REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P – 202/2023-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Pleić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ribnjak 12-14, protiv tuženika ADRIATIC CROATIA INTERNATIONAL CLUB za djelatnost marina d.d. Rijeka, R. Strohala 2, OIB: 17195049659, kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Luetić, odvjetnik u Zagrebu, Trpimirova 31, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ALLIANZ HRVATSKA d.d. Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Goran Krištović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na strani tuženika, 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime imovinske štete 43.250,68 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena, tekućom od

23. travnja 2025. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime izgubljene zarade 62.000,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na:

- 2.000,00 EUR od 1. studenoga 2020. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. prosinca 2020. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. siječnja 2021. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. veljače 2021. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. ožujka 2021. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. travnja 2021. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. svibnja 2021. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. lipnja 2021. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. srpnja 2021. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. kolovoza 2021. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. rujna 2021. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. listopada 2021. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. studenoga 2021. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. prosinca 2021. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. siječnja 2022. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. veljače 2022. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. ožujka 2022. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. travnja 2022. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. svibnja 2022. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. lipnja 2022. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. srpnja 2022. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. kolovoza 2022. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. rujna 2022. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. listopada 2022. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. studenoga 2022. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. prosinca 2022. do isplate;

po kamatnoj stopi koja je propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a određuje se za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena,

- 2.000,00 EUR od 1. siječnja 2023. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. veljače 2023. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. ožujka 2023. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. travnja 2023. do isplate;

- 2.000,00 EUR od 1. svibnja 2023. do isplate;

kao i da mu ubuduće isplaćuje mjesečni iznos od 2.000,00 EUR do kraja svakog mjeseca, dok za to budu postojali razlozi, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja je propisana odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, a određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 15.127,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje od 23. travnja 2025. do isplate teku prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tužitelju da umješaču na strani tuženika naknadi prouzročeni parnični trošak od 17.820,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje od 23. travnja 2025. do isplate teku prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se sudjelovanje Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, u ovoj parnici u svojstvu umješača na strani tuženika.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24.11.2021. kod Općinskog suda u Rijeci podnio tužbu radi naknade štete koju je preinačio podneskom od 4.5.2023. (str. 66 spisa). Potražuje 43.250,68 EUR za štetu na brodici, i 62.000,00 EUR za izgubljenu zaradu. Tužitelj je vlasnik brodice za ribarsku namjenu naziva „BEG I“ registracijske oznake „177 UM“, CFR broj HRV000001943, nacionalni identifikacijski broj: 100854, serijski broj: MAT- 23181726 koja je oštećena u štetnom događaju od 3.8.2020.. Brodica se od 10.7.2020. (pa tako i u trenutku štetnog događaja) nalazila na suhom vezu u marini tuženika u [adresa], i to temeljem sklopljenog Ugovora o vezu br. 7695739 o korištenju mjesečnog veza na kopnu u ACI Marini Umag. Uslijed neadekvatnog osiguranja brodice na suhom vezu, dana 3.8.2020., vjetar je srušio brodicu sa suhog veza kojom prilikom je na brodici nastala šteta. Oštećenja uključuju oštećenja trupa i sastavnih dijelova broda, uključujući oštećenje tvrdog krova brodice, natkabine, jarbola te ostalih dijelova. Šteta iznosi 325.872,27 kuna, a prema ponudi za popravak oštećenja trgovačkog društva MARSERVIS d.o.o. od 24.8.2020.. Tužitelj traži i izgubljenu zaradu od 62.000,00 EUR za period od studenog 2020. do svibnja 2023. i nadalje ubuduće za svaki mjesec 2.000,00 EUR. Tužitelj navodi da su se oštećenja mogla izbjeći adekvatnim osiguravanjem brodice na suhom vezu, što je bila obveza i dužnost tuženika. Zbog pretrpljene štete u vidu materijalnog oštećenja brodice, tužitelj je odštetnim zahtjevom od 29.10.2020. potraživao naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 385.872,72 kuna. Tuženik je odgovorom na odštetni zahtjev od 16.11.2020. otklonio svoju odgovornost i postavljeni odštetni zahtjev. Kako je brodica bila na suhom vezu kod tuženika koji istu nije adekvatno osigurao uslijed čega je pala sa suhog veza i pretrpjela oštećenja tužitelj predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije jer nema nikakve veze sa plovilom niti je u bilo kojem omjeru odgovoran za štetu. Osporava štetu koja je navodno nastala temeljem navodnog štetnog događaja kako ga opisuje tužitelj i to padom plovila. U potpunosti osporava fotografije koje su priložene uz tužbu jer ne postoji dokaz kada su iste napravljene. Navodi da u marini postoje procedure u slučaju nastanka štete na plovilu, a tužitelj je propustio bez odgode obavijestiti odnosno prijaviti štetan događaj recepciji marine kako bi se isti događaj eventualno prijavio osiguratelju ACI d.d. kako bi utvrdio moguću pravnu osnovu. Tuženik je po svim uvriježenim pravilima osiguranja, ali i zakonskim odredbama koje normiraju isti institut, štetu trebao prijaviti na propisanom obrascu osiguratelja. Račun društva MARSERVIS d.o.o. br. 20-010-000171 od 24.8.2020., nema istaknute niti jedne stavke koje se tiče trupa plovila. Sve navedene stavke odnose se na dijelove kabine te elektronike te iz navedenog računa ne proizlazi kako bi radovi na plovilu bili povezani sa eventualnom štetom od 3.8.2020.. Podredno, s obzirom da tužitelj prilikom ulaska u ACI Marinu Umag nije predao inventurnu listu ne može se utvrditi što se od elektronike nalazilo na plovilu te je li ona uopće bila ispravna. Tuženik navodi kako je odredbom čl. 14. Općih uvjeta, predviđeno da ACI d.d. neće biti odgovoran niti će imati obvezu nadoknaditi bilo koju štetu ako do oštećenja Plovila ili bilo kojeg njegovog dijela ili opreme dođe uslijed neodržavanja, zapuštenosti, istrošenosti, dotrajalosti Plovila i/ili opreme, zatim štete proizašle uslijed kršenja odredbi Ugovora i/ili Općih uvjeta i/ili „Pravilnika o lučkom redu u luci nautičkog turizma - ACI Marini, ACI d.d. neće biti odgovoran za troškove ili štetu koja nije uzrokovana neposrednom odgovornošću ACI Marine, a posebno štete koje prouzroče osobe svojom radnjom ili propustom. Tužitelj je unatoč najavi nevremena propustio osigurati dijelove vlastitog plovila, iz čega očito proizlazi nemar te je isto tako propustio obavijestiti marinu o navodnom štetnom događaju te podnijeti zahtjev za naknadu štete iz osiguranja odgovornosti ACI marine. U cijelosti se osporava navod da je šteta na plovilu nastala padom plovila. Tuženik još jednom napominje da prema Općim uvjetima o korištenju veza u ACI marinama, ACI d.d. neće biti odgovoran niti će imati obvezu nadoknaditi bilo koju štetu ako do oštećenja Plovila ili bilo kojeg njegovog dijela ili opreme dođe uslijed neistinite, netočne ili nepotpune informacije koju je dao korisnik. Tuženik želi ukazati tužitelju „o obvezi i dužnosti adekvatnog osiguranja brodice” tj. u pogledu čuvanju plovila na zakonske odredbe vezano uz ugovore o vezu i to na odredbe Pomorskog zakonika (Narodne novine 17/19), Glava II. a, čl. 673. j. — 673.v., kojim se odredbama normira upravo institut ugovora o nautičkom vezu. Tuženik nije preuzeo obvezu čuvanja plovila te navedeno ne proizlazi niti iz ugovornog odnosa niti iz zakonskih odredbi. Tužitelj kao korisnik veza bio je dužan održavati plovilo i opremu u dobrom i ispravnom stanju i sposobnim za plovidbu sukladno važećim propisima. Tuženik je osiguran kod Allianz Hrvatska d.d. pa je predložio da se isti obavijesti o parnici. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Umješač na strani tuženika Allianz Hrvatska d.d. je u podnesku od 8.3.2023. naveo da ima pravni interes da tuženik uspije u predmetnoj parnici jer je štetni događaj navodno nastao u periodu na koji se odnosi ugovor o osiguranju, te je izjavio da stupa u parnicu na strani tuženika. Umješač je s tuženikom kao ugovarateljem osiguranja, sklopio ugovor o osiguranju na temelju kojeg je izdana Polica osiguranja u pomorstvu, zrakoplovstvu i transportu broj: 1550-174306551 (dalje u tekstu: „Polica osiguranja“) i to za razdoblje od 1.1.2019. do 1.1.2022.. Pridružuje se navodima tuženika iz odgovora na tužbu, te osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti.

4. Rješenjem poslovni broj Pn-422/2021 od 17.3.2023. Općinski sud u Rijeci se proglasio stvarno nenadležnim za postupanje, te je po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupljen stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik brodice „BEG I“, oznake 177 UM, tip: MY, ribarica, luke upisa: [adresa], zastava: Hrvatska, dužine preko svega:

14,6m. Nije sporno da je tužiteljeva brodica koristila suhi vez u marini tuženika u vrijeme štetnog događaja 3.8.2020..

6. Sve druge činjenice su sporne. Sporan je način nastanka štete na brodici, visina štete, odgovornost tuženika za štetu, osnovanost i visina izgubljene zarade zbog nemogućnosti korištenja brodice u ribarske svrhe, te priroda ugovornog odnosa između stranaka.

7. Radi razjašnjena spornih, a odlučnih činjenica sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu, saslušanjem tužitelja ČĆ (list 153-155 spisa), svjedoka JĆ (list 155-156 spisa), MĆ (list 157-158 spisa), te vještačenjem po vještaku za brodogradnju Igoru Šikić iz društva Narval d.o.o..

8. Navedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07–Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.), te je na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev da mu tuženik naknadi troškove popravka brodice od 43.250,68 EUR i izgubljenu zaradu od 62.000,00 EUR, kao i da mu ubuduće plaća 2.000,00 EUR mjesečno izgubljene zarade, sve zbog toga što je tužiteljeva brodica oštećena 3.8.2020. dok se nalazila na suhom vezu u marini tuženika.

10. Kako je bio sporan način nastanka štetnog događaja sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja (koji u tužbi tvrdi da je brodica pala s nosača, a u iskazu da ništa nije palo na njegovu brodicu), svjedoka IĆ (bivšeg direktora tuženika koji tvrdi da tužiteljeva brodica nije pala s nosača) i vještačenjem po vještaku za brodogradnju Igoru Šikić iz društva Narval d.o.o. na okolnost uzroka štete s obzirom na nastala oštećenja.

11. Stalni sudski vještak Igor Šikić je svoj nalaz i mišljenje podnio 19.2.2024. (list 178-187 spisa), koji je usmeno obrazložio na ročištu 22.5.2024. (list 235-236 spisa). U pisanom nalazu i mišljenju je identificirao plovilo naziva "BEG I“, oznake 177 UM i izvršio opći pregled navedenog plovila sa pripadajućim fotografijama br. 1- 17, 24-30. Štetni događaj se dogodio 3.8.2020. uslijed nevremena, jakog vjetra NW smjera koje je zahvatilo područje ACI marine Umag te je došlo do štete na nekoliko plovila (Slika 18). Pregledom tužiteljeve brodice nisu ustanovljena oštećenja trupa uzrokovana padom (Slike 25-30). Vlasnik brodice ČĆ vještaku je usmeno potvrdio da nevrijeme/vjetar nije srušio brodicu sa suhog veza kojom prilikom je na brodici nastala šteta te da je brodica bila smještena u kursu cca.115°. U svom nalazu i mišljenju vještak je zaključio da je uzrok štete nevrijeme, jaki vjetar NW smjera koji je zahvatio područje ACI marine Umag dana 3.8.2020.. Nevrijeme/vjetar koji je zahvatio područje ACI marine Umag dana 3.8.2020. nije srušilo brodicu sa suhog veza (potklada). Do štete najvjerojatnije ne bi bilo došlo da se brodica nalazila smještena na suhom vezu u kursu cca. 295°.

12. Iz ovoga proizlazi da su osnovane tuženikove tvrdnje da tužiteljeva brodica nije srušena uslijed vjetra/nevremena, te da tužiteljeve tvrdnje da je vjetar srušio brodicu nisu osnovane.

13. Tužiteljeva brodica je oštećena jer je vjetar otpuhao natkabinu brodice. Vještak je dalje obrazložio u usmenom iskazu da nije vidio tu natkabinu koja je bila razbijena jer nije bila spremljena ni konzervirana. Vezano za primjedbu umješača da je pobrojao oštećenja od 49 točaka te da se radi o navodno uništenim dijelovima brodice, vještak je odgovorio da se oštećenja podudaraju sa onim što tužitelj tvrdi, ali ponovo naglašava da nije provedeno osiguranje dokaza i ne može sto posto tvrditi što je oštećeno. Vezano za navode umješača da je propustio istaknuti loše izrađenu konstrukciju natkabine te zastarjelost iste, vještak je odgovorio da to nije propustio, nego nije bio u mogućnosti to utvrditi jer se na očevidu to nije moglo definirati. Nije vidio tu natkabinu koja je bila razbijena. Ta natkabina koja je bila razbijena nije bila spremljena ni konzervirana. Što se tiče brodice ona je u vrijeme očevida bila u završnoj fazi popravljanja, što se vidi iz priloženih fotografija nalaza i mišljenja. Naravno, ako je natkabina otpuhana, sa velikom vjerojatnošću možemo tvrditi da su uređaji kormilarnice oštećeni, neki su bili pokazani oštećeni i o tome postoje fotografije, a neke nismo mogli locirati oštećene, ali postoje fotografije i evidencija istih u spisu. Da je tužitelj odnosno vlasnik proveo osiguranje dokaza i sačuvao sve oštećene uređaje, posao procjene bi bio daleko jednostavniji nego što je bio u ovom slučaju. Sve što je navedeno u nalazu i mišljenju i popisano, vještak smatra da je posljedica ovog štetnog događaja. Osporava navode iz nalaza i mišljenja vještaka Ante Babarović (str. 6) da je naveo da je uzrok oštećenja pogrešni kurs prilikom postavljanja plovila jer je naveo da je uzrok štete nevrijeme (str. 8 Nalaza i mišljenja). Da je tužitelj odnosno vlasnik proveo osiguranje dokaza i sačuvao sve oštećene uređaje, posao procjene bi bio daleko jednostavniji nego što je bio u ovom slučaju. Visinu štete procijenio je na 35.674,86 EUR.

14. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio jer je vještak nalaz i mišljenje sačinio objektivno i nepristrano na temelju pregleda broda, i analize dokumentacije u spisu. Na zadaću suda i sva pitanja stranaka je odgovorio te otklonio sve primjedbe stranaka.

15. Što se tiče prirode ugovornog odnosa tužitelja i tuženika ovdje se ne može govoriti o tome da su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora br. 7695707 o korištenju mjesečnog veza na kopnu u ACI marini Umag za brodicu „BEG I“. To zato što ni sam tužitelj nije priznavao taj ugovor, nije ga potpisao, nije platio mjesečni najam (jer je tuženik podnio tužbu kod Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, Povrv-100/2022) te je osporavao da su mu poznati uvjeti marine a nije niti predao popis inventara na recepciji (iskaz tužitelja na str. 153-155 spisa). Dakle, nije ispunio niti jednu obvezu iz ugovora na koji se poziva. S druge strane tvrdio je da mu je iz istog ugovornog odnosa marina odgovorna za štetu.

16. U takvoj situaciji sud je zaključio da su stranke ipak bile u ugovornom odnosu ali ne takvom da bi tuženikova obveza bila čuvanje i nadzor brodice, već u odnosu u kojem je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje prostor suhog veza radi smještaja brodice. Stoga se po mišljenju suda ovdje ne može raditi o nekom propustu tuženika koji bi ga teretio za naknadu štete. Sama brodica uslijed vjetra i nevremena nije pala što dovoljno govori o sigurnosti ovog suhog veza. Ali zašto je uslijed vjetra odletjela tužiteljeva natkabina sud iz provedenih dokaza nije mogao zaključiti. Tužitelj se nije pobrinuo nakon štetnog događaja sačuvati kabinu ili provesti osiguranje dokaza koje je uobičajeno u ovakvim slučajevima. Stoga vještak nije imao na uvid stanje natkabine zbog čega stanje natkabine nije poznato niti ovom sudu. U vrijeme vještačenja u ovom postupku (2024.) natkabina je bila gotovo sanirana, pa se nije moglo utvrditi zbog čega bi drvena natkabina uslijed vjetra odletjela, a plastični trup ostao na mjestu neprevrnut. Stoga sud smatra da tužitelj nije dokazao odgovornost tuženika za neki propust koji bi bio u uzročno posljedičnoj vezi s odlijetanjem natkabine zbog vjetra, a pored činjenice da trup brodice nije oštećen niti je uslijed puhanja pao s nosača. Kako tužitelj nije sačuvao ostatke natkabine, to se nije pobrinuo za dokaze pa se nije mogla utvrditi niti kvaliteta te nadgradnje, ni zastarijalost ni stupanj održavanja na što upiru tuženik i umješač.

17. Odredbom čl. 673.j Pomorskog zakonika ("Narodne novine" br. 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13., 26/15., 17/19.) normiran je ugovor o vezu na slijedeći način: (1) Ugovorom o nautičkom vezu (u daljnjem tekstu: ugovor o vezu) obvezuje se pružatelj usluge veza u moru ili na kopnu ustupiti vez korisniku veza na uporabu za smještaj određene jahte ili brodice i osoba koje na njoj borave, a korisnik veza se obvezuje za to platiti naknadu za vez. (2) Pružatelj usluge veza može u bilo kojem trenutku bez pitanja ili odobrenja korisnika veza premjestiti jahtu ili brodicu na drugi odgovarajući vez. (3) Ugovorom o vezu pružatelj usluge veza može se obvezati da nadzire jahtu ili brodicu na vezu, ili da ispunjava i druge dodatne usluge i radove, ako ugovorne strane to izričito ugovore.

18. Prema utvrđenjima ovog suda tuženik je na kopnu ustupio vez tužitelju na uporabu, pa mu je pružio uslugu smještaja brodice na suhom vezu koji je ovaj mogao koristiti bez plaćanja 6 dana (iskaz svjedoka JĆ, str. 155 spisa) a nakon toga uz plaćanje. To iz razloga što ribari imaju pravo besplatnog korištenja suhog veza do 6 dana. Na tom vezu tužiteljeva brodica je bila od 10.7.2020. pa je do dana štete 3.8.2020. već prošlo 6 dana korištenja bez plaćanja, a tužitelj nije platio daljnji vez, iako je nakon 17.7.2020. i nadalje ostao na vezu i tako dočekao dan štete 3.8.2020..

19. Ovaj sud nije našao da bi se zbog toga što je vjetar otpuhao natkabinu na strani tuženika ispunile pretpostavke odgovornosti za štetu niti ugovorne prema Pomorskom zakoniku niti izvanugovorne prema čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.). Sam tužitelj je u tužbi drugačije opisivao štetni događaj. On je tvrdio da je njegova brodica uslijed vjetra pala pa da je na taj način oštećena natkabina. U tom slučaju mogla bi se razmatrati sigurnost kopnenog suhog veza. Međutim, kako je u postupku utvrđeno da se to ipak nije dogodilo na taj način ovaj sud drži tužiteljeve tvrdnje o padu brodice nedokazane, odnosno neistinite.

20. Stoga je sud u nedostatku pretpostavki odgovornosti za štetu tužbeni zahtjev odbio i donio odluku sukladno točki I. izreke presude.

21. Sud je osiguratelju tuženika priznao da sudjeluje kao umješač na strani tuženika jer sukladno odredbi čl. 206. ZPP-a ima pravni interes da tuženik uspije u sporu. To iz razloga što je umješač s tuženikom sklopio ugovor o osiguranju na temelju kojeg je izdana Polica osiguranja u pomorstvu, zrakoplovstvu i transportu broj: 1550-174306551 (dalje u tekstu: „Polica osiguranja“) i to za razdoblje od 1.1.2019. do 1.1.2022. koje pokriva štetni događaj pa bi eventualna tuženikova obveza predstavljala i obvezu umješača. Stoga je sud donio odluku sukladno izreci rješenja.

22. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženik i umješač su u cijelosti uspjeli u sporu u kojem je zastupani po punomoćniku koji je odvjetnik, pa im je priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa).

23. Tuženiku je priznat trošak za slijedeće radnje u postupku:

- sastav odgovora na tužbu od 14.1.2022. od 1.000,00 EUR (Tbr. 7. t. 1.);

- pristup na ročišta 22.5.2023., 28.9.2023., 22.5.2024., i 19.3.2025. od 1.586,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1.), ukupno 6.344,00 EUR;

- sastav podnesaka od 15.5.2023., 26.3.2024., i 1.7.2024. od 1.586,00 EUR za svako (Tbr. 8. t. 1.) ukupno 4.758,00 EUR;

- PDV (25%) od 3.025,50 EUR (Tbr. 42.), odnosno ukupan iznos od 15.127,50 EUR.

24. Slijedom navedenog, sud je tužitelja obvezao na isplatu prouzročenog parničnog troška tuženiku od 15.127,50 EUR s kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

25. Umješač na strani tuženika je priznat trošak za slijedeće radnje u postupku:

- pristup na ročišta 22.5.2023., 28.9.2023., 22.5.2024., i 19.3.2025. od 1.584,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1.), ukupno 6.336,00 EUR;

- sastav podnesaka od 7.3.2023., 12.5.2023., 11.12.2023., 22.3.2024., i 24.6.2024. od 1.584,00 EUR za svako (Tbr. 8. t. 1.) ukupno 7.920,00 EUR;

- PDV (25%) od 3.564,00 EUR (Tbr. 42.), odnosno ukupan iznos od 17.820,00 EUR.

26. Slijedom navedenog, sud je tužitelja obvezao na isplatu prouzročenog parničnog troška umješaču na strani tuženika od 17.820,00 EUR s kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki III. izreke presude.

27. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude i rješenja.

Rijeka, 23. travnja 2025.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.