Poslovni broj 77 Gž-2019/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-2019/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u izvanparničnom predmetu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača N. B., OIB …, iz O., odlučujući o žalbi vjerovnika Republike Hrvatske, ministarstvo, OIB …, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., protiv rješenja Općinskog suda u Kutini poslovni broj Sp-325/2022-9 od 6. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 14. studenoga 2023.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

              I              Odbija se žalba vjerovnika Republike Hrvatske, ministarstvo, i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj Sp-325/2022-9 od 6. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom III.2. izreke.

 

II              Odbija se zahtjev vjerovnika Republike Hrvatske, ministarstvo, za naknadu troška sastava žalbe.

 

             

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno:

              „I. Otvara se jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača – N. B., OIB …, iz O.

II. Zaključuje se jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača - N. B., OIB …, iz O.

III. Oslobađa se potrošač - N. B., OIB …, iz O., od preostalih obveza u odnosu na sljedeće osnove za plaćanje i vjerovnike:

1. OVRV-90/16-1, - vjerovnik (1) S. E. d.o.o., Z., Hrvatska, OIB: … zaprimljena 04.12.2021., glavnica: 576,77 EUR, kamata: 449,76 EUR, trošak: 228,12 EUR, - tražbina u iznosu od 1.254,65 EUR;

2. OVR-366/16-14, - vjerovnik (1) REPUBLIKA HRVATSKA MINISTARSTVO, Z., Hrvatska, OIB: … zaprimljena 07.10.2019., glavnica: 13,28 EUR, kamata: 0,00 EUR, trošak: 0,00 EUR, naknada F. a. za provedbu/izvršenje osnove za plaćanje u iznosu od 6,64 EUR, - tražbina u iznosu od 19,92 EUR;

- dakle, u odnosu na neizvršene osnove za plaćanje pod točkom 1.- 2. ukupni iznos glavnice je 590,05 EUR, ukupni iznos troška je 228,12 EUR, ukupni iznos kamate je 449,76 EUR, a ukupni iznos naknade F. a. za provedbu/izvršenje osnove za plaćanje je 6,64 EUR.“  

             

2. Protiv navedenog rješenja, sadržajno pod točkom III.2. izreke, žali se vjerovnik Republika Hrvatska, zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 354. st. 1.. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 10. Stečajnog zakona ("Narodne novine", br. 75/15 i 104/17 - dalje SZ) u vezi s čl. 23. i čl. 79.o Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine", br. 100/15, 67/18 i 36/22 - dalje ZSP) te predlaže preinačiti rješenje u pobijanom dijelu.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Polazeći od utvrđenja:

              - da je iz prijedloga F.-e i podataka iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi F. utvrđeno da je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje, neprekinuto trajalo duže od tri godine, odnosno 4293 dana, te da potrošač ima evidentirane tražbine radi prisilnog ostvarenja pobliže navedene u izreci rješenja pod točkom III., a koje s osnove glavnice ne prelaze iznos od 20.000,00 kuna tada važeće valute, odnosno 2.654,46 eura, radi čega su ispunjene pretpostavke da se provede jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača,

- da je iz podataka o imovini potrošača N. B., a koje podatke je Sud dobio putem F.-e, sud utvrdio da navedeni potrošač nema nikakvih pokretnina, niti tražbina, dionica, poslovnih udjela, vrijednosnih papira i druga imovinska ili materijalna prava,

- da je uvidom u evidenciju o dohocima i primicima potrošača prvostupanjski sud utvrdio da je potrošač u 2020. godini od 1. ožujka ostvario ukupni dohodak u iznosu od 26.761,47 kuna na ime dohotka od nesamostalnog rada – mirovina, u 2021. godini ostvario ukupni dohodak u iznosu od 32.817,23 kune na ime dohotka od nesamostalnog rada – mirovina, u 2022. godini ostvario ukupni dohodak u iznosu od 34.858,98 kuna na ime dohotka od nesamostalnog rada – mirovina, a u 2023. godini do 28. veljače ostvario ukupni dohodak u iznosu od 799,62 eura na ime dohotka od nesamostalnog rada – mirovina,

sud prvog stupnja je zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača iz čl. 79.s. st. 2. ZSP-a, kao i daljnja pretpostavka iz odredbe čl. 79.g st. 1. ZSP-a za donošenje rješenja o otvaranju i zatvaranja jednostavnog stečaja potrošača.

 

5. Nadalje, sud prvog stupnja je, pozivom na odredbu čl. 79.g st. 4. ZSP-a, oslobodio potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i u odnosu na vjerovnike iz čl. 79.a ZSP-a te je odlučio kao u točki III. izreke prvostupanjskog rješenja.

 

6. Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka rješenja je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, a na koju se poziva žalitelj. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

7. Žalitelj u bitnome ističe da je odredbom čl. 2. st. 1. ZSP-a propisano da je cilj tog Zakona poštenog potrošača osloboditi od obveza koje preostanu nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele prikupljenih sredstava vjerovnicima (oslobođenje od preostalih obveza), dok se potrošačem u smislu odredbe čl. 4. st. 2. ZSP-a smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Žalitelj također naglašava da je intencija zakonodavca pri donošenju ZSP nije bila da se svi potrošači oslobode svih obveza, već da se određene fizičke osobe, odnosno potrošači oslobode obveza vezanih za njihovo djelovanje na tržištu ili u vezi s tim djelovanjem, iz čega je razvidno da se ZSP primjenjuje prvenstveno na odnose u koje su potrošači stupali s trgovcima s kojima su zaključivali pravne poslove na tržištu, a ti poslovi koje su sklopili ne ulaze u područje njihove profesionalne djelatnosti.

 

8. Ovdje treba reći da je opći cilj Zakona i uvođenja instituta stečaja razviti sustav koji će rezultirati stvaranjem uvjeta insolventnim potrošačima za reprogramiranje njihovih obveza ili novi početak, a vjerovnicima omogućiti ravnomjerno namirenje njihovih tražbina. Posebni ciljevi Zakona su stvaranje uvjeta da se kroz neformalne (neinstitucionalne) i formalne (institucionalne) okvire postigne dogovor između vjerovnika i potrošača oko restrukturiranja postojećih tražbina, stvaranje uvjeta za odgovorno i ekonomski racionalno ponašanje potrošača te rasterećenje sustava od bezuspješnih i višestrukih ovršnih postupaka.

 

9. Ovdje treba dodati da jednostavni postupak stečaja potrošača predstavlja jednu specifičnu mjeru tzv. "otpisa dugova" koja se poduzima s ciljem poboljšanja likvidnosti u Republici Hrvatskoj, i to provedbom specifičnog sudskog postupka - jednostavnog postupka stečaja potrošača u okviru kojeg bi se jedna grupa potrošača (onih koji imaju relativno mala dugovanja, nemaju sredstava za njihovo namirenje a dugogodišnje blokade računa dovode u pitanje njihovu egzistenciju) oslobodila svojih obveza i čime bi im bio omogućen novi početak (tako i Rev 340/2022-2 od 24. kolovoza 2022.)

 

10. Odredbe čl. 2 st. 1. i 4. st. 2 ZSP-a propisuju jedino da se ZSP odnosi na stečaj potrošača i daje se definicija potrošača, no isti Zakon, kada su u pitanju obveze kojih se potrošač može osloboditi, ne propisuje da se potrošač može osloboditi samo obveza koje su proizašle iz pravnog posla kojeg je sklopio s trgovcem, niti taj Zakon razlikuje vrste osnova za plaćanje, radi čega osnovu za plaćanje može predstavljati i odluka suda. Pored toga, u odredbi čl. 77. ZSP su izričito navedene obveze kojih se potrošač ne može osloboditi, a to su one koje se odnose na uzdržavanje djece, roditelja i drugih osoba koje je potrošač dužan uzdržavati, imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom ili prekršajem, naknadu štete nastalu kaznenim djelom ili prekršajem, te naknadu štete zbog smrti ili teže tjelesne ozljede.

 

11. Prema sadržaju navedene odredbe, po shvaćanju ovoga suda, radi se o taksativno navedenim obvezama kojih se potrošač u postupku stečaja potrošača ne može osloboditi, te o imperativnoj pravnoj normi od koje nije dopušteno odstupanje. Tumačenjem "a contrario" navedene odredbe jedino se može zaključiti da potrošač može biti oslobođen svih drugih obveza koje nisu navedene u citiranoj odredbi ZSP-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 525/2021-2 od 18. svibnja 2021.).

 

12. Slijedom naprijed navedenoga i na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 10. SZ-a te čl. 23. i čl. 79.o ZSP-a valjalo je odlučiti kao u točki I izreke ovog rješenja.

 

13. U odnosu na zahtjev žalitelja za naknadu troška sastava žalbe, valja reći da je odredbom čl. 45. st. 4. ZSP-a propisano da svaki vjerovnik snosi svoje troškove postupka. Stoga u slučaju i da je vjerovnik Republika Hrvatska uspio u žalbenom postupku, ne bi mogao ostvariti pravo na naknadu troška za sastav žalbe u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a jer je u ovoj pravnoj stvari potrebno primijeniti odredbu čl. 45. st. 4. ZSP-a.

 

 

U Zagrebu 14. studenoga 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac, v.r.