Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1499/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao suca pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1/SĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]/PĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćniku Predragu Dželaliji, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika ĆĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Valentina Vižintin, odvjetnica iz Rijeke, radi ponavljanja postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj P- 3488/2015-48 od 16. siječnja 2025., dana 23. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja 1/SĆ i 2/PĆ kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj P-3488/2015-48 od 16. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem citiranim u izreci odlučeno je:

„ I. Prijedlog predlagatelja/tužitelja za ponavljanje postupka, odbacuje se kao nedopušten i nepravovremen.

II. Nalaže se predlagateljima/tužiteljima da protustranki/tuženiku naknade trošak odgovora na prijedlog za ponavljanje postupka u iznosu od 1.250,00 eur (tisućudvjestopedeseteura), u roku od 15 dana.

III. Odbija se protustranka sa zahtjevom za naknadu troškova postupka podnesenog odgovora na tužbu i prijedloga za određivanje privremene mjere iznosom od 1.250,00 eur (tisućudvjestopedeseteura).

2. Protiv navedenog rješenja tužitelji 1/SĆ i 2/PĆ (dalje: tužitelji) su podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se preinači pobijano rješenje i dopusti ponavljanje postupka, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz svrsishodnu delegaciju postupka.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Žalba nije osnovana.

5. Postupak u ovoj pravnoj stvari pravomoćno je okončan sudskom nagodbom posl. br. P-3488/15 o 22. svibnja 2016., a prijedlog za ponavljanje postupka zaprimljen je u sudu 2. siječnja 2024. Prijedlog se temelji na čl. 421. st. 1. t. 3., 4. i 5., čl. 422. st. 2. te čl. 423. st. 1. t. 4. ZPP.

6. Tuženik se istom usprotivio navodeći da tužiteljica 2/PĆ u postupku čije se ponavljanje traži nije bila stranka te da je došlo do prekluzije prava na podnošenje prijedloga.

7. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio, da se sudska nagodba, koja ima karakter građansko-pravnog ugovora ne može pobijati izvanrednim pravnim lijekovima, pa niti prijedlogom za ponavljanje postupka, jer se sudska nagodba, sukladno čl. 335. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) može pobijati samo tužbom, u roku od tri godine od dana njezinog sklapanja.

8. Stoga osnovano smatra da je prijedlog za ponavljanje postupka nedopušten u smislu odredbe čl. 421. st. 1. ZPP, te nepravovremen, na temelju čl. 423. st. 3. ZPP, budući da je protekao rok od 5 godina za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka a razlog nije onaj iz čl. 421. st. 1. t. 11. niti onaj iz čl. 421. st. 1. t. 2. i 3. ZPP.

9. Predlagatelj i PĆ, koja je njegova kći, bili su prilikom sklapanja nagodbe zastupani po odvjetniku, te iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi im nezakonitim postupanjem suda, a osobitom propuštanjem dostave bila uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom, da bi predlagatelji bili parnično nesposobni ili da punomoćnik ne bi imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili pojedine radnje u postupku, odnosno da sudac nije imao svojstvo suca.

10. Radi toga je zbog proteka objektivnog roka od 5 godina od dana pravomoćnosti nagodbe sud pravilno odbacio prijedlog kao nepravovremen.

11. Nadalje, iako se predlagatelji u prijedlogu za ponavljanje postupka pozivaju na odredbu čl. 422. st. 2. ZPP, nisu naveli razloge iz čl. 421. st. 1. t. 7., 8. 9. i 10. ZPP niti je sud utvrdio da bi isti bili ostvareni (kazneno djelo nekog od sudionika postupka, dovođenje u zabludu suda ili suprotne strane i prethodno navedeni razlozi nepostojanja procesnih pretpostavki za vođenje postupka i onemogućavanje dostave). Također nije dokazano da bi se nagodba temeljila na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka ili na krivotvorenoj ispravi ili onoj na kojoj je ovjeren neistinit sadržaj.

12. Presuda P-124/05-29 na koju se predlagatelji pozivaju potvrđena je presudom Županijskog suda u Koprivnici posl. br. Gž-1333/07-2 od 20.3.2008. a Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom posl. br. Rev-1040/08-2 od 1. rujna 2010. odbio je reviziju OĆ kao neosnovanu dok je Ustavni sud Republike Hrvatske odbacio ustavnu tužbu OĆ odlukom posl. br. U-III-7272/10 od 16. ožujka 2011.

13. Navodi o načinu zaključenja kupoprodajnog ugovora od 17. listopada 2003. i sastavljanja punomoći pok. odvjetniku Borisu Staniću te pravoj volji stranaka izneseni su već tijekom parničnog postupka koji je prethodio zaključenju sudske nagodbe.

14. Nadalje, „inertno i neučinkovito postupanje suda“ ne može biti razlog ponavljanja postupka, kao niti odnosi stranaka i punomoćnika koji nisu bili predmet postupka čije se ponavljanje traži.

15. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

16. Na temelju odredbe čl. 380. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

17. Budući da je potvrđena odluka prvostupanjskog suda, nije bilo mjesta odlučivanju o svrsishodnoj delegaciji.

U Zagrebu, 23. travnja 2025.

S u d a c:

Gordana Bošković Majerović