Poslovni broj: 47 Gž-2910/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 47 Gž-2910/2023-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vande Senta članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. D. iz Z., OIB … koju zastupa punomoćnica I. Z. S., odvjetnica u Z., protiv prvotuženika Z. h. d.o.o. Podružnica G. g., OIB …, Z., drugotuženice S. V. iz D. B., OIB …, koju zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., trećetuženice I. M. iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnica N. G. 1, odvjetnica u Z., četvrtotuženika D. J. P. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica N. G. 1, odvjetnica u Z. i petotuženika Z.K. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica N. G. 1, odvjetnica u Z., radi utvrđenja prava korištenja groba, odlučujući o žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-320/2023-2 od 11. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I              Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-320/2023-2 od 11. travnja 2023. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike S. V., I. M., D. J. P. i Z.K. i u tom dijelu sudi:

 

              Utvrđuje se da je pravna prednica tužiteljice A. D., K. K. iz Z. kao pravna slijednica osnivača grobnih mjesta J. S., u ½ dijela nositeljica prava korištenja grobnih mjesta 15, 16 i 17 na gradskom groblju M. u Z., grobno polje 2, odj. III, I. razred, što su tuženi dužni priznati, te je drugotužena dužna trpiti upis prava tužiteljice, u roku od 15 dana.

 

              II              Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-320/2023-2 od 11. travnja 2023. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška tuženicima u iznosu od 16.250,00 kn te u točkama II. i III. izreke kojim je naloženo tužiteljici naknaditi tuženicima parnični trošak i odlučuje:

 

1. Nalaže se tuženicima S. V., I. M., D. J. P. i Z. K. naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.156,74 eura[1] / 16.250,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 14. studenoga 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.              

 

2. Odbija se zahtjev drugotuženice S. V. za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.210,75 eura/16656,89 kn.

 

3. Odbija se zahtjev trećetuženice I. M., četvrtotuženika D. J. P. i petotuženika Z. K. za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.148,10 eura/38788,35 kn.

 

              III              Nalaže se tuženicima S. V., I. M., D. J. P. i Z. K. naknaditi tužiteljici troškove nastale u povodu pravnog lijeka u iznosu od 311,07 eura / 2.342,75 kn u roku 15 dana.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-320/2023-2 od 11. travnja 2023. u odnosu na prvotuženika Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Gradska groblja i u tom dijelu tužba odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I              Odbija se tužiteljica A. D. iz Z., OIB: …, sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica K. K. iz Z. kao pravna sljednica osnivača grobnih mjesta J. S., u ½ dijela nositeljica prava korištenja grobnih mjesta 15,16 i 17 na gradskom groblju M. u Z., grobno polje 2, odj. III, I. razred, što su tuženi dužni priznati, te je I-tuženik Z. h. d.o.o. – Podružnica G. g., Z., dužan to pravo tužiteljice evidentirati u grobnoj evidenciji, a II-tužena je dužna trpiti upis prava tužiteljice, u roku od 15 dana.

 

II. Tuženici su dužni nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 16.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2017. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana. ".

 

              II              Nalaže se tužiteljici A. D. iz Z., OIB … da II-tuženoj S. V. iz D. B., OIB … plati troškove parničnog postupka u iznosu od 2.210,75 eura/16656,89 kn*, a sve to u roku od 15 dana.

 

              III              Nalaže se tužiteljici A. D. iz Z., OIB … da III-tuženoj I. M., iz Z., OIB …, IV-tuženom D. J. P. iz Z., OIB … i V-tuženom Z. K. iz Z., OIB …, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.148,10 eura/38788,35 kn*, sve u roku od 15 dana."

 

2.              Protiv ove presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu, odnosno istu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženicima da tužiteljici naknade parnični trošak. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 248,86 eura/1.875,00 kn uvećano za porez na dodanu vrijednost od 62,21 eura/468,75 kn te pristojbu prema Tarifi sudskih pristojbi.

 

3.              Predmet spora su grobna mjesta 15,16 i 17 na gradskom groblju M., grobno polje 2, odj. III, I. razred, a tužiteljica tvrdi da je sunositeljica prava korištenja tih grobnih mjesta u ½ dijela.

 

4.              Prvostupanjski sud je, pozivajući se na zaključak donesen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020., prema kojem ne postoji sudska nadležnost za postupanje po tužbama protiv komunalnih organizacija koje vode grobne očevidnike radi upisa u iste, odbio tužbeni zahtjev.

 

5.              Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

6.              Žalba tužiteljice je osnovana.

 

7.              Polazeći od naprijed navedenog obrazloženja pobijane presude kojom je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužiteljica sukorisnica predmetnih grobnih mjesta te radi upisa tog prava u grobnoj evidenciji I-tuženika, dakle meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu koji je tužiteljica istaknula protiv I-tuženika koji je komunalna organizacija koja vodi grobni očevidnik i protiv tuženika S. V., I. M., D. J. P. i Z. K. koji su korisnici, odnosno nasljednici korisnika predmetnih grobnih mjesta, valja reći da sudska nadležnost parničnog suda u ovom postupku postoji samo u sporu između tužiteljice i II-tuženice S. V., III-tuženice I. M., IV-tuženika D. J. P. i V-tuženika Z. K. kao korisnika, potencijalnih korisnika odnosno nasljednika upisanih korisnika grobnih mjesta (shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Rev-4332/2019-2 od 8. ožujka 2022.), zbog čega prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev istaknut protiv II-do V-tuženika ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

8.              S obzirom na to da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa da ne postoji sudska nadležnost u ovom postupku i u odnosu na II-do V-tuženike, pri čemu valja navesti da u slučaju nepostojanja sudske nadležnosti sud tužbu treba odbaciti, a da prvostupanjski sud je pogriješio kada je s takvim razlozima navedenim u obrazloženju pobijane presude odbio tužbeni zahtjev, ovaj sud je, obzirom na to da postoji sudska nadležnost kada se radi o sporu između korisnika, potencijalnih korisnika grobnog mjesta odnosno nasljednika upisanog korisnika, dakle između tužiteljice i II-do V-tuženika, koristeći se ovlaštenjem iz odredbe čl. 373. a. st. 1. toč. 2. ZPP prema stanju spisa utvrdio sljedeće bitne činjenice i okolnosti:

 

- da je K. K., kao prvotna tužiteljica u ovoj pravnoj stvari koja se vodi pod poslovnim brojem P-2680/00, 17. ožujka 2000. podnijela tužbu protiv G. g. d.o.o. (pravni prednik sada tuženika Z. h. d.o.o. Podružnica G. g.) i S. V. radi utvrđenja da je tužiteljica u ½ dijela nositeljica prava korištenja predmetnih grobnih mjesta 15,16 i 17 na gradskom groblju M., što je tuženik G. g. d.o.o. dužan evidentirati u grobnoj evidenciji, a tužena S. V. dužna trpjeti takav upis,

 

- da je K. K., kao prvotna tužiteljica, podnijela 22. rujna 2011. tužbu protiv Z. h. d.o.o. Podružnica G. g., J.-Z. P. i D. K. radi utvrđenja da je tužiteljica u ½ dijela nositeljica prava korištenja predmetnih grobnih mjesta 16 i 17 na gradskom groblju M., što je tuženik Z. h. d.o.o. Podružnica G. g. dužan evidentirati u grobnoj evidenciji, a tuženi J.-Z. P. i D. K. dužni trpjeti takav upis, a koja parnica se vodi pod brojem P-6452/11,

 

- da je rješenjem od 31. kolovoza 2012. spojen spis pod brojem P-6452/11 na spis u ovoj pravnoj stvari pod brojem P-2680/00 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja (str. 130),

 

- da su J. S. (umro 1916.) i K. S. (umrla 1915.) imali dvoje djece – J. V.1 i A. (V.) S.1,

- da je J. V.1 imala sina J.2 koji je otac K. K.

- da je A. (V.) S.1 imalo troje djece – M. S.1, M. S.2 i J. I. S. koji je otac II-tuženice S. V.,

 

- da su G. g. dopisom od 25. listopad 1962. (str. 80) na temelju izjave J. V.2 dane pred nadležnom službom G. g. 24. listopada 1962. (str. 81), obavijestila M. S.1 iz B. n. L., …, ČSR, (sin A. (V.)1 i A. S.2) o sljedećim činjenicama:

          da je grobnicu 15, 16 i 17 izgradio za života njegov djed J. S. koji je sahranjen u toj grobnici,

          da su osim J. u toj grobnici pokopani:-K. S. 1915., A. S. 1922., M. S.2 1938. i J. V.1 1941.,

          da su u evidenciji G. g. upisani kao korisnici on M. S.1, F. V. i J. V.1, unuci pokojnika J. S.

          da je njegov bratić J. V.2 (sin J. V.1, kćeri J. i K. S.) vodio brigu i plaćao naknadu za grobnice 15,16 i 17 punih 22 godine,

 

-da su G. g. 23. rujna 1968. broj: ... (str. 73) odredila na temelju čl. 42. Odluke o grobljima (Sl. gl. grada Zagreba broj 8/67 – dalje: Odluka o grobljima/67) i izjave M. S.1 iz B. n. L., …, ČSR, da se upisuje u evidenciju groba broj 15,16 i 17 na groblju M. da je osnivač groba V. S.1, a pravo korištenja imaju njegovi potomci sa bračnim drugovima; navedeno u toj ispravi je provedeno u kartoteci 28. rujna 1968.,

 

-da je S. V. ovjerila svoj potpis kod javnog bilježnika 25. rujna 1997. na izjavi (str. 41) upućenoj G. g., kojom je, u bitnome, izjavila:             

          tko je sahranjen u grobnicu 15,16 i 17 te

          da se njezina majka i brat odriču prava na tu grobnicu u njezinu korist i traži da Gradska groblja izvrše evidenciju prava korištenja u njezinu korist,

 

-da je S. V. ovjerila svoj potpis kod javnog bilježnika 25. rujna 1997. na izjavi (str. 52) upućenoj G. g., kojom je, u bitnome, izjavila:             

          da je ustupila Ž. J. grobna mjesta 16 i 17,

          da je za sebe zadržala odjeljak grobnice 15 te

          da je dozvolila preuređenje odjeljka grobnice 16 i 17 (prezidi) kao i

          da se izvrši ekshumacija nađenih pokojnika i po završetku uređenja svojeg dijela vrate u grobnicu,

 

-da je S. V. ovjerila svoj potpis kod javnog bilježnika 24. listopada 1997. na izjavi (str. 28) upućenoj G. g., kojom je, u bitnome, izjavila:

          da je bila vlasnica grobnih mjesta 15,16 i 17 te je dijelove 16 i 17 ustupila Ž. J.,

          da je grobnicu broj 15 zadržala za sebe i svoju rođakinju K. V. K., te traži da se prilikom raspodjele i preuređenja grobnice, u grobno mjesto 15 vrate ekshumirani pokojnici, njezine i K. V. obitelji,

 

-da su djeca M. S.1 (H., M.3 i J.) te njegova supruga J. dali ovjerili potpise na izjavama 2. veljače 1998. (str. 61-72) kojima pravo korištenja grobnih mjesta 15,16 i 17 ustupaju S. V. rođ. S.,

 

-da je 9. studenoga 1998. sklopljen ugovor o ustupanju grobnice broj 17 između Ž. J. i D. K.,

-da je 16. srpnja 1999. sklopljen ugovor o ustupanju grobnice broj 16 između Ž. J. i J.-Z. P.,

 

-da je u predmetu pred G. g. radi ekshumacije i prijenosa pokojnika radi rekonstrukcije grobnice, Ž. J. dao 6. studenoga 1997. izjavu (str 29) prema kojoj je on korisnik grobnice 16 i 17 te da ga je S. V. ovlastila za preuređenje grobnice broj 15 te traži da se izvrši ekshumacija i prijenos pokojnika u grobnicama 15,16 i 17 u privremenu sahranu, što je odobreno na temelju čl. 51. i 54. Odluke o grobljima,

 

-da se prema podacima I-tuženika u grobnom mjestu 15 na groblju M. nalaze posmrtni ostaci (str. 85):

-K. S., umrle 1915.,

              -J. S., umrlog 1916.,

-A. (V.) S.1, umrlog 1922. (sin J. i K. S.),

              -M. S., umrle 1938. (kći A. (V.) S.),

-J. V.1, umrle 1941. (kći J. i K. S.),

              -J. V.2, umrlog 1977. (sin J. V.1 i otac K. K. te djed sada tužiteljice A. D.),

- O. V., umrla 2000. (supruga J. V.2)

              - A. S.2, umrla 1950. (supruga A. S.1),

 

-da je prema evidenciji G. g. kao korisnik grobnog mjesta 15 upisana S. V. (str. 58),

-da je prema evidenciji G. g. kao korisnik grobnog mjesta 16 upisan J.-Z. P.,

-da je prema evidenciji G. g. kao korisnik grobnog mjesta 17 upisan D. K.,

 

-da je tuženik D. K. umro 3. travnja 2020. i da je tuženik J.-Z. P. umro 15. studenoga 2020., postupak su preuzeli njihovi nasljednici i to I. M. (sada III-tuženica), D. J. P. (sada IV-tuženik) i Z. K. (sada V-tuženik), te je rješenjem od 27. svibnja 2021. (str. 304) postupak nastavljen,

 

-da je tužiteljica K. K. umrla 17. veljače 2021., rješenjem od 16. ožujka 2022. (str. 316) postupak je preuzela njezina nasljednica A. D., te je postupak nastavljen.

 

9.              U ovom postupku pravna prednica sada tužiteljice, pok. K. K., je tvrdila da su podaci u ispravi G. g. broj … od 23. rujna 1968. netočni, a koje tvrdnje II-tuženica osporava tvrdeći da je osnivač groba 15, 16 i 17 njezin djed A. (V.) S.1, sin J. i K. S., kako je to navedeno u toj ispravi.

 

9.1.              Obzirom na takve činjenične navode, po ocjeni ovog suda radi se o situaciji da tužiteljice tvrdi da su u javnoj ispravi G. g. od 23. rujna 1968. neistinito navedene činjenice, pa su u tom smislu relevantne odredbe čl. 230. st. 1., 2. i 3. ZPP:

(1) Isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

(2) Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su, posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama.

(3) Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

 

10.              Kako je navedeno u točki 8. ovog obrazloženja, iz stanja spisa je utvrđeno da je prednik II-tuženice, M. S.1, dopisom G. g. od 25. listopada 1962. bio obaviješten da su korisnici grobova 15, 16 i 17 on M. S.1, F. V. i J. V.2, unuci pokojnika J. S., koji je izgradio grobnicu, što znači da je M. S.2 znao da je on jedan od korisnika tih grobova.

 

10.1.              U okolnostima konkretnog slučaja kada su do promjene korisnika, odnosno osnivača groba u grobnoj evidenciji 1968. nedvojbeno kao korisnici grobnice 15, 16 i 17 bili upisani unuci pok. J. S. i to M. S.2, F. V. i J. V.2, a da je jedan od korisnika M. S.2 imao saznanje koje je dobio od G. g. da je grobnicu sagradio njegov djed J. S., dakle da je J. S. osnivač groba, te da su kao sukorisnici upisani osim njega još i J. V.2 i F. V., pri čemu iz sporne isprave G. g. od 23. rujna 1968. ne proizlazi da bi ista bila dostavljena sukorisniku F. V. jer ne postoji dostavna naredba za njega, dok se u odnosu na sukorisnika J. V.2 prema rezultatu provedenog grafološkog vještačenja u ovom postupku nije moglo decidirano zaključiti da se na dostavnici nalazi potpis J. V.2, ali da postoji velika vjerojatnost da se na dostavnici ne nalazi njegov potpis, dakle, da nije postojala suglasnost svih korisnika predmetnih grobova o promjeni činjenica u pogledu osnivača groba kao i korisnika groba. Stoga su, po ocjeni ovog suda, u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, u ispravi G. g. broj ... od 23. rujna 1968. u neistinito utvrđene činjenice, a što osnovano tvrdi tužiteljica.

 

10.2.              Odredbom čl. 42. st. 1. i 2. Odluke o grobljima Grada Zagreba (Sl. glasnik Grada Zagreba broj 8/67) koja je bila na snazi do stupanja na snagu Odluke o grobljima (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 16/98), je bilo propisano da ukoliko osnivač groba ne odredi osobe koje imaju pravo pokopa u grob ili ne ustupi pravo raspolaganja jednoj ili više osoba, smatrat će se da je grob odnosno grobnicu odredio za vlastiti pokop, za pokop članova svoje obitelji u koju se u smislu ove odluke ubrajaju bračni drug, potomci i njihovi bračni drugovi, roditelji, zatim braća i sestre i njihovi bračni drugovi i njihovi potomci.

 

10.3.              Kako su daljnji upisi u grobnoj evidenciji vršeni na temelju isprave u kojoj su neistinito utvrđene činjenice u pogledu osnivača groba, jer je osnivač groba 15, 16 i 17 J. S., a prednica tužiteljica K. K. je u ovom postupku tvrdila da njezino pravo sukorištenja predmetnih grobnih mjesta proizlazi iz činjenice da je ona kao potomak osnivača groba 15,16 i 17, stekla pravo sukorištenja tih grobova u ½ dijela, polazeći od citirane odredbe te nedvojbeno utvrđene činjenice da je ona potomak J. S., osnivača groba, po ocjeni ovog suda, osnovan je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je ona sukorisnica predmetnih grobova u ½ dijela. U prilog takvog zaključka valja imati u vidu i utvrđene činjenice da je J. V.2 (otac K. K.) brinuo o grobnici i redovito plaćao grobne pristojbe, da je K. K. uređivala i plaćala uređenje predmetnih grobnica u koju je 1977. sahranjen njezin otac J. V.2, kao i sadržaj izjava II-tuženice od 25. rujna 1997. (str. 52) i od 24. listopada 1997. (str. 28), prema kojima su grobnice 15,16 i 17 bile cjelina te je izvršeno preuređenje na način da je grobnicu 15 zadržala za sebe i svoju rođakinju K. K., a grobnice 16 i 17 ustupila Ž. J. i da je odobrena ekshumacija tijela sahranjenih u grobnici 15, 16 i 17, pri čemu je utvrđeno da se posmrtni ostaci J. S. kao i ostalih njegovih potomaka i prednika tužiteljice i II-tuženice, danas nalaze u grobu broj 15.

 

10.4.              Pri tome u odnosu na grobnice 16 i 17 koje je II-tuženica ustupila Ž. J. 1997. koji je potom dalje raspolagao tim grobnicama ustupišvi ih pravnim prednicima III-do V-tuženika, J. Z. P. i D. K., valja navesti da je pravo korištenja groba posebno imovinsko pravo koje se može ustupiti sukladno odredbama Zakona o grobljima koje propisuju uvjete i način korištenja i raspolaganja tim pravom, dakle, radi se o ugovorima o otuđenju tuđeg prava koje je pripadalo prednicima tužiteljice kao potomcima osnivača groba, a takvi ugovori obvezuju ugovorne strane i u odnosu na njih proizvode pravne učinke valjanih ugovora. Međutim tužiteljica kao treća osoba i potomak osnivača groba može u sudskom postupku tražiti utvrđenje da joj pripada to pravo, pri čemu sudska odluka o tom pravu predstavlja prethodno pitanje za odluku uprave groblja za upisivanje korisnika u grobni očevidnik koja se donosi u postupku pred nadležnim tijelima G. g. koja vode grobni očevidnik.

 

11.              Stoga je slijedom navedenog na temelju čl. 373. a. st. 1. i 3. ZPP valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev uvažavajući okolnost da je prvotna tužiteljica K. K. tijekom postupka umrla, a postupak preuzela njezina nasljednica A. D., sada tužiteljica.

 

11.1.              Pri tome valja dodati da je ovaj sud odlučivao o tužbenom zahtjevu sukladno čl. 2. st. 1. ZPP, a što konkretno znači da je odlučio o zahtjevu za utvrđenje prava korištenja i da je samo II-tužena dužna trpjeti upis tog prava, budući da prvostupanjski sud o istaknutom tužbenom zahtjevu na trpljenje upisa prava sukorištenja grobnih mjesta 16 i 17 u odnosu na III-do V-tuženike nije odlučio, a tužiteljica nije predložila donošenje dopunske presude sukladno čl. 339. st. 1. ZPP, slijedom čega se sukladno čl. 339. st. 2. ZPP smatra da je tužba u tom dijelu povučena.

 

12.              S obzirom na to da je preinačena prvostupanjska presuda, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u dijelu točke I. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice da joj tuženici naknade parnični trošak u iznosu od 16.250,00 kn i u točkama II. i III. izreke prvostupanjske presude kojima je tužiteljici naloženo naknaditi tuženicima parnične troškove.

 

12.1.              Tužiteljici je u cijelosti uspjela u parnici pa joj je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/2012,103/2014,118/2014,107/2015,37/2022 – dalje: OT) prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi S obzirom na to da je tužiteljica odbijena za zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 16.250,00 kn, iako iz spisa proizlazi da je tužiteljica potraživala troškove postupka u višem iznosu, a o kojoj razlici prvostupanjski sud nije donio odluku, a tužiteljica nije tražila donošenje dopunske odluke u tom dijelu, to je odlučujući zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova sukladno čl. 2. st. 1. ZPP, tužiteljici, koja je u cijelosti uspjela u parnici dosuđen trošak u tom iznosu za sastav tužbe (Tbr. 8/1 OT), za sastav tri podneska (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na 9 ročišta (Tbr. 9/1 OT) uvećano za troška poreza na dodanu vrijednost (Tbr. 42 OT), s pripadajućom zateznom kamatom sukladno čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022), a kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude.

 

13.              Odluka o troškovima žalbenog postupka koji su nastali tužiteljici donesena je na temelju odredbi čl. 166. st. 2. ZPP i čl. 154. st. 1. ZPP budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa žalbom. Tako je tužiteljici dosuđen trošak za sastav žalbe prema Tbr. 10/1 OT i Tbr. 50 OT te Tbr. 42 OT u iznosu od ukupno 311,07 eura / 2.342,75 kn (točka III. izreke ove presude).

 

14.              U odnosu na I-tuženika Z. h. d.o.o. Podružnica G. g. ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu, pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP, utvrdio da je u odnosu na I-tuženika počinjena ta bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer je prvostupanjski sud odbijanjem tužbenog zahtjev u odnosu na I-tuženika odlučio o zahtjevu koji ne ide u sudsku nadležnost.

 

14.1.              Naime, korištenje grobnih mjesta i davanje grobnih mjesta na korištenje propisano je odredbama Zakona o grobljima ("Narodne novine", broj: 19/1998, 50/2012, 89/2017 – dalje: ZOG), jer se sukladno čl. 13. st. 1. i 2. ZOG o davanju grobnog mjesta na korištenje donosi rješenja protiv kojeg zainteresirana osoba može izjaviti žalbu nadležnom tijelu za komunalne poslove jedinice lokalne samouprave, slijedom čega za odlučivanje o tužbenom zahtjevu istaknutom protiv I-tuženika ne postoji sudska nadležnost u smislu odredbe čl. 16. ZPP.

 

14.2.              Stoga je na temelju čl. 369. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovosudnog rješenja.

 

U Zagrebu, 14. studenoga 2023.

 

                                                                                                                                     Predsjednik vijeća:

     Marijan Vugić, v.r.