Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe COLOTECH d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe IP, zastupane po braniteljici Ružici Grbavac, odvjetnici iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1., 2. i 3. Zakona o minimalnoj plaći (NN 118/18), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 3. travnja 2023., broj: 80. Pp-5323/2022, na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, te se ukida pobijana presuda i predmet se dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, okrivljenici su oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1., 2. i 3. Zakona o minimalnoj plaći, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, navodeći u bitnom da smatra da je činjenično stanje u postupku inspekcijskog nadzora od strane inspektorice rada potpuno utvrđeno, jer zapisnici o saslušanju svjedoka, direktora i odgovorne osobe imaju svojstvo javne isprave – dokaz, budući su svi navedeni prethodno uredno upozoreni o pravima i dužnostima svjedočenja, što prvostupanjski sud očito nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja, čime su se na strani okrivljenika stekla sva obilježja prekršaja opisanih u optužnom prijedlogu, kao i da je dana 19. prosinca 2022. dostavljeno traženo pisano očitovanje u kojem su obavijestili sud da se inspektori rada ne odazivaju na pozive u svojstvu tužitelja već samo u svojstvu svjedoka budući da tužitelj samo raspolaže radnjama u postupku. Također, u očitovanju je navedeno da u potpunosti ostaju kod optužnog prijedloga, a u konkretnom slučaju radi se o prekršaju propisanom Zakonom o minimalnoj plaći, a plaća je u smislu ovoga Zakona najniži iznos mjesečne bruto plaće koja se radniku isplaćuje za rad u punom radnom vremenu, a pravo na minimalnu plaću imaju svi radnici koji su zaposleni u Republici Hrvatskoj. Visinu minimalne plaće utvrđuje Vlada Republike Hrvatske, a bivši radnici su naveli, a što je razvidno iz dostavljenog zapisnika da im ni minimalne ni ugovorene plaće za mjesec ožujak, travanj i svibanj 2021. nisu isplaćene već da su gotovinske isplatnice morali vlastoručno potpisati, a sporne plaće nikada nisu dobili isplaćene, kao ni poreze i doprinose po osnovi istih. Pitanje je zašto sud nije na raspravu pozvao i saslušao radnike – svjedoke i time potpuno i točno utvrdio činjenice.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je osnovana.
6. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu žalbenih navoda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da u prvostupanjskom postupku činjenično stanje u postupku nije pravilno utvrđeno, kako osnovano prigovara i žalitelj.
7. Naime, okrivljenici su u obrani poricali počinjenje prekršaja navodeći da su radnicima GP i ŠP isplatili neto plaće u gotovini, te da su za radnike uplatili doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, pa su priložili isplatnice i izvatke Zagrebačke banke d.d., u koju dokumentaciju je prvostupanjski sud izvršio uvid.
8. Prvostupanjski sud je oslobodio okrivljenike od optužbe zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1., 2. i 3. Zakona o minimalnoj plaći, s obrazloženjem da provedeni materijalni dokazi potkrjepljuju obranu okrivljenika da su predmetnim radnicima isplaćene sporne plaće, što prvenstveno proizlazi iz predmetnih isplatnica iz kojih je sud neposrednim uvidom utvrdio da su predmetnim radnicima plaće isplaćene na ruke. Stoga je sud prihvatio obranu okrivljenika da nisu počinili prekršaj neisplate plaća predmetnim radnicima. Naime, osim isplatnica kao temeljnog dokaza da su predmetnim radnicima isplaćene sporne plaće i svi drugi materijalni dokazi dostavljeni od strane tužitelja, kao i ostali materijalni dokazi dostavljeni od okrivljenika potkrjepljuju njihovu obranu da su sporne plaće isplaćene.
9. Nadalje, u smislu odredbi članka 86. stavka 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 138/2020), važećeg u vrijeme počinjenja prekršaja, tijela državne uprave i pravosudna tijela i druga državna tijela, tijela i službe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zavodi, neprofitne organizacije, poduzetnici - pravne i fizičke osobe, obavljaju isplate primitaka koji se smatraju dohotkom obveznicima poreza na dohodak te isplate primitaka koji se ne smatraju dohotkom, odnosno na koje se ne plaća porez na dohodak fizičkim osobama na njihov žiroračun kod banke, a iznimno na njihov tekući račun sukladno posebnim propisima te u gotovom novcu na propisan način, a ministar financija pravilnikom propisuje isplate primitaka koje se mogu izvršiti na tekući račun, odnosno u gotovom novcu, te je odredbom članka 92. stavka 1. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 10/2017, 128/2017, 106/2018, 1/2019, 80/2019, 1/2020, 74/2020, 138/2020, 1/2021), važećeg u vrijeme počinjenja prekršaja, bilo propisano da u skladu s člankom 86. Zakona tijela državne uprave i sudbene vlasti te druga državna tijela i službe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zavodi, neprofitne organizacije, poduzetnici - pravne i fizičke osobe obavljaju isplate primitaka fizičkim osobama, na njihov račun za plaćanje sukladno propisu kojim se uređuje platni promet kod banke odnosno nerezidentima na njihov račun, te je stavkom 2. istog članka bilo propisano da iznimno od stavka 1. ovoga članka navedena tijela, organizacije odnosno osobe mogu obveznicima poreza na dohodak, odnosno fizičkim osobama isplatiti na njihov tekući račun kod banke: 1. primitke po osnovi nesamostalnog rada iz članka 21. Zakona, 2. primitke od kapitala iz članka 64. Zakona, 3. primitke koji se u skladu s člankom 8. Zakona ne smatraju dohotkom, osim primitaka po osnovi darovanja za zdravstvene potrebe iz stavka 1. točke 4. toga članka, 4. primitke na koje se u skladu s člankom 9. Zakona ne plaća porez na dohodak, 5. naknade za rad u svezi s izborom čije je održavanje propisano posebnim zakonom, ako se isplaćuju do 1.600,00 kuna po održanom izboru, 6. primitke od otuđenja posebnih vrsta imovine iz članka 59. Zakona, ako posebnim propisom nije drugačije uređeno. Stavkom 3. istog članka bilo je propisano da iznimno od stavka 1. ovoga članka navedena tijela, organizacije odnosno osobe mogu obveznicima poreza na dohodak, odnosno fizičkim osobama isplatu izvršiti i u gotovu novcu i to za: 1. mirovine iz članka 21. stavka 2. Zakona, 2. nagrade nerezidentima iz članka 39. stavka 5. točke 3. Zakona, za sudjelovanje na športskim, umjetničkim i drugim natjecanjima u Republici Hrvatskoj, ako se do završetka natjecanja ne zna koji od natjecatelja ostvaruje pravo na novčanu nagradu, 3. primitke od obavljanja sezonskih poslova (sezonski poslovi u poljoprivredi, branje i skupljanje plodova i bilja, poslovi prodaje poljoprivrednih proizvoda, šumskih proizvoda, osvježavajućih napitaka, ledenih slastica, dnevnog tiska, ulaznica i slično, poslovi popisivanja, anketiranja, očitanja brojila i slično, amatersko sudjelovanje u radu kulturno umjetničkih društava i slični poslovi), uz uvjet da ovi primici kod jednog isplatitelja ne prelaze 15.000,00 kuna godišnje, 4. primitke koji se u skladu s člankom 8. Zakona ne smatraju dohotkom, osim primitaka po osnovi darovanja za zdravstvene potrebe iz stavka 1. točke 4. toga članka, 5. primitke na koje se u skladu s člankom 9. Zakona ne plaća porez na dohodak, osim: 5.1. primitaka učenika i studenata na školovanju za rad preko učeničkih i studentskih udruga po posebnim propisima, 5.2. stipendija učenicima i studentima koje se isplaćuju za vrijeme njihova redovnog školovanja, a koje se do propisanog iznosa ne smatraju drugim dohotkom te stipendija koje služe za pokriće troškova iz članka 6. stavka 3. ovoga Pravilnika, osim troškova školarine koji se isplaćuju na račun visokog učilišta, 5.3. športskih stipendija, nagrada za športska ostvarenja i naknada športašima amaterima prema posebnim propisima, do propisanih iznosa, 5.4. nagrade za radne rezultate i druge oblike dodatnog nagrađivanja radnika (dodatna plaća, dodatak uz mjesečnu plaću i sl.) na koje se do propisanog iznosa ne plaća porez na dohodak, 5.5. primici radnika iz članka 7. stavka 2. r.br. 34. i 37. te stavka 36. ovoga Pravilnika. 6. Primitke od otuđenja posebnih vrsta imovine iz članka 59. Zakona, ako posebnim propisom nije drugačije uređeno.
10. Slijedom navedenoga, isplata plaće radnicima za redovan rad mora biti isplaćena na račun radnika, pa se isplata putem navedenih isplatnica ne može smatrati isplatom plaće, u smislu Zakona o minimalnoj plaći, u vezi Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak.
11. Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu i prvostupanjsku presudu ukinuti, s time da će sudac prvostupanjskog ponovno ocijeniti utvrđene činjenice, imajući u vidu razloge ovog rješenja, kao i navode žalbe, a nakon toga donijeti novu zakonitu odluku.
U Zagrebu 23. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Mario Soljačić v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
