Poslovni broj: Us I- 462/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U DA

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja BRODOSPLIT BRODOGRADILIŠTE SPECIJALNIH OBJEKATA d.o.o. iz Splita, Put Supavla 21, OIB: 15413473504, zastupano po opunomoćenici Aleksandri Raach, odvjetnici u Zagrebu, Jurja Dalmatinca 6, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 11. travnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja i odsutnosti tuženika, 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 471-02/23-01/124, URBROJ: 513-04-23-2 od 22. studenog 2023. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA:UP/I-471- 02/23-01/110, URBROJ:513-07-17-23-01 od 27. veljače 2023. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 471-02/23-01/124, URBROJ: 513-04-23-2 od 22. studenog 2023. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je u postupku nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo; da je postupku nadzora utvrđeno da je tužitelj temeljem netočno vođenih knjiga iskazao manju osnovicu PDV-a, čime je obračunao i uplatio manji iznos PDV-a (za iznos naveden u poreznom rješenju); da je porezno tijelo utvrdilo da je do povećanja porezne osnovice došlo jer isporuke hrane iskazana u računima poreznih obveznika Jasmin d.o.o. i Metro Cash&Carry d.o.o. nije obavljena u svrhu obavljanja djelatnosti tužitelja, jer na navedenim računima nema nikakve napomene u koju svrhu se hrana navedena na računima nabavlja; da je tužitelj dostavio ulazne i izlazne račune za prehranu i time dokazao da je troškove prefakturirao drugom društvu, dakle, da je iz navedenog vidljiva svrha za koju je hrana kupljena; da je tužitelj trošak iste hrane prefakturirao dana 01. rujna 2022. godine tako što je ispostavio račun drugom društvu, iz čega je jasno da nabavljena hrana nije bila nabavljena za prehranu radnika tužitelja već drugog društva; da u razdoblju od svibnja do kolovoza, knjigovodstvo tužitelja nije izvršilo prefakturiranje zaprimljenih računa za hranu jer je došlo do velikog odljeva radnika pa su računi drugom društvu prefakturirani 01. rujna 2022. godine; da se u konkretnom slučaju ne radi o ispravku, već o posebnoj situaciji u kojoj se je tužitelj našao obzirom na objektivne okolnosti stečajnih i predstečajnih postupaka i manjka radnika. Kako je tužitelj izdao račune kojima prefakturira račune iz kolovoza u rujnu, tuženik bi eventualno tužitelju mogao obračunati zateznu kamatu na odbitak PDV-a u razdoblju od srpnja do rujna, a ne utvrditi novu poreznu obvezu; da je tužitelj pri nabavi hrane platio PDV-a prema odredbama članka 57. i 58 Zakona o porezu na dodanu vrijednost; da je tužitelj sukladno članku 60. stavak 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost odbija pretporez tako da od ukupnog iznosa PDV-a, koji je obvezan platiti za razdoblje oporezivanja, odbije ukupni iznos pretporeza za koji su u razdoblju oporezivanja ispunjeni uvjeti za odbitak pretporeza propisani ovim člankom; da je u postupku povrijeđeno načelo zakonitosti jer je porezno tijelo dužno zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno- pravnog odnosa; da je porezno tijelo bilo dužno, sukladno članku 6. stavak 1. i 2. OPZ- a da utvrdi sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom bio dužan utvrditi i one činjenice koje tužitelju idu u prilog, ali da porezno tijelo nije postupalo na navedeni način; da je prefakturiranje izvršeno prije nego je dostavljena obavijest o poreznom nadzoru; da su pri donošenju rješenja povrijeđeno i načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, načelo utvrđivanja materijalne istine, koja načela su utvrđena Zakonom o općem upravnom postupku; da su povrijeđena i načela poreza na dodanu vrijednost, načelo neutralnosti i proporcionalnosti. Tužbenim zahtjevom je zatraženo da se poništi osporeno rješenje tuženika te prvostupanjsko rješenje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te predlaže da se tužba odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja, podnesena protiv poreznog rješenja, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA:UP/I-471-02/23-01/110, URBROJ:513-07-17-23-01 od 27. veljače 2023. godine.

Navedenim poreznim rješenjem tužitelju je pod točkom I. izreke rješenja utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 01. kolovoza 2022. do 31. kolovoza 2022. godine u iznosu od 785,02 eura. Točkom II. izreke naloženo je da, na to propisane uplatne račune, uplati navedenu poreznu obvezu, da provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama, te mu je određen rok od 8 dana za izvršenje poreznog rješenja računajući od dana konačnosti rješenja, te je upozoren da će se, ukoliko ne izvrši uplate u roku, naplata izvršiti ovrhom.

4. Na ročištu od 11. travnja 2025. godine zamjenica opunomoćenice tužitelja iskazala je da u svemu ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Navela je da se radi se radi o trošku koji je prefakturiran sa zakašnjenjem zbog situacije vezano za provođenje predstečajnog i stečajnog postupka u ljeto 2022. godine, a da je prefakturiranje izvršeno 01. rujna 2022. godine, dok je porezni nadzor počeo 05. listopada 2022. godine, slijedom čega da nije osnovan stav poreznog tijela. Popisala je trošak za sastav tužbe i za zastupanje na ročištu, za svaku radnju u visini od po 500 bodova odnosno po 1.000,00 eura, uvećano za PDV od 25 %.

5. U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 22. studenog 2023. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao cjelokupni sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li su poreznim rješenjem od 27. veljače 2023. godine tužitelju za razdoblje 01. 8. 2022. do 31. 8. 2022. godine pravilno i zakonito utvrđena porezna obveza po osnovu manje obračunatog PDV-a, po računima izdanim od dobavljača za hranu koju je tužitelj nabavio, kako je navedenu u poreznom rješenju.

8. Sporno je isključivo da li je bilo osnove da se tužitelju ospori korištenje pretporeza po ulaznim računima izdanim od društava Jasmin d.o.o. i Metro Cash&Carry d.o.o., koji su ispostavljeni za hranu koju su izdali tužitelju, te da se tužitelju utvrdi manje obračunati PDV-st.

9. Iz spisa upravnog tijela proizlazi: da je prvostupanjsko porezno tijelo kod tužitelja obavilo porezni nadzor o čemu je dana 05. listopada 2022. godine sastavilo Zapisnik, kojim su utvrđene nepravilnosti, na koji tužitelj nije izjavio prigovor, pa je dana 27. veljače 2023. godine donijeto porezno rješenje.

10. Porezno tijelo je tužitelju osporilo korišteni pretporez po ulaznim računima dobavljača Jasmin d.o.o. i Metro Cash&Carry d.o.o., koji računi se odnose na prehranu za mjesec kolovoz 2022. godine s obrazloženjem da se ne radi o prehrani namijenjenoj zaposlenicima tužitelja.

Na predmetnim računima za prehranu se ne navodi za koju svrhu se hrana nabavlja, niti bi proizlazilo da je tužitelj hranu nabavio za prehranu svojih zaposlenika.

11. Tužitelj tužbenim navodima potvrđuje da usluge prehrane navedene u računima navedenih društava (dobavljača) se nije odnosila na zaposlenike tužitelja već za prehranu zaposlenika drugih društava, pa da je tužitelj račune navedenih dobavljača (po kojima je koristio pretporez), prefaktirirao drugim društvima na koje se je usluga prehrane po navedenim računima odnosila.

12. Pravo na odbitak pretporeza propisan je odredbama 57. do 62. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13,148/13,143/14,115/16, 106/18,121/19,138/20,39/22, Rješenje USRH br. 99/13, 153/13, dalje: ZoPDV-st) Člankom 57. ZoPDV-st propisano je da pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza PDV-a koji se može odbiti i da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članka 58., 59.60., 61. i 62 ovoga Zakona.

Člankom 58. ZoPDV-st propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluga koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija. Stavkom 2. istog članka je određeno da je pretporez iznos PDV-a koji porezni obveznik treba platiti ili je plaćen u Republici Hrvatskoj pri uvozu i iznos PDV-a koji je plaćen temeljem članka 75. stavak 1. točka 6. i 7., te članka 75. stavak 2. i 3. ovoga Zakona.

Člankom 60. stavak 1. ZoPDV-st propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez za isporuku dobara ili usluga, ako su ispunjeni uvjeti iz toga članka, među ostalim: da odbitak pretporeza nije isključen, da ima račun u vezi s isporukom dobara i usluga, izdan u skladu s odredbama članka 78., 79.,80. i 81 ovoga Zakona.

13. Člankom 8. stavak 1. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine", broj: 78/15 do 47/20, dalje: ZoR-u) je određeno da je knjigovodstvena isprava svaki interno ili eksterno sastavljen pisani dokument ili elektronički zapis o poslovnom događaju, te isti čini osnovu za unos podataka o poslovnom događaju u poslovne isprave. Stavkom 2. istog članka je propisano da knjigovodstvena isprava mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju.

Člankom 9. stavak 1. ZoR-u je propisano da knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor. Osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika ili osoba na koju je internim pravilima i procedurama prenesena ovlast za potpisivanje knjigovodstvene isprave jamči svojim potpisom na izdanoj knjigovodstvenoj ispravi da je ona vjerodostojna i uredna i ima potreban sadržaj. Stavkom 4. istog članka je propisano da je knjigovodstvena isprava uredna kada se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Stavkom 6. istog članka je propisano da knjigovodstvena isprava mora biti takva da stručna osoba može u razumnom roku iz nje nedvojbeno spoznati poslovni događaj.

Prema članku 13. stavak 1. ZoR-u u poslovne knjige se unose podaci na temelju knjigovodstvenih isprava. Stavkom 2. istog članka je propisano da se poslovne knjige moraju voditi po načelu nepromjenjivog zapisa o nastalom poslovnom događaju. Stavkom 5. istog članka je propisano da je poduzetnik dužan voditi poslovne knjige na način da osigura kontrolu unesenih podataka, ispravnost unosa podataka, čuvanje podataka, mogućnost korištenja podataka, mogućnost dobivanja uvida u promet i stanja na računima glavne knjige te mogućnost uvida vremenski slijed obavljenog unosa poslovnih događaja.

14. Slijedom navedenog, pravilno je porezno tijelo utvrdilo da isporuka hrane od dobavljača dobavljača Jasmin d.o.o. i Metro Cash&Carry d.o.o., za koju su ispostavili račune po kojima je tužitelj koristio pretporez, u istim računima niti su tim računima priložene isprave iz kojih bi bilo navedeno u koju svrhu se hrana navedena u računima nabavljala. Iz navedenih računa i priloga nije vidljivo da je hrana nabavljena u svrhu obavljanja djelatnosti tužitelja. Stoga, po ocijeni suda zakonito je porezno tijelo tužitelju osporilo korišteni pretporez po navedenim računima za nabavku hrane, te je zakonito utvrdilo obvezu PDV-a u visini iskazanog (osporenog) pretporeza.

15. Prema članku 88. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16, 106/18,32/20,42/20. i 114/22, dalje: OPZ-a) u poreznom postupku teret dokaza snosi porezni obveznik za činjenice koje umanjuju ili ukidaju porez.

Porezno tijelo je porezno obvezu tužitelju utvrdilo temeljem raspoložive knjigovodstvene i poslovne dokumentacije koja mu je bila dostupna, cijeneći istu prema njezinom sadržaju, tj. onome što se u ispravama navodi, dok tužitelj nije priložio valjane vjerodostojne dokaze kojima bi dokazao osnovanost svojih navoda.

16. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu, 23. travnja 2025.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Aleksandri Raach, Zagreb, Jurja Dalmatinca 6,

- tuženiku Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.