REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-786/2024-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZBČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Lančić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koje zastupaju članovi Uprave, a njih punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i njegovog punomoćnika Dražena Lančića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Pie Gaie Baučić, odvjetnice, 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 isplatiti tužitelju GBČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope u iznosu od 197,22 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 3,06 EUR od 15.08.2009. godine do isplate,

- 3,10 EUR od 15.09.2009. godine do isplate,

- 3,06 EUR od 15.10.2009. godine do isplate,

- 3,09 EUR od 15.11.2009. godine do isplate,

- 3,08 EUR od 15.12.2009. godine do isplate,

- 3,15 EUR od 15.01.2010. godine do isplate,

- 3,19 EUR od 15.02.2010. godine do isplate,

- 3,19 EUR od 15.03.2010. godine do isplate,

- 3,23 EUR od 15.04.2010. godine do isplate,

- 3,31 EUR od 15.05.2010. godine do isplate,

- 3,33 EUR od 15.06.2010. godine do isplate,

- 3,42 EUR od 15.07.2010. godine do isplate,

- 3,42 EUR od 15.08.2010. godine do isplate,

- 3,62 EUR od 15.09.2010. godine do isplate,

- 3,50 EUR od 15.10.2010. godine do isplate,

- 3,53 EUR od 15.11.2010. godine do isplate,

- 3,65 EUR od 15.12.2010. godine do isplate,

- 3,67 EUR od 15.01.2011. godine do isplate,

- 3,62 EUR od 15.02.2011. godine do isplate,

- 3,65 EUR od 15.03.2011. godine do isplate,

- 3,65 EUR od 15.04.2011. godine do isplate,

- 3,73 EUR od 15.05.2011. godine do isplate,

- 3,91 EUR od 15.06.2011. godine do isplate,

- 4,10 EUR od 15.07.2011. godine do isplate,

- 4,32 EUR od 15.08.2011. godine do isplate,

- 3,98 EUR od 15.09.2011. godine do isplate,

- 3,86 EUR od 15.10.2011. godine do isplate,

- 3,87 EUR od 15.11.2011. godine do isplate,

- 3,89 EUR od 15.12.2011. godine do isplate,

- 3,99 EUR od 15.01.2012. godine do isplate,

- 4,02 EUR od 15.02.2012. godine do isplate,

- 3,98 EUR od 15.03.2012. godine do isplate,

- 3,98 EUR od 15.04.2012. godine do isplate,

- 3,99 EUR od 15.05.2012. godine do isplate,

- 4,02 EUR od 15.06.2012. godine do isplate,

- 3,99 EUR od 15.07.2012. godine do isplate,

- 3,98 EUR od 15.08.2012. godine do isplate,

- 3,89 EUR od 15.09.2012. godine do isplate,

- 3,97 EUR od 15.10.2012. godine do isplate,

- 4,00 EUR od 15.11.2012. godine do isplate,

- 3,98 EUR od 15.12.2012. godine do isplate,

- 3,95 EUR od 15.01.2013. godine do isplate,

- 3,94 EUR od 15.02.2013. godine do isplate,

- 3,93 EUR od 15.03.2013. godine do isplate,

- 4,00 EUR od 15.04.2013. godine do isplate,

- 3,90 EUR od 15.05.2013. godine do isplate,

- 3,88 EUR od 15.06.2013. godine do isplate,

- 3,89 EUR od 15.07.2013. godine do isplate,

- 3,88 EUR od 15.08.2013. godine do isplate,

- 3,92 EUR od 15.09.2013. godine do isplate,

- 3,94 EUR od 15.10.2013. godine do isplate,

- 3,95 EUR od 15.11.2013. godine do isplate,

- 4,05 EUR od 15.12.2013. godine do isplate,

i to od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 isplatiti tužitelju GBČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u iznosu od 3.614,46 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 15,27 EUR od 15.01.2009. godine do isplate,

- 15,52 EUR od 15.02.2009. godine do isplate,

- 7,37 EUR od 15.03.2009. godine do isplate,

- 9,24 EUR od 15.04.2009. godine do isplate,

- 9,61 EUR od 15.05.2009. godine do isplate,

- 6,40 EUR od 15.06.2009. godine do isplate,

- 6,96 EUR od 15.07.2009. godine do isplate,

- 4,28 EUR od 15.08.2009. godine do isplate,

- 7,70 EUR od 15.09.2009. godine do isplate,

- 3,90 EUR od 15.10.2009. godine do isplate,

- 6,35 EUR od 15.11.2009. godine do isplate,

- 5,96 EUR od 15.12.2009. godine do isplate,

- 12,57 EUR od 15.01.2010. godine do isplate,

- 16,82 EUR od 15.02.2010. godine do isplate,

- 15,90 EUR od 15.03.2010. godine do isplate,

- 20,12 EUR od 15.04.2010. godine do isplate,

- 27,85 EUR od 15.05.2010. godine do isplate,

- 29,50 EUR od 15.06.2010. godine do isplate,

- 38,60 EUR od 15.07.2010. godine do isplate,

- 38,28 EUR od 15.08.2010. godine do isplate,

- 57,12 EUR od 15.09.2010. godine do isplate,

- 46,15 EUR od 15.10.2010. godine do isplate,

- 48,68 EUR od 15.11.2010. godine do isplate,

- 60,60 EUR od 15.12.2010. godine do isplate,

- 61,66 EUR od 15.01.2011. godine do isplate,

- 57,42 EUR od 15.02.2011. godine do isplate,

- 59,99 EUR od 15.03.2011. godine do isplate,

- 60,12 EUR od 15.04.2011. godine do isplate,

- 67,95 EUR od 15.05.2011. godine do isplate,

- 84,60 EUR od 15.06.2011. godine do isplate,

- 103,53 EUR od 15.07.2011. godine do isplate,

- 124,20 EUR od 15.08.2011. godine do isplate,

- 91,57 EUR od 15.09.2011. godine do isplate,

- 80,59 EUR od 15.10.2011. godine do isplate,

- 81,32 EUR od 15.11.2011. godine do isplate,

- 82,83 EUR od 15.12.2011. godine do isplate,

- 92,31 EUR od 15.01.2012. godine do isplate,

- 95,16 EUR od 15.02.2012. godine do isplate,

- 92,05 EUR od 15.03.2012. godine do isplate,

- 91,59 EUR od 15.04.2012. godine do isplate,

- 93,16 EUR od 15.05.2012. godine do isplate,

- 95,89 EUR od 15.06.2012. godine do isplate,

- 92,48 EUR od 15.07.2012. godine do isplate,

- 91,54 EUR od 15.08.2012. godine do isplate,

- 83,17 EUR od 15.09.2012. godine do isplate,

- 90,39 EUR od 15.10.2012. godine do isplate,

- 53,74 EUR od 15.11.2012. godine do isplate,

- 91,52 EUR od 15.12.2012. godine do isplate,

- 88,84 EUR od 15.01.2013. godine do isplate,

- 87,92 EUR od 15.02.2013. godine do isplate,

- 86,96 EUR od 15.03.2013. godine do isplate,

- 93,62 EUR od 15.04.2013. godine do isplate,

- 83,83 EUR od 15.05.2013. godine do isplate,

- 82,22 EUR od 15.06.2013. godine do isplate,

- 83,18 EUR od 15.07.2013. godine do isplate,

- 82,17 EUR od 15.08.2013. godine do isplate,

- 85,76 EUR od 15.09.2013. godine do isplate,

- 88,08 EUR od 15.10.2013. godine do isplate,

- 89,21 EUR od 15.11.2013. godine do isplate,

- 93,10 EUR od 15.12.2013. godine do isplate,

i to od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju GBČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.228,85 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 23. travnja 2025. pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da su parnične stranke 17.11.2008. sklopile Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu br. 3214959139/08 solemniziran po javnom bilježniku Seniji Škrinjar iz Zagreba pod posl.br. OV-7026/08. Navodi da je na temelju Ugovora o kreditu tuženik isplatio tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa od 22.200,00 CHF, po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, na rok otplate od 60 mjeseci uz ugovornu kamatu od 8,90% godišnje promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora te uz zateznu kamatu po dospijeću. Svoje obveze iz Ugovora o kreditu tužitelj je ispunio uredno te je iste otplatio u cijelosti. U odnosu na ugovornu kamatnu stopu, nakon sklapanja Ugovora o kreditu, tuženik je na temelju Obavijesti o promjeni kamatne stope od 2.6.2009. promijenio kamatnu stopu sa 8,90% na 9,40% sa primjenom od 1.7.2009., bez da je prethodno o istom pregovarao s tužiteljem već je samoinicijativno izmijenio kamatnu stopu, a o tome, kratkim dopisom obavijestio tužitelja. Uz predmetnu obavijest tuženik nije tužitelju dostavio Odluku na koju se poziva niti je dao objašnjenje za isto. Tužitelj tvrdi da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u Ugovoru o kreditu nepoštene i nezakonite, odnosno ništetne jer se kamata mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno bez ikakvih pregovora o tome. Tužitelj dalje ističe da je time on oštećen jer je na ime promjenjivih kamatnih stopa uplatio oko 1.206,02 kn više nego je prvotno ugovoreno.

1.1. U odnosu na razlike u tečaju, vezano za primjenu valutne klauzule, odredbom čl.1. u vezi s čl. 4. Ugovora o kreditu ugovorena je otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF, važećem na dan plaćanja. Na dan stavljanja predmetnog kredita u otplatu tečaj CHF iznosio je 4,719 kn, koji tečaj je rastao i na dan otplate posljednjeg obroka iznosio je 6,247 kn. Prilikom ugovaranja kredita, tuženik nije ni na koji način informirao i objasnio tužitelju što znači promjenjiva kamatna stopa niti ga je informirao o valuti CHF te rizicima takvog ugovaranja, već je tužitelju ponudio jedino opciju sklapanja ugovora o kreditu u valuti CHF. Nadalje navodi da predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži razloge određenja valutne klauzule niti su u istom vidljivi kriteriji na temelju kojih bi tužitelj kao prosječni potrošač, koji ne raspolaže stručnim znanjem mogao predvidjeti ekonomske i financijske posljedice. Tužitelj ističe da je oštećen i stoga jer je na ime posljedica valutne klauzule uplatio oko 27.525,00 kn više nego je prvotno bilo ugovoreno. Dalje ukazuje na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje: VTSRH), broj Pž-7129/13 od 13.6.2014. u kolektivnom sporu koji je pokrenut od strane Potrošača - Hrvatskog saveza udruge za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka koje posluju u Republici Hrvatskoj (dalje: RH), a koji stav je potvrđen u presudi VTSRH posl.br. Pž- 6632/17 od 14.6.2018. tj. u sporu koji je pokrenut od strane potrošača protiv poslovnih banaka. Također detaljno izlaže navode iz odluka VTSRH te ukazuje na propise koji se imaju primijeniti u konkretnoj situaciji.

1.2. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 15.10.2024. (list 213- 216 spisa) tužitelj predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 197,22 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose te isplatu iznosa od 3.614,46 eura uvećan za pripadajuće zatezne kamate tekuće na pojedine iznose, a kako je detaljno naznačeno u tom podnesku i izreci ove presude te potražuje i naknadu parničnih troškova s kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava deklaratorni tužbeni zahtjev, kojim tužitelj traži da sud utvrdi ništetnim dijelove odredaba čl. 1.,2. i 4. predmetnog ugovora o kreditu i kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da sud da naloži banci platiti iznos od 1.206,02 kn sa zakonskim zateznim kamatama s osnove promjenjive kamatne stope te iznos od 27.525,13 kn sa zakonskim zateznim kamatama s osnove valutne klauzule kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine kao i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Ističe prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje, koje je dospjelo prije 10. lipnja 2014. Tuženik drži kako kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja, unatoč pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) u presudi br. Rev-2245/17-2 od 20.3.2018. Navodi da prema čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku sud je u pojedinačnom postupku vezan za pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača te da tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka te stoga ne postoji, sve do podnošenja ove tužbe, nikakva radnja tužitelj usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare, te da je zakonodavac imao u vidu da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinačne potrošača onda bi to propisao, ali nije, već je predvidio da pojedinačni potrošač može koristiti u svom postupku jedino utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa.

2.1. Tuženik još navodi da je vidljivo kako je zakonodavac institut kolektivne tužbe usmjerio na utvrđenje postojanja određenih povreda na koje se onda potrošači mogu pozivati i za koje su sudovi vezani, ali zakonodavac nigdje nije predvidio da bi podnošenje takve parnice prekidalo zastaru u pojedinačnim postupcima potrošača. Korištenjem utvrđenja u pojedinačnim postupcima iscrpljen je doseg predmetne pravne norme, odnosno doseg proširenja subjektivnih granica pravomoćnosti. Navodi da je pitanje zastare i prekida zastarnih rokova u kontekstu zaštite prava potrošača prepoznato na razini Europske unije te je Europska komisija navedeno pitanje odlučila riješiti predlaganjem nove direktive, dakle, normativnom aktivnošću u skladu s načelom vladavine prava i pravne sigurnosti, a o čemu detaljno elaborira.

2.2. Dalje tuženik navodi da je valutna klauzula zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba, koja nakon što je valjano ugovorena ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Također napominje da se kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može smatrati protivnim Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom, a kako je i suđeno u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Nije sporan niti drugi bitan sastojak ugovora o kreditu, odnosno redovna kamata, a ugovorom je ugovorena početna kamata od 8,90%. Osnovna je obveza korisnika kredita prema čl. 1021. ZOO-a platiti redovnu kamatu. Kamata određena ugovorom o kreditu je stoga zakonita i ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose. Nadalje ističe da je tečaj CHF prema EUR/DEM i prema hrvatskoj kuni dugi niz godina bio stabilan banka nije znala niti mogla znati za rast tečaja CHF, a nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Posebno ističe da je tuženik prilikom sklapanja ugovora pružio sve potrebne informacije, da na strani tuženoga nije postojalo bilo kakvo znanje o budućem tečaju te da je tuženik imao razloga vjerovati u stabilnost tečaja, te da je tužitelja u samom ugovoru, a i prilikom odobravanja kredita, upozorila na sve poznate specifičnosti kredita s valutnom klauzulom u ponudi, da se od banke ne može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu ni sama nema saznanja, odnosno o budućem kretanju tečaja i da tužitelj nije ničim dokazao da je banka znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF, pa da je jasno kako banka nije propustila tužitelju pružiti ključnu informaciju uslijed koje bi predmetna odredba bila nerazumljiva u smislu Direktive 93/13. Kasnije tijekom postupka osporava svojstvo potrošačkog ugovora koji je predmetom ovog postupka. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

3. U ovom je predmetu bila donesena presuda posl.br. P-5412/19-22 od 15. srpnja 2020. (list 147-159 spisa), kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev te naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.485,92 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose. Također je istom presudom naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 27.233,18 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.086,50 kn. Županijski sud u Rijeci je rješenjem posl.br. Gž-3513/2020-3 od 11. listopada 2023. (list 182-187 spisa), odnosno rješenjem posl.br. Gž-3513/2020-6 od 4. prosinca 2023. o ispravku rješenja posl.br. Gž-3513/2020-3 od 11. listopada 2023., ukinuo presudu ovog suda posl.br. P-5412/19-22 od 15. srpnja 2020. i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje uz obrazloženje da je prvostupanjski sud odbijanjem dokaznog prijedloga za saslušanjem zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti tužitelja, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

4. Sud je tijekom ponovnog postupka nanovo pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju i to: presliku Ugovora o kreditu (list 11-15 spisa), promete po kreditu (list 18-19 spisa), presliku obavijesti o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope (list 35 spisa), Opće uvjete poslovanja tuženika (list 123-128 spisa), a izvedeno je i financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije dipl. oecc. ZB (list 102-108 spisa), saslušan je tužitelj (list 223-224 spisa) te je razgledana i ostala spisu priložena dokumentacija u vidu stručnih članaka i sudske prakse (list 36-81 i 132-136 spisa). Tuženik je podneskom od 14.3.2024. odustao od prijedloga da se saslušava djelatnica banke, pa ovaj sud nije mogao postupiti po uputi višeg suda i saslušavati svjedoka od čijeg saslušanja je tuženik sam odustao. Tuženik se protivio saslušanju tužitelja jer je punomoćnik na ročištu održanom 10. srpnja 2020. od toga dokaza odustao, međutim, tuženiku treba skrenuti pozornost na odredbu čl. 264. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), koja ovlašćuje sud na saslušanje stranke i sukladno kojoj je taj dokaz izveden.

5. Na temelju tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. ZPP-s, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev, kako je konačno postavljen u podneskom od 15.10.2024. osnovan.

6. Tužitelj je u svom iskazu na ročištu 10.4.2025. (list 223-224 spisa) naveo da je uzeo nenamjenski kredit jer je dobio poziv, odnosno ponudu iz banke kao njihov dugogodišnji klijent te da mu ništa nije rečeno o riziku takvog ugovora, a isti je bio prethodno pripremljen i on ga je prije potpisivanja pročitao, međutim nije financijske struke, pa da bi mu to sve bilo jasno. Naveo je da je imao namjeru sredstvima kredita kupiti zemlju, ali nije to realizirao i kredit je sam sebe "pojeo". Iskazao je i da mu nije nuđen kredit u drugoj valuti te da mu je početni anuitet iznosio oko 1.600,00 kn i da je tada imao plaću oko 5.700,00 kn i to mu je bilo prihvatljivo, ali ubrzo su anuiteti porasli i do 2900,00 kn. Naveo je još i da mu, prilikom zaključenja ugovora, nije rečeno da bi moglo doći do takvog porasta anuiteta, a da je to znao sigurno se ne bi odlučio za predmetni kredit. Iskazao je i da nije tražio kredit u drugoj valuti i da nije išao u druge banke jer je imao povjerenja u svoju banku kao dugogodišnji klijent. Dalje, iskazao je da je bio svjestan da je kamata promjenljiva, međutim nitko mu nije objasnio na koji način bi se ista mogla mijenjati. Iskazao je i da nije mislio da tečaj može varirati na način koji se to dogodilo i da mu u banci to nitko nije objasnio i da nije tražio pojašnjena o valuti CHF. Iskazao je i da nije tražio izmjenu pojedinih odredaba ugovora, niti mu je rečeno da je to moguće i kako je ranije izjavio ugovor je bio "špranca". Nije se sjećao da mu je u banci bilo rečeno izričito da ne može tražiti izmjenu odredaba ugovora te da nije prigovarao povećanju anuiteta, ali da je želio prijevremeno otplatiti kredit te mu je rečeno da bi izlazna naknada bila veća te da mu se to ne isplati. Pojasnio je i da je kredit utrošen za njegove tekuće životne obveze i da nije vlasnik obrta niti član trgovačkog društva niti je to bio u vrijeme sklapanja ugovora niti otplate istog.

7. Sud ocjenjuje iskaz tužitelja vjerodostojnim jer je iskren, o onome čega se sjećao iz predmetnog pravnog posla, a sud nije našao u držanju tužitelja nikakvih naznaka o tome da bi lagao ili nešto prešućivao, pa mu i zato vjeruje. Iskazom tužitelja otklonjen je prigovor tuženika da nije riječ o potrošačkom ugovoru. Naime, prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača potrošač svaka fizička osoba, koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Budući je iz samog Ugovora o kreditu jasno da je isti zaključio tužitelj kao fizička osoba i nema nigdje podatka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti, to je takav tuženikov prigovor ocijenjen neosnovanim. Još treba dodati da je ovom sudu vrlo teško povjerovati da bi tuženik, kao specijalizirana bankarska ustanova, bio toliko aljkav u svom poslovanju da bi sklopio kredit s fizičkom osobom, a koji bi bio za kakve poslovne svrhe, a da u toj situaciji ne bi to stavio kao naznaku u sam Ugovor. To poglavito treba uzeti u obzir s činjenicom da tužitelj nije vlasnik obrta ni član trgovačkog društva (koju okolnost tuženik nije s uspjehom opovrgnuo). Daljnja činjenica, koju je sam tužitelj iskreno naveo da je namjeravao kupiti zemlju sredstvima kredita, što se, međutim, nije ostvarilo, opet nipošto ne ukazuje da bi se radilo o kakvom poduzetničkom pothvatu, a sve i da je, isti se očito nije ostvario, pa je prigovor tuženika sud, kako je već naveo, ocijenio proizvoljnim, paušalnim, ničim dokazanim i stoga neosnovanim.

8. Čitanjem preslike Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3214959139/08 od 17. studenog 2008. (l-11-15 spisa; dalje: Ugovor) sud je utvrdio da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita ugovorili visinu kredita u iznosu od 22.200,00 CHF (čl.1. Ugovora), da je ugovorena redovna kamatna stopa u visini 8,90% promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju Odluke o kamatnim stopama. Ugovoreni rok otplate kredita iznosi 60 mjeseci (čl.3.), a čl.4. ugovoreno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 459,77 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB-a za CHF, važećem na dan plaćanja.

9. Navedene okolnosti odredaba predmetnog Ugovora nisu sporne među strankama. Isto tako, nije sporno da je, tijekom otplate kredita, početno ugovorena kamatna stopa mijenjana, a sporno je da li su te promjene bile u skladu s odredbama zakona, koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja te da li su, kao takve, bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava, koja se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome, radi li se o ništetnim odredbama. Nadalje je sporna i visina zahtjeva, odnosno razlika između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim ugovorom i otplatnim planom, a sporna je i primjena valute CHF kao i da li je s osnova promjenjive kamatne stope i valutne klauzule došlo do preplate kredita.

10. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012, kojom je utvrđeno da je tuženik (kao tamo 1. tuženik) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kredi-tima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

12. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14- 2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U- III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

13. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

14. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. U tom pravcu nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate. Zato je sud odbio dokaznu prijedlog za saslušanje osobnog bankara.

15. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13.6.2014. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 10.6.2019. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 13.6.2014. nije istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega prigovor nije osnovan. Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

16. Što se pak tiče upute višeg suda da treba imati u vidu da je tužitelj zahtjevom od 19.2.2020. povećao iznos, koji potražuje s naslova promjenjive kamatne stope, pa da se zastara, za povećani dio ima računati od dana podnošenja zahtjeva (19.2.2020.) za naglasiti je da, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) u odluci Rev -254/24, kada je vjerovnik, prije isteka zastarnog roka, podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka na temelju iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a došlo već s podnošenjem tužbe. To je u cijelosti identično pravnom shvaćanju VSRH glede preinake s druge Sjednice građanskog odjela od 27.05.2024. pod brojem Su-IV- 123/2024-5 koje glasi "U slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva." Stoga, u konkretnoj situaciji nije prihvaćen kao osnovan tuženikov prigovor zastare.

17. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate. Radi utvrđivanja sporne visine tužbenog zahtjeva određeno je provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dipl. oecc. ZB kojoj je dan zadatak utvrditi da li je došlo do preplate kredita s osnova promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a prema dokumentaciji u spisu.

18. U nalazu i mišljenju dostavljenom sudu 30. siječnja 2020. stalni sudski vještak sačinio je izračun razlike od uplata korisnika kredita po Ugovoru o kreditu uzimajući u obzir ništetnost promjenjive kamatne stope i ništetnost valutne klauzule sačinivši tablicu te je zaključno mišljenje vještaka da ukupna razlika uplaćenog iznosa u kunama od strane korisnika kredita prema Ugovoru o kreditu broj 321459139/08 za redovne kamate uključujući ništetnost ugovorene odredbe za kamatnu stopu koja je bila ugovorena u iznosu od 8,9& te promjenjive kamatne stope koju je banka primjenjivala u svom obračunu u zadanom razdoblju (od 17.11.2008. -1.7.2009. 8,9% te od 1.7.2009. 9,4% godišnje) iznosi 1.485,92 kune. Nadalje, ukupna razlika uplaćenog iznosa u kunama od strane korisnika kredita prema Ugovoru o kreditu broj 321459139/08 uzimajući u obzir srednji tečaj banke na dan stavljanja kredita u otplatu (18.11.2008. 1 CHF=4,719658 HRK) i tečajeve koje je banka primjenjivala u svom obračunu u zadanom razdoblju iznosi 27.233,18 kuna. Sveukupno, razlika uplata s osnove ništetnosti promjenjive kamatne stope i razlika uplata s osnova ništetnosti valutne klauzule iznose 28.719,10 kuna.

19. Stranke nisu prigovarale nalazu i mišljenju vještaka, a i ovaj sud ga u potpunosti ocjenjuje vjerodostojnim jer je sačinjen objektivno, stručno, razumljivo i u svemu u skladu s pravilima financijske znanosti i prakse.

20. Tužitelj je podneskom od 19.2.2020. svoj zahtjev u svemu uskladio s izračunom stalnog sudskog vještaka te je tuženik naveo da se protivi preinaci, međutim, u tom smislu valja uputiti na Zaključak posl. br. Su IV – 162/2021 sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2021., koji glasi: "U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.".

21. Ovdje treba navesti da je tužitelj u tužbi postavio i deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredaba predmetnog Ugovora o kreditu, koje se odnose na kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Ovaj sud je, međutim, ranijom presudom P-5412/19- 22 od 15. srpnja 2020. propustio odlučiti o deklaratornom dijelu zahtjeva, međutim, kako iz podataka u spisu proizlazi da ni jedna od stranaka nije, sukladno odredbi čl. 339. ZPP-a, tražila donošenje dopunske presude, nastupila je presumpcija iz st. 2. te zakonske odredbe o djelomičnom povlačenju tužbe, slijedom čega ovaj sud nije odlučivao ni ovom presudom o tom dijelu zahtjeva.

22. Također, a kako je u međuvremenu promijenjena službena valuta, a tužitelj je svoj zahtjev uredio u skladu s važećom valutom, to je sud, imajući u vidu sve gore izloženo, naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznose od 197,22 € s naslova promjenjive kamatne stope i 3.614,46 € s naslova valutne klauzule, a s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita, a kako je to navedeno u tablici izrađenoj od vještaka (čl. 323. st. 1. ZOO). Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl.1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2 i 8 ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

23. Kamate su dosuđene za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO. Stopa kamate od 1.1.2023. dosuđena je sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22) te od 30.12.2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narode novine broj 155/2023).

24. Odluka o parničnim troškovima se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: OT).

Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, priznat mu je trošak kako slijedi:

-za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. OT),

-za pristup na ročišta 21.11.2019.,10.7.2020.,9.10.2024.,13.12.2024. i 10.4.2025. po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1. OT),

-za sastav podneska od 10.9.2019. 100 bodova (Tbr.8. toč.1. OT),

-za sastav podneska od 19.2.2020. 25 bodova (Tbr. 8. toč.3. OT) što ukupno iznosi 725 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 € prema važećoj Tarifi, te uvećano za 25 % po osnovi PDV iznosi 1.812,50 €, a uvećano za troškove pristojbe u zatraženom iznosu od 84,54 €, a kojem iznosu valja pridodati plaćen trošak predujma za vještačenje u iznosu od 331,81 €, tako da je ukupan dosuđeni iznos troškova 2.228,85 €. Tužitelj ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od presuđenja, po odredbi čl.151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a. Tužitelj je za isto ročište, održano 9.10.2024., dva puta tražio naknadu troškova, što mu nije priznato kao osnovano.

25. Tuženik je spor izgubio, pa njegov zahtjev za naknadu troškova nije osnovan.

Zagreb, 23. travnja 2025.

S u d a c:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Rijeci, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika