV se posljednjih mjeseci i tjedana života bolest intenzivirala, tako da je trpio sve teži pritisak na oba plućna krila i osjećao nedostatak zraka, a zbog stalnog i sve češćeg nakupljanja tekućine u ono malo slobodnog prostora prsišta sve češće je odlazio liječniku radi njezinog odstranjivanja, stoga je bio sve svjesniji blizine smrtnog ishoda, kako to navodi vještak dr Alujević. U takvim okolnostima, oporučitelj je prema shvaćanju ovog suda tjednima i danima prije smrti mogao razmišljati o raspolaganju imovinom, a na to je pored bolesti mogla utjecati i tužiteljica, koja je prema navodima tuženika pod 3, prilikom posjeta nagovarala oca da proda neku od nekretnina i da joj dio novaca ustupi za njezine potrebe. Dakle, BV je mogao oporučiti u drugom valjanom obliku, što znači da je prije svega oporuku mogao vlastoručno napisati i potpisati (holografska oporuka). Ukoliko nije bio u mogućnosti pisati već se samo potpisati, oporuku je mogla sastaviti druga osoba po oporučiteljevom kazivanju, a on je tako napisanu ispravu mogao potpisati pred dva svjedoka izjavljujući kako potpisuje ispravu koja predstavlja oporuku (alografska). Osim toga, mogao se odlučiti na javnu oporuku i to pred javnim bilježnikom kao ovlaštenom osobom koja bi po prethodnom pozivu pristupila u stan oporučitelja, zaprimila njegovu posljednju volju i unijela te riječi u ispravu, potom pročitala njezin sadržaj i objasnila oporučitelju posljedice te mu na kraju dala ispravu na potpis. Pod pretpostavkom da se u tom trenutku nije mogao potpisati, mogao je navesti razlog ovlaštenoj osobi koja bi ga zabilježila na oporuci, odnosno zapisniku, a prema odredbi iz čl. 32. st. 6. ZN mogao je zatražiti i od druge osobe da ga potpiše na oporuci i zapisniku.

13. U odnosu na iznesene okolnosti tuženik pod 3 u iskazu tvrdi kako je 20. travnja 2018. pomogao ocu spustiti se iz stana i sjesti u automobil kako bi se odvezao javnom bilježniku pred kojim bi potpisao i ovjerio ranije izrađenu pisanu oporuku, ali je otac od toga odmah odustao, jer se nije osjetio sposobnim za vožnju i pristup uredu. Međutim, tuženici nisu postupili u skladu s citiranom odredbom iz čl. 7. st. 1. ZPP i dostavili dokaze iz kojih bi nedvojbeno proizlazila točnost iznesenih navoda, stoga se oni drže neutemeljenim i proizvoljnim. Ukoliko je ovaj stav pogrešan, a neovisno o tome je li BV doista imao pripremljenu pisanu oporuku, svakako je za navesti kako su oporučitelj ili tuženici po njegovom nalogu, danima ranije pa čak i u tijeku 20. travnja 2018. mogli pozvati javnog bilježnika kako bi pristupio stanu teško bolesnog i pokretnog oporučitelja. Dakle, mogli su tog petka do kraja radnog vremena (radno vrijeme javnog bilježnika Ante Šuška do 19 sati, javnog bilježnika Gorana Čolaka do 17 sati), a u svakom slučaju makar nekoliko sati prije dolaska svjedoka EV i LV, zatražiti i osigurati kućnu posjetu ovlaštene osobe kako bi na jednostavan i zakonom propisan način zaprimio posljednju volju oporučitelja. Kod takvog stanja stvari, sud smatra kako na strani BV nisu nastupile izvanredne okolnosti koje je zakonodavac imao na umu prilikom donošenja Zakona o nasljeđivanju, a zbog kojih je oporučitelj bio spriječen oporučno raspolagati na kakav drugi način, već isključivo predmetnom usmenom oporukom.

14. Na temelju ovako provedenog postupka tužiteljica je dokazala kako tužba ima valjano zakonsko uporište, a kod donošenja odluke sud nije razmatrao kako je BV godinama ranije raspolagao svojim i obiteljskim nekretninama, jesu li svi njegovi nasljednici bili namireni, što je bila njegova posljednja volja i koji su mu bili motivi. Suprotno tome, isključivo je cijenio jesu li neposredno prije ili u vrijeme usmenog oporučivanja pred svjedocima nastupile izvanredne okolnosti koje su utjecale na stanje oporučitelja i spriječile ga oporučiti na drugi način, a raspoloživa dokazna građa ukazuje kako utvrđene okolnosti nisu bile od odlučnog značaja. Slijedom toga, trebalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja kako nije pravno valjana usmena oporuka pokojnog BV, koju su u pisanom obliku sačinili svjedoci LV i EV, a koje je proglašena pred Općinskim sudom u Splitu u predmetu broj O-2625/2018, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

15. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 1. ZPP, pri čemu je valjalo uzeti u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 265.445,62 eura, tako da bi prema Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 37/2023, dalje OT) punomoćnicima stranaka pripadalo 1996,88 bodova za svaku radnju. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćnici i to za sastav tužbe od 12. siječnja 2021. i zastupanja na ročištima održanim 14. veljače i 2. studenog 2023., 7. veljače, 4. travnja, 2. srpnja i 17. prosinca 2024. u vrijednosti od 1996,88 bodova, odnosno u iznosu od 3.993,76 eura za svaku označenu radnju, a sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. OT. Također joj je priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 6. travnja 2022. u vrijednosti od 998,44 boda, odnosno u iznosu od 1996,88 eura, jer se tom prilikom raspravljalo samo o procesnim pitanjima (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 54. OT), kao i zastupanja na ročištu održanom 18. rujna 2024. u vrijednosti od 449,22 boda, odnosno u iznosu od 998,44 eura, jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 54. OT), tako da se u odnosu na te dvije radnje zahtjev tužiteljice u više zatraženom dijelu ne drži osnovanim. Dakle, priznato joj je 15475,82 boda, odnosno iznos od 30.951,64 eura, kojeg je trebalo uvećati za trošak medicinskog vještačenja i vještakovog usmenog očitovanja u iznosu od 414,51 eura (265,45 + 149,06), dok zahtjev za naknadom sudske pristojbe nije priznat, jer je postavljen paušalno, a ne u skladu s odredbom iz čl. 164. st. 2. ZPP po kojoj je stranka dužna u zahtjevu navesti točno određeni trošak za koji traži naknadu.

16. Na kraju svega, tuženima je naloženo naknaditi tužiteljici trošak parnice u iznosu od 31.366,15 eura sa zatraženom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od donošenja ove odluke do isplate, u skladu s odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO. kako je i odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 23. travnja 2025.

Sudac

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika