Poslovni broj: P-395/2021-38

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Ivani Klaić Žlepalo, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Mučnjak, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Prospera Mundi d.o.o., OIB: 33028493132, Lukavec, Lužac 7, kojeg zastupa punomoćnik Neven Kapitan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mateša & Kapitan d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2025. u nazočnosti tužiteljice i zastupnika po zakonu tuženika, te punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da postoji tražbina tužiteljice ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] prema tuženiku Prospera Mundi d.o.o., OIB: 33028493132, Lukavec, Lužac 7 u iznosu od 5.472,57 eura sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 4.908,50 eura od 1. rujna 2020. do isplate, na iznos od 165,90 eura od 13. siječnja 2021. do isplate i na iznos od 398,17 eura od 23. prosinca 2020. do isplate.

II Utvrđuje se da postoji tražbina tuženika Prospera Mundi d.o.o., OIB: 33028493132, Lukavec, Lužac 7 prema tužiteljici ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u iznosu od 5.472,57 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 1. studenoga 2021. do isplate.

III Prebija se tražbina tužiteljice u iznosu od 5.472,57 eura sa tražbinom tuženika u iznosu od 5.472,57 eura.

IV Nalaže se tuženiku Prospera Mundi d.o.o., OIB: 33028493132, Lukavec, Lužac 7 isplatiti tužiteljici ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zatezne kamate koje na iznos od 4.908,50 eura teku od 1. rujna 2020. do 1. studenoga 2021., na iznos od 165,90 eura od 13. siječnja 2021. do 1. studenoga 2021. i na iznos od 398,17 eura od 23. prosinca 2020. do 1. studenoga 2021., po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

V. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.472,57 eura.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se kao nedopušten tuženikov prigovor radi prebijanja u iznosu od 4.295,95 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 1. studenoga 2021. do isplate.

II Nalaže se tužiteljici ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tuženiku Prospera Mundi d.o.o., OIB: 33028493132, Lukavec, Lužac 7 trošak parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 eura.

III Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 375,00 eura.

IV Odbija se kao neosnovan tužiteljičin zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 1.800,92 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom tijekom prosinca 2019. dogovorila izradu roštilj kućice na svojoj nekretnini u [adresa]. te da joj je direktor tuženika UD dostavio ponudu, a ona je 4. ožujka 2020., sukladno uputi direktora tuženika na račun direktorice CD doznačila iznos od 13.000,00 eura. Dalje je navela da je 31 kolovoza 2020 porukom putem WhatsApp-a obavijestila tuženika da se svi radovi prekidaju, a uslijed uočenih nestručnih i nekvalitetno izvedenih radova, a koju poruku je tuženik primio te se na istu očitovao. Navela je da je 21. prosinca 2020. podnijela prijedlog za osiguranje dokaza, te je u postupku osiguranja dokaza provedeno građevinsko vještačenje od strane ing. građ. Ane Bunčić te su u navedenom nalazu i mišljenju utvrđeni propusti prilikom gradnje, kao i iznos od 36.983,13 kuna (29.586,50 kuna uvećano za PDV po stopi od 25 %) potreban za popravak nestručno izvedenih radova. Također, da je tužiteljica, na ime sastava prijedloga za osiguranje dokaza po računu broj 005/1/2/2020 doznačila odvjetniku Marku Mučnjaku iznos od 1.250,00 kuna, te iznos od 3.000,00 kuna na ime troškova građevinskog vještačenja, a koji iznos se također potražuje. Navela je da se 25. svibnja 2021. obratila tuženiku s prijedlogom za mirnim rješenjem spora, no tuženik je navedeni prijedlog otklonio. Stoga je tužiteljica ustala ovom tužbom kojom potražuje isplatu iznosa od 41.233,13 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose te glavnice do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbene navode u bitnome istaknuvši kako je točno da mu je tužiteljica uplatila iznos od 13.000,00 eura. U odnosu na dostavljeni vještački nalaz i mišljenje, tuženik je naveo da ga je 31. kolovoza 2020. tužiteljica obavijestila o obustavi radova, odnosno onemogućila mu je završavanje radova. Naveo je da se pretežiti dio iznosa koji vještak navodi u svom vještačkom nalazu odnosi na završne obrade odnosno dovršetak radova, a upravo tužiteljica je obustavom radova te zabranom daljnjeg rada tuženiku, onemogućila istog da završi radove, te je prilikom provođenja očevida predmetno nezavršavanje radova prikazala kao nedostatak. Osim toga, naveo je da je vještački nalaz napravljen u travnju 2021. dok je tužiteljica kako sama kaže, radove obustavila u kolovozu 2020., dakle gotovo osam mjeseci od obustave radova. Naveo je da prilikom očevida nije bilo moguće utvrditi koji su radovi učinjeni od strane tuženika, a koji su radovi naknadno izvedeni od strane tužiteljice ili trećih osoba te je istaknuo da, ukoliko su postojali određeni nedostaci u radovima, isti su posljedica naknadnih radnji tužiteljice, a ne posljedica radova tuženika. Dostavio je i račune za izvedene radove, dakle radove koji nisu dovršeni, a izvedeni su, iz kojeg računa je razvidno da je tužiteljica tuženiku dužna nadoknaditi dodatni iznos od 79.603,00 kuna te je u tom dijelu stavio prigovor radi prebijanja. Istaknuo je da je nesporno da je tužiteljica primila radove vrijednosti više nego što je platila, te je po izvođenju većeg dijela radova, ali prije dovršetka istih, proračunato obustavila i onemogućila tuženika kako za dovršetak radova, tako i za uklanjanje dijela nedostataka, a sada traži dodatni novčani iznos radi sanacije nedostataka, iako nije dokazano da je riječ o nedostacima prouzročenim od strane tuženika, a s obzirom da je od obustave radove do vještačkog nalaza prošlo gotovo osam mjeseci pri čemu je tužiteljica koristila i druge radnike u međuvremenu. Slijedom navedenog, predložio je sudu da utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju, koja iznosi 9.768,52 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 1. studenog 2021. godine do isplate te izvrši prijeboj tražbine tuženika sa tražbinom tužiteljice ukoliko se utvrdi osnovanost tražbine tužiteljice iz ovog postupka, odnosno, odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice te joj naložiti da snosi troškove postupka.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u prijepis WhatsApp poruka između tužiteljice i zastupnika po zakonu tuženika (list 4-50), uvid u spis Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj R1-141/2020 i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina od 20. travnja 2021. (list 51-53), dopis Odvjetničkog društva Kuželić & Mučnjak d.o.o. upućen tuženiku (list 55) te potvrdu o primitku (list 56), rješenje kojim je odmjerena nagrada i naknada troškova za provedeno vještačenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj R1-141/2020-13 od 23. travnja 2021. (list 57-58), račun Odvjetničkog društva Kuželić & Mučnjak d.o.o. za pružene odvjetničke usluge tužiteljici od 28. prosinca 2020. (list 59), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 61-62), račun za predujam broj 218-1-5 od 31. listopada 2021. (list 66), račun broj 219-1-5 od 31. listopada 2021. (list 67), ispis iz knjige izdanih (izlaznih računa) od 17. studenoga 2021. (list 75-76), potvrdu zaprimanja obrasca (list 77-78), izveo dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Mirjani Tušek (list 109-113) te saslušao tužiteljicu i zastupnika po zakonu tuženika UD.

3.1. Sud nije saslušao svjedoke OD, ĆD, LD, TD, HD i SD jer je, s obzirom na izvedeno građevinsko vještačenje kao i iskaze stranka ocijenio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se može odlučiti o tužbenom zahtjevu, pa se ostali predloženi dokazni prijedlozi smatraju nepotrebnima i usmjerenima na odugovlačenje postupka.

4. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje ZPP).

5. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za 41.233.13 kuna/5.472,57 eura[1] s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose te glavnice do isplate koji iznos predstavlja iznos potreban za popravak nestručno izvedenih radova od strane tuženika u iznosu od 36.983,13 kuna, trošak sastavljanja prijedloga za osiguranje dokaza u iznosu od 1.250,00 kuna te trošak građevinskog vještačenja u postupku osiguranja dokaza u iznosu od 3.000,00 kuna, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

5.1. S obzirom na istaknuti prigovor radi prebijanja, predmet tužbenog zahtjeva je i osnovanost tužiteljevog potraživanja s osnove izvedenih, a neplaćenih radova u iznosu od 9.768,52 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik bili u poslovnom odnosu na temelju ugovora o djelu u kojem se tuženik obvezao za tužiteljicu izraditi roštilj kućicu na nekretnini tužiteljice u [adresa], a tužiteljica se obvezala platiti mu ugovorenu cijenu. Nesporno je među strankama da je tužiteljica 4. ožujka 2020. tuženiku isplatila predujam u iznosu od 13.000,00 eura.

6.1. Sporno je među strankama jesu li radovi izvedeni uz nedostatke kao i vrijednost izvedenih radova.

7. Na te okolnosti izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Mirjani Tušek (list 109-113 spisa) kao i uvid u građevinsko vještačenje provedeno u postupku osiguranja dokaza koji se vodio pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod poslovnim brojem R1-141/2020.

7.1. Uvidom u spis Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj R1-141/2020 i nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ane Bunčić na listu 43-49 tog spisa sud je utvrdio da su dogovoreni radovi izvršeni sa nedostacima i to nedostacima u temeljnoj konstrukciji pobliže opisanim na listu 44 nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ane Bunčić s troškovima sanacije u iznosu od 12.898,50 kuna, te nedostacima u hidroizolaciji poda i podnoj oblozi pobliže opisanim na listu 46 nalaza i mišljenja sudskog vještaka i troškom sanacije u iznosu od 12.250,00 kuna, nedostacima u temeljnom razvodu instalacija i troškovima sanacije u iznosu od 1.428,00 (list 47 nalaza i mišljenja) te nedostacima u pokrovu, dimnjaku i funkcionalnim otvorima s troškovima sanacije u iznosu od 3.010,00 kuna (list 47 nalaza i mišljenja).

7.2. U svom nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja za graditeljstvo i procjenu nekretnina Mirjana Tušek (list 109-113) navela je da se u konkretnom slučaju ne može utvrditi koji radovi nisu izvedeni dok je utvrdila da su na lokaciji u [adresa] izvedeni radovi temeljne konstrukcije, izrada roštilj kućice, te dobava i montaža roštilj kućice na izvedene temelje te je i u usmenom izlaganju nalaza i mišljenja na ročištu održanom 1. travnja 2025. (list 135 spisa) vještakinja navela da je vrijednost izvedenih radova u iznosu 73.600,94 kuna.

8. Tužiteljica je u svom iskazu danom na glavnoj raspravi održanoj 1. travnja 2025. navela da je s tuženikom dogovorila izgradnju dvije modularne jedinice i jednog dodatka za wc u kojem je trebao biti muški, ženski i dječji wc. Trebalo je izvesti radove betoniranja temeljne ploče, instalacije u modulima i unutrašnjeg uređenja, izvesti terasu i roštilje. Prethodno da je bila u izložbenom prostoru tuženika gdje je vidjela njegove radove, odnosno jednu kućicu te ga je odlučila angažirati. Navela je da je od radova izlivena temeljna betonska ploča i napravljena su dva modularna objekta te zajednički wc. Radove je prekinula u listopadu ili studenom 2020., s time da je rok za početak radova bio ožujak 2020., a radovi su zapravo započeli u srpnju 2020. Istaknula je da se od početka kasnilo s izvođenjem radova iz razno raznih razloga, također da je iskolčenje bilo pogrešno izvedeno pa se moralo ponoviti, prilikom betoniranja temeljne ploče također je uočila propuste te je ta ploča u konačnici ispala neravna. Negdje u 11. mjesecu 2020. već joj je svega bilo dosta i kada je, prilikom dolaska na gradilište primijetila da je na tako neravnu temeljnu ploču stavljena prva konstrukcija drvenog poda koja je također ispala neravno, a već je u postupku bilo postavljanje i druge konstrukcije drvenog poda, prekinula je sve radove i suradnju s tuženikom. Obavijestila je o tome gospodina UD putem WhatsAppa jer su tako i inače komunicirali i rekla mu je neka više ne dolazi na gradilište dok se ne provede postupak osiguranja dokaza. Navela je kako je tuženiku platila iznos od 13.000,00 eura kao predujam i 750,00 kuna za trošak rada bagera i viljuškara te trošak pijeska i šljunka te da je iznos štete utvrđen u postupku osiguranja dokaza zapravo i puno veći zbog činjenice što je u vrijeme korone porasla cijena sveg građevinskog materijala, a posebno drvene građe. Navela je da joj nikad nije isporučen set drveni stol sa dvije drvene klupe, a da joj je isporučen dvojni objekt koji se sastoji od drvenog modula veličine 25 m[2] i drvenog modula veličine 16,5 m , te da joj je ujedno isporučen kao spoj između ta dva modularna objekta. Na pitanje punomoćnika tuženika tužiteljica je odgovorila kako danas ima u svom objektu drveni set stol i dvije klupe i da je taj set nabavila od [obrt], iz [adresa] u [adresa], ali ne zna kućni broj te da ih je dala raditi po narudžbi. Tužiteljica je navela kako je nakon prekida suradnje s tuženikom ponovno morala izvesti radove na manjem modulu u smislu prekrojavanja ulaza u wc jer su ulazna vrata bila preniska te je morala nabaviti jednu drvenu pregradu kako bi pregradila wc, ugradila je jedan trokutasti prozor na vanjskim vratima prema bazenu. Navela je da, nakon što je zaustavila radove nije tuženika pozvala da ih on otkloni i to iz razloga jer ga je prethodno, kada je uočila da se ne radi dobro zvala ali on se nije odazvao. Također je navela da nakon obustave radova nije pokušala s tuženikom izvršiti obračun izvedenih radova jer je smatrala da uplaćeni predujam od 13.000,00 eura uvelike i prelazi vrijednost izvedenih radova. Navela je kako je tuženiku predlagala i mirno rješenje spora na način da joj tuženik isplati 15.000,00 kuna na što tuženik nije pristao.

9. Zastupnik po zakonu tuženika UD u svom iskazu danom na glavnoj raspravi održanoj 1. travnja 2025. naveo je da je tužiteljica, koja je za njegovu tvrtku saznala preko društvenih mreža na kojima je vidjela njihove radove, došla kod njega u tvrtku te joj je on pokazao pokaznu kućicu koja je bila slična onome što je tužiteljica željela. Tada su načelo dogovorili posao odnosno izradu i postavljanje osmokutne modularne kućice površine 25 m[2] i još jedne površine 16,5 m[2] te još jednog spojnog objekta između tih modula koji bi služio kao hodnik. Poslao je tužiteljici ponudu te su se dogovorili oko izvođenja radova, a ona je uplatila 13.000,00 eura predujma. Nakon došao je na lokaciju i pregledao teren te su nakon toga krenuli pripremni radovi. Točno je da je došlo do nekih zastoja u izvođenju radova jer je to bio period korone te je bilo problema s dobavom materijala i radnom snagom. Radovi su započeli negdje oko 20. srpnja 2020., a u međuvremenu smo dogovorili i dogradnju jednog modula za sanitarni čvor koji se trebao dograditi na modul površine 16,5 m[2] . Nakon što su završili pripremni radovi došli su na montažu te su sa svojim šleperom dovezli materijal, a tužiteljica je preko neke druge tvrtke organizirala istovar tog materijala. Naveo je da je u početku bilo dogovoreno da se objekt postavi na posebne vijke, ali nakon pregleda terena utvrdio je da to ne bi bilo odgovarajuće i da je potrebno napraviti betonsku podlogu za objekte te su naknadno dogovorili izlijevanje te temeljne betonske ploče. Prilikom izlijevanja betonske ploče bili su prisutni on, tužiteljica, te tri njegova radnika. Naveo je da je točno da su na račun tužiteljice u trgovini građevinskog materijala uzeli neki alat, a da je to bilo potrebno radi tog neplaniranog izvođenja betonske ploče, a s obzirom na to da se oni ne bave zemljanim i građevinskim radovima već isključivo montažom drvenih objekata pa te alate nisu imali sa sobom. Naveo je da je tužiteljica tom prilikom rekla da će ona platiti alat, a da će onda u konačnom obračunu iznos umanjiti za plaćeni alat. Nakon izlijevanja betonske ploče krenuli su s montažom objekata i tu montažu su priveli gotovo do kraja. Radovi su prekinuti 31. kolovoza 2020. i to porukom tužiteljice koju mu je uputila na WhatsApp te više nisu imali pristup gradilištu i nisu mogli dovršiti postavljanje drvene konstrukcije poda na cijelom objektu, a za koju je bio pribavljen materijal. Naveo je da što se tiče betonske ploče, da u svom 15 godišnjem radnom iskustvu nije naišao na potpuno ravno betonsku ploču koju ne bi trebalo na neki način nivelirati i da se upravo zbog toga i u konkretnom slučaju na betonsku ploču stavio jedan sloj drvene konstrukcije poda na koji bi onda išao drugi završni sloj podne konstrukcije. Naveo je da je u trenutku prekida radova modul za sanitarni čvor imao dvoja vrata i to jedna vanjska prema bazenu i jedna unutarnja prema modulu od 16,5 m[2] , točno je da na vratima nije bilo prozora, ali je napomenuo da je u praksi uobičajeno da se prvo sve montira, zatim da se s investitorom pregleda i da se eventualni nedostaci ili prilagodbe načine prije predaje radova tako da bi, da je došlo do završetka radova s njihove strane, oni prema želji investitora izvršili preinaku na vratima. Međutim do toga nije došlo jer su radovi prekinuti. Naveo je da je tužiteljici isporučeno šest kompleta stolova s po dvije klupe i to je bilo u prostoru kućice te su isporučene i podne obloge za cijeli objekt. Također je naveo da je inače dogovor s investitorima da oni za radnike osiguraju smještaj za vrijeme izvođenja radova, a budući da nije bilo slobodnih smještajnih kapaciteta na području grada Lipika u to vrijeme radi održavanja nekog događaja, tužiteljica je radnike smjestila kod sebe u kuću, međutim taj smještaj nije bio adekvatan jer se nisu mogli dobro odmoriti nakon radnog dana te su odlučili da ćemo svaki dan putovati iz Zagreba i vraćati se. Nakon što je tužiteljica prekinula radove s njom nisu bili u kontaktu, a iz toga su zaključili da do dovršetka radova i neće doći te su sastavili obračun izvedenih radova do trenutka kada su oni prekinuti, a to je 31. kolovoza 2020. Naveo je da u računu nisu obuhvatili stavke koje ističe tužiteljica, a odnose se na roštilj koji nismo isporučili jer je došlo do prekida radova, već su isključivo obuhvatili radove koje su stvarno i izveli do 31. kolovoza 2020. Naveo je da su drveni podovi bili isporučeni tužiteljici iako nisu bili montirani. Na pitanje punomoćnika tuženika odgovorio je kako po njegovom mišljenju nakon prekida suradnje nije bilo potrebno dobavljati neku posebnu građu ili materijal, eventualno pregradu za wc dok je šank koji je bio projektiran bio izrađen, ali nije bio isporučen na gradilište da ne bi smetao i zauzimao prostor. Što se tiče prilagođavanja visine vrata naveo je da se tu radi o finom podešavanju koje se izvodi nakon završetka radova te da su ulazna vrata na sanitarnom čvoru i vrata na spojenom objektu bila niža od uobičajenog, ali je to bilo zbog koncepta objekta jer projekt objekta nije dozvoljavao veće dimenzije vrata. Pritom je naglasio da su i na pokaznom objektu vrata bila te visine i da to tužiteljici nije bilo nepoznato. Na pitanje punomoćnika tužiteljice odgovorio je kako je uobičajeno da investitor pripremi temelje u smislu građevinskih radova dok je posao tuženika obično samo montaža objekata na tako pripremljen teren. Zato je u početku bilo predviđeno da se roštilj kućica na teren pričvrsti pomoću sidrenih vijaka, međutim nakon što je pregledao teren utvrdio je da vijci nisu predviđeni za takav teren i da se treba izbetonirati podloga. Na daljnji upit punomoćnika tužiteljice zastupnik po zakonu tuženika naveo je kako nije vršio posebnu analizu tla već je taj zaključak izveo na temelju svog iskustva. Također je naveo kako priprema terena za montažu nije uključena u cijenu montaže već su posebno izražene cijene pripreme terena i cijene montaže te da sama cijena pripreme terena ovisi o stvarnom stanju na terenu i potrebnom materijalu. Istaknuo je kako je izvijestio tužiteljicu da montaža na vijke nije moguća jer su bili zajedno prisutni na terenu nakon što je bager poravnao teren te joj je savjetovao da se ne ide na montažu na vijke već da se izbetonira podloga te da je od početka bilo dogovoreno da betoniranje podloge nije uključeno u dogovoreno cijenu po ponudi. Na pitanje punomoćnika tužiteljice je li točno da su u betonskoj ploči bili veći komadi cigle i krupnih agregata odgovoro je da je te da dopušta da je u toj procjeni pogriješio. Naveo je da je količina betona koja je isporučena zaista i plaćena i to od strane tuženika, a na upit punomoćnika tužiteljice je li moglo doći do uštede na količini betona uslijed stavljanja cigli u betonsku ploču odgovorio je da na tu površinu ušteda na materijalu je mogla biti ispod 1%. Na pitanje tužiteljice zašto joj prvi puta kad je bio na terenu nije rekao da tlo nije podobno za montažu na vijke zastupnik po zakonu tuženika naveo je da zato što tada tlo nije bilo pripremljeno jer je obveza investitora pripremiti tlo te da kada je on prvi puta došao da je na terenu bila livada, a kada je došao drugi puta tlo je bilo poravnato te je skinut značajan dio površinski dio te je tada zaključio da montaža na vijke nije moguća. Na pitanje punomoćnika tuženika zastupnik po zakonu tuženika odgovorio je kako je vrijednost alata koji je uzeo na račun tužiteljice prema današnjim cijenama oko 100,00 eura.

10. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Mirjane Tušek sud je prihvatio jer je isti sačinjen u skladu sa zadatkom suda i objektivno. Glede utvrđenja da su radovi izvedeni s nedostacima sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ane Bunčić sačinjen u postupku osiguranja dokaza u kojem postupku je sudjelovao i tuženik te nije stavljao primjedbe na utvrđenja vještaka. Također, tuženik u ovom postupku nije posebno osporavao da su radovi izvedeni s nedostacima već je isticao da mu ti radovi nisu u cijelosti plaćeni.

10.1.Iskaze stranaka sud je prihvatio u cijelosti osim u dijelu u kojem je tužiteljica iskazala da je radove prekinula u listopadu ili studenome 2020. jer iz navoda tužbe, korespondencije između stranaka, iskaza zastupnika po zakonu i nalaza i mišljenja sudskih vještaka proizlazi da su radovi prekinuti 31. kolovoza 2020., te u dijelu u kojem je zastupnik po zakonu tuženika UD iskazao da je tuženik isporučio tužiteljici šest setova drvenog stola s klupama jer tuženik u tom dijelu nije dokazao da je nabavio i isporučio navedene setove, a tužiteljica je izričito osporila da su joj isporučeni.

10.2. U ostalom dijelu sud je prihvatio iskaze stranaka o tome koji radovi su izvedeni (dobava i montaža drvenog dvojnog objekta roštilj kućice površine 25 m2 i modula od 16 m2 te spojnog hodnika duljine 2,5 metara, dobava i montaža dodatnog drvenog modula za toalet, izrada temeljne betonske deke za objekt, izrada terase i dobava šperploče) jer su u tom dijelu iskazi stranaka suglasni međusobno te s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Mirjane Tušek te nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ane Bunčić izvedenog u postupku osiguranja dokaza.

11. Slijedom navedenog, dovevši u vezu iskaze stranaka s rezultatima provedenih vještačenja sud je utvrdio da je tuženik izveo radove koji se odnose na izradu, dobavu i montažu drvenog dvojnog objekta roštilj kućice površine 25 m2 i modula od 16 m2 te spojnog hodnika duljine 2,5 metara u iznosu od 136.103,47 kuna, izradu, dobavu i montažu dodatnog drvenog modula za toalet u iznosu od 16.895,60 kuna, izradu temeljne betonske deke za objekt u iznosu od 9.998,13 kuna, dobavu šperploče u iznosu od 525,00 kuna, a čiju vrijednost je, uzevši u obzir nalaz i mišljenje vještaka Mirjane Tušek sud utvrdio u iznosu od 163.522,20 kuna. Od navedenog iznosa valjalo je oduzeti iznos predujma koji je tužiteljica nesporno platila (97.619,04 kuna) i troškove rada viljuškara i bagera koje je tužiteljica također platila (750,00 kuna), pa je sud utvrdio da je tuženik izveo radove u vrijednosti od 65.153,16 kuna, odnosno u iznosu od 8.647,31 eura[2] .

11.1. Sud je utvrdio da tuženik nije tužiteljici isporučio šet setova drvenog stola s klupama u vrijednosti od 6.758,22 kuna jer u tom dijelu iskazi stranaka nisu suglasni, a tuženik nije dokazao da je stolove i klupe zaista nabavio i isporučio tužiteljici, posebno uzevši u obzir iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da je dala po mjeri izraditi set stol i klupe od [obrt], a tuženik te njezine tvrdnje nije osporio.

11.2. Sud je također utvrdio da je tuženik navedene radove izveo s nedostacima, a što tuženik posebno nije ni osporavao kao ni visinu tužiteljičine tražbine s osnove nedostataka, a prihvativši nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ane Bunčić sud je utvrdio da je tužiteljičina tražbina s osnove nedostataka u izvedenim radovima osnovana u iznosu od 41.233,13 kuna/5.472,57 eura[3] .

12. Prema odredbi članka 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018; dalje ZOO) dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Pritom prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju, a nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to (članak 196. ZOO).

12. 1. U konkretnom slučaju tuženik je prije zaključenja prethodnog postupka istaknuo prigovor radi prebijanja u iznosu od 9.768,52 eura kojim je istaknuo postojanje svoje tražbine te je od suda zahtijevao da izvrši prijeboj uzajamnih tražbina. Pritom je tuženik prigovorom radi prebijanja istaknuo tražbinu koja je veća od tužiteljičine tražbine.

13. Sud je utvrdio da su tražbina tužiteljice i tražbina tuženika podobne za prijeboj jer su uzajamne, obje glase na novac, te su obje dospjele i utužive. Stoga je, na temelju odredbe članka 195. i 196. ZOO u vezi s odredbom članka 338. stavak 3. ZPP odlučio kao u presudi.

13. 1. Sud je utvrdio postojanje tražbine tužiteljice u iznosu od 5.472,57 eura sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 4.908,50 eura od 1. rujna 2020. do isplate, na iznos od 165,90 eura od 13. siječnja 2021. do isplate i na iznos od 398,17 eura od 23. prosinca 2020. do isplate (točka I izreke presude), utvrdio postojanje tuženikove tražbine do visine tužiteljičine tražbine, odnosno u iznosu od 5.472,57 eura sa zateznim kamatama od 1. studenoga 2021. do isplate (točka II izreke presude), a vodeći računa o tome da je tuženik prigovorom radi prebijanja istaknuo tražbinu koja je veća od tužiteljičine tražbine, prebio te tražbine (točka III izreke presude), a tuženiku naložio plaćanje zakonskih zateznih kamata na prebijeni dio tražbine od dospjelosti do susreta tražbina 1. studenoga 2021. po stopi koja se određuje sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO za "ostale" odnose, a budući da je tužiteljičina tražbina bila starija (točka IV izreke presude), te je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti budući da je tuženikova tražbina veća od tužiteljičine (točka V izreke presude). Također, sud je odbacio kao nedopušten tuženikov prigovor radi prebijanja u iznosu od 4.295,95 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dakle u iznosu u kojem prelazi tužiteljičinu tražbinu, a s obzirom na to da tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev, zbog čega je odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a. Tužiteljica koja je u cijelosti izgubila parnicu (uspjela je u dijelu koji se odnosi na sporedno potraživanje) dužna je tuženiku naknaditi parnične troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice, a koji se odnose na trošak sastavljanja odgovora na tužbu u skladu s odredbom Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; dalje OT) u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištima održanim 2. veljače 2023. i 3. listopada 2023. u skladu s odredbom Tbr. 9. 2. OT u iznosu od 100,00 eura po radnji, trošak sastavljanja podneska od 5. siječnja 2025. u skladu s Tbr. 8. t. 3. OT u iznosu od 100,00 eura, trošak sastavljanja podneska od 21. siječnja 2025. u skladu s Tbr. 8.1. OT u iznosu od po 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištu održanom 1. travnja 2025. u skladu s Tbr. 9.1.OT u iznosu od 200,00 eura, sve uvećano za pdv po stopi od 25% (Tbr. 46. OT) i trošak predujma za građevinsko vještačenje u iznosu od 500,00 eura, čime je tuženiku priznato pravo na naknadu troška postupka u iznosu od 1.625,00 eura te je odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.

14.1. Tuženiku nije priznato pravo na naknadu troška za sastavljanje podnesaka od 5. siječnja 2025. preko iznosa koji mu prema odredbama OT pripada za sastavljanje takvog podneska, odnosno nije mu priznata naknada troška za sastavljanje tog podneska u iznosu od 100,00 eura uvećano za pdv po stopi od 25% kao ni naknada troška za zastupanje na ročištima održanim 2. veljače 2023. i 3. listopada 2023. u iznosu od po 100,00 eura uvećano za pdv po stopi od 25% imajući u vidu da se na tim ročištima nisu izvodili dokazi. Slijedom iznijetog, odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 375,00 eura te je odlučeno kao u točki III izreke ovog rješenja.

14.2. Tužiteljičin zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.800,92 eura odbijen je kao neosnovan jer je tužiteljica u cijelosti izgubila spor slijedom čega je na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki IV izreke ovog rješenja.

Velika Gorica, 23. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Klaić Žlepalo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP). Žalba se podnosi pisano u 5 istovjetnih primjerka putem ovog suda na Županijski sud.