Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-132/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Miran Zorica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženog NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Božidar Husajina, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, posl.br. P-817/2024-5 od 17. siječnja 2025., ispravljene rješenjem posl.br. P-817/2024- 7 od 21. siječnja 2025., u sjednici održanoj 23. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I.Žalba tužiteljice je u pretežitom dijelu neosnovana, a u manjem dijelu osnovana (u odnosu na troškove postupka) i povodom žalbe tužiteljice presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, posl.br. P-817/2024-5 od 17. siječnja 2025., ispravljena rješenjem posl.br. P-817/2024-7 od 21. siječnja 2025. se:

a) ukida u dijelu pod točkom I. izreke i u tom dijelu tužba odbacuje,

b) preinačuje u dijelu pod točkom II. izreke i rješava:

„II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,00 € u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbijaju se zahtjevi parničnih stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su Ugovor o darovanju sklopljen između pok. SA kao darovateljice s jedne strane i NA kao daroprimatelja, ovjerenog kod javnog bilježnika Ivne Kaliman iz [adresa], pod brojem Ov- 2622/2006 od 17. srpnja 2006., Aneks broj 1 Ugovora o darovanju ovjeren kod javnog bilježnika iz [adresa] pod brojem Ov-1442/09 (u daljnjem tekstu Aneks broj 1) od 6. svibnja 2009., Aneks broj 2 Ugovora o darovanju ovjerenog kod javnog bilježnika Ivne Kaliman iz [adresa], pod brojem Ov-1477/09 od 7. svibnja 2009., te Sporazum o raskidu Ugovora ovjeren kod javnog bilježnika Ivne Kaliman iz [adresa] pod brojem ovjere Ov-3130/15 od 10. rujna 2015. ništetni, odnosno ne proizvode pravne učinke."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženom parnični trošak u iznosu od 1.875,00 €, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže preinačiti pobijano rješenje i tužbeni zahtjev prihvatiti te tuženiku naložiti da joj naknadi troškove postupka kao i trošak žalbe.

3. Tuženik je odgovorio na žalbu i predložio istu odbiti, a zatražio je i naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana u dijelu u kojem se odnosi na troškove postupka.

5. Predmet spora bio je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovora o darovanju što su ga zaključili majka parničnih stranaka, kao darovateljica, te tuženik kao daroprimac, kao i aneksa tom ugovoru i sporazuma o raskidu tog ugovora, te zahtjev za utvrđenjem ništetnosti, podredno raskidom, ugovora o doživotnom uzdržavanju što su ga iste stranke zaključile u pogledu iste imovine koja je bila predmet darovanja, te brisanje zemljišnoknjižnog upisa izvršenog na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju.

5.1. U prethodnoj fazi postupka drugostupanjskom presudom i rješenjem pravomoćnom je postala odluka kojom su odbijeni zahtjevi za utvrđenjem ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, raskida tog ugovora i brisanja zemljišnoknjižnog upisa izvršenog na temelju tog ugovora, te odluka kojom je odbačena tužba s tužbenim zahtjevom radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, a povodom prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude ovog drugostupanjskog suda dopušteno je podnošenje revizije protiv presude povodom pitanja: "Je li činjenica da je ugovor raskinut zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost, odnosno ništetnost pojedinih odredbi takvog ugovora?"

5.2. Povodom revizije tuženika ukinute su odluke (rješenja) nižestupanjskih sudova kojima je bila odbačena tužba sa zahtjevom za utvrđenjem ništetnim raskinutog ugovora o darovanju, aneksa tom ugovoru i sporazuma o raskidu.

5.3. Prvostupanjski je sud o tom zahtjevu sada odlučio presudom postupajući po uputi ovog drugostupanjskog suda danoj na temelju tumačenja revizijske odluke kojom su ukinuta rješenja o odbacivanju tužbe, a u kojoj je (bilo) navedeno:

„11. Odredbom čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), propisano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, dok je odredbom čl. 328. ZOO propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

12. Odredbom čl. 187. st. 1. ZPP određeno je da tužitelj može u tužbi za utvrđenje tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Prema st. 2. istog članka takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

13. Slijedom navedenog, sud nije ovlašten na temelju odredbe čl. 187. st. 2. ZPP odbaciti tužbu, navodeći kao razlog nedostatak pravnog interesa tužitelja na podnošenje tužbe radi utvrđenja da je ugovor ništetan (jer je taj ugovor prethodno raskinut), obzirom da je odredbom čl. 327. ZOO propisano da pravo na isticanje ništavosti ima svaka zainteresirana osoba.

14. Budući da shvaćanje nižestupanjskih sudova nije u skladu s navedenim shvaćanjem ovog suda, te da sudovi zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nisu utvrdili sve odlučne činjenice pa nema uvjeta za preinaku pobijanog rješenja, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP, ukinuti oba nižestupanjska rješenja i odlučiti kao u izreci.“

pa je ovaj drugostupanjski sud zaključio da „postojanje uvjeta za preinaku pobijanog rješenja“ (o odbacivanju tužbe) znači da je potrebno donijeti meritornu odluku.

5.3. Prvostupanjski je sud sada pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da tužiteljici nedostaje objektivni pravni interes za podnošenje ovakve tužbe budući su ugovorne strane predmetni ugovor o darovanju sporazumno raskinule, dakle odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice iz istih razloga zbog kojih je prethodno tužbu odbacio (povinujući se, djelomično, u izreci, uputi ovog drugostupanjskog suda).

6. U predmetu Revd-449/2025, u svojoj odluci od 11. veljače 2025., Vrhovni sud Republike Hrvatske dao je slijedeći odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija u tom predmetu, a koje je relevantno i za pravnu situaciju u ovom sporu:

„Sud može odbaciti tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora, bez obzira na odredbu da sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti te je potrebno u svakom postupku dokazati pravni interes za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovora.“

pa ovaj sud zaključuje da „preinaka pobijanog rješenja“ (o odbacivanju tužbe) iz revizijske odluke u ovom predmetu nije značila donošenje meritorne odluke o zahtjevu iz tužbe, već donošenje neke druge odluke.

7. Stoga, a vodeći računa o svemu što je prethodno navedeno, kao i o činjenici da je prvostupanjski sud samo formalno donio meritornu odluku budući su razlozi za odbijanje tužbenog zahtjeva isti oni zbog kojih je prethodno rješenjem tužba bila odbačena, ovaj sud smatra da ima mjesta i u ovoj fazi postupka ispitivati postojanje pravnog interesa, kroz žalbeni razlog pravilne primjene prava, pa i povodom žalbe tužiteljice, jer odbacivanje tužbe je za tužiteljicu svakako povoljnije od odbijanja tužbenog zahtjeva, pa takva odluka nije protivna odredbi članka 374. ZPP-a.

8. Pogrešno prvostupanjski sud smatra da zbog toga što je neki ugovor raskinut ne može postojati pravni interes za utvrđenje da je taj ugovor bio ništetan budući raskidom ugovora on ionako ne proizvodi pravne učinke. Unatoč raskidu ugovora može postojati pravni interes za utvrđenje da je ugovor ništetan ali onaj koji to tvrdi treba takav pravni interes dokazati, a tužiteljica ni u tužbi niti u žalbi ne navodi koji bi to njezin pravni interes bio.

8.1. U vezi s pravnim interesom žaliteljica samo navodi kako i prvostupanjski sud navodi da tužiteljica ima određeni interes jer o odluci o ovom tužbenom zahtjevu ovise troškovi postupka, međutim pravni interes mora se ticati glavne stvari, dakle tužbenog zahtjeva a ne sporedne stvari, odnosno troškova postupka koji, k tome, nastaju tek nakon podnošenja tužbe u kojem času tužitelj mora imati pravni interes da bi se o zahtjevu meritorno odlučivalo.

9. Žaliteljica, dakle, u žalbi, a referirajući se na obrazloženje pobijane presude u kojem se daju samo razlozi o pravnom interesu tužiteljice za podnošenje zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti ugovora o darovanju, ne navodi koji to pravni interes ona ima, već obrazlaže zbog čega bi njezin zahtjev bio osnovan, dakle kad bi pravni interes za postavljanje takvog zahtjeva imala.

10. Slijedom navedenog, a kako tužiteljica nije dokazala postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe radi utvrđenja predmetnog ugovora o darovanju ništetnim, to je pravilno bilo tužbu odbaciti.

11. Osnovano žaliteljica napada odluku o troškovima u odnosu na priznati trošak odgovora na reviziju jer isti trošak nije bio potreban za vođenje parnice (članak 155. ZPP-a), ali nije osnovan žalbeni navod da je za ročište održano 10. travnja 2024. trebalo priznati samo 50% naknade jer da se raspravljalo samo o procesnim pitanjima budući nije točno da se samo o procesnim pitanjima raspravljalo jer je tužiteljica izlagala kao po tužbi i predlagala provođenje dokaza. Stoga je dosuđeni trošak trebalo umanjiti samo za priznati trošak odgovora na reviziju od 625,00 € (500,00 € uvećano za 25% PDV).

12. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a.

13. O zahtjevima obiju stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude i to u odnosu na tužiteljicu na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer tužiteljica nije uspjela u odnosu na glavnu stvar, u odnosu na koju se mjeri uspjeh stranaka u sporu, a u odnosu na tuženika na temelju članka 155. stavak 1. ZPP-a jer odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje spora.

U Dubrovniku, 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić