Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-258/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji toga suda Meliti Šmentanec-Klarić, u pravnoj stvari tužitelja HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Strniščaku, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženice ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije na adresi [adresa]), radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj 17 Ovr Ob-5/2021-2 od 29.11.2021. godine temeljem Presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj XIX P.1196/08-6 od 5. studenog 2008. godine po prijedlogu tuženice ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao ovrhovoditeljice protiv tužitelja HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ovršenika.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju namiri troškove parničnog postupka u iznosu od 333,69 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. travnja 2025. do isplate po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10.5. 2023. podnio ovome sudu tužbu protiv tuženice ZC, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi je naveo da je 28.4.2023. zaprimio Zaključak Općinskog suda u Varaždinu od dana 27.04.2023. poslovni broj 17 Ovr Ob- 5/2021-11 kojim je upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Naveo je da je 29.11.2021. Općinski sud u Varaždinu donio rješenje o ovrsi kojim je određena predložena ovrha pljenidbom i prijenosom novčane tražbine, a sve temeljem presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P.1196/08 od 5.11.2008. i to po prijedlogu tuženice kao ovrhovoditeljice. Tužitelj je naveo da je na rješenje o ovrsi uložio žalbu te je, od strane suda upućen pokrenuti parnicu iz razloga radi kojeg je podnio žalbu te da je ovrha u konkretnom slučaju nedopuštena Ukazao je na odredbu članka 289. Obiteljskog zakona kojom je propisano da:

- roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe,

- smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema članku 314. ovoga Zakona,

- tražbina djeteta iz stavka 1. ovoga članka prema roditelju koji ga nije uzdržavao zastarijeva za vrijeme od pet godina od dana nastanka obveze. Naveo je da je iz rješenja o ovrsi poslovni broj 17 Ovr Ob-5/2021-2 od 29.11.2021., kao i samog prijedloga za ovrhu, evidentno da se ono odnosi na period navodno neplaćenih iznosa uzdržavanja u razdoblju od 2008. do 2021. te da su sva potraživanja od 2008.do 2016. (uključujući i 2016. godinu) zastarjela. Naveo je i da se uzima desetogodišnji zastrani rok je za veći dio tražbine, ako ne i za cijelu, nastupila zastara. Naveo je i da na presudi Općinskog suda u Varaždinu P.1196/08-6 temeljem koje je određena ovrha, nije otisnuta klauzula ovršnosti, a što proizlazi da predmetna presuda nije ovršna isprava odnosno da nije stekla svojstvo ovršnosti. Tužitelj tvrdi da je on redovno plaćao iznos na ime uzdržavanja, a kako je to određeno presudom P. 1196/08-6 i to na ruke majke tuženice tako i baki i djedu po majci tuženice, H i IC, jer je, između ostalog, došlo do promjene načina na koji se tražbina imala ispuniti, a zbog činjenice koja se više nije mogla istaknuti u postupku P.1196/08. Tvrdi da tuženica ne živi i nije živjela s majkom FC, te da ista nije vodila brigu o njenom uzdržavanju, nego je tuženica živjela i živi s bakom i djedom po majci H i ŽC, koji su vodili svu brigu i skrb o njoj i u dogovoru s kojima je tužitelj i ostvarivao svoje osobne odnose s tuženicom. Naveo je kako su oni navedeno spremni posvjedočiti pred sudom, a istu činjenicu plaćanja uzdržavanja baki i djedu s majčine strane može potvrditi i otac ovršenika ČC, kao i EC. Tužitelj tvrdi da je jasno da je tražbina tuženice, osim što je zastarjela, u potpunosti namirena, odnosno da je prestala, a što i ona sama potvrđuje u svojoj izjavi.

2. Uz poziv poslovni broj P-258/2023-2 od 4. prosinca 2024. tužba je dostavljena tuženici 6. veljače 2025., te je ista pozvana da u roku od 30 dana od dana dostave navedenog poziva da svoj pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na pravne posljedice nepodnošenja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP).

3. Dakle, tuženici su tužba i poziv poslovni broj P-258/2023-2 od 4. prosinca 2024. uredno dostavljeni 6. veljače 2025. (dostavnica list 21 spisa), no u ostavljenom roku od 30 dana tuženica nije sudu podnijela pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 331.b st. 1. ZPP donio presudu zbog ogluhe.

4. Sukladno odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

− ako su tuženiku tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

− ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

− ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, − ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Dakle, kako je tuženici tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, a tuženica nije podnijela odgovor na tužbu u određenom roku od 30 dana, te kako je tužitelj u tužbi naveo činjenice koje ukazuju na osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, i te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, ili s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženicu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, sud je utvrdio da su u konkretnom ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe. Naime, valja reći da osnovanost tužbenog zahtjeva prvenstveno ukazuje Izjava same tuženice ZC od 8.5.2023 (list 7 spisa) iz koje proizlazi da je potraživanje s osnove zakonskog uzdržavanja u potpunosti podmireno te da ne postoji nikakav dug tužitelja prema njoj kao njegovoj kćeri. Također, valja reći da je tužitelj uz tužbu priložio zaključak Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr Ob-5/2021-11 od 27.4.2023. (list 8-11 spisa) iz kojeg proizlazi da je tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje ove parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zbog razloga zbog kojeg je podnio žalbu i to da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, sukladno čl. 50. st. 1. točka 9. Ovršnog zakona i da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, sukladno čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona. Uz navedeno tužitelj je tužbi priložio i presudu Općinskog suda u Varaždinu broj P.1196/08-6 od 5.11.2008. (list 6 spisa) iz koje proizlazi da je dužan za uzdržavanje tuženice mjesečno izdvajati iznos od 600,00 kn od dana donošenja te odluke pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti te da je dužan za tekuće mjesece isplatiti uzdržavanje do svakog 20- og u mjesecu na ruke majke i zakonske zastupnice CC. Tužitelj je naknadno dostavio i izjavu FC, ranije IC od 30.10.2023.(list 17 spisa) da je potraživanje s osnove zakonskog uzdržavanja ZC u potpunosti podmireno i da ne postoji nikakav dug tužitelja prema tuženici, niti prema njoj kao majci ZC.

6. Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 155. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti, odnosno tuženica je u cijelosti izgubila parnicu. Sud je tužitelju priznao kao opravdan trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, a imajući u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa) i vrijednost predmeta spora u iznosu od 12.343,22 EUR trošak sastava tužbe u iznosu od 199,00 EUR, plus PDV u iznosu od 49,75 EUR, koji se temelji na odredbi tbr.7.t.1 Tarife, tbr.46 i 54. Tarife, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 84,94 EUR, odnosno ukupno 333,69 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude (čl.151. st.3. ZPP-a).

7. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 23. travnja 2025.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude zbog ogluhe nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u 3 primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku Tomislavu Strniščaku, odvjetniku u Čakovcu

2. Tuženici ZC, [adresa]