Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-922/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vinke Vrančić, kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vesne Storkp, kao članice vijeće, u pravnoj stvari tužitelja HR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danko Kovač i Ivan Borić, odvjetnici iz Siska, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-223/2024-9 od 24. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-223/2024-9 od 24. srpnja 2024. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I izreke, dok se u odnosu na točku II izreke žalba tuženika djelomično usvaja za iznos od 437,50 EUR, te se odluka o trošku preinačuje i sudi:

Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, isplatiti tužitelju HR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnični trošak u iznosu od 2.269,31 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 24. srpnja 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-223/2024-9 od 24. srpnja 2024. odlučeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, isplatiti tužitelju HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.345,75 € po osnovi preplaćenih anuiteta uslijed ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje temeljem Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 72/20) i Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 153/04), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022., prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računajući iste:

- na iznos od 0,28 € odnosno 2,08 kn 13.08.07. do isplate

- na iznos od 0,46 € odnosno 3,45 kn 11.09.07. do isplate

- na iznos od 0,23 € odnosno 1,71 kn 12.11.07. do isplate

- na iznos od 1,54 € odnosno 11,60 kn 1 1.01.08. do isplate

- na iznos od 3,15 € odnosno 23,70 kn 12.02.08. do isplate

- na iznos od 5,40 € odnosno 40,70 kn 11.03.08. do isplate

- na iznos od 3,73 € odnosno 28,08 kn 11.04.08. do isplate

- na iznos od 1,86 € odnosno 14,04 kn 12.05.08. do isplate

- na iznos od 1,84 € odnosno 13,89 kn 11.06.08. do isplate

- na iznos od 0,87 € odnosno 6,56 kn 11.08.08. do isplate

- na iznos od 0,11 € odnosno 0,83 kn 12.08.08. do isplate

- na iznos od 0,65 € odnosno 4,93 kn 11.09.08. do isplate

- na iznos od 4,65 € odnosno 35,04 kn 13.10.08. do isplate

- na iznos od 8,92 € odnosno 67,20 kn 11.11.08. do isplate

- na iznos od 4,90 € odnosno 36,90 kn 11.12.08. do isplate

- na iznos od 12,53 € odnosno 94,40 kn 12.01.09. do isplate

- na iznos od 13,66 € odnosno 102,95 kn 11.02.09. do isplate

- na iznos od 24,16 € odnosno 182,01 kn 10.03.09. do isplate

- na iznos od 30,40 € odnosno 229,03 kn 07.04.09. do isplate

- na iznos od 31,06 € odnosno 233,99 kn 06.05.09. do isplate

- na iznos od 28,67 € odnosno 216,03 kn 08.06.09. do isplate

- na iznos od 27,25 € odnosno 205,28 kn 07.07.09. do isplate

- na iznos od 27,40 € odnosno 206,46 kn 06.08.09. do isplate

- na iznos od 28,86 € odnosno 217,48 kn 07.09.09. do isplate

- na iznos od 27,58 € odnosno 207,77 kn 06.10.09. do isplate

- na iznos od 27,24 € odnosno 205,23 kn 06.11.09. do isplate

- na iznos od 29,16 € odnosno 219,67 kn 07.12.09. do isplate

- na iznos od 30,89 € odnosno 232,77 kn 07.01.10. do isplate

- na iznos od 33,09 € odnosno 249,29 kn 08.02.10. do isplate

- na iznos od 32,57 € odnosno 245,41 kn 08.03.10. do isplate

- na iznos od 35,89 € odnosno 270,40 kn 07.04.10. do isplate

- na iznos od 35,78 € odnosno 269,60 kn 06.05.10. do isplate

- na iznos od 38,83 € odnosno 292,53 kn 07.06.10. do isplate

- na iznos od 46,11 € odnosno 347,45 kn 06.07.10. do isplate

- na iznos od 41,76 € odnosno 314,67 kn 09.08.10. do isplate

- na iznos od 52,00 € odnosno 391,76 kn 07.09.10. do isplate

- na iznos od 49,13 € odnosno 370,19 kn 06.10.10. do isplate

- na iznos od 43,94 € odnosno 331,08 kn 08.11.10. do isplate

- na iznos od 53,66 € odnosno 404,28 kn 07.12.10. do isplate

- na iznos od 60,32 € odnosno 454,48 kn 05.01.11. do isplate

- na iznos od 56,86 € odnosno 428,43 kn 07.02.11. do isplate

- na iznos od 55,76 € odnosno 420,12 kn 07.03.11. do isplate

- na iznos od 53,12 € odnosno 400,26 kn 05.04.11. do isplate

- na iznos od 57,31 € odnosno 431,78 kn 05.05.11. do isplate

- na iznos od 68,72 € odnosno 517,77 kn 06.06.11. do isplate

- na iznos od 68,44 € odnosno 515,68 kn 30.06.11. do isplate

- na iznos od 79,23 € odnosno 596,99 kn 01.08.11. do isplate

- na iznos od 73,88 € odnosno 556,64 kn 31.08.11. do isplate

- na iznos od 67,62 € odnosno 509,50 kn 30.09.11. do isplate

- na iznos od 66,97 € odnosno 504,59 kn 31.10.11. do isplate

- na iznos od 66,50 € odnosno 501,07 kn 30.11.11. do isplate

- na iznos od 68,66 € odnosno 517,31 kn 31.12.11. do isplate

- na iznos od 72,02 € odnosno 542,67 kn 31.01.12. do isplate

- na iznos od 72,26 € odnosno 544,44 kn 29.02.12. do isplate

- na iznos od 70,41 € odnosno 530,52 kn 31.03.12. do isplate

- na iznos od 71,69 € odnosno 540,17 kn 02.05.12. do isplate

- na iznos od 195,11 € odnosno 1.470,04 kn 30.05.12. do isplate

- na iznos od 193,64 € odnosno 1.459,01 kn 02.07.12. do isplate

- na iznos od 1.987,02 € odnosno 14.971,18 kn 05.07.12. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, isplatiti tužitelju HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.706,81 €, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 24. srpnja 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana.

III. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, u pogledu dijela zateznih kamata, tužitelj se odbija."

2. Pravovremeno podnesenom žalbo tuženik navedenu presudu pobija u točki I i II zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.

– u daljnjem tekstu ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju naknaditi troškove postupka tuženiku uvećano za troškove žalbenog postupka, a podredno da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana, ali samo u odnosu na odluku o trošku.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.

7. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud ostvario apsolutno bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a jer je o prigovoru tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Sisku donio odluku koja nije zasnovana na zakonu. Taj se prigovor ne prihvaća jer je protivno istom sud prvog stupnja u primjeni članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora iz članka 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15. i 14/19.) pravilno ocijenio prorogacijsku klauzulu ništetnom, jer se o istoj nije pregovaralo pa je kao takva nepoštena i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravilima i obvezama potrošača na njegovu štetu. To stoga što ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu je otegotna za tužitelja koji bi obzirom na udaljenost mjesta prebivališta imao znatne financijske troškove. Pri tom je pravilno prvostupanjski sud uzeo u obzir i činjenicu da tuženik ima 77 godina, da je hematološki bolesnik i da otežano hoda, što bi mu sve otežalo pristup sudu u Zagrebu. Naime, ovdje dolazi u primjenu i članak 59. ZPP-a koji propisuje da se za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koji ima poslovnu jedinicu izvan svoga sjedišta, a spor nastane u vezi te poslovne jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području nalazi poslovna jedinica. Budući da je predmetni ugovor sklopljen u Podružnici tuženika u [adresa] to je tužitelj iskoristio svoje pravo izbora, čime je i taj sud nadležan za suđenje. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio prigovor mjesne nenadležnosti.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike između anuiteta po početnom tečaju CHF te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta uslijed ništetnosti dijelova odredbi ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula.

10. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz predmetnog ugovora o kreditu da je ugovorom o kreditu tuženik kao kreditor korisniku kredita, ovdje tužitelju, stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost 17.715,58 CHF na rok otplate kredita od 60 mjeseci, s promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 5,20 %, s time da je člankom 2. istog ugovora o kreditu ugovoreno da se tako promjenjiva kamatna stopa utvrđuje odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nesporno je da se tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa u više navrata mijenjala.

11. Sporna je u žalbenom postupku osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li ništetna odredba ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF i je li tuženik promjenom odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početno ugovorenu kamatnu stupu i početnu vrijednost CFH.

12. Utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CFH, kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi, kao zakonita i pravilna prihvaća i ovaj sud.

13. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda iz stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, da u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope već je ugovorena promjenjivost kamatne stope, ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, pa se smatra da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo. Dalje je utvrđeno da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu jer su navedene odredbe bile sastavni dio standardiziranog ugovora, da banka nije na transparentan način informirala tužitelja o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, niti su utvrdile na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezana ugovornih stranaka utemeljenoj na primjeni valutne klauzule. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj temeljem promjene tečaja i visine kamatnih stopa preplatio kredit za ukupni iznos od 4.345,75 EUR, pri čemu je vještak iste iznose prikazao pojedinačno za svaki mjesec u utuženom razdoblju, navodeći točan datum uplate svakog pojedinog anuiteta.

14. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovoga konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19., u daljnjem tekstu: ZZP/14.) odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 19/22., u daljnjem tekstu: ZZP/22.), te članka 502.c ZPP.

15. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

16. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

17. Odredbom članka 118. ZZP/14., koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

18. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP/19.), na temelju članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).

19. Kod ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, nužno je uz sve navedeno imati u vidu i da su ove ugovorne odredbe sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopio predmetni Ugovor) nije imao utjecaja na njihov sadržaj pa da je tim odredbama tužitelju nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koje on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora.

20. Kako, nema dokaza da je tužitelj bio na odgovarajući način obaviješten o sadržaju i učincima osporenih ugovorenih odredbi na određivanje njegove novčane obveze, navodi o tome da su te odredbe mogle biti razumljive ili da je potrošač o njima mogao pojedinačno pregovarati ukazuju se neodlučnim za ishod ovog postupka jer nitko ne može razumjeti ni informirano pregovarati o ugovornoj odredbi o čijem stvarnom sadržaju i učincima nije bio prethodno primjereno obaviješten, ni utjecati na njen sadržaj, a ni donijeti informiranu odluku o (ne)sklapanju ugovora (odluka Ustavnog suda RH broj: U-III-6703/2021 i dr. od 30. ožujka 2023., točka 21.7.).

21. Za navesti je i to da se presuda u slučaju „potrošač“ primjenjuje ne samo na stambene kredite iz razloga što su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, a o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

22. Slijedom iznesenog, tužitelju pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dana plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – u daljnjem tekstu ZOO) u vezi sa člankom 1111. stavak 1. ZOO-a time da je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskom vještačenjem.

23. Međutim, na tako utvrđenu visinu potraživanja tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud ispravno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO.

24. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO.

25. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 3. svibnja 2019. tražbina tužitelja u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu kao i u odnosu na valutnu klauzulu nije u zastari obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 13. lipnja 2014. (za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi), odnosno od 14. lipnja 2018. (za odredbe o valutnoj klauzuli) pa do podnošenja tužbe 3. svibnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja, slijedom čega je predmetni zahtjev podnesen pravovremeno, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovanima.

26. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revd- 1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnosti svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

27. U odnosu na odluku o trošku žalba tuženika je djelomično osnovana. Naime, pravilno ukazuje tuženik da podnesak tužitelja od 24. rujna 2019. (250,00 EUR) nije bio potreban za vođenje ovog postupka obzirom da niti prvostupanjski sud nije isti dostavljao tužitelju na odgovor. Djelomično je u pravu tuženik i u odnosu na trošak sastava podneska od 15. srpnja 2024., jer se ne radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – u daljnjem tekstu Tarifa), nego o podnesku iz Tbr. 8/4 Tarife pa je tužitelju valjao priznati trošak od 62,50 EUR s PDV-om, a ne 250,00 EUR. Neosnovano tuženik prigovara priznatom trošku sastava podneska od 25. studenog 2019., jer se radi o obrazloženom podnesku koji je bio potreban za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari budući da se tim podneskom tužitelj očitovao na nalaz financijskog vještaka. Trošak pristupa na ročište za objavu priznat je u skladu s Tarifom. Neosnovano tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno tužitelju priznao sve poduzete radnje prema vrijednosti boda od 2,00 EUR, iako je navedena vrijednost boda stupila na snagu tek 26. studenog 2023. Naime, odredbom Tbr. 52/3 Tarife propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a odluka o trošku donesena je 24. srpnja 2024., pa se primjenjuje vrijednost boda od 2,00 EUR.

27.1. Stoga proizlazi da je odluku o trošku iz točke II izreke prvostupanjske presude valjao preinačiti po žalbi tuženika za iznos od 437,50 EUR, pa je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 2.269,31 EUR, uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude 24. srpnja 2024. pa do isplate.

28. U odnosu na točku I izreke prvostupanjske presude valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu.

29. Kako tuženik u glavnoj stvari nije uspio sa žalbom ne pripada mu pravo na naknadu troškova žalbenog postupka pa je odlučeno kao u točki II izreke.

U Karlovcu 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić