REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-183/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja PRINTERAJ XL d.o.o., Zagreb, Utinjska ulica 19C, OIB: 31553088667, kojeg zastupa punomoćnik Jaša Kraus, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 155, protiv tuženika GEKOS NATURA d.o.o., Zagreb, Ulica Vladimira Ruždjaka 2C, OIB: 94068269434, kojeg zastupa punomoćnik Josip Pažin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, Trg Marka Marulića 2, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 14. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, s danom objave 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Tadića u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 23, poslovni broj Ovrv-41309/2023 (UPP/OS-Ovrv-32/2023) od 20. rujna 2023., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 716,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku 11. veljače 2023. do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Tadića u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 23, poslovni broj Ovrv-41309/2023 (UPP/OS-Ovrv-32/2023) od 20. rujna 2023., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju daljnji iznos 716,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Svaka stranka svoje troškove ovršnog i parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6. lipnja 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, na osnovu kojeg je javni bilježnik Ivan Tadić u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 23, donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv- 41309/2023 (UPP/OS-Ovrv-32/2023) od 20. rujna 2023. (dalje: rješenje o ovrsi), radi naplate tražbine tužitelja u iznosu od 1.432,00 eura te troškova ovršnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio pravodoban prigovor, slijedom čega se Općinski građanski sud u Zagrebu, rješenjem, poslovni broj Povrv-3111/2023-2 od 13. studenoga 2023., oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je spis ustupljen ovome sudu 8. veljače 2024.

3. U svom prigovoru od 9. listopada 2023. tuženik je u cijelosti prigovorio rješenju o ovrsi s navodom da nema nikakvu nepodmirenu obvezu prema tužitelju, kao i da tužitelj uz svoj ovršni prijedlog nije dostavio nikakav dokaz o postojanju poslovnog odnosa između stranaka, niti ugovor na kojem temelji svoje potraživanje.

4. Ovaj sud je pravomoćnim rješenjem, poslovni broj Povrv-183/2024-2 od 15. veljače 2024., stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao po prigovoru protiv platnog naloga. Također, pod točkom II. izreke predmetnog rješenja stranke su upozorene na odredbu članka 461.a stavak 6. i 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) prema kojoj je tužitelj bio dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od petnaest dana od dostave ovog rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, uz upozorenje na posljedice propuštanja navedenih rokova pod točkom IV. izreke istog rješenja (članak 461.a stavci 9. -10. ZPP- a).

5. Tužitelju je predmetno rješenje, poslovni broj Povrv-183/2024-2 od 15. veljače 2024., zajedno s prigovorom tuženika od 9. listopada 2023., uredno uručeno u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava dana 6. ožujka 2024. Tužitelj se na tuženikove navode iz prigovora očitovao tek podneskom kojeg je predao ovom sudu 3. studenoga 2024., dakle po proteku roka od petnaest dana od dana dostave rješenja od 15. veljače 2024. kojim je ukinut platni nalog, pa sud, sukladno odredbi članka 461.a stavak 9.-10. ZPP-a nije mogao uzeti u obzir činjenice i dokaze koje je tužitelj iznio tek u podnesku od 3. studenoga 2024. (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, poslovni broj Pž-5022/2020-2 od 13. prosinca 2021.). Osim toga, potrebno je navesti da tužitelj nije dokazao (niti nastojao dokazati) da predmetni podnesak bez svoje krivnje nije mogao dostaviti u roku iz odredbe članka 461.a stavak 6. ZPP-a.

6. Imajući u vidu izneseno, sud je o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučivao isključivo na temelju činjenica i dokaza sadržanima u rješenju o ovrsi i prigovoru protiv rješenja o ovrsi, a ujedno je službenim putem na temelju ovlasti iz odredbe članka 221.b stavak 2. ZPP-a dopisom od 3. rujna 2024. od Ministarstva financija, Porezne uprave, zatražio podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za utuženu tražbinu.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun broj 52-2-50120591 od 10. veljače 2023. (list 7.-8. spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 23. -30. spisa) i dopis Porezne uprave, klasa: 410-01/24-01/222 od 3. listopada 2024., s knjigom ulaznih računa (list 56.-83. spisa).

8. Sud je, na temelju odredbe članka 292. stavak 4. ZPP-a, raspravnim rješenjem od 14. ožujka 2025. odbio dokazni prijedlog tuženika saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika iz razloga što izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke ovom sporu, uzevši u obzir i odredbu članka 492.a ZPP-a prema kojoj će sud, u postupku pred trgovačkim sudovima, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava, a imajući u vidu i pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.b. stavak 4. ZPP-a.

9. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, a u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.430,00 eura prema računu broj 52-2-50120591 od 10. veljače 2023.

11. Između stranaka je sporno postojanje osnove i visine tužbenog zahtjeva.

12. Uvidom u sadržaj tužiteljevog računa broj 52-2-50120591 od 10. veljače 2023., s datumom dospijeća 10. veljače 2023., proizlazi da je ispostavljen tuženiku na iznos od ukupno 1.432,00 eura, i to na ime izrade reklamnih natpisa u iznosu od 320,00 eura (2 komada), izrade loga u iznosu od 172,00 eura (2 komada), prodaje 3 komada aluminijskih okvira u iznosu od 186,60 eura, isporuke 15 plakata oznake B1 cmyk 4/1 papir Citylight 150 g u iznosu od 219,00 eura te 2 jumbo plakata oznake cmyk 4/0 u iznosu od 156,00 eura, kao i usluge dvije montaže na lokaciji klijenta u iznosu od 92,00 eura.

13. Uvidom u dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Trnje, klasa: 410-01/24-01/222 od 3. listopada 2024. (list 56. spisa), sud je utvrdio da je tuženik u svojim poslovnim knjigama proknjižio utuženi račun u iznosu od 716,00 eura (osnovica 572,80 eura, PDV 143,20 eura) te da je po toj osnovici koristio pravo na odbitak pretporeza. S time u vezi, uvidom u dostavljenu knjigu primljenih (ulaznih) računa (list 57.-83. spisa) proizlazi da je tuženik doista knjižio utuženi račun na iznos od 716,00 eura (osnovica 572,80 eura, PDV 143,20 eura) te da je po toj osnovici koristio pravo na odbitak pretporeza.

14. Sukladno odredbi članka 221.b stavka 1. ZPP-a, ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

15. Stoga, budući da je sud uvidom u dopis Ministarstva financija, Porezne uprave utvrdio da je tuženik kroz svoje poslovne knjige djelomično proknjižio utuženi račun u iznosu od 716,00 eura i po toj osnovici iskazao pretporez, zaključeno je da u odnosu na dio utužene tražbine u iznosu od 716,00 eura vrijedi presumpcija postojanja tražbine. Pritom se napominje kako razlozi je li tuženik imao pravo na odbitak pretporeza te je li ga on imao pravo odbiti nisu predmet ispitivanja u ovom parničnom postupku.

16. S druge strane, iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, ne proizlazi da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po preostalom dijelu utuženog računa, slijedom čega u odnosu na preostali dio utužene tražbine ne vrijedi presumpcija postojanja tražbine, već je tužitelj, uzimajući u obzir sadržaj tuženikovog prigovora te činjenicu da je on izričito osporio postojanje osnove i visine tužbenog zahtjeva, bio dužan dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica na kojima zasniva svoj zahtjev, sve sukladno odredbi članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a.

17. Naime, prema odredbi članka 219. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe, svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ako u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici, a kada sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a. Predmetna pravila obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

18. Slijedom navedenog, samo na temelju utuženog računa kao jednostrane isprave tužitelja (odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3268/2016-2 od 6. svibnja 2019.), sud nije mogao utvrditi odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari te posljedično izvesti zaključak o postojanju i visini preostalog dijela utužene tražbine, ovo stoga jer je tuženik u svom prigovoru izričito osporio kako osnovanost, tako i njezinu visinu. S druge strane, sud nije mogao uzeti u obzir činjenice i dokaze koje je tužitelj iznio nakon isteka zakonskog roka za njihovu predaju.

19. Slijedom navedenog, s obzirom da je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sud zaključio o djelomičnom postojanju tražbine tužitelja po računu 52-2-50120591 od 10. veljače 2023., to je utvrđeno da je tuženik, sukladno odredbama članaka 9. i 342. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.; dalje: ZOO), dužan isplatiti tužitelju iznos od 716,00 eura po osnovi predmetnog računa.

20. Budući da tuženik nije ispunio navedenu tražbinu po dospijeću, dužan je platiti i zakonske zatezne kamate od prvog dana nakon dospijeća utuženog računa do isplate, u skladu s odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a, u vezi s odredbom članka 183. stavak 1. i članka 300. stavak 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za odnose između trgovaca.

21. Imajući u vidu prethodno izneseno, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, djelomično održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu naznačenom u točki I. izreke presude, dok je u odnosu na preostali dio tražbine u daljnjem iznosu od 716,00 eura, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u tom dijelu ukinut, a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

22. Odluka o troškovima ovršnog i parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a budući da su tužitelj i tuženik u konkretnom slučaju djelomično uspjeli u parnici u približno jednakim dijelovima, slijedom čega je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

23. Stoga, o troškovima ovršnog i parničnog postupka odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

U Zagrebu 23. travnja 2025.

Sudac

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).