REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Povrv-112/2021-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja VB tours d.o.o. za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu, Slavonski Brod, Petra Krešimira IV 49, OIB: 92406443637 zastupanog po punomoćniku Ivanu Žalcu, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika HE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Hećimoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri iz Slavonskog Broda, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 18. ožujka 2025. u nazočnosti zakonske zastupnice tužitelja i punomoćnika i punomoćnika tuženika i rasprave održane 23. travnja 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv- 4140/2020 koje je donio javni bilježnik Robert-Anton Čečatka iz Slavonskog Broda 19. listopada 2020. i nalaže se tuženiku KE iz [adresa], isplatiti tužitelju VB tours d.o.o. za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu iznos 1.462,60 eura (slovima: tisućučetiristošezdesetdvaeuraišezdesetcenti) sa zateznom kamatom koja teče od 25. ožujka 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku KE iz [adresa], naknaditi tužitelju VB tours d.o.o. za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu trošak postupka u iznosu od 1.628,25 eura, sa zateznom kamatom koja teče od 23. travnja 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 142,70 eura, kao neosnovanim.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika kao ovršenika radi isplate.

2. Rješenjem Povrv-112/2021-2 od 29. travnja 2021. postupak je nastavljen kao u provodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U tužbi je navedeno da je, na temelju vjerodostojne isprave, tuženik ostao dužan tužitelju iznos od 1.462,60 eura. S obzirom da u ostavljenom roku tuženik nije podmirio tražbinu tužitelja, tužitelj predlaže sudu, nakon provedenog postupka, usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu po osnovi i po visini. Smatra da nema dugovanja prema tužitelju. Ističe prigovor zastare potraživanja je je račun ispostavljen 17. ožujka 2017. za uslugu koja je izvršena u razdoblju od 7. do 14. siječnja 2017., a tužba je podnesena 22. rujna 2020. Nadalje, tuženik navodi kako se tužitelj kao organizator putovanja ponio nekorektno i nije ispunio obećane uvjete putovanja. Putovanje je bilo loše organizirano, autobus kojim su putovali skretao je s obećane rute i tako je putovanje produženo za dva sata. Po dolasku na odredište tuženik je shvatio da njegova obitelj i četiri druge obitelji s kojima je putovao nisu smješteni u istoj zgradi kako mu je bilo obećano, nego su bili udaljeni po naselju. Navedeno je bilo preduvjet za ugovaranje putovanja. Apartman koji su dobili bio je neuredan pa je isti fotografirao i poslao tuženiku uz traženje novog smještaja, što nije ispunjeno. Time tužitelj nije izvršio uslugu koja je bila ugovorena i fakturirana, već je tuženik morao organizirati novi smještaj o svom trošku. Zbog navedenog, predlaže sudu odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom.

5. U podnesku od 3. svibnja 2021. i 11. svibnja 2021. tužitelj je naveo da je neosnovan prigovor zastare koji ističe tuženik, jer se na zastaru potraživanja između pravne i fizičke osobe, primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225 ZOO-a, nadalje kako i sami tuženik ističe, a što je vidljivo i iz Ugovora od 4. siječnja 2017. Predmetna usluga izvršena je u razdoblju od 7. do 14. siječnja 2017. Iz navedenog proizlazi, kako se zastarni rok računa od dana izvršenja usluge odnosno od 24. siječnja 2017. primjenjujući odredbe o općem zastarnom roku od 5 godina, jasno je kako za navedeno potraživanje zastara nastupa 14. siječnja 2022., što znači da je prijedlog za ovrhu podnesen u roku, koji predviđa članak 225 ZOO-a. U pogledu protivljenja tužbenom zahtjevu, glede njegove visine i osnove, tužitelj predlaže sudu da odbije tuženika u cijelosti, jer se tuženik u odgovoru na tužbu nije pozvao niti na jednu odredbu materijalnog propisa, kojim bi osporio kako visinu, tako i osnovu tužbe. Nadalje, tužitelj je svoju osnovu za potraživanje predmetne tražbine, dokazao podnošenjem Računa/Otpremnice broj18/1/2 od 17. ožujka 2017. Tužitelj ističe, kako su neosnovani prigovori tuženika koji se odnose na kvalitetu smještaja i izvršene usluge, jer sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tuženik je kao potrošač bio dužan, navedene razloge vezane uz kvalitetu smještaja i izvršene usluge pisanim putem obavijestiti tužitelja. Kako je od navedene usluge prošlo više od 4 godine, čime je jasno prekoračen rok koji je tuženik imao kao potrošač, glede isticanja prigovora koji se odnose na kvalitetu smještaja i izvršene usluge, jasno je da se glede zastare primjenjuju rokovi iz čl. 403. st 4 ZOO-a. Shodno navedenom, obzirom da tuženik nije niti jednim dokazom osporio niti visinu niti osnovu tužbenog zahtjeva, tužitelj predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u račun/otpremnicu broj 18/1/2 od 17. ožujka 2017. iz kojeg je vidljivo da je isti izdan na ime tuženika na iznos od ukupno 1.462,60 eura i da se odnosi na troškove putovanja iz [adresa] do Val Thorense i ostale turističke usluge aranžman br. 1-2017 skijanje Val Thorense (str. 6 spisa). Uvidom u preslik Ugovora je vidljivo daje isti zaključen između tužitelja i tuženika 4. siječnja 2017. radi zimovanja – skijanja tuženika HE zajedno sa ŽE i EE za vrijeme od 7. do 14. siječnja 2017. u programu Ski pass veliki, za iznos od ukupno 10.560,00 kn i to odjednom bez dogovorenih rata (str. 35 spisa). Tuženik je dostavio sudu na uvid i preslik poruka iz kojih je vidljivo da je tuženik u 19,21 i 21,26 sati 7. siječnja 2017. poslao djelatnici tužitelja VE da je nezadovoljan smještajem i onda ga je ona zamolila da prespava tu noć u tom apartmanu jer nije uspjela dogovoriti drugačije (str. 13 do 16 spisa) kao i crno bijele mutne fotografije iz kojih nije ništa jasno vidljivo (str. 18 do 27 spisa). Saslušana je zakonska zastupnica tužitelja DE.

6.1. Iz iskaza zakonske zastupnice tužitelja DE utvrđeno je da su u ponudi imali apartmane sa dvije i tri zvjezdice i vidi se da je tuženik uzeo apartman sa dvije zvjezdice, to je bio studio apartman za tri osobe i dvije zvjezdice. Tuženik je sam izabrao taj apartman, dolazio je više puta, pokazivala mu je fotografije i pretpostavlja da bi apartman trebao biti čist kada je iznajmljen. Kada su došli tamo, bio je predstavnik, agencija koja daje ključeve radi do 19 sati. Ako mu nije odgovarao apartman, mogao je odmah reagirati, a tuženik je poslije 19 sati reagirao. Poslao je mail kolegici iz agencije, sve su pokušali napraviti da mu se promijeni apartman, ali nisu ništa uspjeli jer ta agencija koja predaje ključeve, radi do 19 sati. Sutradan ujutro je kolegica odmah platila od 8. siječnja tri apartmana. Tuženik je htio da bude s prijateljima, to su bile dvije obitelji i htjeli su da budu svi u jednom dijelu zajedno. Međutim to se u pravilu ne može tako organizirati, sljedeće jutro agencija je odmah platila i tuženik je dobio drugi apartman. Plaćen je onaj apartman u kojem je bio kojim nije bio zadovoljan i plaćen je i novi apartman, svjesno je išla na to da će izgubiti da bi udovoljila klijentu. Tuženik je inače i ranijih godina kasnio s plaćanjem, on se bavi prodajom nekog osiguranja, pa kada ima novaca onda dođe platiti, nudio joj je osiguranje autobusa, ali joj je njegova ponuda bila skuplja. Zvala ga je da plati iznos. Nakon što je prešao u drugi apartman, više joj se nije javljao. Tuženik je iskoristio sve zajedno s obitelji, imali su prijevoz autobusom, u potpunosti su iskoristili sve što je aranžman nudio, a što se tiče apartmana za koji tuženik tvrdi da je bio neuredan, jedini problem s apartmanom je bio taj što je tuženik htio biti smješten s obiteljima H i K. To je bilo sve u Francuskoj. Sve tri obitelji su dobile apartmane da budu zajedno, praktički su dobili apartmane na samoj stazi. Smatra da tuženik nije u ničemu oštećen. Njezina djelatnica VE, koja je sada u mirovini komunicirala je s tuženikom, on ju je zvao i poslao poruku i ona mu je rekla da se javi vodiču, VE je odmah i nazvala vodiča. U agenciji postoji knjiga žalbe, nitko se od njih nije upisao u tu knjigu.

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

8. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- je tužitelj turistička agencija koja se bavi organizacijom putovanja, ljetovanja zimovanja …,

- je tuženik zajedno sa svojom obitelji, suprugom i sinom koristio usluge tužitelja i bio na skijanju 2017. u Val Thorense, Francuska,

- račun broj 18/1/2 za korištenja usluga tužitelja u iznosu ukupno 1.462,60 eura

- tuženik nije platio tužitelju dug po računu za turistički angažman u iznosu od 1.462,60 eura,

- je tuženik primio račun broj 18/1/2 od 17. ožujka 2017. na iznos od 1.462,60 eura

- da tuženik nije uložio pisani prigovor na taj račun, niti se upisao u knjigu žalbe tužitelja.

9. Tijekom postupka je bilo sporno u svezi istaknutih prigovora tuženika da li je on u obvezi platiti nastali dug tužitelju i to radi toga što je u polasku autobus kasnio prema njegovom navodu dva sata i zato što jednu noć nije bio zadovoljan smještajem i zato što nije bio smještan zajedno sa još dvije obitelji koji su bili na tom skijanju iz [adresa].

10. Po ocjeni ovog suda ti navodi u neosnovani. Tuženik je i prije polaska na put radi skijanja zajedno s obitelji znao kolika je cijena koštanja puta i smještaja i svojom voljom je otišao zajedno s obitelji na taj put. Taj račun je platio tužitelj, a navodi tuženika po ocjeni ovog suda nisu osnovani. Zbog kašnjenja autobusa nema osnove za neplaćanje troškova prijevoza za vožnju autobusom koju je tuženik iskoristio zajedno s obitelji, ukoliko je zaista i kasnio i to samo u dolasku. Tuženik je bio na skijanju, koristio se zajedno s obitelji svim uslugama koje su mu bile na raspolaganju i sada na temelju čl. 9. u svezi čl. 65. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje – ZOO-a) je u obvezi i platiti nastali dug tužitelju i sud je u svezi navedenog i održao na snazi platni nalog u tom dijelu. Okolnosti da li je ili nije bio malo bliže ili dalje ostalih koji su tada bili za zimovanju, a iz [adresa] je nebitna jer ionako svi većinu vremena provode izvan prostora u kojem su smješteni. U svezi navedenog sud je i održao platni nalog na snazi na temelju čl. 451.st.3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje –ZPP-a).

11. Tuženik je odgovoru na tužbu naveo da je on morao organizirati novi smještaj o svom trošku, čemu ovaj sud nije poklonio vjeru jer tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dostavio sudu niti jedan dokaz na te okolnosti. Tuženik nije dostavio dokaz gdje je on to platio drugi smještaj, koji je iznos platio što se može dokazati samo računom. Nadalje, iz iskaza zakonske zastupnice tužitelja je utvrđeno da je tužitelj nastavio koristiti cijelo vrijeme zimovanja smještaj koji je ona organizirala preko svoje agencije, a sud je u tom dijelu u cijelosti poklonio vjeru iskazu iste, jer je iskaz iste logičan i uvjerljiv i nije u suprotnosti sa priloženim dokazima. Tuženik je morao do 19 sati preuzeti ključ apartmana i da je odmah i prijavio da mu apartman na odgovara dobio bi zamjenu, što je nesporno, jer na taj način uvijek funkcioniraju svi koji se bave iznajmljivanjem, međutim tuženik to nije učinio nego je pola sata nakon 19 sati počeo slati poruke djelatnici tužitelja da je nezadovoljan smještajem, nema dokaza da je to učinio na samoj recepciji i slijedeći dan je premješten u drugi smještaj, što je utvrđeno kao nesporno iz iskaza same zakonske zastupnice tužitelja i iskoristio je svoje zimovanje do kraja i više nije imao nikakve primjedbe, pa je po ocjeni ovog suda sada nesporno i u obvezi platiti taj dug koji je nastao skijanjem i zimovanjem i tuženika i njegove obitelji.

12. U svezi istaknutog prigovora zastare tuženika jer je račun od 17. ožujka 2017. s rokom plaćanja 24. ožujka 2017., a tužba je podnesena 21. travnja 2021. isti nije osnovan jer se primjenjuje zastarni rok od 5 godina, kako je to osnovano i naveo tužitelj, iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015) po kojem tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

13. Na iznos glavnog duga teče zatezna kamata na temelju čl. 29.st. 1 i 2. ZOO- a od 25. ožujka 2017. kao prvog slijedećeg dana od dana dospijeća računa.

14. Na temelju čl. 154.st.1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje - OT) tuženik je u obvezi naknaditi tužitelju troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u postupku. Tužitelju je priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura, trošak sastava podnesaka od 11. svibnja 2021. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1. OT), trošak sastava podneska od 3. svibnja 2021. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 1. listopada 2024. u iznos od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 28. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 18. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), pripadajući porez iznosi 250,00 eura što ukupno iznosi 1.403,00 eura.

14.1. Priznati su tužitelju i troškovi ovršnog postupka koji se odnose na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 43,79 eura, trošak sastava prijedloga u iznosu od 132,72 eura (tbr. 11 OT), pripadajući porez u iznosu od 44,12 eura i trošak dostave u iznosu od 4,62 eura, što ukupno iznosi 225,25 eura.

14.2. Ukupno je tužitelju priznat u iznosu od 1.628,25 eura, kako je to i navedeno pod točk. II. izreke presude.

15. Tužitelju nije priznat trošak PDV-a na troškove dostave jer se ne plaća PDV na te troškove, nije priznat niti materijalni trošak jer to nije trošak koji se može tražiti od protivne stranke u postupku, nadalje nije priznat niti PDV na taj materijalni trošak jer isti nije nastao i u cijelosti nije priznat trošak, nadalje nije priznat niti predvidivi trošak jer isti nije nastao, jer rješenje o ovrsi i nije postalo pravomoćno, pa tuženiku nije ukupno priznat trošak u iznosu od 142,70 eura i tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu tih troškova kao neosnovanim, kako je to i navedeno pod točk. III. izreke presude.

16. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa zahtjevom tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka kao neosnovanim kako je to i navedeno u točk. IV. izreke presude.

17. Tuženik je poziv za pripremno ročište 1. listopada 2024. uredno primio 13. ožujka 2024. što je vidljivo iz povratnice koja se nalazi u spisu, ulijepljena na zapisnik o tom ročištu, (str. 40 spisa) nije pristupio na ročište niti je izostanak opravdao. U odgovoru na tužbu tuženik osim uvida u fotografije koje je priložio nije predložio izvođenje drugih dokaza. Zatim je na ročištu održanom 28. veljače 2025. tuženik naveo da on niti članovi njegove obitelji nisu primili taj poziv za pripremno ročište i da smatra da nije bilo osnove za zaključenje prethodnog postupka. Kao što je ovaj sud i naveo da ročištu 28. siječnja 2025. potpis tuženika na dostavnici za pripremno ročište je identičan potpisu tuženika na punomoći, potpisu tuženika na odgovoru na tužbu, tuženik to nije niti osporio. U svezi navedenog sud je i odbio prijedlog za saslušanje svjedoka predloženih po tuženiku jer je tuženik prekludiran s tim dokaznim prijedlogom.

18. Tuženik je Ugovor koji je sklopljen između stranaka 4. siječnja 2021. dostavio uz podnesak od 3. svibnja 2021. pa nije bilo potrebe da isti ponovo dostavlja na ročištu za glavnu raspravu 18. ožujka 2025. Ostale dokaze koje je tužitelj dostavio na ročištu 18. ožujka 2025. sud nije prihvatio jer je bio osnovan prigovor tuženika na dostavu istih budući da je prethodni postupak bio već zaključen.

Slavonski Brod, 23. travnja 2025.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun.