REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-5697/2024

ZAGREB

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Marija Soljačića, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika-specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv 1. okrivljenika pravne osobe La Mirada Osijek j.d.o.o. i 2. okrivljenika odgovorne osobe u pravnoj osobi OZ, zbog prekršajnih djela iz članka 172. stavka 2. točke 4. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) i članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" brojevi: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23), odlučujući povodom žalbe tužitelja - Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, podnijetoj protiv presude od 9. svibnja 2024., broj: Pp-3829/2022-4 na sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek a po službenoj dužnosti preinačava se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, tako da se djelo činjenično opisano u izreci pod točkom a) pravilno pravno označava kao prekršaj članka 172. stavak 2. toč. 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22).

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek i u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom 1. okrivljenik pravna osoba La Mirada Osijek j.d.o.o. i 2. okrivljenik odgovorna osoba u pravnoj osobi OZ, su zbog prekršajnih djela iz članka 172. stavka 2. točke 4. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, opisanog pod toč. 1. i članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu , opisanog pod toč. 2. proglašeni krivima i kažnjeni, 1 okrivljena pravna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1000,00 eura a drugookrivljena odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 200,00 eura.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 14,00 EUR, svaki.

3. Protiv presude tužitelj - Državni inspektorat Područni ured Osijek, je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji. U bitnome navodi da je sud precijenio značaj olakotnih okolnost kada je primijenio institut ublažavanja kazne jer se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja ne može postići ublaženim kaznama već je počiniteljima potrebno izreći novčane kazne unutar okvira zakonom propisanih novčanih kazni za počinjena djela prekršaja.

4. Žalitelj predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 ., 118/18 i 114/22), ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6.7.9. i 10. Prekršajnog zakona, te je u konkretnom slučaju našao da nisu počinjene navedene postupovne povrede, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti te da nije nastupila zastara prekršajnog progona koja nastupa u roku od četiri godine od počinjenja djela prekršaja. Međutim, budući djelo činjenično opisano pod točkom a) izreke pobijane presude nije pravilno pravno označeno, ovaj Sud je po službenoj dužnosti radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava otklonio navedeni propust i djelo pravilno pravno označio kao izreci ove drugostupanjske presude.

7. Razlozi koje prvostupanjski sud navodi u obrazloženju svoje odluke o primjeni instituta ublažavanja kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona su osnovani jer i ovaj Sud smatra da s obzirom na okolnosti počinjenja djela , priznanje djela i raniju nekažnjavanost je osnovano primijeniti institut ublažavanja kazne i članka 37. stavak 3 Prekršajnog zakona te je u odnosu na okrivljenike prvostupanjski sud osnovano utvrdio novčane kazne ispod propisanog zakonskog minimuma tako da je žalba tužitelja neosnovana.

8. Po mišljenju ovog Suda odmjerenim novčanim kaznama a u izreci ove odluke ispuniti će se svrha izricanja prekršajnih sankcija i postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se okrivljenici ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.

9. Odluka o troškovima postupka također je na zakonu utemeljena.

10. Odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona je propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku.

11. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. travnja 2025.,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.