Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-813/2020-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoju Plavšiću, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika ARFA SERVICES d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 34030497273, zastupan po punomoćniku Hrvoju Radiću, odvjetniku u Zagrebu, radi stjecanja bez osnove i dr., nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. ožujka 2025., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika Afra Services d.o.o., te uz javnu objavu presude, 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku ARFA SERVICES d.o.o, OIB: 34030497273, [adresa], da tužitelju ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 3.313,45 EUR (tritisućetristotrinaesteura- četrdesetpetcenti) sa zateznim kamatama tekućim od 3. siječnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku ARFA SERVICES d.o.o., OIB: 34030497273, [adresa], da tužitelju ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 5.972,52 EUR-a (pettisućadevestosedamdestdvaeura- pedestdvacenta) sa zateznim kamatama tekućim od 3. veljače 2020. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati na iznos od 3.318,07 EUR-a zatezne tekuće od 14. rujna 2019. do 2. siječnja 2020., kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju na iznos od 5.972,52 EUR-a plati zatezne kamate tekuće od 14. rujna 2019. do 2. veljače 2020.

IV/ Nalaže se tuženiku ARFA SERVICES d.o.o, OIB: 34030497273, [adresa], da tužitelju ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak postupka u iznosu od 1.904,80 EUR-a (tisućudevestočetirieura-osamdestcenti), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s II. tuženikom Arfa services d.o.o. u kolovozu 2019. sklopio ugovor temeljem kojeg mu je II-tuženik trebao ugraditi sustav toplovodnog centralnog grijanja u kući, koja se nalazi na adresi [adresa]. S tim u svezi, navodi, II. tuženik je sačinio ponudu broj: 76-2019-760539 koju je on prihvatio. Ističe prihvatom ponude ugovor o izvođenju radova smatrao se sklopljenim. Dana 13. rujna 2019. je temeljem ugovora o cesiji sklopljenog između II. tuženika, kao cedenta, njega, kao cesusa i I. tuženika HOORA d.o.o., kao cesionara, na žiro- račun I, tuženika uplatio je predujam u iznosu od 25.000,00 kn. Tužitelj navodi da je rok za izvođenje radova iznosio 120 dana počev od dana uplate avansa, a protekao je 13. siječnja 2020. Međutim, do tada, kao ni do dana podnošenja ove tužbe, nikakvi radovi nisu obavljeni i grijanje u kući nikada nije instalirano, a za to isključivu odgovornost snose I. i II. tuženici. Razlozi neispunjenja ugovora, navodi, leže isključivo na strani tuženika, napose II. tuženika, koji je bio izvođač radova. Problem je nastao, ističe tužitelj, jer je II. tuženik prema prilogu ponudi broj: 76-2019-760539 bio dužan isporučiti dizalicu topline zrak-voda za grijanje zajedno s opremom za postavljanje, napajanje 400V, 50Hz-a. Prema ponudi u cijenu je bila uključena i priprema postolja i drugo, ali je II. tuženik inzistirao da tužitelj sam izradi postolje. I. tuženik je, s druge strane, bio je dužan isporučiti trofaznu dizalicu, ali je nije imao pa je namjeravao isporučiti monofaznu. Tužitelj navodi da se s time nije složio jer je to bilo suprotno ugovoru. Ističe i kako I. i II. tuženika ništa nije sprječavalo u izvođenju ugovorenih radova na njegovoj kući, odnosno nikakvih opstrukcija s njegove strane nije bilo. Dakle, njihovi radnici su uvijek mogli doći i raditi sukladno ugovoru i ponudi, ali to nije bio slučaj. Zbog takvog postupanja tuženih, tužitelju je propali već odobreno sufinaciranje predmetnog projekta za koji je s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, dana 02. siječnja 2019.g., sklopio Ugovor o sufinanciranju projekta korištenja obnovljivih izvora energije u postojeće obiteljske kuće davanjem sredstava donacije (reg. broj [registarska oznaka]). Prema navedenom Ugovoru trebala su mu biti refundirana uložena sredstava u iznosu od 45.000,00 kn, ali je Ugovor raskinut zbog okolnosti koje su izazvali i za koje odgovornost snose I i II.tuženici. Tužitelj ističe kako je zbog toga pretrpio imovinsku štetu - izmakla korist u iznosu od 45.000,00 kuna te traži da mu je I. i II. tuženici solidarno naknade. Slijedom navedenog, predložio je sudu da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev te je potraživao i naknadu parničnih troškova.

1.1. Tijekom postupka, u podnesku od 29. siječnja 2021. očitujući se na odgovore na tužbu I. i II. tuženika, tužitelj navodi da tuženici nastoje dovesti sud u zabludu neistinito prikazujući odlučne činjenice i kronologiju događaja vezano za spornu ugradnju sustava toplovodnog grijanja u njegovoj obiteljskoj kući, negirajući pri tome svoju odgovornost za raskid Ugovora o sufinanciranju korištenja obnovljivih izvora energije koji je tužitelj prethodno sklopio s Fondom za zaštitu okoliša. Nadalje, navodi da ostaje kod svih navoda iz tužbe, a napose da je krivnjom tuženika izgubio pravo na navedenu subvenciju i da su tuženici na temelju pravne osnove koja je kasnije otpala neosnovano stekli 25.000,00 kn, tj. iznos koji je on temeljem Ugovora o cesiji uplatio na poslovni račun I. tuženika. Tužitelj ističe da sporna dizalica topline zraka i vode nikada nije isporučena niti ga je bilo tko pozvao ili obavijestio da je može preuzeti u skladištu I. tuženika. Štoviše, navodi, nema nikakvog pisanog traga da se takvo što ikada dogodilo, a I. tuženik je to mogao učiniti bez pretjeranog formaliziranja, npr. slanjem obične SMS-poruke. Nadalje navodi kako da I. tuženik, koji tvrdi da mu nikada nije izdao račun, prešućuje da je II. tuženiku izdao račun na iznos od 25.000,00 kn, baš za isporuku sporne dizalice. Što se tiče navoda da dizalica nema nedostatke, ističe da je takva tvrdnja I. tuženika potpuno deplasirana iz razloga što nikada nije isporučena, a planirani posao je propao pa mu dizalica više nije potrebna. Isto tako, navodi i da ne zna tko je ovlašteni potpisnik kod II. tuženika, ali je razvidno da je cesija ovjerena pečatom II. tuženika i potpisana u njegovo ime, prema tome neovlašteno potpisivanje u ime II. tuženika njegova je interna stvar. Tužitelj ističe da II. tuženik neistinito tvrdi da ponuda nije prihvaćena, ali je nakon toga ipak sklopio Ugovor o cesiji. Radnici II. tuženika nikada nisu ni došli na gradilište, te dodaje, tek tad je trebala biti plaćena razlika do 40% predujma, stoga je i taj prigovor neosnovan. Nadalje, navodi i kako je II. tuženik prema Prilogu ponudi broj 76-2019-760539 bio dužan isporučiti i opremu za postavljanje i izvesti cjelokupne montažerske radove uključujući pripremu postolja, a ne samo pripremiti postolje, kako to neistinito tvrdi. Tužitelj je naveo da pridržava pravo da do zaključenja glavne rasprave konačno uredi tužbeni zahtjev pod točkom 2. petita u dijelu koji se odnosi na početak tijeka zateznih kamata na imovinsku štetu.

1.2. Tužitelj je podneskom od 27. ožujka 2023., a nakon izrade Nalaza i mišljenja vještaka, uredio tužbeni zahtjev na način da isti glasi: u toč. I. "Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno plate iznos od 3.313,45 EUR/25.000,00 HRK sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14.09.2019. pa do isplate", dok u toč. II. potražuje da mu tuženici solidarno naknade troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu ranije I- tuženik HOOR-a d.o.o. naveo je da toč. I. tužbe nije sporna, odnosno da nije sporno da su tužitelj i II. tuženik sklopili ugovor temeljem kojeg je trebao ugraditi sustav toplovodnog centralnog grijanja u kući tužitelja. Naveo je da nije sporno niti da je sklopljen Ugovor o cesiji, kao niti da je tužitelj uplatio iznos od 25.000,00 kn na njegov račun. I. tuženik navodi da Ugovorom o cesiji ne stoji u izravnoj vezi sa tužiteljem, već on stoji samo u odnosu sa II. tuženika. II. tuženik ga je angažirao da pribavi ''dizalicu topline'' što je i napravio i do dana današnjeg ista se nalazi u njegovom skladištu. Nadalje, navodi da kada je II. tuženik došao izvesti radove, sukladno sklopljenom ugovoru, tužitelj ga je otjerao sa mjesta izvršenja radova, te mu nije omogućio izvršiti ugovoreni posao. Napominje da ga niti II. tuženik niti tužitelj nikada nisu kontaktirali, niti su ga pozvali na predaju dizalice topline. Navodi i kako ne stoji u odnosu sa tužiteljem, već samo sa II. tuženikom, a u izravnom odnosu su II. tuženik i tužitelj, stoga, ističe, nije pasivno legitimiran u ovom postupku. U konkretnom slučaju, radi se specifičnoj opremi, koja je naručena točno za potrebe tužitelja, odnosno projekta koji je za njega napravljen, te tužitelj ne može zahtijevati od njega povrat novčanog iznosa, već eventualno samo predaju dizalice topline, što nesporno nikada nije zatražio, ali i to može zatražiti od II. tuženog, pa mu, po nalogu II. tuženika, istu može predati – jer tužitelj i on, naglašava, nisu u izravnom odnosu. Tuženik nadalje navodi da je posebno za napomenuti da je u ovakvim slučajevima avansno plaćanje uobičajeno, budući da se radi o skupim uređajima, koji se naručuje posebno po prethodno utvrđenim projektima. Dizalica topline, navodi, nema nikakve nedostatke da bi tužitelj mogao zahtijevati povrat novčanog iznosa kako to predviđa članak 410. ZOO-a. Slijedom navedenoga, predložio je sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja da mu naknadi troškove parničnog postupka.

3. U odgovoru na tužbu tuženik Afra Services d.o.o. (ranije II. tuženik Arfa Services d.o.o.) naveo je da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Ističe da tužitelj u tužbi nije dostavio Ponudu 76-2019-760539 na koju se poziva, već dokument naziva prilog ponudi, te navodi da osporava i da nema saznanja da bi isto predstavljalo njegovu ponudu, kao i da pretpostavlja da se radi o nekom radnom troškovniku. Dodaje kako uz tužbu nije zaprimio niti uplatnicu koju je tužitelj naveo kao dokaz. Isto tako, navodi kako Ponuda: 76-2019-760539 od 06.08.2019. godine (dalje u tekstu: Ponuda) na koju se tužitelj poziva, kao temelj sklopljenom ugovoru o izvođenju radova, nije niti prihvaćena od strane tužitelja, stoga ugovor o izvođenju radova između tužitelja i njega nije sklopljen. Navodi kako je iz iste ponude vidljivo da je ista vrijedila do 06. kolovoza 2019.g. (opcija ponude) i da tužitelj samo paušalno navodi da je prihvatio ponudu. Ističe da neovisno o prethodno navedenom, sve i da je između njega i tužitelja sklopljen Ugovor o izvođenju radova i da je navodni prilog ponude zaista i prilog Ponude II. tuženika, bi bio sukladno troškovniku/priloga Ponude na koju se poziva tužitelj, obvezan, pripremiti postolje, ali ne i pribaviti isto postolje za dizalicu topline zrak-voda za grijanje, koju je bio dužan izraditi tužitelj o vlastitom trošku. Budući da tužitelj isto nije izradio, nije ni bio u mogućnosti izvesti bilo kakvu pripremu postolja, a posljedično niti postaviti dizalicu topline zrak-voda za grijanje, stoga ne postoji njegova odgovornost u spomenutom pogledu. Dodatno, navodi, nakon upozorenja koje je VZ uputio tužitelju o obvezi izrade/pribave postolja, tužitelj mu više nije omogućio da izvršava bilo kakve radove. Stoga, navodi, nije točan navod tužitelja kako ga (II. tuženika) ništa nije sprječavalo da vrši radove i da nije bilo opstrukcija od strane tužitelj u tom pogledu, te ne može biti odgovoran za ne izvođenje radova. Štoviše, ističe, tužitelj ga nikada nije pozvao na izvršenje i/ili dovršenje radova. U pogledu Ugovora o cesiji od 23. kolovoza 2019., koji je sklopljen između njega, kao cedenta, tužitelja, kao cesusa i I. tuženika, kao cesionara, ističe kako isti nije potpisan od osobe ovlaštene da ga zastupa. Naime, navodi kako ima saznanja da je taj Ugovor neovlašteno potpisao VZ. Ugovor o cesiji je po njegovim saznanjima potpisan (neovlašteno) jer se tužitelj s I. tuženikom dogovorio da će od njega pribaviti dizalicu topline, prema tome, a sukladno odredbama članka 312. ZOO-a, ima se smatra da navedeni ugovor nije ni sklopljen, jer nikada nije odobrio Ugovor o cesiji. Nadalje, navodi kako, a sukladno Ponudi rok za izvođenje radova je 120 dana od dana uplate 60% avansa, nije niti počeo teći jer mu nije plaćen avans sukladno Ponudi, odnosno tužitelj nije platio iznos u visini 60% avansa. Navodi kako cijena navedena u Ponudi iznosi 45.482,50 kn. U svrhu početka radova, prema tome, tužitelj je, sukladno Ponudi bio dužan uplatiti 60% iznosa cijene radova, a što iznosi 27.289,50 kn, koji predmetni iznos tužitelj nije nikada uplatio, stoga nije ni počeo teći rok za izvođenje radova. U odnosu na navode tužitelja kako mu je Ugovor o neposrednom sufinanciranju projekta korištenja obnovljivih izvora energije u postojeće obiteljske kuće davanjem sredstava donacije (reg. br. [registarska oznaka]) istekao njegovom krivnjom (II. tuženika), navodi kako on ne može biti odgovoran ne samo iz razloga što je isti raskinut je protekom roka za dovršetak radova 02. siječnja 2020., već i iz razloga što I. tuženik nije niti mogao isporučiti predmetnu dizalicu, a na što on nije mogao utjecati pa ne može niti biti odgovoran za to. Štoviše, navodi, sve i kada bi svi navodi tužitelja bili točni, on nije preuzeo nikakvu odgovornost u vezi u vezi sufinanciranja predmetnog projekata od strane Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Isto tako, navodi kako su mu nejasni razlozi zbog kojih tužitelj smatra da su mu I. tuženik i on solidarno odgovorni isplatiti iznos od 25.000,00 kn i iznos od 45.000,00 kn po osnovi naknade imovinske štete, pri tome dodaje, solidarnost između tuženika ne postoji niti se predmnijeva, s obzirom da se ni u kom slučaju ne radi o trgovačkim ugovorima. Nadalje, ističe da nikada nije zaprimio bilo kakav iznos od strane tužitelja na ime izvođenja radova pa je nejasno iz kojeg bi ga razloga trebao vratiti. Također, navodi, tužitelj neopravdano traži kamate na iznos od 45.000,00 računajući početak tijeka kamata 14. rujna 2019., s obzirom da je šteta najranije mogla nastupiti u siječnju 2020., a za koju, on nikako nije odgovoran. Slijedom navedenog, predložio je sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te obveže tužitelja da mu naknadi troškove parničnog postupka.

3.1. Tijekom postupka tuženik Arfa Services d.o.o. je u podnesku od 27. travnja 2023., nakon izrade Nalaza i mišljenja te uređenja tužbenog zahtjeva tužitelja, naveo da ističe da je zadatak vještaka bio samo utvrditi tko je vlasnik računa koji je bio predmet vještačenja te da je vještak utvrdio da je vlasnik računa I. tuženik, a što su tuženici i tvrdili tijekom postupka.

4. Izvršenim uvidom u podatke Sudskog registra sud je utvrdio da je tuženik HOORA d.o.o. izbrisan iz Sudskog registra 12. rujna 2024. rješenjem Tt-24/5971-2 te je u odnosu na HOORA d.o.o. donio rješenje poslovni broj P-813/2020-37 od 20. rujna 2024. kojim je utvrdio da je nastupio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari jer je I. tuženik HOORA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], kao pravna osoba, prestao postojati, te je pozvao stranke da naznače pravnog slijednika I. tuženika u roku tri mjeseca od pravomoćnosti rješenja.

4.1. Dopisom od 20. rujna 2024. ovaj sud je zatražio od Trgovačkog suda u Osijeku da ga obavijesti je li iza HOORA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], a koji je brisan iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku, rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku brojTt-24/5971-2 od 12. rujna 2024. upisana stečajna masa, odnosno je li ostala stečajna masa nakon brisanja I. tuženika HOORA d.o.o. iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku, isto je sud zatražio i od stečajne upraviteljice Daše Panjaković Senjić. Trgovački sud u Osijeku je dopisom broj St-205/2024-33 od 1. listopada 2024. obavijestio sud da u navedenom stečajnom predmetu nakon zaključenja stečajnog postupka nije ostala stečajna masa. Očitovanjem privremene stečajne upraviteljice Daše Panjaković Senjić od 18. listopada 2024. sud je obaviješten da je prije otvaranja stečajnog postupka sud utvrdio da imovina stečajnog dužnika koja bi ušla u stečajnu masu nije dovoljna ni za namirenje troškova stečajnog postupka, te je temeljem čl. 132. st. 2. Stečajnog zakona Trgovački sud donio rješenje o otvaranju i zaključenju stečajnog postupka nad dužnikom HOORA d.o.o. Osijek.

4.2. Budući da stečajni upravitelj, u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti rješenja o prekidu (pravomoćno 17. listopada 2024.) nije preuzeo postupak, niti je u navedenom roku tužitelj predložio da ga sud pozove da to učini, te s obzirom na to je I. tuženik HOORA d.o.o. sa sjedištem u [adresa] brisan iz sudskog registra, te da nema pravnog slijednika, odnosno iza I. tuženika nije ostala niti stečajna masa, ovaj sud je na temelju čl. 215. b. st. 2. ZPP-a rješenjem poslovni broj P-813/2020-48 od 17. siječnja 2025. nastavio i istodobno obustavio postupak u odnosu na I. tuženika HOORA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], navedeno rješenje pravomoćno je s danom 5. veljače 2025. Stoga se ovaj postupak nastavio samo u odnosu na tuženika Arfa services d.o.o.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao Ugovor o neposrednom sufinanciranju projekta korištenja obnovljivih izvora energije u postojeće obiteljske kuće davanjem sredstva donacije reg. br. [registarska oznaka] od 31. listopada 2018. (list spisa 5- 12), Odluka br. 63981 od 2. siječnja 2019. Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (list spisa 13-14), Ponuda br. 76-2019-760539 o vrsti radova (list spisa 15-16, kao i na listu 26 i 34), Ugovor o ustupanju potraživanja (cesiji) isporučitelju opreme od 23. kolovoza 2019. (list spisa 17-18), računi (list spisa 42 i 43), nalaz i mišljenje vještaka (list spisa 67-72), rješenje Trgovačkog suda u Osijeku posl.br. St- 205/2024-25 od 21. lipnja 2024. (list spisa 105-111 i na str. 117-123), dopis Trgovačkog suda u Osijeku od 4. listopada 2024. (list spisa 114), očitovanje stečajne upraviteljice dr.sc. Daše Panjaković Senjić od 18.listopada 2024. (list spisa 115-116) te je saslušao vještaka, svjedoka, tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika FZ.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi stjecanja bez osnove iznosa od 3.313,45 EUR-a, odnosno navedeni iznos je stečen po osnovi koja je otpala jer tuženik nije isporučio i ugradio dizalicu topline iako mu je uplaćen predujam, te radi naknade štete koja je tužitelju nastala jer tuženik Arfa Services d.o.o. nije isporučio tužitelju dizalicu topline, pa je tužitelj pretrpio štetu u vidu gubitka sufinanciranja od strane Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

8. Među parničnim strankama nije sporno da tuženik nije isporučio tužitelju dizalicu topline, kao i da nije pripremio postolje za postavljanje dizalice topline.

9. Među parničnim strankama je sporno je li tuženik odgovoran za štetu tužitelju, te je li tuženik dužan tužitelju vratiti iznos od 3.313,45 EUR-a sa zateznim kamatama.

10. Iz Ugovora o neposrednom sufinanciranju projekta korištenja obnovljivih izvora energije u postojeće obiteljske kuće davanjem sredstva donacije reg. br. [registarska oznaka] od 2. siječnja 2019. (list spisa 5-12) proizlazi da je ugovor sklopljen između Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i tužitelja. Predmet ugovora je uređenje međusobnih odnosa ugovornih strana u sufinanciranju postavljanja sustava za korištenje obnovljivih izvora energije u postojeću obiteljsku kuću na adresi [adresa], i to za izradu glavnog projekta, provođenje stručnog nadzora i nabavu i ugradnju sustava s dizalicom topline, davanjem sredstava donacije. Nadalje, ugovorne strane su ugovorile da će Fond sufinancirati najviše do 4.000,00 kn, što čini 80% opravdanih troškova za izradu glavnog projekta čija ukupna procijenjena i Fondu opravdana vrijednost iznosi 5.000,00 kn, najviše u iznosu od 39.000,00 kn što čini 79,84% opravdanih troškova za nabavu i ugradnju sustava s dizalicom topline, čija ukupna procijenjena i Fondu opravdana vrijednost iznosi 48.850,00 kn. Nadalje, ugovorne strane ugovorile su da se korisnik obvezuje realizirati Projekt te dostaviti Fondu potpunu dokumentaciju za isplatu utvrđenu člankom 4. ovoga Ugovora najkasnije u roku od 12 mjeseci od dana zaprimanja Odluke o odabiru korisnika sredstava Fonda radi neposrednog sufinaciranja postavljanja sustava za korištenje obnovljivih izvora energije u postojeće obiteljske kuće od 2. siječnja 2019. i Ugovora potpisanog od strane Fonda. Rok za realizaciju smatra se bitnim sastojkom Ugovora. Istekom roka Ugovor se smatra raskinutim i Korisnik gubi pravo na odobrena sredstva iz čl. 2. ovog Ugovora. Iz Priloga 1. proizlazi da je predviđeno sudjelovanje Fonda u iznosu od ukupno 45.000,00 kn, a što čini 79,86%.

11. Iz Odluke br. 63981 od 2. siječnja 2019. i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (list spisa 13-14) proizlazi da tužitelj, odnosno Korisnik ostvaruje pravo na dodjelu sredstava donacije, za izradu glavnog projekta, za provođenje stručnog nadzora kao i za nabavu i ugradnju sustava u postojeću obiteljsku kuću u iznosu od 45.000,00 kn, što čini 79,86% opravdanih troškova Projekta.

12. Iz Priloga ponudi br. 76-2019-760539 o vrsti radova (list spisa 15-16) proizlazi da se ponuda odnosi na tužitelja odnosno ĆZ, te da je u strojarskim i montažerskim radovima uključena nabava, doprema i ugradnja VRV dizalice topline zrak-voda za grijanje slijedećih karakteristika: Qg-17,5 kW, COP-4,14, GWP2088, R410a, proizvod kao SPRUSUN CKG/C-18 ili druga jednakovrijedna. Montažni pribor je u cijelosti uključen. Jedinica se isporučuje zajedno s opremom za postavljanje, napajanje 400V, 50Hz. U cijenu uključiti cjelokupne montažerske radove uključivo pripremu postolja, sva potrebna bušenja prodora i učvršćenja, priključenje napajanja i regulacijskog termostatskog sustava sa svim osjetnicima.

13. Iz Ugovora o ustupanju potraživanja (cesiji) isporučitelju opreme od 23. kolovoza 2019. (list spisa 17-18) proizlazi da je isti sklopljen između Arfa Services d.o.o. Zagreb, kao ustupitelja- cedent, ĆZ iz [adresa] kao dužnika-cesus te HOORA d.o.o. Osijek kao novi vjerovnik-cesionar. Navedeni ugovor sklopljen je 23. kolovoza 2019. Ugovorom su ugovorne strane utvrdile da je tužitelj kao cesus od tuženika kao cedenta naručio ugradnju sustava toplovodnog centralnog grijanja prema ponudi/troškovniku broj 76-2019-760539 od 6.kolovoza 2019. Plaćanje je ugovoreno avansom u iznosu od 25.000,00 kn po prihvaćanju ponude, s preostalim iznosom do 60% ugovorenog iznosa do početka radova, a preostalih 40% iznosa Cedent će cesus podmiriti putem cesije s FZOEU ili direktnim plaćanjem. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da Cedent s osnove ponude ima potraživanje prema cesusu u opravdanim troškovima narudžbe u iznosu od 25.000,00 kn. Nadalje, navedenim ugovorom cedent je ustupio cesionaru radi naplate cjelokupno potraživanje iz čl. 2. ugovora (u iznosu od 25.000,00 kn) koje ima prema cesusu, tako da danom sklapanja navedenog ugovora cesionar postaje novi vjerovnik opisanog potraživanja. Isplatom potraživanja cesionaru, prestaju obveze cesusa prema cedentu. Iznos iz čl. 1. Ugovora Cesus će naplatiti Cesionaru u korist žiro računa broj [broj bankovnog računa] kod Privredne banke Zagreb. Na navedenom ugovoru nalazi se potpis kao i pečat Cedenta-Arfa services d.o.o., potpis Cesusa: ĆZ i potpis ŽZ i pečat Cesionara: HOORA d.o.o.

14. Iz ponude Arfa Services d.o.o. broj 76-2019-760539 od 6. kolovoza 2019. (list spisa 26) proizlazi da ukupna predračunska vrijednost specificiranih radova iznosi 45.482,50 kn, te da je isti račun izradio VZ.

15. Iz računa za predujam broj 42/1/40 od 13. rujna 2019. proizlazi da je račun izdala Arfa Services d.o.o. na ime ĆZ, s opisom – Avans za dizalicu topline SPRSUN CGK/C-18 L u iznosu od 25.000,00 kn.

16. Iz računa HOORA d.o.o. od 13. rujna 2019. proizlazi da je izdan od HOORA d.o.o za Arfa Services d.o.o. za artikl- dizalica topline, s opisom – avans za dizalicu topline SPURSUn CGK/18L u iznosu od 25.000,00 kn s nazivom račun za avans ĆZ

17. Iz Nalaza i mišljenja vještaka (list spisa 67-72) proizlazi da je tužitelj ĆZ, kao cesus (dužnik) uplatio po cesiji od 23. kolovoza 2019., a koju cesiju je pokrenuo vjerovnik, ovdje II. tuženik, ARFA Services d.o.o. za usluge iz Zagreba, da je kao cesus (dužnik) umjesto na račun vjerovnika Arfa Services d.o.o. uplatio 60% po ponudi broj 76-2019-760539 od 06. kolovoza 2019. iznos od 25.000,00 kuna direktno isporučitelju dizalice - novom vjerovniku (cesionaru) HOORA d.o.o. iz Osijeka, vlasnika ŠZ i to na žiro račun HOORA d.o.o., broj [broj bankovnog računa] kod Privredne banke Zagreb, a kako to stoji i u čl. 4 ugovora o cesiji. Nadalje, proizlazi da je tvrtka HOORA d.o.o. vlasnik žiro računa [broj bankovnog računa] kod Privredne banke Zagreb, što se jasno vidi iz Računa za avans broj 1/1/29 na listu 43 spisa. Isto tako, proizlazi da je žiro račun [broj bankovnog računa] kod Privredne banke Zagreb naveden kao račun za uplatu cesionaru HOORA d.o.o. po Ugovoru o cesiji od 23. kolovoza 2019. – članak 4 (list 17 spisa).

17.1. Iz iskaza vještakinje Tonke Vulić proizlazi da ostajem u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Njezin zadatak je bio utvrditi uplatu od 25.000,00 kn od 13.9.2019. od strane tužitelja na račun br. HR 5923400091110969073, utvrditi tko je vlasnik predmetnog računa na koji je navedena uplata izvršena. Nalazom je utvrdila da je predmetni žiro račun kod Privredne banke Zagreb u vlasništvu tvrtke HOORA d.o.o. Uplata je primljena cesijom od 23.9.2019., a iznos je platio tužitelj ĆZ.

17. 1. Nalaz i mišljenje vještaka sud je ocijenio vjerodostojnim jer je detaljan, jasan, bez proturječnosti i nejasnoća, izrađen u skladu s pravilima struke.

18. Iz iskaza tužitelja proizlazi da ostaje u cijelosti kod svih navoda iz tužbe, te navodi da mu nije vraćeno 25.000,00 kn, te da nisu izvedeni nikakvi radovi. S HOORA d.o.o. je potpisao ugovor o cesiji, te navodi da je uplatio samo iznos od 25.000,00 kn na račun HOORA d.o.o, te ga nitko nije tražio da plati nešto pored ovih 25.000,00 kn. Na potpisivanju ugovora o cesiji bio je prisutan LZ i on, dok je neposredno prije njihovog potpisivanja iz sobe izašao VZ. LZ mu je rekao da je to VZ i da je on ugovor upravo potpisao. Ne zna tko je sastavio taj ugovor, a ugovor je dobio prije potpisivanja da ga pročita. Sama radnja potpisivanja odvijala se u ulici Hrvatske Republike broj 13. Nadalje, uplatio je po ugovoru o cesiji na Arf d.o.o. i dobio je kasnije račun od Arf d.o.o., a poslije je dobio da je taj račun storniran i to nakon sedam mjeseci. Nadalje navodi da direktno nikada nije uplatio nekakav novčani iznos na račun HOORA d.o.o., ali je ipak dobio račun HOORA d.o.o. na iznos od 25.000,00 kn. Nadalje, naveo je da nema nikakav račun ispostavljen od HOORA-e d.o.o. Do suradnje s tuženicima došlo je na način da ih je certifikator, odnosno projektant gospodin LZ sve spojio. LZ je službeni projektant tog projekta. LZ je izradio projekt za dizalicu topline, a mu je dao i telefonski broj od ŽZ i VZ. Nadalje, može reći da je troškovnik izradila Arfa d.o.o.,a uloga projektanta LZ je bila da osmisli projekt te prijavi za fondove i našao je i izvođača. Nadalje, naveo je da postoji razlika u troškovnicima LZ i Arfa d.o.o. jer su neke stavke drugačije, no razlike su minimalne, pa tako na primjer u troškovniku LZ ima troška za kontrolu, kao i sitni materijal na primjer, puštanje u rad i tako dalje. Nadalje može reći da mu je tuženik Arfa Services d.o.o. poslao ponudu na kućnu adresu, a po kontaktu LZ, pa je uplatio novac i na taj način smatra da sam prihvatio ponudu. Novac je uplaćen nakon ugovora o cesiji. Nadalje, LZ taj koji mu je rekao da treba potpisati ugovor o cesiji. Po natječaju fonda uplate mogu ići na više različitih društava. Nije izradio postolje za dizalicu topline. Iznos od 45.000,00 kn se odnosi na njegovu izgubljenu dobit, konkretno ugovor o sufinanciranju jer bi mu taj iznos bio isplaćen da je sve izrađeno u dogovorenim rokovima. Nadalje, naveo je da djelatnici Arfa d.o.o. nisu nikad bili kod njega. Također želim reći da Arfa d.o.o. nisam platio nikakav drugi iznos osim ovog iznosa od 25.000,00 kn. Nakon izvršene uplate nitko ga niti pisanim putem, niti telefonskim putem, niti na bilo koji drugi način nije pozvao da dođe u skladište po dizalicu. Nikada nisu tražili niti nekakav prijeboj za izvršene radove. Do prijepora oko izrade postolja došlo je 120. dan kada je nazvao gospodina VZ i pitao ga da li to može biti odrađeno, a pritom misli na kompletan projekat po ponudi, na što je gospodin VZ počeo vikati: „Što hoćeš da ti napravim postolje“, nakon čega je prekinuo s istim svaki kontakt, a kasnije je još tražio da pošto je natječaj propao da mu se barem napravi plinsko grijanje, međutim i tu je odbijen.

18. 1. Budući da je tijekom postupka došlo do izmjene suca, odlučeno je da se tužitelj dopunski sasluša. Tužitelj je dopunski saslušan dana 13. ožujka 2025. te iz iskaza koji je dao proizlazi da se sjeća da je prilikom potpisivanja Ugovora o cesiji bio prisutan g. VZ i g. AZ, koji je vodio svu logistiku. ŽZ nije nikada vidio. Istovremeno su svi bili prisutni, potpisivanje ugovora je bilo u DS Consultingu – firmi g. AZ. Bio je nazočan g. VZ, koji se vodio kao direktor sektora i nije imao razloga ne povjerovati. Pred njim je potpisao Ugovor o cesiji. Nakon što je RH raspisala natječaj nekako su došli do DS Consultinga kako bi im izradili projektnu dokumentaciju i nakon toga su trebali izvođača. AZ je rekao da je potrebno sklopiti Ugovor o cesiji, da će izvođač radova biti Arfa, a da njegov sin ŽZ ima firmu koja će nabaviti dizalice topline. Ugovor je sklopljen, tako je rekao, a uplatom sredstava da pristaje na izvođenje radova. Prilikom potpisivanja ugovora s g.

1 0

VZ je imao vrlo kratku komunikaciju samo dobar dan-dobar dan i predstavili su se. S g. VZ je imao dva puta telefonsku komunikaciju, jedan put u prosincu, ali se ne sjeća točno godine, a zadnji put kada sam ga je zamolio da mu uvedu toplotno grijanje. Nazvao je g. FZ, on je bio direktor Arfe, kada se nije mogao dogovoriti s g. VZ, on mu je rekao da novac nije kod njih, iako je imao račun od Arfe i mislio je da je uplatio novac Arfi. Probao je kontaktirati HOORU i ŽZ, ali mu se nisu javljali. Tek je po primitku odgovora na tužbu saznao da se dizalica nalazi u skladištu HOORE. Ne zna tko je sačinio Ugovor o cesiji, kada je došao Ugovor je bio tamo. Nije ga on pisao. Na kraju je to završilo na način da je u njegovom slučaju propao cijeli projekt, a u svim drugim projektima je država oštećena, što je prijavio. Nema ugrađenu dizalicu topline niti toplovodno grijanje. Sredstva u iznosu od 45.000,00 kn su trebala biti nepovratna i trebao ih je isplatiti Fond za zaštitu okoliša. Zna da dizalica topline koju je HOORA nabavila nije dizalica topline koju je naručio i dogovorio, jer je prvom pozivu g. VZ i njega, pitao ga ej kada će mu donijeti dizalicu i da li je dizalica takva kakva je u specifikaciji ponudi, ali on mu je rekao da je monofazna, umjesto trofazna i da nije inverterska nego je obična, nakon toga se komunikacija komplicira. Nakon toga je imao još jedan poziv u kojem su se pokušali dogovoriti da mu izvede toplovodno grijanje, a nakon toga se obratio g. FZ. Nakon što je na ročištu u ovom predmetu saznao gdje se nalazi dizalica topline istu nije išao preuzeti jer nije mogao preuzeti nešto što nije naručio. Novac mu nisu vratili. Nitko nikada ga nije pozivao da uplati još neki iznos koji bi predstavljao razliku uplate iznosa.

18.2. Iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim. Nadalje, iskaz tužitelja u dijelu u kojem je tužitelj naveo da mu nije vraćen iznos od 25.000,00 kn koje je uplatio, kao i da mu sukladno Ponudi nisu izvedeni nikakvi radovi, te da tužitelj nakon što je saznao gdje se nalazi dizalica topline istu nije preuzeo je u skladu iskazom zakonskog zastupnika tuženika Arfa Services d.o.o. u dijelu u kojem navodi da tužitelju nije isporučeno ništa prema ponudi. Nadalje, iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je iskazivao o načinu na koji došlo do poslovne suradnje s HOORA d.o.o. i tuženikom jer je u tom dijelu iskaz tužitelja jasan, detaljan, bez proturječnosti i nejasnoća. Isto tako, sud je ocijenio vjerodostojnim iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je novac – iznos od 25.000,00 kn uplatio nakon sklapanja Ugovora o cesiji, jer je u tom dijelu iskaz tužitelja u skladu s Nalazom i mišljenjem vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Tonkom Vulić.

18.3. Nadalje, iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim i u dijelu u kojem je naveo da su prilikom potpisivanja Ugovora o cesiji bili prisutni LZ, VZ i tužitelj. Naime, u tom dijelu iskaz tužitelja je detaljan, jasan, bez proturječnosti i nejasnoća. Potrebno je reći da je tužitelj u svom iskazu koji je dao na ročištu održanom 30. siječnja 2023. naveo da mu je LZ rekao tko je VZ, te da je isti iz sobe izašao neposredno prije nego su oni potpisali Ugovor o cesiji, dok je na ročištu održanom 13. ožujka 2025. naveo da je VZ pred njim potpisao ugovor. Međutim, iako postoji proturječje tužitelja u vezi potpisivanja Ugovora o cesiji, odnosno tko je bio prisutan u samom trenutku potpisivanja ugovora, potrebno je reći da da za ovu pravnu stvar isto nije odlučno. Naime, na Ugovoru o cesiji se nalazi službeni pečat tuženika Arfa Services d.o.o., te tužitelj nije imao razloga posumnjati je li potpisnik tuženika ovlašten za isto.

1 1

18.4. Iskaz tužitelja sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da je iznos od 25.000,00 kn uplatio tuženiku Arfa Services d.o.o. na račun, jer suprotno proizlazi iz Nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, odnosno da je tužitelj iznos od 25.000,00 kn uplatio na račun HOORA d.o.o.

19. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika Arfa Services d.o.o. FZ proizlazi da Alfa d.o.o. nije primila uplatu iznosa od 25.000,00 kn, prema saznanjima koje je dobio od financijskog odjela firme. Nadalje, može reći da ga iz HOORA d.o.o. nisu informirali o uplaćenom iznosu, a je li eventualno VZ informiran, to ne zna. Nadalje, navodi da ne spori kako je tužitelj uplatio iznos od 25.000,00 kn, ali ne zna kome, treba se provjeriti. Odnosno, ne zna je li plaćeno HOORA-i d.o.o. jer to mora provjeriti. Nadalje, Arfa d.o.o. nije isporučila ništa po ovoj ponudi broj 76, kao i uz prilog uz tu ponudi. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika Arfa Services d.o.o. je li u ponudi bilo riječi o pripremi i izradi postolja, navodi da je bilo govora o pripremi postolja, a to konkretno znači da na određenoj lokaciji treba vidjeti da li je ta lokacija, odnosno ta podloga u vazi da tako kažem, nadalje, a ovdje još spada i u pripremu i provjera podkonstrukcije, odnosno ležišta na kojem sjedi dizalica. Nadalje navodi da se postolje moglo napraviti i bez isporučene dizalice topline. Ostale dizalice u općini [adresa] po njegovom saznanju su isporučene, a tužitelju bi bila isporučena, no ista je ostala na skladištu HOORA d.o.o.. Dizalicu topline nisu mogli demontirati bez da je tužitelj izradio postolje. Ne znam je li u projektu bilo i to isprojektirano kako da se napravi postolje, no praksa kaže da to treba biti u projektu i da to treba biti sastavni dio dokumentacije. Ugovor o cesiji nije potpisao. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja da odgovorim kako je tužitelj uzimajući u obzir ono što piše u točki 1. ponude na listu 15 ovoga spisa mogao razumjeti da nešto treba napraviti, navodi da to treba tužitelj pitati gospodina LZ, odnosno projektanta jer i on iz teksta čita isto na taj način da ne može da se ne podrazumijeva izrada postolja. Ističe da nema neposrednog saznanja, odnosno nije bio izravno uključen u taj posao u to vrijeme.

19.1. Iskaz zakonskog zastupnika tuženika Arfa Services d.o.o. sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da Arfa Services d.o.o. nije primio uplatu tužitelja u iznosu od 25.000,00 kn je u skladu s Nalazom i mišljenjem vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Tonkom Vulić.

19.2. Iskaz zakonskog zastupnika tuženika Arfa Services d.o.o. sud je ocijenio nevjerodstojnim u dijelu u kojem je naveo da je u Ponudi bilo riječi o pripremi postolja, ali da to znači da se treba provjeriti je li postolje bilo u vazi. Naime, suprotno proizlazi iz Priloga Ponude (list spisa 15) u kojem je navedeno da će u cijenu uključiti cjelokupne montažerske radove uključivo pripremu postolja. Ne navodi se, niti to proizlazi iz priloga ponudi da isto podrazumijeva provjeru je li podloga u vazi.

20. Iz iskaza svjedoka AZ proizlazi da se sjeća poslovne suradnje između HOORE i tužitelja, a bilo je riječ o ugradnji sustava grijanja dizalice topline na obiteljsku kuću tužitelja. To se radilo povodom projekta, a projekti su se razvijali redoslijedom kako su se prihvaćale ponude i potpasivali ugovori. Kako je bio vremenski tjesnac za ispoštivanje roka, u jednom trenutku su se g. VZ, koji je bio voditelj predstavništva Arfe i tužitelj dogovorili, a ja to nije čuo nego mu je to rekao g. VZ, ugl., g. VZ je zamolio tužitelja da kupi postolje za dizalicu topline, riječ je o dva betonska bloka relativno male vrijednosti, ali tužitelj je rekao da je to njihova

1 2

obveza, i navodno je rekao da ako to ne naprave da će on odustati. Misli da je to bilo početkom prosinca 2019. Tužitelj je uplatio avans HOORA-i, a HOORA je nabavila dizalicu i radilo se o uplati putem cesije. Novac je uplaćen na račun HOORA-e, de facto je uplaćeno Arfi. HOORA je naručila i nabavila dizalicu koja je došla i nalazila se u skladištu HOORA-e. Uplaćeno je na račun HOORA-e, a ne na račun Arfe, da bi se skratilo vrijeme, odnosno uštedilo na vremenu. Nije mu poznato da li je HOORA obavijestila tužitelja da se dizalica topline nalazi u njezinom skladištu, a vjerojatno je obavijestila Arfu da im je dizalica u skladištu. Pozvao je Ć da preuzme dizalicu i istu ugradi u kuću tužitelja jer je to Ć napravila temeljem istih poslova na 20 kuća. Ima saznanja o suradnji između HOORE i Arfe jer su svakodnevno surađivali. Ne može sa sigurnošću reći gdje je završila dizalica topline, zna da je bila u skladištu sve dok je HOORA egzistirala. Troškovnik je radio on. Nije imao funkcije u HOORA d.o.o. Pojasnio je da je u ime HOORE pozivao Arfu da preuzme dizalicu topline radi ugradnje u kući tužitelja, jer je on organizirao i izradu projektne dokumentacija između 20-30 kuća za sufinanciranje energetske obnove, uglavnom je radove ugradnje dizalice topline izvodila Arfa, i na temelju toga što su svakodnevno surađivali napravili su zajednički plan kada koja kuća je na redu, te na temelju toga ima saznanja. Ne može sa sigurnošću reći je li bio pristupan prilikom potpisivanja Ugovora o cesiji. Ne zna tko je od strane Arfe potpisao Ugovor o cesiji. Možda je bio prisutan između HOORE i g. ĆZ kada se Ugovor potpisivao, ali da li je g. VZ odnio Ugovore na potpis u Zagreb, ne zna. Nije bio ovlašteni zastupnik HOORA d.o.o.. ŽZ je njegov sin, bio je direktor i vlasnik HOORA d.o.o. Ne može sa sigurnošću reći koju ulogu je imao g. VZ u Arfi, ali je bio voditelj i organizator svih radova koje je Arfa izvodila.

20.1. Iskaz svjedoka LZ sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da je tužitelj iznos od 25.000,00 kn uplatio na račun HOORA d.o.o., jer je u tom dijelu iskaz svjedoka u skladu s Nalazom i mišljenjem vještaka financijsko- knjigovodstvene struke Tonkom Vulić. Nadalje, iskaz svjedoka LZ sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da nije bio ovlašteni zastupnik HOORA d.o.o.. ŽZ je njegov sin, bio je direktor i vlasnik HOORA d.o.o.

20.2. Iskaz svjedoka LZ sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da se tužitelj s VZ dogovorio da tužitelj kupi postolje, jer suprotno proizlazi iz Priloga ponudi i iskaza tužitelja, a čiji iskaz je sud u tom dijelu ocijenio vjerodostojnim.

21. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio:

-da je tužitelj sklopio ugovor s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, prema kojemu je tužitelj bio obvezan u roku godine dana, odnosno do 2. siječnja 2020. napraviti izradu glavnog projekta te nabavu i ugradnju dizalice topline, te da će Fond tužitelja sufinancirati u iznosu od 45.000,00 kn,

- da se tužitelj LZ obratio radi izrade projekta,

- da je Ugovorom o cesiji utvrđeno (članak 1,) da je tužitelj kao cesus od tuženika kao cedenta naručio ugradnju sustava toplovodnog centralnog grijanja prema ponudi/troškovniku broj 76-2019-760539 od 6.kolovoza 2019. Plaćanje je ugovoreno avansom u iznosu od 25.000,00 kn po prihvaćanju ponude, s preostalim iznosom do 60% ugovorenog iznosa do početka radova, a preostalih 40% iznosa cedent će

1 3

cesus podmiriti putem cesije s FZOEU ili direktnim plaćanjem. Ugovor je sklopljen 23. kolovoza 2019.,

- da je tuženik kao cedent ustupio cesionaru – HOORA d.o.o. radi naplate cjelokupno potraživanje iz čl. 2. ugovora (u iznosu od 25.000,00 kn) koje ima prema cesusu, tako da danom sklapanja navedenog ugovora cesionar postaje novi vjerovnik opisanog potraživanja. Isplatom potraživanja cesionaru, prestaju obveze cesusa prema cedentu. Iznos iz čl. 1. Ugovora Cesus će naplatiti Cesionaru u korist žiro računa broj [broj bankovnog računa] kod Privredne banke Zagreb. Na navedenom ugovoru nalazi se potpis kao i pečat Cedenta-Arfa services d.o.o., potpis Cesusa: ĆZ i potpis ŽZ i pečat Cesionara: HOORA d.d.

- da se na Ugovoru o ustupu potraživanja (cesiji) nalazi pečat Arfa Sevices d.o.o. i potpis preko navedenog pečata, kao i potpis tužitelja i ŽZ i pečat HOORA d.o.o.,

- da je tužitelj odmah nakon potpisivanja navedenog Ugovora o ustupu potraživanja (cesiji) istog dana cesionaru – HOORA-i d.o.o. uplatio iznos od 25.000,00 kn, na broj računa naveden u ugovoru, a postupajući po Ugovoru o cesiji,

- da tužitelju nije isporučena dizalica topline,

- da tužitelj nije ugradio dizalicu topline do roka predviđenog u Ugovoru sklopljenim s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost radi čega je ostao bez sufinaciranja u iznosu od 45.000,00 kn,

22. Budući da iz Ugovora o ustupanju potraživanja (ugovor o cesiji) proizlazi da je tužitelj od tuženika naručio ugradnju toplovodnog centralnog grijanja prema predmetnoj ponudi, te da je tuženik svoje potraživanje prema tužitelju u iznosu od 25.000,00 kn prenio na HOORA d.o.o., te je naveden broj računa HOORA d.o.o., tužitelj je postupajući po čl. 3. i 4. navedenog Ugovora isplatio novom vjerovniku iznos od 25.000,00 kn, te je time obveza tužitelja prema tuženiku prestala (čl. 3. st. 4. ugovora). Dakle, tužitelj je u cijelosti postupio po Ugovoru o ustupanju potraživanja. Nadalje, isplatom iznosa od 25.000,00 kn cesionaru, a što je učinio tužitelj, tužitelj je prihvatio ponudu, a kako to proizlazi iz čl. 1. Ugovora o ustupanju potraživanja.

21. U vezi tuženikovih navoda tijekom postupka da je Ugovor o ustupanju potraživanja potpisala osoba koja je za to nije ovlaštena od strane tuženika, potrebno je reći da je Ugovor potpisan službenim pečatom tuženika, te da se tuženik redovno bavi ugradnjom toplovodnog centralnog grijanja, a tužitelj nije znao niti mogao znati je li ugovor potpisala ovlaštena osoba ili neovlaštena.

21.1. Nadalje, tuženik nije dokazao da navedeni Ugovor o ustupanju, u slučaju da ga je potpisala neovlaštena osoba, odnosno VZ, nije bio naknadno odobren i da se tuženik od istog ogradio ili svojim radnjama pokazao da ugovor nije sklopljen.

21.2.Naime, tuženik, nakon sklopljenog ugovora, je dizalicu topline isporučio HOORA d.o.o., a ne tužitelju, pa nije jasno zašto bi istu dostavio u skladište HOORA d.o.o., a ako Ugovor o cesiji nije odobren. Osim toga, dana 13. rujna 2019. nakon što je tuženik primio račun za avans od dobavljača HOORA d.o.o. Osijek, 13. rujna 2019. Arfa Services d.o.o. izdaje R1 račun za predujam tužitelju u iznosu od 25.000,00 kn za uplaćeni avans isporučitelju opreme HOORA d.o.o. (navedeno proizlazi i iz Nalaza i mišljenja vještaka, list spisa 71). Slijedom navedenoga, budući da je tuženik postupao po Ugovoru o ustupu potraživanja, te se isti smatra odobrenim navedenim konkludentim radnjama i u slučaju da je ugovor o cesiji potpisan od strane

1 4

neovlaštene osobe, te stoga navedeni Ugovor o ustupu potraživanja obvezuje tuženika a sukladno čl. 312. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO).

21.3. Ovdje se posebno ističe da tuženik nije sudu niti dostavio podatke koja osoba je u vrijeme potpisivanja ugovora bila ovlaštena za isto od strane tuženika, nego samo paušalno navodi da je isti potpisala osoba koja za to nije ovlaštena.

21.4. Nadalje, u vezi s navedenim ističe se da je tuženik predložio provođenje grafološkog vještačenja Ugovora o cesiji, ne navodeći čiji potpis bi se trebao vještačiti, a tuženik niti do zaključenja prethodnog postupka, kao niti do zaključenja glavne rasprave ne dostavlja dokaz koja osoba je bila ovlaštena za sklapanje ugovora. Osim toga, tuženik je predložio da se sasluša svjedok VZ. Ovaj sud je obavijestio tuženika da je dostava poziva svjedoku neuredna i pozvao ga da dostavi adresu za svjedoka, a što tuženik nije učinio do održavanja ročišta, kao niti na ročištu. Slijedom navedenoga, sud je odbio dokazni prijedlog za provođenjem grafološkog vještačenja, te je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem VZ.

22. Odredbom čl. 1111. st.1. i 3. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način pređe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

22.1. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate, i to ,ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

23. Budući da je tužitelj u cijelosti postupio po Ugovoru o ustupanju potraživanja (ugovoru o cesiji) te isti uplatio iznos od 25.000,00 kn kao avans, na račun HOORA d.o.o. sukladno ugovoru, te da tijekom postupka nije sporno da tuženik nije ugradio tužitelju dizalicu topline niti izveo druge radove sukladno Ponudi tuženika koju je prihvatio tužitelj, ovaj sud je utvrdio da je tuženik sukladno čl. 1111. ZOO-a dužan tužitelju isplatiti iznos od 25.000,00 kn/3.318,07 EUR-a koji iznos je stekao bez pravne osnove, odnosno osnove koja se nije ostvarila. Tuženik je dužan tužitelju platiti na iznos od 3.318,07 EUR-a zatezne kamate tekuće od 3. siječnja 2020. odnosno nakon što je protekao rok u kojem je tužitelj morao imati Ugrađenu dizalicu topline a sukladno ugovoru tužitelja i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a koji podatak je tuženiku bio poznat (što se navodi u članku 1. Ugovora o ustupanju potraživanja), pa je od toga trenutka tuženik nepošteni stjecatelj. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u toč. I/ izreke.

24. Nadalje, ovaj sud je utvrdio da do ispunjenja ugovora od strane tuženika nije došlo zbog onemogućavanja radova od strane tužitelja, jer radnici tuženika nikada nisu ni bili kod tužitelja na mjestu gdje su trebali biti izvedeni radovi (što proizlazi iz iskaza tužitelja), niti je tužitelj onemogućavao tuženika da izvede dogovorene radove. U vezi s navedenim potrebno je reći da iz Priloga uz ponudu (list spisa 15) proizlazi da će se u cijenu uključiti cjelokupni montažerski radovi uključujući pripremu postolja,

1 5

dakle, tuženik je bio dužan pripremiti postolje za dizalicu topline. Tuženik nije izradio postolje za dizalicu topline, niti je obavijestio tužitelja da je naručenu dizalicu topline isporučio HOORA d.o.o. Stoga je do neispunjenja ugovora, odnosno obveze prema tužitelju je došlo zbog krivnje tuženika, odnosno tuženik bez opravdanog razloga nije ispunio svoju obvezu prema tužitelju.

25. Nadalje, budući da tužitelju do 2. siječnja 2020. nije ugrađena dizalica topline, Ugovor o neposrednom sufinanciranju projekta korištenja obnovljivih izvora energije u postojeće obiteljske kuće davanjem sredstva donacije reg. br. [registarska oznaka] od 2. siječnja 2019. (list spisa 5-12) sklopljen između Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i tužitelja, istekom roka - 12 mjeseci od dana zaprimanja Odluke o odabiru korisnika (list spisa 14, 2. siječnja 2019.) Ugovor je raskinut i Korisnik – tužitelj je izgubio pravo na odobrena sredstva iz čl. 2. ovog Ugovora. Iz Priloga 1. proizlazi da je predviđeno sudjelovanje Fonda u iznosu od ukupno 45.000,00 kn, a što čini 79,86%.

25.1. S obzirom na to da je tuženik odgovoran zato što u roku koji mu je bio poznat (što proizlazi iz Ugovora o ustupu potraživanja), bez opravdanog razloga nije tužitelju izveo radove sukladno Ponudi, tužitelj je pretrpio štetu u vidu izmakle koristi koju je mogao opravdano očekivati od Fonda i to u iznosu od 45.000,00 kn. Stoga, sukladno čl. 1045. u vezi čl. 1046. ZOO-a i 1086. ZOO-a tuženik je dužan tužitelju naknaditi štetu u iznosu od 5.972,52 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 2. veljače 2020., odnosno od kad trpi štetu. Naime, 3. veljače 2020. bi istekao rok od 30 dana iz čl. 4. toč. 9. Ugovora o neposrednom sufinanciranju projekta korištenja obnovljivih izvora energije u postojeće obiteljske kuće davanjem sredstava donacije. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. II/ izreke.

26. Ovaj sud je odustao od saslušanja svjedoka ŽZ. Naime, sud je na ročištu održanom 20. rujna 2024. pitao tuženika na koje okolnosti je potrebno saslušati svjedoke a isti je naveo na okolnosti kako je to obrazloženo tijekom postupka. Međutim, iz odgovora na tužbu proizlazi da je navedeni svjedok predložen radi saslušanja na okolnosti da tužitelj nije pozvao Arfa Services d.o.o. na izvođenje radova, kao i da je tužitelj sprječavao tuženika u izvođenju radova. Ovaj sud je utvrdio da su činjenice dovoljno raspravljene te da se odluka može donijeti i bez saslušanja navedenog svjedoka. Ovaj sud ističe da je sud obavijestio tuženika da je dostava poziva svjedoku neuredna i pozvao ga da dostavi adresu za svjedoka, što tuženik nije učinio.

27. U preostalom dijelu, odnosno u dijelu zateznih kamata na iznos od 3.318,07 EUR-a tekuće od 14. rujna 2019. do 2. siječnja 2020., kao u dijelu zateznih kamata na iznos od 5.972,52 EUR-a tekuće od 14. rujna 2019. do 2. veljače 2020. tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao pod toč. III/ izreke.

28. Tužitelj u sporu nije uspio samo u neznatnom dijelu, pa je sud sukladno čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) naložio tuženiku da tužitelju plati troškove postupka. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku Tarifa), trošak sastava

1 6

podneska od 19. siječnja 2021. u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te trošak zastupanja na ročištima 4. listopada 2021., 30. siječnja 2023., 20. rujna 2024., 13.ožujka 2025. za svako ročište iznos od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč 1. Tarife, što sveukupno iznosi 1.200,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a što iznosi 1.500,00 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak financijsko- knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR-a, što sveukupno iznosi 1.765,45 EUR-a uvećano za iznos od 139,35 EUR-a sudske pristojbe na tužbu, što sveukupno iznosi 1.904,80 EUR-a.

Osijek, 23. travnja 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika