1

Poslovni broj 23 Gž R-272/2021-5

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

Poslovni broj 23 Gž R-272/2021-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Horvat Mataić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz K., OIB: …, kao nasljednice iza Z. Š. iz K., OIB: …, protiv I. tuženika T. s. ž. v. d.o.o. za proizvodnju i usluge, Z., OIB: … i II. tuženika A. o. d.d. Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku V. S., odvjetniku u odvjetničkom društvu G. & p. u Z., radi naknade štete, a povodom odlučivanja o žalbama I. i II. tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni Pr-155/2017-77 od 16. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 14. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao djelomično neosnovna žalba I. tuženika T. s. ž. v. d.o.o. za proizvodnju i usluge Z., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni Pr-155/2017-77 od 16. listopada 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je naloženo I. tuženiku T. s. ž. v. d.o.o. za proizvodnju i usluge Z. naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 80.000,00 kn/10.617,82 eur[1] sa zateznom kamatom od 25. srpnja 2017. do isplate imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 5.000,00 kn/663,61 eur sa zateznom kamatom od 16. listopada 2020. do isplate.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni Pr-155/2017-77 od 16. listopada 2020.:

- u odnosu na II. tuženika A. o. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke,

- u odnosu na I. tuženika T. s. ž. v. d.o.o. za proizvodnju i usluge, Z. pod točkom I. izreke u dijelu kojem je naloženo I. tuženiku solidarno s II. tuženikom naknaditi imovinsku štetu u iznosu od 6.981,32 kn/926,58 eur zajedno s zateznom kamatom, te u dijelu pod točkom III. izreke,

te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu izjavljenih pravnih lijekova ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I Tuženici T. s. ž. v. d.o.o. za proizvodnju i usluge, Z., OIB: … i A. o. d.d. Z., OIB: … dužni su tužitelju Z. Š., K. OIB: … na ime naknade štete solidarno platiti iznos od 91.981,32 kn (devedesetjednatisućadevetstoosamdesetjednakuna i tridesetdvije lipe) sa zakonskom zateznom kamatom u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na iznos od 80.000,00 kn od 25. srpnja 2017. pa do plaćanja, a na iznos od 11.981,32 kn od dana presuđenja, tj. od 16. 10. 2020. pa do plaćanja, u roku od 8 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za zatraženu zakonsku zateznu kamatu na iznos od 11.981,32 kn od 25. srpnja 2017. do 15. 10. 2020.

III Nalaže se tuženima da tužitelju solidarno nadoknade parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja 16. 10. 2020. pa do plaćanja u iznosu od 27.772,80 kn, sve to u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv navedene presude žali se I. tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22.- dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. II. tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

 

4. Žalba I. tuženika je djelomično osnovana, dok je žalba II. tuženika osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev prednika tužiteljice Z. Š. za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio zbog ozljeđivanja na radnom mjestu 16. prosinca 2016. godine.

 

6. Među strankama nije sporno da je prednik tužiteljice u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kod tuženika na radom mjestu čistača vagona, te da je 16. prosinca 2016. doživio ozljedu na radu kada je pao. Nije sporno da je I. tuženik u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod II. tuženika policom osiguranja broj … od 27. siječnja 2016. za osiguranje od odgovornosti vlastitim djelatnicima s limitom osiguranja od 60.000,00 kn.

 

7. U prvostupanjskom postupku utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da je do štetnog događaja došlo pri izlasku prednika tužiteljice iz kabine vlaka  u kojoj inače sjedi strojovođa, dok je uobičajeno da čistači vagona u vlak ulaze i izlaze u vagonima na vratima za putnike, koja su predmetnog dana bila zaključana,

- da je prednik tužiteljice zajedno s drugim radnicima I. tuženika prethodno obavio čišćenje vlaka, u rukama je držao kantu i ručni perač poda, te je u namjeri da ih odloži i da se počne spuštati, krenuo prema izlazu iz vlaka i noge su mu poskliznule i krenule prema desnoj strani gledajući prema izlazu, dok je on počeo padati na lijevu stranu i pao na zemlju gdje se nalaze tračnice,

- da je kabina strojovođe skučena, te nije bila osvijetljena, a nije bio osvijetljen ni vlak, osim vlak osvjetljavala rasvjeta izvana,

- da su putnička vrata u vagonima bila zatvorena, a vrata u kabini strojovođe kroz koja je prednik tužiteljice izlazio bila su širom otvorena,

- da je prednik tužiteljice licem bio okrenut prema izlazu vlaka, te da nije niti došao do stepenica jer su mu noge otkliznule na gornjem podestu,

- da se stepenice nalaze ispod podesta  na kojem se prednik tužiteljice poskliznuo, te je prednik tužiteljice planirao odložiti kantu i ručni perač i okrenuti se kako bi se spustio stepenicama licem okrenutim prema vlaku,

- da iz nalaza i mišljenja vještakinje zaštite na radu proizlazi da čistači trebaju sigurno izlaziti tako da kantu za pranje i pribor odlože na pod upravljačnice, okrenu se i natraške izađu i koriste stepenice za silazak na način da su licem okrenuti prema upravljačnici i da se s obje ruke drže za rukohvate koji postoje s obje strane.

 

8. Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je I. tuženik kao poslodavac odgovoran za naknadu štete koju je prednik tužiteljice pretrpio u predmetnom štetnom događaju

 

9. I. i II. tuženici u žalbama prvenstveno iznose vlastitu ocjenu izvedenih dokaza ponavljajući tijekom postupka istaknute tvrdnje da je prednik tužiteljice odgovoran za nastanak štetnog događaja jer nije izlazio iz vlaka licem okrenutim prema vlaku. Kako iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da se prednik tužiteljice poskliznuo na podestu u kabini koja je bila skučena i neosvijetljena, dakle prije nego je stupio na stepenice, neosnovan je i neodlučan prigovor da se prednik tužiteljice nepropisno spuštao stepenicama pri izlasku iz kabine.

 

10. Kako tuženici u žalbama samo preocjenjuju izvedene dokaze na temelju kojih je utvrđena dinamika nastanka štetnog događaja, te ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavljaju samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, ne mogu se prihvatiti žalbeni prigovori nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

11. Odredbom čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17.- dalje u tekstu: ZR) propisano je ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

 

12. U smislu citirane odredbe poslodavac odgovora radniku za štetu koju radnik pretrpi u vršenju poslova svog radnog mjesta, u vršenju drugih poslova na zahtjev i u korist svog poslodavca unutar radnog vremena ili u vršenju poslova koji ne predstavljaju obavljanje zadataka njegova radnog mjesta, ali su ti poslovi potrebni da se obave poslovi koje radnik uobičajeno radi u obavljanju svoga posla.

 

13. Odredbom čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18.- dalje u tekstu: ZZR) propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (stavak 1.), a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

 

14. Suprotno žalbenim navodima I. i II. tuženika, u konkretnom slučaju ne postoje uvjeti za oslobođenje od odgovornosti I. tuženika jer iz rezultata raspravljanja kao izvjesno proizlazi da je prednik tužiteljice pretrpio štetu kao radnik u izvršavanju naloženih mu obveza iz radnog odnosa, u procesu rada organiziranog po tuženiku kao poslodavcu, da je morao izaći iz vlaka kroz neosvijetljenu i skučenu kabinu strojovođe kroz koju inače čistači vagona uobičajeno ne izlaze, te da se poskliznuo na podestu kabine prije izlaska iz vlaka. Osim toga, I. i II. tuženici nisu niti tvrdili da bi predmetna šteta bila posljedica više sile, odnosno nepredvidivog uzroka kojeg I. tuženik nije mogao spriječiti ili otkloniti.

 

15. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka utvrdio da je prednik tužiteljice u štetnom događaju zadobio natučenje slezene sa subkapsularnim krvarenjem, trbušno krvarenje, prijelom 8. desnog rebra, prijelom lijevog poprečnog nastavka 3. slabinskog kralješka. Kao posljedica ovog štetnog događaja zaostalo je umanjenje opće, životne i radne sposobnost i prednika tužiteljice a za 30%. Opisao je i strah koji je pretrpio u pogledu intenziteta i trajanja te bolove jakog i srednjeg intenziteta opisujući trajanje istih, zatim naruženost srednjeg stupnja. Prednik tužiteljice je imao dva operativna zahvata, a u vremenu kada nije bio na bolničkom liječenju kod kuće mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega koja je prema nalazu liječničkog vještaka bila potrebna za vrijeme mirovanja kod kuće 30 dana po 4 sata dnevno, nakon toga 30 dana po 2 sata dnevno.

 

16. Neosnovano II. tuženik u žalbi pobija prvostupanjsku presudu smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka.

17. Prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještaka raspravio je prvostupanjski sud naknadnim saslušanjem vještaka, te je nakon što nije našao da bi dani nalaz imao nedostataka koji bi dovodili u sumnju njegovu pravilnost, pravilno temeljem čl. 261. ZPP, odbio dokazni prijedlog za provođenjem novog medicinskog vještačenja.

 

18. Na temelju ovakvog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je utvrdio, a primjenom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15. i 29/18.- dalje u tekstu ZOO) da je predniku tužiteljice u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to na tjelesno i duševno zdravlje a koje opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 80.000,00 kuna, dok s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dosuđuje tužitelju iznos od 5.000,00 kuna.

 

19. Suprotno tvrdnjama II. tuženika sud prvog stupnja je dosudivši naknadu za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 80.000,00 kuna pravilno primijenio materijalno pravo iz gore citirane odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, jer obzirom na sve okolnosti o kojima sud vodi računa u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO, a posebno jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kao i svrsi pravične novčane naknade, dosuđena naknada predstavlja pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu.

 

20. Pravilno je sud prvog stupnja slobodnom ocjenom (čl. 223. st. 1. ZPP) utvrdio da predniku tužiteljice za 180 sati tuđe pomoći koju mu je pružala supruga pripada naknada od 5.000,00 kn (27,77 kn po satu).

 

21. Međutim osnovano II. tuženik u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredbe čl. 354 st. 2 toč. 11. ZPP kod donošenja odluke o solidarnoj odgovornosti za štetu II. tuženika s I. tuženikom, jer sud prvog stupnja nije uzeo u obzir da II. tuženik kao osiguratelj solidarno s I. tuženikom odgovora samo do visine osigurane svote osiguranja.

 

22. Odredbom člana 966. ZOO propisano je da se u ugovorima o osiguranju (osiguranje života i osiguranje od nesretnog slučaja) visina osiguranog iznosa koji je osiguratelj dužan isplatiti kad nastupi osigurani slučaj utvrđuje u polici prema sporazumu ugovornih strana.

 

23. Prvostupanjski sud je propustio ocijeni sadržaj police osiguranja i utvrditi iznos osigurane svote do kojeg s I. tuženikom solidarno odgovara II. tuženika, te utvrditi koju konkretno nastalu štetu (imovinsku, neimovinsku i u kojem dijelu) je II. tuženik obvezan  naknaditi solidarno s I tuženikom naknaditi tužiteljici.

 

24. Nadalje, kod donošenja odluke o naknadi imovinske štete za troškove liječenja, putovanja za vrijeme liječenja i rehabilitacije i troška boravka u bolnici V. T., prvostupanjski sud nije dao razloge na temelju kojih je utvrdio visinu ove imovinske štete, te jesu li navedeni troškovi bili opravdani, imajući u vidu da je potrebno razjasniti je li tužitelj imao pravo provesti liječenje na trošak zavoda.

 

25. Slijedom naprijed iznijetog, valjalo je žalbu I. tuženika protiv dosađujućeg dijela naknade štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 80.000,00 kn i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege potvrditi temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

 

26. Kako pobijana presuda nema razloga o tome u kojoj visini i za koju štetu solidarno odgovara II. tuženik s I. tuženikom valjalo je presudu ukinuti u cijelosti u odnosu na II. tuženika, a u odnosu na I. tuženika presudu ukinuti u dijelu kojim je tužiteljici dosuđena naknada imovinske štete za troškove liječenja, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP.

 

27. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, radi pravilne primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, dok se odluka o troškovima nastalim u žalbenom postupku temelji na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP

 

 

U Zagrebu, 14. studenoga 2023.

 

Predsjednik vijeća:

  Ivica Veselić, v.r.