REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-39/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. RL, zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.; dalje: KZ) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 9. listopada 2023. broj Kzd- 71/2023-29 i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 22. studenog 2023. broj Kžzd-30/2023-3, u sjednici održanoj 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Utvrđuje se da je zahtjev os. RL za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, ukida se pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 9. listopada 2023. broj Kzd-71/2023-29 i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 22. studenog 2023. broj Kžzd-30/2023-3, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 9. listopada 2023. broj Kzd-71/2023-29 i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 22. studenog 2023. broj Kžzd-30/2023-3 RL je proglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci, kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine i kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora jedne godine i šest mjeseci. Osuđeniku je primjenom čl. 57. KZ izrečena djelomična uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne koji se ima izvršiti iznosi osam mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju deset mjeseci se neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od tri godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Na temelju čl. 54. KZ u neuvjetovani dio kazne zatvora se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. svibnja 2023. nadalje.

2. Osuđenik je putem branitelja Milana Jurčevića, odvjetnika u Splitu, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) zbog povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24; dalje: ZKP), s prijedlogom da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te da se „odgodi ili prekine izvršenje pravomoćne presude.“

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. ZKP.

4. Zahtjev je osnovan.

5. Osuđenik smatra da se presuda temelji na nezakonitom dokazu, da je mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje te da je ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku.

5.1. Obrazlaže da je još u odgovoru na optužnicu zatražio izdvajanje „niza nezakonitih dokaza“ o čemu optužno vijeće nije odlučilo, dok je raspravni sud o istome odlučio „tek na Raspravi od 06.10.2023.“ Smatra da je propustom prvostupanjskog suda da (odmah po prijedlogu za izdvajanje) primijeni odredbu čl. 351. ZKP-a povrijeđeno pravo obrane osuđenika „…koji za trajanja cijelog kaznenog postupka nije mogao znati jesu li dokazi na kojima se temelji optužnica…zakoniti ili ne…“ te je „…istovremeno povrijedio i pravo na pravično suđenje.“ Nastavlja da potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 22 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (list 23 spisa) i DVD medij s audio snimkom (list 25 spisa) predstavljaju nezakonite dokaze. U odnosu na DVD snimku navodi da se radi „…o snimci razgovora sačinjenoj bez naloga suca istrage i bez znanja te odobrenja sada osuđenog RL koja je stoga očito pribavljena povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenog prava na zaštitu osobnog i obiteljskog života…[pa] je ovdje riječ o nezakonitom dokazu i to temeljem članka 10. stavka 1. točke 2. ZKP-a.“ time da „…nije udovoljeno svim zakonom propisanim uvjetima iz članka 10. stavka 3. ZKP-a temeljem kojih bi bilo moguće ovaj nezakoniti dokaz konvalidirati.“ Ističe da je sporna snimka pribavljena i povredom odredbi čl. 332. do čl. 339. ZKP dakle „…također predstavlja nezakoniti dokaz u smislu članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08.“ uz prigovore kako iz iskaza svjedoka proizlazi da je porijeklo predmetne DVD snimke „u potpunosti nepoznato“.

5.2. Problematizira zakonitost potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (dalje potvrda) i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta (dalje zapisnik) navodima da je na potvrdi u potpisu kao zakonski zastupnik baka oštećenika dok je na zapisniku „u nekom potpuno nepoznatom svojstvu“, da je „potpuno nejasno i dvojbeno od koga je sporna DVD snimka oduzeta“, da je „u cijelosti nejasno tko je zakonski zastupnik djeteta jer se na Potvrdi i Zapisniku pojavljuju dvije potpuno različite osobe.“, da potvrda „nije uopće pečatirana“, odnosno da je „nejasno od koga je oduzet nezakoniti DVD medij…a sama dokazna radnja oduzimanja istoga je toliko konfuzna, nejasna i sama po sebi nezakonita, da ovaj DVD sve i da nije nezakonit sam po sebi, bio bi nezakonit kao plod tzv. otrovne voćke.“ Upirući na iskaz ĐL smatra da je potvrda nezakonit dokaz “jer je istu potpisala osoba koja izričito navodi da policiji nije ništa predavala.“

5.3. U odnosu na žalbeni postupak osuđenik zamjera drugostupanjskom sudu da je na opširne žalbene navode („16. stranica smisleno sročenog teksta“) „…jedva napisao dva mala odjeljka …u kojima nije obrazložio ništa.“ čime je žalbeni sud „povrijedio čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a“, lišio ga prava na obranu i onemogućio „…pravo na pristup nepristranom sudu, a što su sve elementi prava na pravično suđenje zajamčena čl. 29. Ustava RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.“

6. U pravu je osuđenik kada tvrdi da se pravomoćna presuda temelji na nezakonitom dokazu i da je time počinjena povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi s čl. 468. st. 2. ZKP.

7. Iz stanja spisa predmeta i prvostupanjske presude nije sporno da je obrana još u odgovoru na optužnicu predlagala izdvajanje dijela dokaza o čemu optužno vijeće nije odlučilo kako to nalaže mjerodavna odredba čl. 351. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP-22). Ovaj je prijedlog ponovljen na prvoj raspravi 18. srpnja 2023., prvostupanjski sud je odluku donio na posljednjoj raspravi 6. listopada 2023. koja rasprava je nastavljena izvođenjem dokaza i zaključena istoga dana, dakle bez da je strankama dopuštena posebna žalba protiv te odluke, sukladno ovlasti predviđenoj u čl. 431. st. 3. ZKP-22.

7.1. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude, glede sporne snimke razgovora odnosno DVD snimke, smatra da je oduzeta od oštećenika te ocjenjuje da se ne radi o nezakonitom dokazu „…polazeći od tvrdnje obrane da okrivljenik nije znao da se snimanje vrši…“ jer se radi o „…djetetu - žrtvi koje je odlučilo izraditi snimku razgovora s ocem s obzirom na neugodan sadržaj prethodnih razgovora s njim, dakle kako bi se zaštitilo, pa prema tome ovdje preteže pravo maloljetne žrtve na slobodu od bilo kakvog oblika zlostavljanja pred pravom okrivljenika na zaštitu njegove privatnosti.“ te „..da se okrivljenik, u odnosu na žrtvu, kada joj je u telefonoskom razgovoru uputio riječi predmetnog (zlostavljajujćeg) sadržaja, odrekao svoje privatnosti u odnosu na samu žrtvu, koja onda ima pravo o takvom sadržaju izvijestiti tijela kaznenog progona.“ zbog čega navedeni dokaz „…a time ni drugi dokazi koji su iz njega proiuzašli, …ne ispunjavaju kriterije iz čl. 10. ZKP/08 da bi ih se smatralo nezakonitim dokazima.“ Nije sporno ni da se zaključak o krivnji osuđenika temelji, među ostalim, i na sadržaju „…audiosnimke telefonskog razgovora dostavljene od strane žrtve ČL (list 25) u odnosu na t. II. izreke.“ (odlomak 14. presude). Drugostupanjski sud je ovu argumentaciju prihvatio kao pravilnu i zakonitu.

8. Međutim, pogrešan je zaključak nižih sudova da privatna snimka telefonskog razgovora oštećenika i osuđenika nije nezakonit dokaz. Prema ustaljenoj sudskoj praksi snimke koje neovlašteno (bez naloga suca istrage) i bez znanja snimljene osobe sačinjava druga osoba ne mogu se upotrijebiti kao dokaz u postupku jer su pribavljene povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenog prava na zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, zaštićenog odredbom čl. 35. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.). Izuzetak je snimka razgovora koja se može koristiti kao dokaz kada je sačinjena bez naloga suca istrage ako je snimljena osoba pristala na snimanje jer se pristankom dobrovoljno odrekla ustavnog prava na tajnost takvog načina komunikacije (I Kž-252/08, I Kž-Us-151/15, I Kž-Us-2/16, III Kr-11/17, I Kž-518/2020).

9. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je oštećenik snimio telefonski razgovor koji je vodio sa osuđenikom, da se snimka razgovora nalazi na „DVD mediju sa audio zapisom snimke razgovora od 10.05.2023.“ i korištena je kao dokaz u postupku, oštećenik nije ispitan kao svjedok u postupku, dok je osuđenik u obrani tvrdio da nije upozoren da se razgovor snima. Stoga je u pravu osuđenik da je sporna snimka razgovora nezakoniti dokaz u smislu čl. 10. st. 1. toč. 2. ZKP, a kako se odnosi na kazneno djelo iz nadležnosti općinskog suda nema ni zakonske osnove za konvalidaciju dokaza predviđenu u čl. 10. st. 3. ZKP.

10. Slijedom navedenog, imajući na umu narav povrede zakona, da se pobijana pravomoćna presuda temelji na nezakonitom dokazu te da se pojedini dijelovi presude ne mogu izdvojiti bez štete za pravilno suđenje, trebalo je, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 513. ZKP, pravomoćnu presudu ukinuti u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Time je ujedno preostali dio zahtjeva osuđenika o povredi čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP u žalbenom postupku postao irelevantan, premda je opravdan i osuđenikov prigovor o nedostatnoj i paušalnoj ocjeni bitnih žalbenih navoda.

11. Budući da je pravomoćna presuda u cijelosti ukinuta, čime je ujedno prestala egzistirati pravomoćnost i izvršnost pobijane presude, a osuđenik je 10. siječnja 2024. izdržao neuvjetovani dio kazne zatvora od osam mjeseci, nije bilo mjesta primjeni čl. 518. st. 5. ZKP.

12. U ponovljenom suđenju sud prvog stupnja će temeljito razmotriti pitanje zakonitosti dokaza (po potrebi izvođenjem dodatnih dokaza), prije svega načina na koji je sačinjena snimka razgovora oštećenika sa osuđenikom vodeći računa o propustima na koje je ukazano ovom presudom, nakon čega će donijeti novu, zakonitu odluku.

Zagreb, 23. travanj 2025.

Predsjednik vijeća:

Dražen Tripalo