Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč

Posl.br. P-899/2024-43

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr.sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marini Osmančević Šoštarić, odvjetnici u Rovinju, protiv tuženika ĆI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (boravište: [adresa]), zastupan po punomoćniku Alenu Kalčiću, odvjetniku iz Poreča, radi utvrđenja vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 19. ožujka 2025., u prisutnosti tužiteljice i njezina punomoćnika, te zamjenika punomoćnika tuženika, 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da tužiteljica MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na osnovi Ugovora o kupoprodaji nekretnine, ovjerenog od strane javnog bilježnika Tanje Ferenc iz Poreča pod posl.br.:OV- 3958/2022 dana 23.06.2022. godine sklopljenog između tužiteljice kao kupca te tuženika kao prodavatelja te Tabularne izjave ovjerene od strane javne bilježnice Tanje Ferenc iz Poreča pod posl.br.: OV-3960/2022 dana 23.06.2023.godine, ima valjani pravni temelj za upis prava vlasništva na nekretnini koje je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, zemljišnoknjižnog odjela Poreč, upisana kao k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti.

II. Dužan je NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u zemljišnoj knjizi na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Poreč, upisana kao k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz brisanje vlastitog prava vlasništva na istoj nekretnini, u cijelosti.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 20.031,84 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 17. listopada 2023. godine podnijela tužbu protiv tuženika kojom predlaže da sud donese presudu u sadržaju kao u izreci ove Presude. U tužbi navodi da je s tuženikom zaključila Ugovor o kupoprodaji nekretnine, ovjeren od strane javnog bilježnika Tanje Ferenc iz [adresa] pod posl.br.:OV-3958/2022 od 23.06.2022.godine, a kojim je ugovorom kupila nekretninu koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Poreču, Zemljišnoknjižnog odjela Poreč upisana kao k. č. br. [katastarska čestica], u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. U naravi riječ je o kući i okućnici u [adresa] u [adresa], ukupne površine 842 m2. S tuženikom da je u više navrata pregovarala o cijeni, te mu u konačnici isplatila ukupnu kupoprodajnu cijenu u novčanom iznosu od 340.000,00 EUR-a, u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Na ime izvršene kupoprodaje nekretnine platila je agencijsku proviziju u novčanom iznosu od 96.068,00 kuna te porez na promet nekretninama u novčanom iznosu od 76.641,56 kuna. U zemljišnim knjigama je još 2022. godine pod posl.br. Z- 12081/2022 evidentirana predbilježba prava vlasništva tužiteljice za koju je navedeno da je istu potrebno opravdati tabularnom ispravom te ispravom iz koje će biti razvidna katastarska općina nekretnine koja je bila predmetom kupoprodaje. Tuženik da je tužiteljici predao tabularnu izjavu od dana 23.06.2023.godine, ovjerenu od strane javne bilježnice Tanje Ferenc iz [adresa] pod posl. br.: OV-3960/2022 dana 23.06.2023. godine. Tužiteljica da se nalazi u posjedu nekretnine koja je predmetom spora. Dalje navodi da ima ugovor i tabularnu izjavu, ali da nije u mogućnosti ostvariti urednu uknjižbu svog prava vlasništva, jer da prilikom izrade te ovjere ugovora i tabularne isprave niti agent koji je izradio dokumentaciju, niti javni bilježnik nisu primijetili da u dokumentaciji nedostaje podatak o katastarskoj općini nekretnine koja je predmetom ovog spora, a što tabularnu izjavu čini nepodobnom za uknjižbu prava vlasništva. Tužiteljica je pokušala uknjižiti svoje vlasništvo, no prijedlog za uknjižbu je odbijen pod posl.br.: Z-18129/2023. Tuženik da je u više navrata pristajao, pa odbijao zaključiti anekse Ugovora o kupoprodaji i tabularne izjave, kao što je dugo vremena oklijevao prije nego što je tužiteljici napokon u listopadu 2023.godine dozvolio ulazak u posjed nekretnine koja je predmetom ovog postupka. Među parničnim strankama se tako pred ovim sudom vodio i postupak posl.br.: P-670/2022, a koji je postupak okončan donošenjem rješenja o povlačenju tužbe i protutužbe od strane obiju stranaka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora u tužbi, te smatra da kao vrijednost predmeta spora treba biti iznos od 340.000,00 eura koji iznos je bila kupoprodajna cijena predmetne nekretnine. Dalje navodi da je zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine. Tuženik da je zaista vodio pregovore sa tužiteljicom vezano uz prodaju predmetne nekretnine te u pregovorima iznio tužiteljici da njegova nekretnina vrijedi oko milijun eura no da je on spreman prodati nekretninu za 700.000,00 eura. U razgovoru da je stekao dojam da se sa tužiteljicom dogovorio oko cijene i suglasio se da potpiše Ugovor o kupoprodaji nekretnine, a kada mu bude isplaćena kupovnina u cijelokupnom iznosu obvezao se izdati tužiteljici tabularnu ispravu kojom će dopustiti tužiteljici da upiše vlasništvo na nekretnini koja je predmet ugovora u zemljišne knjige za svoju korist i uvesti tužiteljicu u posjed nekretnine. Tuženik da je zaprimio i kupovninu, ali se silno začudio obzirom da je zaprimio samo 340.000,00 eura, dok su stranke u pregovorima ugovorile i suglasile se oko iznosa cijene od 700.000,00 eura. Tuženik ne osporava isprave koje je tužiteljica dostavila uz tužbu, osim Ugovora o kupoprodaji nekretnine. Opreza radi priznao je da je tužiteljica platila porez na promet nekretnine, kao i proviziju agenciji za nekretnine. Ali sporan je iznos kupovnine, jer tuženik je pristao prodati svoju nekretninu za iznos od 700.000,00 Eura i protivio se bilo kakvim razgovorima i pregovorima o nižoj cijeni. Tuženik da je poznije životne dobi, rođen **.**.1941. i u vrijeme sklapanja ugovora imao je 81 godinu, da je obrazovana osoba, da je završio medicinski fakultet i cijeli život da je radio kao liječnik. Posljednje vrijeme da je lošeg zdravstvenog stanja, te trpi tegobe u vidu Dijabetesa, Arterijske hipertenzije IBS vrs, Analni gastritis, Angina pektoris, te je bio otrovan plutonijem uslijed čega vrlo loše vidi odnosno gotovo ništa ne vidi, udovac je i živi sam. Tuženik obzirom na zdravstvene tegobe pri sklapanju Ugovora o kupoprodaji nekretnine nije bio u mogućnosti pročitati ugovor, te ga je s povjerenjem potpisao i kod javnog bilježnika. U vrijeme sklapanja i potpisa ugovora nije znao što stoji u ugovoru smatrajući i vjerujući da je u ugovoru kao iznos cijene koji se tužiteljica, kao kupac, obvezuje isplatiti tuženiku, kao prodavatelju, iznos na kojem je tuženik ustrajao, a to je iznos od 700.000,00 eura. Tuženik je tek nakon isplate kupovnine u iznosu od 340.000,00 eura i razgovora sa tužiteljicom shvatio da je u Ugovoru o kupoprodaji nekretnine unesena cijena u iznosu od 340.000,00 eura, a ne 700.000,00 eura koliko je tuženik tražio. Vrijednost sporne nekretnine da ne može biti 340.000,00 eura, jer da je ukupne površine 842 m2 i nalazi se u centru starog dijela grada [adresa]. Tuženik smatra da je vrijednost njegove nekretnine najmanje 700.000,00 eura, te je posljedično pri pravnom poslu – kupoprodaji došlo do prikrate preko polovine. Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 23. lipnja 2023. godine između tuženika, kao prodavatelja i tužiteljice, kao kupca, da je ništetan jer je protivan Ustavu, zakonu i moralu društva. Tužiteljica da je iskoristila činjenicu da je tuženik gotovo slijepa osoba, koja izuzetno loše vidi isključivo uz jako svijetlo i uz pomoć povećala i što živi sam, te zlorabila njegovo povjerenje i dovela ga u zabludu na način da je tuženika najprije dovela u zabludu da će mu isplatiti 700.000,00 eura za nekretninu u [adresa], a potom ga održavala u zabludi do konca 2022 godine, čime je tuženika oštetila za iznos od 360.000,00 eura koliko je tuženik bio uvjerenja da će mu tužiteljica isplatiti. Tuženik se poziva na odredbu čl. 335. ZOO-a. Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen je dana 23. lipnja 2022. godine i istoga dana ovjeren je kod javnog bilježnika, a tuženik da je tek koncem 2022. godine shvatio da je iznos od 340.000,00 eura jedini iznos kojega će primiti, te da mu ostatak od 360.000,00 eura koliko je očekivao da će primiti na ime kupovnine nikada neće biti isplaćen. Na taj način da je doveden u zabludu od strane tužiteljice, te prevaren. Tuženik da je u pregovorima molio tužiteljicu da li mogu mace, za koje je on brinuo i hranio, ostati u kući, ukoliko joj neće smetati, na što je tužiteljica pristala. Tuženik da je čuo da je tužiteljica provalila u spornu nekretninu tuženika u [adresa], te lancima blokirala ulaz u kuću čime je smetala tuženika u posljednjem mirnom posjedu na način da mu je oduzela posjed na njegovoj nekretnini.

2.1. Istodobno s podnošenjem odgovora na tužbu tuženik je podnio protutužbu i predložio donošenje presude radi utvrđenja ništetnim predmetnog Ugovora o kupoprodaji sklopljen između stranaka dana 23. lipnja 2023. godine, te da se tužiteljicu obveže predati nekretninu slobodnu od osoba i stvari tuženiku. Opreza radi, predložio je da sud donese presudu kojom se poništava predmetni Ugovor o kupoprodaji, kao i da se tužiteljicu obveže da preda predmetnu nekretninu tuženiku slobodnu od osoba i stvari.

3. Rješenjem ovog suda posl.br. P-1048/2023-6 od 30. siječnja 2024. godine odlučeno je da će se odvojeno raspravljati o protutužbi tuženika-protutužitelja od 17. studenog 2023. godine.

4. Rješenjem posl.br. P-1048/2023-8 od 05. veljače 2024. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari dok se ne završi postupak povodom protutužbe (posl.br. P-78/2024) tj. radi utvrđenja ništetnim Ugovora o kupoprodaji sklopljenog između stranaka podredno radi poništenja predmetnog Ugovora od 23. lipnja 2022. godine za k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina].

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (4-5), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (6-7), tabularnu izjavu (8), izvod prometa po računu (9 i 10), priznanicu (11), privremeno porezno rješenje (12), priznanicu (13), rješenje (50-54). Izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama posl.br. P-670/2022 i P-78/2024, te su saslušani svjedoci ĐI, UI, HI, JI i tužiteljica kao parnična stranka. Tuženik iako uredno pozvan nije se odazvao pozivu suda radi saslušanja.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (4-5) utvrđeno je da je k. č. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je upisana kao vlasništvo tuženika u cijelosti, te da je 23. lipnja 2022. godine upisana predbilježba prava vlasništva na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 23. lipnja 2022. godine, u korist tužiteljice. Predbilježba prava vlasništva izvršena je do dostave tabularne isprave sukladno čl. 3. Ugovora, te do dostave isprave koja će sadržavati katastarsku općinu k. č. [katastarska čestica]. Također je izvršena zabilježba spora do okončanja postupka posl.br. P-670/2022.

7.1. Iz navedenog je utvrđeno da je tuženik na predmetnoj nekretnini upisan kao samovlasnik, te da je bila upisana predbilježba prava vlasništva temeljem upravo predmetnog ugovora o kupoprodaji sklopljen između stranaka 23. lipnja 2022. u korist tužiteljice.

8. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine (6-7) utvrđeno je da je isti sklopljen 23. lipnja 2022. godine između tuženika, kao prodavatelja i tužiteljice, kao kupca, a predmet kupoprodaje je nekretnina opisana u Zemljišnoknjižnom odjelu Poreč-Parenzo u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine 842 m2, da je ugovorena kupoprodajna cijena od 340.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, da je ugovoren način plaćanja kupoprodajne cijene (34.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti da je kupac platio na ime kapare potpisom tog Ugovora, a ostatak od 306.000,00 eura da će se platiti i to 153.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti u roku od 7 dana od sklapanja ugovora, a ostatak od 153.000,00 eura najkasnije do 31. prosinca 2022. godine. Istim Ugovorom ugovoreno je da će po isplati kupoprodajne cijene u cijelosti prodavatelj predati posjed kupcu. Nadalje, je ugovoreno da prodavatelj dozvoljava kupcu predbilježbu prava vlasništva na ime i u korist kupca, a ta predbilježba da će se opravdati valjanom tabularnom izjavom koju se prodavatelj obvezuje dati kupcu odmah po isplati cijele kupoprodajne cijene. Ugovor o kupoprodaji nekretnine potpisale su stranke, a tuženik je kao prodavatelj i ovjerio potpis kod javnog bilježnika istog dana 23. lipnja 2022. godine.

9. Uvidom u tabularnu izjavu (8) potpisanu i ovjerenu od strane tuženika utvrđeno je da je tuženik dopustio tužiteljici da bez njegovog daljnjeg pitanja i odobrenja uknjiži svoje pravo vlasništva na nekretnini opisanoj kao nekretninu i u Zemljišno knjižnom odjelu [adresa] u z. k. ul. [broj ZK uloška] kao k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine 842 m2, identično opisano kao u Ugovoru o kupoprodaji nekretnine.

10. Dakle, uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine i u tabularnu izjavu utvrđeno je da se vezano za opis predmetne nekretnine navode podaci u kojem je zemljišnoknjižnom odjelu nekretnina upisana, u kojem zemljišnoknjižnom ulošku, o kojoj se k.č. radi, koje ukupne površine, kao i što ta katastarska čestica u naravi i predstavlja. Međutim, u navedenim ispravama nedostaju riječi "u k. o. [katastarska općina]".

11. U ukupnosti sa svim provedenim dokazima u spisu, sud je utvrdio da je Zemljišnoknjižni odjel Poreč-Parenzo Općinskog suda u Pazinu odbio provedbu predmetnog Ugovora, kao i tabularne isprave, iz razloga jer je u navedenim ispravama nedostajalo taksativno navesti "u k. o. [katastarska općina]".

12. Uvidom u izvod prometa po računu, u priznanice, privremeno porezno rješenje, utvrđeno je da je tužiteljica platila proviziju agenciji Alpha Luxe Group d.o.o. (koja agencija je posredovala prilikom predmetne kupoprodaje), te da je tužiteljica platila proviziju u iznosu od 96.068,00 kn (12.869,12 eura) dana 07. lipnja 2022. godine. Također, tužiteljici je dana 26. srpnja 2022. godine izdano privremeno porezno rješenje kojim je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 2.554.718,96 kn, te joj je utvrđen porez na promet nekretnina po stopi 3% u iznosu od 76.641,56 kn. Navedeni iznos utvrđenog poreza tužiteljica je i platila 08. kolovoza 2022. godine.

12.1. Dakle, iz navedenog poreznog rješenja utvrđeno je da je tužiteljica platila porez na promet nekretnine, te da je kao osnovica poreza utvrđen upravo iznos kupoprodajne cijene.

13. Uvidom u spis Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Bujama-Buie posl.br. P-670/2022 utvrđeno je da je NI u svojstvu tužitelja podnio tužbu protiv MI radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora o kupoprodaji, U tužbi se poziva da u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji nije imao slobodnu volju i da nije mogao shvatiti značaj i smisao predmetnim Ugovorom, a što je nužno za sklapanje valjanog pravnog posla. MI u svojstvu tuženice osporava sve navode NI, te je podnijela i protutužbu kojom je tražila da joj NI izda tabularnu ispravu podobnu za prijenos nekretnine u zemljišne knjige na njezino ime, kao i predaju posjeda. U tom postupku predloženo je sklapanje sudske nagodbe da tužitelj-protutuženik povlači tužbu radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora o kupoprodaji, a da tuženica – protutužiteljica povlači protutužbu radi izdavanja tabularne isprave. Rješenjem posl.br. P-670/2022-26 od 27. rujna 2023. godine utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena, te da se protutužba smatra povučenom. Rješenje je postalo pravomoćno 14. listopada 2023. godine.

14. Uvidom u spis Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Bujama-Buie posl.br. P-78/2024 utvrđeno je da se predmetni spis odnosi na zahtjev NI povodom njegove protutužbe u predmetu posl.br. P-899/2024 kojom je tražio utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora o kupoprodaji od 23. lipnja 2023., a podredno da se poništava isti Ugovor. U predmetu je donijeto Rješenje pod posl.br. P-78/2024-23 od 29. svibnja 2024. kojim je utvrđeno da se smatra da je tužitelj povukao tužbu, te da je tužitelj dužan naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 12.905,00 eura. Rješenje je postalo pravomoćno 19. lipnja 2024. godine.

15. Svjedokinja JI, vlasnica agencije za nekretnine, iskazala je da je prvi puta stupila u kontakt sa tuženikom kada se on obratio njoj kao vlasnici agencije za nekretnine jer je bio zainteresiran za kupnju upravo predmetne nekretnine tj. kuće i okućnice u [adresa]. Ona je s njim izvršila razgledavanje nekretnine. On je tu nekretninu i kupio. Kasnije, se tuženik nakon nekog vremena opet obratio njoj jer da želi prodati tu nekretninu. Poznato joj je da je tu nekretninu i prodao preko njezine agencije. U trenutku kada je tuženik prodao predmetnu nekretninu bila je oglašena cijena u iznosu od 330.000,00 eura. Prvi puta kada je predmetna nekretnina bila u njezinoj agenciji oglašena za prodaju bila je sa iznosom od 417.000,00 eura. Kasnije je tuženik odlučio sniziti taj iznos, te ga je u konačnici snizio na 330.000,00 eura. Njezina bivša djelatnica UI bila je direktno zadužena za konkretnu prodaju, te joj je poznato da je u konačnici predmetna nekretnina prodana za 340.000,00 eura i to upravo tužiteljici kao kupcu. O tome može posvjedočiti i HI.. Ne sjeća se da bi postojali neki posebni uvjeti vezano za zaključenje Kupoprodajnog ugovora. Osim predmetne nekretnine za tuženika njezina agencija je posredovala i za neke druge nekretnine tuženika. Konkretno se sjeća da je tuženik tražio da mu pronađe neki stan i nakon toga da bi prodao predmetnu nekretninu.

15.1. Iz iskaza svjedokinje sud je utvrdio da je ona vlasnica agencije za prodaju nekretnina da je preko njezine agencije tuženik i kupio predmetnu nekretninu, a kasnije i prodao, da je najviše oglašavana cijena za prodaju bila 417.000,00 eura, ali da je u konačnici tuženik odlučio prodati predmetnu nekretninu tužiteljici za 340.000,00 eura, te da je upravo tuženik snizio cijenu ranije oglašene 417.000,00 eura na iznos od 330.000,00 eura (odnosno u konačnici 340.000,00 eura). Sud je prihvatio iskaz svjedokinje jer je iskazivala uvjerljivo, sigurno, razumljivo, a u konačnici njezin iskaz je sukladan sa ostalim provedenim dokazima u spisu. Nadalje, sud nije utvrdio da bi ta svjedokinja imala ikakav interes za uspjeh bilo koje od strana u postupku.

16. Svjedokinja HI iskazala je da je bila djelatnica u agenciji Alfa luxe Group u vrijeme kada je predmetna nekretnina bila oglašavana za prodaju u agenciji vlasnice JI (Infiducija). Poznato joj je da je predmetna nekretnina bila oglašavana za prodaju od strane tuženika i to u agenciji vlasnice JI. Ona da je stupila u kontakt sa tužiteljicom na način da je tužiteljica bila klijentica u agenciji Alfa Luxe Group i kako su joj nešto ponudili, ali to njoj nije odgovaralo, te kako je znala da u agenciji vlasnice JI je oglašena na prodaju upravo predmetna nekretnina od strane tuženika. Svjedokinja je iskazala da je ona ponudila tužiteljici nekretninu koju je tuženik oglašavao za prodaju i to upravo predmetnu nekretninu. Tužiteljica je došla razgledati predmetnu nekretninu. Tada oglašena cijena za predmetnu nekretninu bila je 330.000,00 eura. Dogovarano je o kupoprodajnoj cijeni. Gospodin NI je pristao da se kupoprodajna cijena snizi za 10.000,00 eura. Dakle, tužiteljica i tuženik dogovorili su se da će se sklopiti kupoprodajni ugovor na iznos od 320.000,00 eura. Ali poznato joj je da je u konačnici sklopljen Kupoprodajni ugovor između tužiteljice i tuženika za iznos od 340.000,00 eura. Tuženik je tražio stan kojeg je želio kupiti i da je stan bliže moru i zato je on povisio iznos na 340.000,00 eura, te je rekao da ipak traži 340.000,00 eura kako bi mu ostalo nešto novaca. Nije joj poznato odnosno sa njom se nije nikada spominjala neka viša cijena od iznosa od 340.000,00 eura. Ona je tuženika u živo više puta vidjela prilikom tih razgovora i više puta su razgovarali, ali nikada nije bilo riječi o iznosu višem od 340.000,00 eura. Tuženik se u svim susretima i razgovorima njoj učinio apsolutno zdravim, jedino što može reći da je malo ekscentričan tip.

16.1. Iz iskaza te svjedokinje utvrđeno je da je predmetna nekretnina bila oglašavana za prodaju od strane tuženika putem agencije, da je sa tuženikom više puta razgovarala i da u svim razgovorima koji su vođeni se nikada nije spominjao iznos veći od 340.000,00 eura. Sud je prihvatio iskaz te svjedokinje vjerodostojnim, jer je iskazivala sigurno, uvjerljivo, a njezin iskaz nije u suprotnosti s drugim provedenim dokazima.

17. Svjedokinja UI iskazala je da je bila zaposlenica u agenciji Infiducija čija je vlasnica JI. Sjeća se prije otprilike 8 godina da je u agenciju Infiducija došao gospodin NI i tražio je kuću za kupiti. U konačnici je i kupio upravo predmetnu kuću i okućnicu. On je imao i stan na Molindriu, te je od njih tražio da mu nađu podstanare za taj stan. Agencija Infiducija je dva puta pronašla podstanare za njegov stan na Molindriu. Pred otprilike 3 godine tuženik je ponovno došao u agenciju Infiducija, te je rekao da mu je kuća prevelika, da je on već u godinama i da je teško održavati tako veliku kuću, te je od agencije tražio da se oglasi njegova kuća na prodaju i da želi kupiti stan u gradu kako bi mu bilo bliže grada i kako bi mogao više pješke obavljati sve što mu treba. Kada je prvi puta predmetna nekretnina bila oglašena na prodaju od strane tuženika iznosila je nešto više od 400.000,00 eura. Neko vrijeme nakon toga tuženik je došao u agenciju i rekao je da se raspitivao i u drugim agencijama i da su mu rekli da je to previsoka cijena, te je spustio cijenu na iznos od 330.000,00 eura. Ona je tada još uvijek bila zaposlena u agenciji Infiducija kada je i izvršena kupoprodaja između tužiteljice i tuženika. Najprije između prodavatelja i kupca bila je dogovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 320.000,00 eura, a možda dva dana prije potpisa ugovora NI tražio je da kupoprodajna cijena bude 340.000,00 eura i u konačnici tužiteljica je pristala tako da je kupoprodajni ugovor sklopljen za kupoprodajnu cijenu od 340.000,00 eura. Nikada od strane tuženika, niti ikog drugog nije bila spominjana kupoprodajna cijena iznad iznosa od 340.000,00 eura.

17.1. Iz iskaza te svjedokinje utvrđeno je da je predmetna nekretnina bila oglašavana za prodaju u agenciji od strane tuženika, da je prilikom svih razgovora najviši spominjani iznos kupoprodajne cijene bio 340.000,00 eura. Sud je prihvatio iskaz te svjedokinje vjerodostojnim, jer je iskazivala sigurno, uvjerljivo, a njezin iskaz nije u suprotnosti s drugim provedenim dokazima.

18. Svjedok ĐI, sin tužiteljice, iskazao je da je i osobno sudjelovao prilikom pronalaženja i kupoprodaje nekretnine. Preko agencije Infiducija vidjeli su da se prodaje predmetna nekretnina tj. kuća i okućnica u [adresa]. Telefonski su dogovorili kontakt preko agencije neposredno sa prodavateljem i kupcem. Sastali su se na predmetnoj nekretnini, prodavatelj je bio stariji gospodin, pokazao im je cijelu nekretninu i rekao kupoprodajnu cijenu od 330.000,00 ili 340.000,00 eura, taj razgovor je tekao tako normalno, mirno i uobičajeno i nije bilo nikakvih problema. Tuženik da je rekao da je zadovoljan, da je sretan što upravo njima prodaje. Nikada tuženik nije spominjao neki drugi iznos kupoprodajne cijene. Njegova majka kao kupac tj. oni kao obitelj da su napravili apsolutno sve što je trebalo napraviti s njihove strane sukladno dogovorenom i sukladno papirima tj. oni su isplatili kupoprodajnu cijenu prodavatelju u cijelosti. Kupoprodajna cijena je plaćena prema dogovoru, u dvije rate, jer je tuženik tražio da najprije kupi stan, te da će izaći iz predmetne nekretnine kada kupi stan. Apsolutno sve što je tuženik tražio tako je i bilo i to je i dobio. Tuženik je naknadno, njima iz nepoznatih razloga, odjednom tražio da mu plate još 110.000,00 eura. Oni su kasnije vidjeli da se tuženik obratio nekoj drugoj agenciji za prodaju kuće, te je tražio kupoprodajnu cijenu od 110.000,00 eura više nego što je bio dogovor sa njima. Tuženik je nakon konačnog dogovora o predmetnoj kupoprodaji tužio njegovu majku da se oni ne brinu o mačkama, te da traži poništenje svega što je bilo učinjeno, ali njemu sve to nije bilo važno, već mu je samo bilo važno da dobije još novaca i to više od onog kako je konačno i dogovorena kupoprodajna cijena. Predmetna nekretnina je u njihovom posjedu, oni ju koriste, žive u njoj. Prilikom potpisivanja kupoprodajnog ugovora kod javnog bilježnika tuženik je tražio da mu njegova majka - tužiteljica plati još 200,00 eura, smatra da je tuženik taj novac uzeo njegovoj majci, iako mu nije pripadao, ali majka je tuženiku dala traženih 200,00 eura, a sve u cilju okončanja dogovora.

18.1. Sud je iskaz svjedoka prihvatio vjerodostojnim jer je iskazivao uvjerljivo, sigurno, iz neposrednog saznanja budući da je i sam neposredno sudjelovao dogovorima između stranaka, vezano za predmetnu kupoprodaju. Iz iskaza tog svjedoka sud je utvrdio da je između stranaka sklopljen predmetni Ugovor o kupoprodaji za kupoprodajnu cijenu od 340.000,00 eura, da je tužiteljica isplatila tuženiku kupoprodajnu cijenu i da se tužiteljica nalazi u posjedu.

19. Tužiteljica je iskazala da je čula iskaze svjedoka i svi da su iskazivali zaista točno, u svemu što se tiče nje i predmetne nekretnine. Prije potpisivanja ugovora tuženik apsolutno nikada joj nije spominjao iznos iznad 330.000,00 eura. Kako je taj iznos bio i oglašen kao kupoprodajna cijena i kako se njima svidjela kuća, oni su pitali tuženika da li bi mogao sniziti kupoprodajnu cijenu za 10.000,00 eura. Tuženik je bio pristao da kupoprodajna cijena bude 320.000,00 eura. Međutim, kada je ugovor trebalo potpisati tuženik je tražio 340.000,00 eura i u konačnici, budući da im se kuća sviđala su pristali na iznos od 340.000,00 eura.

19.1. Iskaz tužiteljice je apsolutno sukladan sa iskazima svjedoka (a od kojih su tri svjedoka nesrodni i nemaju ikakvog interesa za uspjeh u sporu), te je i ona iskazivala sigurno i uvjerljivo, te je sa svojim stavom nastojala ukazati da je zaista između stranaka jedina kupoprodajna cijena koja je bila dogovarana bila između 320.000,00 do 340.000,00 eura te da je konačno ugovorena cijena od 340.000,00 eura. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice u cijelosti vjerodostojnim jer u ukupnosti svih provedenih dokaza kako materijalnih, tako i personalnih utvrđeno da je njezin iskaz vjerodostojan.

20. Tuženik je tijekom više parničnih postupaka glede iste nekretnine, na više različitih načina nastojao uvjeriti sud da je između stranaka bila dogovarana i ugovorena kupoprodajna cijena od 700.000,00 eura, te da se tužiteljica i suglasila sa tom kupoprodajnom cijenom. Međutim, tuženik osim svojih paušalnih tvrdnji apsolutno niti jednim dokazom ni materijalnim, ni personalnim nije dokazao svoje tvrdnje, odnosno nije osporio dokazane tvrdnje tužiteljice, niti svih svjedoka, a neki od svjedoka nisu u nikakvom odnosu u smislu prijateljskom ili rodbinskom sa tužiteljicom. Tuženik je za svoje tvrdnje predlagao saslušanje stranaka tj. i tuženika, taj dokazni prijedlog je naravno sud i prihvatio, te je pozvao tuženika radi saslušanja i davanja iskaza u svojstvu parnične stranke. Tuženik se nije odazvao pozivu radi saslušanja, niti je opravdao svoj nedolazak na saslušanje. Tuženik je također predložio "po potrebi saslušanje svjedoka", te je dao dva imena svjedoka, međutim nije dao njihove adrese, niti je po pozivu suca na ročištu da se tuženik po punomoćniku izjasni o adresama svjedoka, tuženik nije dostavio niti dao adrese svjedoka. Zato sud nije niti imao mogućnosti saslušati bilo kojeg svjedoka kojeg bi predložio tuženik. Nadalje, tvrdnje tuženika iznijete u odgovoru na tužbu da je predmetna nekretnina u centru starog grada [adresa] nisu istinite jer se predmetna nekretnina nalazi u [adresa] kod [adresa], u k. o. [katastarska općina], na udaljenosti 4 km od centra starog grada [adresa]. Tuženik ničime nije dokazao da bi tužiteljica zlorabila njegovo povjerenje niti da je tužiteljica dovela tuženika u zabludu da će mu biti isplaćeno 700.000,00 eura, a niti da bi tužiteljica držala u zabludi tuženika do kraja 2022. godine. U konačnici iz nagodbe sklopljene između stranaka 7. lipnja 2023. godine utvrđeno je da je tuženik neopozivo i bezuvjetno ovlastio tužiteljicu da temeljem predmetnog ugovora o kupoprodaji i tabularne izjave, bez ikakvog daljnjeg pitanja i njegova sudjelovanja zatraži i postigne tužiteljica na svoje ime upis uknjižbe prava vlasništva u cijelosti na nekretnini u [adresa], k. č. [katastarska čestica], površine 842 m2. Zato u ukupnosti svega utvrđenog nesporno je da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, a da su navodi tuženika paušalni i nedokazani.

21. Tuženik je predložio provođenje građevinskog vještačenja radi procjene vrijednosti predmetne nekretnine, međutim navedeni dokazni prijedlog sud nije prihvatio budući da je isti irelevantan vezan za donošenje meritorne odluke u ovoj pravnoj stvari, a posebno nakon što je iz iskaza svih saslušanih, sud nesporno utvrdio da je između stranaka ugovorena kupoprodajna cijena točno ona koja je i u Ugovoru o kupoprodaji i navedena i da je tužiteljica u cijelosti isplatila tuženiku kupoprodajnu cijenu.

22. Provedenim dokazima je nesporno utvrđeno da je između stranaka sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnine, da je kupoprodajna cijena u cijelosti isplaćena, da je tuženik i izdao tabularnu izjavu kojom dozvoljava tužiteljici da izvrši upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u svoje ime. Dakle, tužiteljica ima valjani pravni temelj za upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime i zbog toga je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, te je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužiteljice u zemljišnoj knjizi.

23. Nesporno je da je predmetna nekretnina u posjedu tužiteljice. Zbog nedostatka decidirano označene katastarske općine na koju se odnosi predmetna nekretnina tužiteljica, bez ove presude, nije bila u mogućnosti izvršiti prijepis prava vlasništva na svoje ime. Isto je pokušala u zemljišnoknjižnom postupku, međutim njezin prijedlog je rješenjem Z-18129/2023 odbijen, jer da u ispravama nedostaje podatak o katastarskoj općini nekretnine koja je predmet ovog postupka, te da je takva tabularna izjava nepodobna za uknjižbu prava vlasništva.

24. Odredba čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) propisuje pravni temelj vlasništva i to na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanja i na temelju zakona i to sve kada su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. Na temelju pravnog posla, u konkretnom slučaju Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljen između stranaka 23. lipnja 2022. godine, tužiteljica je stekla pravni osnov jer je cilj tog Ugovora bilo stjecanje vlasništva, Ugovor je bio sastavljen u pisanom obliku, te je u konačnici bio u cijelosti i ispunjen odnosno kupoprodajna cijena u cijelosti isplaćena, te je tužiteljica i u posjedu predmetne nekretnine. Konačno, vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi. S obzirom da tuženik osporava tužiteljici izdati valjanu tabularnu ispravu u kojoj bi bila i taksativno naznačena k. o. [katastarska općina] (iako je tabularnu izjavu već bio izdao, potpisao i ovjerio, ali u njoj nije pisala k. o. [katastarska općina]) tužiteljici je jedino preostalo za ostvarenje svog prava zatražiti sudsku odluku što je ovom Presudom istoj i omogućeno.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da strana koja izgubi spor je dužna drugoj strani naknaditi parnični trošak. Tužiteljici su priznati troškovi za sastav tužbe, za zastupanje na ročištima 20. siječnja 2025. i 19. ožujka 2025., za svaku radnju po 5.122,00 eura, za sastav podnesaka od 02. srpnja 2024. godine 50,00 eura plus PDV u iznosu od 3.854,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu 98,23 eura i presudu 663,61 eur, a što sveukupno iznosi 20.031,84 eura. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tbr. 7.1., 8., 9.1., 40., 52. i 54. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023, dalje: Tarifa), te tarifnom broju 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi.

25.1. Tuženik nije uspio u ovom sporu pa mu ne pripada pravo na parnični trošak.

26. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču – Parenzo 23. travnja 2025.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave Presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.