Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-63/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku iz Požege, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko- upravnom odjelu, radi isplate, nakon glavne javne rasprave, zaključene 8. travnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Andree Štalekar Pap, odvjetnice iz Rijeke i zakonske zastupnice tužene Ljubice Kučić, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Rijeci, objavljene 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.987,98 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od 16. kolovoza 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, a koje kamate teku:

- na iznos 55,06 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos 33,31 EUR od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos 54,82 EUR od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos 53,59 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos 53,21 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos 62,47 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos 59,38 EUR od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos 60,81 EUR od 16. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos 56,17 EUR od 16. travnja 2017. do isplate,

- na iznos 65,16 EUR od 16. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos 62,62 EUR od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos 60,46 EUR od 16. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos 60,41 EUR od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos 64,18 EUR od 16. rujna 2017. do isplate,

- na iznos 66,82 EUR od 16. listopada 2017. do isplate,

- na iznos 67,86 EUR od 16. studenog 2017. do isplate,

- na iznos 69,69 EUR od 16. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos 72,12 EUR od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos 65,96 EUR od 16. veljače 2018. do isplate,

- na iznos 71,09 EUR od 16. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos 69,27 EUR od 16. travnja 2018. do isplate,

- na iznos 72,71 EUR od 16. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos 66,95 EUR od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos 63,47 EUR od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos 65,16 EUR od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos 70,75 EUR od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos 70,86 EUR od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos 70,75 EUR od 16. studenog 2018. do isplate,

- na iznos 70,73 EUR od 16. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos 69,86 EUR od 16. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos 73,95 EUR od 16. veljače 2019. do isplate,

- na iznos 84,70 EUR od 16. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos 75,92 EUR od 16. travnja 2019. do isplate,

- na iznos 75,92 EUR od 16. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos 76,05 EUR od 16. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos 72,60 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos 75,10 EUR od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos 78,32 EUR od 16. rujna 2019. do isplate,

- na iznos 80,03 EUR od 16. listopada 2019. do isplate,

- na iznos 74,86 EUR od 16. studenog 2019. do isplate,

- na iznos 80,74 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos 79,47 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos 77,00 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos 77,97 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos 75,45 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,

- na iznos 77,78 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos 69,08 EUR od 16. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos 71,16 EUR od 16. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos 73,66 EUR od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos 76,80 EUR od 16. rujna 2020. do isplate,

- na iznos 78,24 EUR od 16. listopada 2020. do isplate,

- na iznos 78,41 EUR od 16. studenog 2020. do isplate,

- na iznos 80,17 EUR od 16. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos 81,94 EUR od 16. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos 83,63 EUR od 16. veljače 2021. do isplate,

- na iznos 83,65 EUR od 16. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos 58,47 EUR od 16. travnja 2021. do isplate,

- na iznos 84,95 EUR od 16. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos 101,16 EUR od 16. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos 82,19 EUR od 16. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos 82,38 EUR od 16. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos 87,84 EUR od 16. rujna 2021. do isplate,

- na iznos 82,38 EUR od 16. listopada 2021. do isplate,

- na iznos 79,26 EUR od 16. studenog 2021. do isplate,

- na iznos 82,00 EUR od 16. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos 82,36 EUR od 16. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos 83,95 EUR od 16. veljače 2022. do isplate,

- na iznos 81,88 EUR od 16. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos 80,86 EUR od 16. travnja 2022. do isplate,

u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja meritorne odluke do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da tuženoj nadoknadi parnični trošak u visini od 1.000,00 eura, u roku od 15 dana, dok se tužena s preostalim dijelom zatraženog troška odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je podnio Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci zahtjev za mirno rješenje spora 14. srpnja 2021., a na koje je navedeno tijelo, zastupnik tuženika, odgovorilo dopisom pod poslovnim brojem N-DO-376/2021-IV datiranog 29. rujna 2021., a zaprimljenog u uredu punomoćnika tužitelja dana 8. listopada 2021., navodeći u bitnome kako zahtjev nije osnovan. Budući da je pokušaj mirnog rješenja spora odbijen od strane tužene, tužitelj podnosi ovu tužbu. Tužitelj je zaposlen u Policijskoj upravi Primorsko – goranskoj, Sektoru policije, Službi za javni red, Odjel za osiguranja, prevenciju, metodologiju rada i stručno usavršavanje policije na radnom mjestu policijski službenik za preventivu, taktiku i metodologiju rada policije u zvanju policijskog inspektora temeljem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova od 16. siječnja 2013., broj: 511-01-157-41556/1422-2012, a sada u zvanju samostalnog policijskog inspektora temeljem rješenja Policijske uprave Primorsko- goranske broj: 511-09-15/2-143-717/287-2020 od 1. rujna 2020. Tužitelj je obračunom plaća koji provodi tuženik putem Centralnog obračuna plaća (dalje: COP) pri Ministarstvu financija pogrešnim obračunom plaće oštetio tužitelja pogrešno primjenjujući Zakon o policiji i Uredbu o plaćama policijskih službenika, a sve uz obrazloženje kako slijedi. Prvenstveno, za radni odnos između tužitelja i Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno tuženika mjerodavan je u pogledu plaće policijskih službenika Zakon o policiji („Narodne novine“ broj 34/11, 130/12,89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19; dalje ZOP) i Uredba o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“ broj 129/11, 82/12, 25/13, 140/13, 32/15, 40/15, 40/16, 11/17, 129/17, 5/18, 66/18 i 109/18, 24/19; dalje Uredba) donesena od strane Vlade temeljem ovlasti iz čl. 80. ranije spomenutog zakona. Nadalje, ZOP u čl. 79. izričito određuje koji su dodaci na specifičnost policijske službe. Isto uređuje i Uredba te odredba navodi da su to dodaci za povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, osobno policijsko zvanje i odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja. Zakonskom odredbom određene su tri sastavnice dodataka na specifičnost policijske službe, a kako je navedeno ranije, isti se prema zakonskoj odredbi obračunavaju kao uvećanje postotka osnovnog koeficijenta prilikom izračuna koeficijenta složenosti poslova. Nadalje, odredbom čl. 80. ZOP-a, Vladi je dana ovlast uredbom utvrditi: a) vrijednost koeficijenta složenosti poslova radnih mjesta; b) visinu dodataka za specifičnost policijske službe i c) visinu dodataka za rad na poslovima s posebnim uvjetima na temelju klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika iz čl. 43. istog zakona. Odredbom čl. 4. Uredbe, određen je način utvrđivanja dodataka za specifičnost policijske službe, kako slijedi:

a) stavak 1. - dodaci za opasnost za život i zdravlje i dodatak na odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja određeni su kao stalni, koji se isplaćuju mjesečno u osnovnoj plaći, a utvrđuju se u rasponu od 20% - 35% od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz Priloga 1 Uredbe, od 40% do 60% od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz Priloga 2 Uredbe i od 75% do 90% od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz Priloga 3 ove Uredbe;

b) stavak 2. – dodatak za osobno policijsko zvanje utvrđuje se u postotku od osnovice za izračun plaće policijskog službenika. Navedeni članak uredbe, sadržajno je izvan ovlasti Vlade Republike Hrvatske dodijeljene joj čl. 80 ZOP-a, omogućio je tuženiku da na prividno legalan način obračunava dodatak za osobno policijsko zvanje iz čl. 79. ZOP-a st. 1. toč. 2.

Naime, zakonom (i uredbom u čl. 2. st. 3.) propisano je da se dodaci za specifičnost policijske službe (a time i dodatak za osobno policijsko zvanje) obračunavaju kao uvećanje osnovnog koeficijenta prilikom izračuna koeficijenta složenosti poslova, a koji se potom množi s osnovicom, a sve zajedno uvećava za 0,5% za svaku godinu navršenog staža. Sukob između navedene zakonske i podzakonske norme očituje se prvenstveno u činjenici da je podzakonskom normom (čl. 4. st. 2 Uredbe) uređeno da se dodatak po osnovi osobnog policijskog zvanja utvrđuje u postotku od osnovice za izračun plaće, što u konkretnom slučaju znači da se kao takav pribraja već obračunatoj plaći, dok zakon propisuje da isti ima funkciju uvećanja osnovnog koeficijenta (zajedno s ostalim dodacima za specifičnost policijske službe), koji produkt (koeficijent složenosti poslova), zajedno s osnovicom čini osnovnu plaću. Suprotnost proizlazi iz dvije osnove. Prvenstveno, osim iz činjenice da je tako određeni dodatak na osobno policijsko zvanje izvan opsega ovlaštenja koje daje čl. 80. ZOP-a, navedena norma nezakonita je i samim time što njome nije uređena visina dodataka za specifičnost policijske službe, već način određivanja visine i to na način koji je de facto suprotan matematičkoj formuli koju je propisala zakonska norma u čl. 78. ZOP-a. Naime, takva podzakonska norma svojom matematičkom prirodom protivna je formuli za izračun plaće policijskog službenika budući da njen rezultat predstavlja konkretan iznos novca koji se pribraja plaći, a ne postotak uvećanja osnovnog koeficijenta kako to propisuje zakonska norma. Dodatno, osim što je navedena norma čl. 4. st. 2. Uredbe protivna zakonskoj normi, ista sadrži termin „osnovica za izračun plaće policijskog službenika“, koji kao takav nije definiran zakonom, niti se može zaključiti o kojem se konkretno pojmu radi. Kako je obrazloženo u nastavku, tuženik navedeni pojam tumači kao da je riječ o osnovici „za izračun plaće koju utvrđuje Vlada Republike Hrvatske posebnim propisom“ iz čl. 2. Uredbe, dakle kao da je riječ o osnovici za izračun plaće državnih službenika. Navedeni pojam nije određen niti zakonskom niti podzakonskom odredbom, a kao takav, navedeni čl. 4. st. 2. Uredbe ne zadovoljava kriterij određenosti kao nužni i sastavni dio načela zakonitosti, budući da otvara prostor arbitrarnosti prilikom provedbe zakona, a koji prostor je tužena u konkretnom slučaju i iskoristila za postupanje protivno zakonu. Tužena obračunava plaće na način da dodatak na osobno policijsko zvanje ne utvrđuje kao postotno povećanje osnovnog koeficijenta, već ga pribraja u fiksnom iznosu već utvrđenoj plaći. Takvim obračunom nastaje šteta tužitelju budući da bi isti uvećanjem osnovnog koeficijenta sukladno zakonskoj odredbi ostvario veću plaću. Podredno, tužitelj ističe kako je u vezi primjene prava na policijskog službenika temeljem čl. 1. st. 3. ZOP-a određeno da na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donesenim na temelju ovoga Zakona primjenjuju propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. Imajući na umu sukob hijerarhijski različitih normi kako je ranije navedeno, isti se osim primjenom izravne zakonske norme može razriješiti i primjenom Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19) čl. 9. st. 3. koji određuje da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. U navedenom sukobu normi moralo bi se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, što je tuženik kao poslodavac propustio učiniti. Uzevši u obzir navedeno, u slučaju kolizije zakonskog i podzakonskog akta primjenjivat će se zakonski akt, a kako je to uređeno pozitivnim pravom Republike Hrvatske. Odredbom članka 37. stavka 2. Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 99/99, 29/02, 49/02) propisano je da će u slučaju da je drugi propis koji bi se trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj će neposredno primijeniti zakon. Radi zornog prikaza nastale štete u nastavku se usporedno iznosi dosadašnji obračun plaće tužitelja i obračun plaće koji je zakonit prema tužiteljevom stajalištu, za mjesec listopad 2020. Radi jednostavnosti prikaza, ovim obračunom obračunava se samo osnovna plaća tužitelja budući da iznosi dodataka koji se obračunavaju naknadno nisu predmet ovog postupka, što ne znači ujedno da tužitelj smatra da su u utuženom razdoblju dobro obračunati budući da oni ovise o iznosu osnovne plaće koja je sporna. Navedenim dosadašnjim obračunom tužena je oštetila tužitelja za pojedinačne iznose po svakoj mjesečnoj plaći, a koje će biti moguće specificirano utvrditi nakon što tužena dostavi obračunske liste plaće za sve mjesece u utuženom razdoblju te se na istima provede dokaz financijskim vještačenjem koji će uzeti u obzir razliku istaknutu ranije, kao i sve daljnje promjene na plaći uslijed tako promijenjene osnovice. Naime, tužitelj ne raspolaže stručnim znanjem da bi bez korištenja usluga vještaka financijsko – knjigovodstvene struke sam mogao precizno izračunati ukupan iznos bruto plaće koju mu tužena u utuženom razdoblju neosnovano nije isplatila, a taj se obračun ne može obračunati bez prethodne dostave dokumentacije o evidenciji radnog vremena i obračuna plaće koja se potražuje od tužene. Platne liste, koje za poslodavca u ovom slučaju izdaje tzv. Centralni obračun plaća, su tako složeno strukturirane da se iz njih bez posebnih stručnih znanja ne može utvrditi za koji je točno bruto iznos svaki policijski službenik uskraćen. Tužitelj je sukladno odredbama Zakona o radu ovlašten dobiti na uvid obračune plaća i evidenciju radnog vremena. Slijedom navedenog, tužitelj podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b. Zakona o parničnom postupku te predlaže da sud rješenjem naloži tuženoj da u roku od 15 dana dostavi u sudski spis sve obračune plaća tužitelja te evidenciju radnog vremena tužitelja za razdoblje od srpnja 2016. do dana podnošenja tužbe u ovom postupku. Tužitelj predlaže da se po pribavi navedenih podataka i isprava od tuženika, provede financijsko – knjigovodstveno vještačenje radi provjere tih podataka i utvrđenja visine neisplaćene plaće imajući u vidu neisplaćeni dio osnovice i posljedice takve neisplate na druge dodatke na plaću policijskog službenika u razdoblju od srpnja 2016. do dana podnošenja ove tužbe. Slijedom navedenog, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

2. U pogledu procesnih pretpostavki za dopustivost podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, odnosno traženja sudske zaštite, napominje se kako se tužitelj, sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 25/13, 89/14 – odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), prije podnošenja tužbe, obratio nadležnom državnom odvjetništvu zahtjevom za mirno rješenje spora od 14. srpnja 2021. (stranica 11 spisa), koji zahtjev je Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci odbilo dopisom broj: N-DO- 376/2021-IV od 29. rujna 2021. (stranica 13 spisa).

3. Obzirom da je visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek pismenim nalazom pravne osobe Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, po stalnom sudskom vještaku za financije Petri Blašković, dipl.oec., osnovano je tužitelj postavio stupnjevitu tužbu sukladno odredbi članak 186.b ZPP-a, jer iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi da nije raspolagao potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju, a kojim podacima je raspolagala tužena kao poslodavac. Slijedom navedenog, u okolnostima konkretnog slučaja, sukladno citiranoj odredbi kojom je propisan izuzetak od obveze postavljanja određenog tužbenog zahtjeva u slučaju kada tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka kojima raspolaže tuženik, tužitelj je nakon što je tužena dostavila tražene isprave i nakon što je provedeno vještačenje, postavio određeni tužbeni zahtjev podneskom od 17. veljače 2025. (stranica 690-693 spisa) i to na isplatu iznosa od 4.987,98 eura bruto, a zbog čega u konkretnom slučaju nije učinjena preinaka tužbe.

4. U odgovoru na tužbu (stranica 29-31 spisa) tužena osporava tužbene navode tužitelja te osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Samo podredno, opreza radi, ističe prigovor zastare potraživanja. U odnosu na navode iz tužbe tužitelja, policijskog službenika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, koji tužbom potražuje isplatu razlike plaće za razdoblje od lipnja 2016. pa nadalje, za koju da ga je poslodavac oštetio uslijed nepravilnog obračuna plaće primjenom sustava Centraliziranog obračuna plaća (COP), tužena navodi da prema navodima tužitelja proizlazi da se nastala šteta očituje u kršenju odredbi Zakona o policiji i Uredbe o plaćama policijskih službenika, kojima se regulira pitanje plaće policijskih službenika, a sve uz obrazloženje izneseno u tužbi. Naime, neosporno je da je tužitelj djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske s rasporedom u Sektoru policije, Služba za javni red, Odjel za osiguranja, prevenciju, metodologiju rada i stručno usavršavanje policije, na radno mjesto policijski službenik za preventivu, taktiku i metodologiju rada policije. Plaća tužitelja, prema zakonodavnom okviru, utvrđena je rješenjima o plaći. Slijedom takvog stanja stvari, nadalje, u osporavanju navoda tužbe o nepravilnostima sustava COP-a, a time i osnovanosti istaknutog potraživanja, tužena dostavlja obračunske liste plaće za tužitelja, obračunate u oba sustava, u informacijskom sustavu MUP-a AS400 i u COP-u, koje, usporedbom, dokazuju da je plaća i prije i sada, od primjene COP-a 1. siječnja 2015., obračunata na jednak način, dakle pravilno i zakonito, primjenom, kao što je razvidno iz rješenja o plaći tužitelja, mjerodavnih pravnih odredbi koje utvrđuju plaću i dodatke na plaću. Za potrebe predmetne pravne stvari, ukazuje da se ovdje, zapravo, radi o različitosti iskazivanja podataka na obračunskom listu plaće. U svrhu razjašnjenja takve različitosti između dva sustava, tužena ističe da sustav MUP-a obračunava plaću na način:

- osnovni koeficijent + % dodatka za posebne uvjete rada = ukupni koeficijent; - ukupni koeficijent x osnovica + iznos dodatka za zvanje (osnovica x % dodatka na zvanje) = osnovna plaća za izračun bruto satnice;

- osnovna plaća se dijeli sa fondom sati mjeseca za koji se radi obračun = vrijednost bruto sata za izračun dodatka;

- svaki sat dodatka (noć, subota, nedjelja, blagdan, turnus, smjena, kao i sati prekovremenog rada) se u određenom postotku (iz Kolektivnog ugovora) množi sa izračunatom bruto satnice;

na kraju se zbroje sati redovnog rada i iznosi svih dodataka i na to se dodaje % minulog rada, koji je na platnom listiću MUP-a iskazan kao zasebna stavka. Napominje da bi isti financijski rezultat bio da se na osnovnu plaću odmah doda minuli rad pa od toga izračunava bruto satnica koja je osnova za izračun dodataka. U tom slučaju bi minuli rad bio sadržan u svakoj stavci i ne bi bio iskazan kao posebna stavka. Sustav COP-a obračunava plaće na identičan način, primjenjujući apsolutno istu formulu, ali način iskazivanja na platnom listiću je malo drugačiji. Naime, minuli rad kao zasebna stavka je iskazan samo za one elemente koji se nalaze iznad te stavke na listiću, a za elemente rada koji se nalaze ispod te stavke, minuli rad je već uračunat u vrijednost elementa. Ova razlika da je nastala u trenutku definiranja obračuna plaće za MUP iz razloga što sve te dodatne elemente niti jedno drugo tijelo državne uprave nije imalo pa su se naknadno implementirali u postojeći sustav COP- a. Tehnički, u tom trenutku, COP iste nije mogao drugačije implementirati, a zbog svih specifičnosti MUP-a da ih se je moralo ugraditi kako bi obračun plaće bio u potpunosti istovjetan dosadašnjem obračunu MUP-a. Dakle, iz dostavljenih listi da se vidi da je, bez obzira na način i iskazivanje, jednak izračun bruto i neto primanja u oba sustava. Konačno, tužena utvrđuje da je, u predmetnom razdoblju, plaća tužitelja obračunata pravilno i zakonito, slijedom čega predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, po vještaku Petri Blašković, dipl.oec., čiji Nalaz i mišljenje od 12. veljače 2025. prileži na stranici 667-683 spisa, kao i dokaz saslušanjem svjedoka ČĐ (stranica 652 spisa) i UĐ (stranica 653-654 spisa).

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike (manje isplaćene) plaće u ukupnom iznosu od 4.987,98 eura bruto sa zateznom kamatom na pojedinačne utužene iznose za razdoblje od 16. kolovoza 2016. do 31. prosinca 2022.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti.

7. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen u Policijskoj upravi Primorsko – goranskoj, Sektoru policije, Službi za javni red, Odjel za osiguranja, prevenciju, metodologiju rada i stručno usavršavanje policije na radnom mjestu policijski službenik za preventivu, taktiku i metodologiju rada policije u zvanju policijskog inspektora temeljem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova od 16. siječnja 2013., broj: 511-01-157-41556/1422-2012, a sada u zvanju samostalnog policijskog inspektora temeljem rješenja Policijske uprave Primorsko-goranske broj:

511-09-15/2-143-717/287-2020 od 1. rujna 2020., kao i činjenica da mu je tužena isplaćivala plaću utvrđenu rješenjem o plaći broj: 511-09-15-00140/2394-2016. od 1. svibnja 2016., rješenjem o plaći broj: 511-09-15-00237/2086-2017. od 20. travnja 2017., rješenju o plaći broj: 511-09-15-00143/2534-2018. od 1. kolovoza 2018. i rješenju o plaći broj: 511-09-15/2-143-717/287-2020 od 1. rujna 2020. Također nije sporna ni činjenica da tužitelj rješenja o plaći, koja predstavljaju upravni akt, nije pobijao u za to predviđenom postupku.

8. Nadalje, sporna je osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, kao i njegova visina.

9. Ovdje se napominje da se na obračun plaće policijskih službenika primjenjuju odredbe Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19; dalje ZOP) i Uredba o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“ broj 129/11, 82/12, 25/13, 140/13, 32/15, 40/15, 40/16, 11/17, 129/17, 5/18, 66/18 i 109/18 i 24/19; dalje Uredba).

10. Odredbom čl. 1. st. 1. ZOP-a određeno je da se tim zakonom uređuju osnove organizacije policije i specifičnosti radnopravnog položaja policijskih službenika u Ministarstvu unutarnjih poslova (dalje: Ministarstvo), a prema st. 3. te odredbe na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju toga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

11. Dakle, iz navedene odredbe više nego jasno proizlazi da se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu i kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, primjenjuju samo na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju toga Zakona, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi jer je pitanje plaće tih službenika uređeno ZOP-a i Uredbom.

12. Prema odredbi čl. 43. ZOP-a ovisno o složenosti poslova, obrazovanju, osobnom zvanju, stupnju odgovornosti i ovlasti za donošenje odluka te samostalnosti u radu, radna mjesta policijskih službenika klasificiraju se u tri kategorije, i to: 1. radna mjesta rukovodećih policijskih službenika, 2. radna mjesta viših policijskih službenika i 3. radna mjesta nižih policijskih službenika.

13. Prema čl. 78. st. 1. ZOP-a plaća policijskog službenika sastoji se od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima.

13.1. Osnovnu plaću policijskog službenika, prema st. 2. te odredbe čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenoga radnog staža, a koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika sastoji se od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak za specifičnost policijske službe (st. 3.).

13.2. Specifičnost policijske službe, prema čl. 79. ZOP-a uključuje dodatke za: povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, osobno policijsko zvanje i odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja.

14. Uredbu o plaćama policijskih službenika, Vlada Republike Hrvatske donijela je na temelju članka 80. ZOP-a i u čl. 1. te Uredbe utvrđene su vrijednosti koeficijenata složenosti poslova radnih mjesta policijskih službenika i visina dodataka za specifičnost policijske službe na osnovi klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika razvrstanih u kategorije, potkategorije i razine potkategorija propisane Zakonom o policiji i propisima donesenim na temelju tog Zakona.

14.1. U čl. 2. Uredbe regulirano je pitanje osnovne plaće na slijedeći način: „Plaća policijskog službenika sastoji se od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima.

Osnovna plaća policijskog službenika utvrđuje se množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće koju utvrđuje Vlada Republike Hrvatske posebnim propisom, uvećane za 0,5% za svaku godinu navršenoga radnog staža.

Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika sastoji se od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak dodatka za specifičnost policijske službe.

Visinu dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima Vlada Republike Hrvatske propisuje posebnom uredbom sukladno Zakonu o državnim službenicima i Zakonu o policiji.“

15. Dodaci za specifičnost policijske službe propisani su u čl. 3. i 4. Uredbe, pa tako čl. 3. Uredbe propisuje da se dodatak za specifičnost policijske službe utvrđuje za: 1. povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, 2. osobno policijsko zvanje i 3. odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja, dok je čl. 4. propisano da su dodaci iz č. 3. t. 1. i 3. ove Uredbe stalni, isplaćuju se mjesečno u osnovnoj plaći, a utvrđuju se u rasponu od 20% do 35% od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz Priloga 1 ove Uredbe, od 40% do 60% od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz Priloga 2 ove Uredbe i od 75% do 90% od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz Priloga 3 ove Uredbe. Dodatak iz čl. 3. t. 2. ove Uredbe utvrđuje se u postotku od osnovice za izračun plaće policijskog službenika.

16. Prema čl. 6. Uredbe dodatak na osobno policijsko zvanje obračunava se prema osobnom zvanju policijskog službenika bez obzira na koje radno mjesto je raspoređen, a prema čl. 7. Uredbe osnovni koeficijenti za izračun plaće policijskog službenika te ukupni iznos dodataka iz članka 4. stavka 1. ove Uredbe iskazani su u Popisu naziva radnih mjesta policijskih službenika (Prilog 1, Prilog 2 i Prilog 3) koji je sastavni dio te Uredbe.

17. Navedena Uredba je više puta dopunjena i mijenjana, i ona predstavlja posebni propis donesen na temelju ZOP-a, kao posebnog zakona (lex specialis).

18. Na okolnost načina obračuna plaće policijskih službenika sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka ČĐ i UĐ.

18.1. Tako svjedok ČĐ u svom iskazu navodi (stranica 652 spisa) da je voditelj Odjela financijskih poslova u MUP-u Rijeka od 2013., tužitelja osobno da ne poznaje, već samo po imenu. Na upit kako sustav Centralnog obračuna plaće (dalje COP) obračunava plaću i pripadajuće dodatke odgovara isto kao što je to obračunavao sustav AS400, to je sustav obračuna plaće MUP-a od 90-ih godina i plaća se obračunava na način da se izračuna osnovni koeficijent na kojeg idu dodaci, te se tako dobije bruto plaća. Na upit koje sve dodatke obračunavaju na plaću za specifičnost policijske službe odgovara ovisno kako djelatnik radi, je li to rad noću, blagdanima i sl. Na daljnji upit, a vezano za specifičnost policijske službe navodi kako se u osnovni koeficijent ne stavljaju dodaci već u ukupni koeficijent dodaju postotak zvanja, a dodatak za povećanu opasnost je već unutar osnovnog koeficijenta. Ovdje se radi o različitom tumačenju kolektivnog ugovora uz napomenu da oni u COP-u imaju istu formulu za obračun plaće kakva je bila i u AS400. U osnovni koeficijent ulaze dodaci za specifičnost policijske službe i to dodatak za opasnost i odgovornost te dodatak osobno policijsko zvanje, a što je i razvidno iz rješenja od 1. svibnja 2016. (stranica 21 spisa). Dakle u osnovnom koeficijentu su već uračunati dodatak za opasnost i odgovornost, dok se dodatak za osobno policijsko zvanje stavlja na taj osnovni koeficijent uvećan za dodatak za opasnost i odgovornost. Na kraju je svjedok navela da sustav AS400 i COP-u na identičan način obračunavaju plaće, te i dan danas rade u ta oba sustava i obračun plaće za svakog pojedinog djelatnika jednak je u sustavu AS400 s obračunom plaće iz sustava COP-a.

18.2. Suglasno navedenom, iskazivala je i svjedok UĐ koja je navela (stranica 653-654 spisa) da je referent obračuna plaće u MUP-u Rijeka već sigurno 10 godina, tužitelja da ne poznaje osobno, ali da ga zna kao djelatnika MUP-a. Od kada radi obračun plaća, uvijek da je postojao tzv. MUP-ovski sustav AS400, a od 2015. da rade i u programu COP. Ta dva sustava da se usklađuju svaki mjesec i plaće su u lipu jednake, kako ona obračunata u AS400, tako i ona obračunata u sustavu COP. Radi pojašnjenja svjedok je navela da prvo u bazu podataka unose rješenje koje dobiju iz kadrovske službe vezano za radno mjesto djelatnika te se isto primjenjuje u sustavu obračuna plaća. Nadalje, na mjesečnoj bazi da unose podatke o evidenciji radnog vremena i da vrše obračun plaće. Na upit što čini koeficijent složenosti poslova radnog mjesta svjedok je navela - osnovni koeficijent, koji se ovisno o radnom mjestu uvećava za postotak tog radnog mjesta. Dodatak za policijsko zvanje da se množi s osnovicom koje se „prizbraja“ tom radnom mjestu. Na daljnji upit, a vezano za dodatke za specifičnost policijske službe odnosno dodatak za opasnost i odgovornost, te dodatak za osobno policijsko zvanje, a vezano za njihov obračun, svjedok je navela da se dodatak za opasnost i odgovornost pribraja osnovnom koeficijentu i tako čini ukupan koeficijent djelatnika, dok se dodatak na osobno policijsko zvanje množi s osnovicom i „prizbraja“ dobivenom iznosu kada se dodatak za opasnost i odgovornost pribroje osnovnom koeficijentu te se tako dobije bruto iznos plaće koji se uvećava za minuli rad. Na kraju je navela da od Kadrovske službe dobiju šifru radnog mjesta te već definiran osnovni koeficijent odnosno smjernica za obračun plaće, te dalje obračunavaju radne sate i vrše obračun plaće, a po starom sistemu AS400 i novom COP-u da dođu na isti iznos obračuna plaće, te da na taj način vrše i kontrolu obračuna.

19. Sud je iskaze saslušanih svjedoka prihvatio kao vjerodostojne i nepristrane jer nije imao razloga sumnjati u njihovu istinitost budući da se radi o saznanjima svjedoka čiji su iskazi neposredni i osobni, međusobno suglasni i nisu u proturječnosti glede važnih činjenica.

20. Imajući na umu naprijed navedeno, ovdje se ne radi o sukobu različitih kolizijskih normi, kako to tužitelj pogrešno navodi u tužbi, koji da se treba razriješiti primjenom čl. 9. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje ZR) koji propisuje da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se za radnika primjenjuje najpovoljnije pravo, u ovom slučaju zakonski akt, a ne podzakonski.

21. Navedeno iz razloga što se obračun plaće policijskih službenika vrši temeljem rješenja o plaći, uz napomenu da je tijekom postupka nesporno utvrđeno da osnovnu plaću tužitelja čini umnožak osnovice i koeficijenta složenosti poslova, uvećano za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža (tzv. minuli rad), te se tako dobivena osnovna plaća dijeli s mjesečnim fondom sati, nakon čega se dobije satnica, koja se uveća za dodatke propisane Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, a takav način obračuna propisan je ZOP-om i Uredbom.

22. U prilog navedenom govori i Nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković, dipl.oec. koja je nalaz i mišljenje izradila u dvije varijante, i to prvu na način da se obračun plaće vrši na način da se dodatak za osobno policijsko zvanje pribraja utvrđenom koeficijentu složenosti poslova (što je sukladno čl. 4. Uredbe), i drugu na način da se dodatak za osobno policijsko zvanje obračunava na jednak način kao i dodatak za posebne uvjete, te dodatak za vjernost, odnosno kao postotno povećanje osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika (što je protivno čl. 4. Uredbe).

23. Slijedom navedenog, sud prihvaća varijantu I. Nalaza i mišljenja vještaka obzirom da je čl. 80. ZOP-a propisano da Vlada Republike Hrvatske uredbom utvrđuje vrijednost koeficijenta složenosti poslova radnih mjesta, visinu dodatka za specifičnost policijske službe te visinu dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima na temelju klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika iz čl. 43. tog Zakona.

23.1. Sud je Nalaz i mišljenje pravne osobe Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb prihvatio kao stručan i objektivan, te izrađen u skladu s pravilima struke, uz napomenu da ni stranke nisu imale primjedbi na isti.

24. Nadalje, i iz iskaza saslušanih svjedoka ovaj sud nedvojbeno utvrđuje da su u osnovnom koeficijentu već uračunati dodatak za povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika i dodatak za odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja, dok se dodatak za osobno policijsko zvanje stavlja na taj osnovni koeficijent uvećan za dodatak za povećanu opasnost i dodatak za odgovornost, uz napomenu da i po starom sistemu obračuna plaća AS400 i novom obračunu plaća COP-u (u primjeni od 1. siječnja 2015.) dođu na isti iznos obračuna plaće te da na taj način vrše i kontrolu obračuna.

25. Ovdje se napominje da je navedeno vidljivo i iz rješenja o plaćama koja prileže spisu (stranica 14-25 spisa) koja tužitelj nije osporavao, slijedom čega su ista pravomoćna i izvršna.

26. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i presuditi kao u izreci.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te su tuženoj priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa). Tako je tuženoj priznat trošak sastava odgovora na tužbu (200,00 eura; Tbr. 8. t. 1. Tarife) i podneska od 6. ožujka 2025. (200,00 eura; Tbr. 8. t. 1. Tarife), kao i trošak zastupanja na ročištima održanim 28. veljače 2023., 28. travnja 2023. i 8. travnja 2025. (200,00 eura x 3; Tbr, 9. t. 1. Tarife), odnosno iznos od 1.000,00 eura, dok je s preostalim dijelom zatraženog troška odbijena kao neosnovanim. Sud je odbio zahtjev tužene glede priznanja troška sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora kao neosnovan obzirom da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. studenog 2022. u Zagrebu usvojen zaključak da "trošak odgovora nadležnog Općinskog državnog odvjetništva na zahtjev za mirno rješenje spora kojeg sukladno članku 186.a ZPP-a podnosi tužitelj prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske nije trošak koji je potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a". Pored navedenog, za istaći je da iz odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora Republika Hrvatska proizlazi da se nije detaljno činjenično i pravno očitovala na navode iz prijedloga za mirno rješenje spora, da bi joj pripadao trošak po ovoj osnovi. Nadalje, sud je odbio zahtjev tužene i glede priznanja troška sastava podneska od 20. svibnja 2022. kojim dopunjuje dokazne prijedloge iz odgovora na tužbu obzirom da je u odgovoru na tužbu mogla podnijeti sve dokazne prijedloge, bez potrebe podnošenja dodatnog podneska, slijedom čega isti nije bio neophodan za vođenje parnice.

U Rijeci 23. travnja 2025.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- z.z. tužene