Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-9931/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluke i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljene HF i drugookrivljenog ĐF zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (N.N. broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22), odlučujući o žalbi drugookrivljenog ĐF podnijetoj po branitelju Marku Brekalu odvjetniku iz Požege protiv presude Općinskog suda u Požegi broj:Pp-820/2024-5 od 17. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalba drugookrivljenog ĐF, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti pobijana presuda se ukida u cijelosti i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima prvookrivljena HF i drugookrivljeni ĐF, da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj im je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 750,00 eura svakome, na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona određeno je da će se novčana kazna smatrati plaćena u cjelini ako okrivljenici u tom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona.
2. U točki 7. pobijane presude su okrivljenici obvezni na naknadu troška prekršajnog postupka od 20,00 eur u smislu odredbe članka 138. stavka 1. koje troškove su dužni platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude.
3. Istom presudom okrivljenicima je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilje u obitelji na udaljenosti ne manjoj od 100 metara u trajanju od jednog mjeseca.
4. Protiv te presude drugookrivljeni ĐF je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Žalitelj ističe da nije počinio prekršaj za koji ga se tereti, da je prvookrivljena lažno iskazivala da ju je pljunuo, jednako tako navodi da je slabog imovnog stanja, da povremeno radi i pomaže financijski maloljetnu djecu kupovanjem hrane i robe, te da nema niti jednu nekretninu ni pokretninu u svom vlasništvu. Predlaže da se žalba prihvati, da se pobijana presuda u pogledu drugookrivljenika ukine, a podredno da se pobijana presuda preinači i da mu se novčana kazna maksimalno smanji, te da mu se ukine određena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja.
5. Žalba je osnovana.
6. Razmatrajući predmet u granicama navoda žalbe, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (N.N. broj:107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i li je u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, te je pritom ovaj Sud utvrdio da pravilno žalitelj ističe u žalbi da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno, i da provedeni dokazi nemaju potrebnu dokaznu snagu da bi se na istima mogla utemeljiti odluka o krivnji žalitelja zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
5. Naime, prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak, te na zapisniku o glavnoj raspravi održanoj 16. srpnja 2024. godine je ispitao prvookrivljenicu HF koja je opisujući dinamiku događaja kritične zgode teretila žalitelja da se ponašao na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu, a jednako tako je iskazala da nakon što joj je drugookrivljeni pljunuo u lice, da ga je ošamarila, a da mu nije govorila uvredljive i pogrdne riječi „smrade, đubre i tako dalje i da to nije u njezinom rječniku“. A drugookrivljeni ĐF je porekao učin prekršaja koji mu se stavlja na teret u cijelosti, te žalitelj tereti okrivljenicu suprugu da se ponašala na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu.
5.1. Valja naglasiti da je iz zapisnika o glavnoj raspravi razvidno da je sud u odnosu na upozorenja kako prvookrivljenici, tako i drugookrivljeniku naveo, okrivljenik je upitan da li razumije navode iz optužbe, da je razumio što mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret, te da će se braniti uz stručnu pomoć branitelja.
Međutim, iz stanja spisa, odnosno navedenog zapisnika razvidno je da branitelj niti prvookrivljenice, a niti drugookrivljenika nije bio prisutan raspravi, pa dakle navedeno upozorenje na branitelja nije točno, a niti potpuno.
6. Prvostupanjski sud je odluku o krivnji žalitelja obrazložio u točki 5. obrazložena pobijane presude bez da je cijenio iskaze prvookrivljenice i žalitelja, odnosno nije otklonio ni proturječje u obranama žalitelja i prvookrivljenice, već je zaključio da na osnovu provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja smatra dokazanim prekršaje koje se okrivljenicima stavljaju na teret, a da su i sami okrivljenici priznali da su tom prilikom došli u verbalni i tjelesni sukob u nazočnosti njihovog malodobnog djeteta CF.
6.1. Međutim, žalitelj je porekao učin prekršaja koji mu se stavlja na teret, pa dakle zakonsko obilježje prekršaja da je svojim postupanjem povrijedio dostojanstvo prvookrivljenice žalitelj nije priznao, a niti je prvookrivljenica iskazala da je postupanjem okrivljenika bilo povrijeđeno njezino dostojanstvo.
7. Slijedom navedenog, činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno budući da prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze u cilju utvrđivanja materijalne istine, budući da je trebao provesti dokaz suočenja između okrivljenice i žalitelja jer su njihovi iskazi kontradiktorni, te je isto bilo potrebno provesti sukladno odredbi članka 278. Zakona o kaznenom postupku (N.N. broj:152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 97/12, 143/12, 56/13, 145/13, 52/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25) u smislu članka 82. stavka 3. Prekršajnog zakona.
7.1. Budući da je smisao suočenja kontradiktorno suočavanje okrivljenika na važne činjenice oko kojih se ispitanici ne slažu, te se pri istome ocjenjuje i držanje tijela, geste, promjene izgleda i slično, što je bitno za ocjenu vjerodostojnosti ispitanika, pa dakle kako činjenično stanje u prvostupanjskom postupku glede krivnje žalitelja nije u potpunosti i pravilno utvrđeno, trebalo je žalbu žalitelja prihvatiti, prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
7.2. Nadalje, u smislu odredbe članka 202. stavka 6. Prekršajnog zakona trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti u cijelosti i u odnosu na prvookrivljenu HF, budući da je citiranom odredbom opisano, ako drugostupanjski sud u povodu bilo čije žalbe utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist okrivljenika od koristi za kojeg od okrivljenika nije podnio žalbu ili je nije podnio u tom smislu postupiti će po službenoj dužnosti kao da takva žalba postoji.
8. Osim toga, valja naglasiti da je prvostupanjski sud u smislu odredbe članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona nije odredio rok za plaćanje novčane kazne u izreci pobijane presude, a jednako tako u uvodu pobijane presude prvostupanjski sud je naveo pogrešne brojeve Narodnih novina u kojima je objavljen Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji.
9. Nadalje, niti odluka o zaštitnoj mjeri zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji nije valjano niti dostatno obrazložena, budući da se prvostupanjski sud paušalno pozvao samo na odredbu članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a da nije obrazložio zbog kojih razloga postoji opasnost da bi okrivljenici ponovno mogli počiniti prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
10. Slijedom navedenog, trebalo je žalbu žalitelja prihvatiti, pobijanu presudu u povodu te žalbe ukinuti u cijelosti, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Prvostupanjski sud će ponovno provesti dokazni postupak, u postupku ispitati okrivljenike na navode optužnog prijedloga, provesti dokaz suočenja između okrivljenika u slučaju nesuglasja u njihovim obranama, provesti i sve druge dokaze koje ocjeni potrebnim, te nakon toga analizom i ocjenom svih provedenih dokaza i pravnorelevantnih činjenica u ovom predmetu donijeti novu valjano obrazloženu odluku.
11. Zbog navedenih razloga trebalo je u smislu čl. 206. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 23. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković v.r.
Mirjana Medić v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Požegi u 7 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
