REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Ulica Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj K-25/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji Jeleni Ćelić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marije Obradović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŽV zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24), po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Metkoviću broj: KO-DO- 181/2024-1 od 3. prosinca 2024., nakon javne rasprave održane 23. travnja 2025. godine u nazočnosti optuženika ŽV i zastupnika optužbe Antona Hefera, zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Metkoviću, dana 28. travnja 2025. objavio je, a dana 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. OPTUŽENIK: ŽV sin pok. Ž i pok. ĆV rođene Ć, rođen **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, SSS, elektroničar, zaposlen  u  Tehnorad  1000  d.o.o.  Zagreb  s  mjesečnim primanjima u iznosu od 520,00 €, oženjen, otac troje punoljetne djece, vlasnik automobila Peugeot 508 iz 2012., vlasnik stana u [adresa], suvlasnik kuće u [adresa] i [adresa], suvlasnik zemljišta u Čavoglavima, OIB: [osobni identifikacijski broj], neosuđivan,

k r i v  j e

što je dana 30. kolovoza 2024. oko 14,30 sati na području grada Vrgorca, u nakani pribavljanja nepripadne imovinske koristi i sukladno prethodnom dogovoru s nepoznatom osobom da će za obećanu naknadu u iznosu od 400,00 (četiristo) eura, teritorijem Republike Hrvatske do grada Splita izvršiti prijevoz ilegalnih migranata koji ne ispunjavaju uvjete za ulazak na područje Republike Hrvatske i država članica Europske Unije, vozilom marke ''Peugeot 508'', registarskih oznaka i broja ST5198-H, došao na dogovorenu lokaciju u mjestu Mali Prolog i u vozilo ukrcao 7 (sedam) stranih državljana, znajući da su isti izbjegavajući graničnu kontrolu iz Bosne i Hercegovine ušli u Republiku Hrvatsku te otpočeo s njihovim prijevozom, u čemu je u 15,00 sati po policijskim službenicima zaustavljen u mjestu Veliki Prolog,

dakle, iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – djelo opisano i kažnjivo po čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 - dalje KZ/11)

pa ga Sud za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 na temelju tog istog članka

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

II. Na temelju čl. 56. KZ/11, optuženiku HV se

i z r i č e

uvjetna osuda

te izrečena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće biti izvršena ukoliko optuženik za vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju čl. 54. KZ/11, u slučaju opoziva uvjetne osude, optuženiku će se u izrečenu kaznu zatvora uračunati dan 30. kolovoza 2024., kada je bio uhićen.

IV. Na temelju članka 326. st. 1. u vezi sa čl. 40. st. 5. i čl. 42. st. 1. KZ/11 sud optuženiku ŽV

i z r i č e

sporednu novčanu kaznu

od 200 dnevnih iznosa od po 5,00 € što iznosi ukupno 1.000,00 € (tisuću eura).

Na temelju čl. 42. st. 6. KZ/11 optuženik je dužan izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude.

Na temelju čl. 43. st. 1. KZ/11 ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen presudom, a ne postoji uvjeti iz čl. 42. st. 7. KZ/11, naplatiti će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona.

Na temelju čl. 43. st. 2. KZ/11, ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni sa dva sata rada.

Na temelju čl. 43. st. 3. i 4. KZ/11, ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora, a novčana kazna zamijenit će se kaznom zatvora tako što će sud jedan dnevni iznos zamijeniti sa jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti sukladno odredbi čl. 55. st. 2. KZ/11.

V. Na temelju čl. 270. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 - dalje: ZKP) optuženiku će se nakon pravomoćnosti presude vratiti 1 (jedan) mobilni uređaj marke „Honor“ crne boje, koji je do sada bio privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimaju predmeta PGP Vrgorac broj 01566555 od 30. kolovoza 2024. i 1 (jedan) smeđi novčanik (bez sadržaja) koji je do sada bio privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimaju predmeta PGP Vrgorac broj 01566557 od 30. kolovoza 2024.

VI. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP optuženik ŽV dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 € (pedeset eura) u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, SWIFT: NBHRHR2X model: HR64 IBAN:

HR12 1001 0051 8630 0016 0, poziv na broj: 6084-50555-507252025 (opis plaćanja: troškovi postupka u K-25/2025) te dokaz o uplati dostaviti ovom Sudu.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću podnijelo je optužnicu broj KO-DO- 181/2024-1 od 3. prosinca 2024., protiv ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24).

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice, optuženik se očitovao na način da se ne smatra krivim za predmetnu optužbu.

3. Iznoseći svoju obranu na kraju dokaznog postupka optuženik je izjavio da je svoju obranu u pogledu konkretne vožnje dao pred PGP Vrgorac i pred ODO Metković, da je dobio putem WhatsApp 30. kolovoza 2024., par sati prije nego što je zaustavljen od djelatnika PGP Vrgorac, od nepoznate osobe narudžbu za prijevoz osoba iz Velikog Prologa do Splita. Uputa je bila da ih preuzme u Vili Erceg, naknadu za prijevoz dogovorio je na način da mu korisnik prijevoza plati iznos od 2,00 € po kilometru vožnje, što ispadne oko 350,00 do 400,00 € za konkretno naručenu vožnju. Lokaciju za preuzimanje putnika dobio je putem WhatsApp-a, a kada je došao do lokacije nije odmah uočio ZV, nego je ispred kuće koja se nalazi do ZV vidio mušku osobu koja je stajala na balkonu kuće i pitao ga gdje je Vila Erceg, a radi se o dvojom objektu te se samo malo vratio unatrag. Ispred Vile Erceg je u fotelji sjedio muškarac kojeg je pitao je li tu naručena taksi vožnja, a on se malo trznuo i rekao da on ništa ne zna o tome. Javio se pozivom osobi koja je naručila prijevoz da je stigao, po njegovom mišljenju radilo se o muškoj osobi jer je glas zvučao kao da pripada muškoj osobi koja je razgovarala na lošem hrvatskom jeziku. On mu nije ništa rekao nego mu je poslao novu lokaciju koja je bila jedan kilometar dalje od Vile Erceg put istoka. Došao je do te lokacije, bilo mu je čudno da na toj lokaciji koja se nalazi 20-30 m nakon obilježenog odmorišta, u nekoj šumi treba pokupit putnike, produžio je 20-ak metara jer se nije odmah mogao zaustaviti jer su iza njega bili drugi automobili. Međutim kada je vidio na cesti malu djecu koja su padala po putu, koja su plakala i bila izloženi automobilima koji su tom cestom prolazili, sažalio se te ih je zato ukrcao, to je njemu bilo presudno jer ih nije mogao ostaviti na cesti. Nije provjeravao njihove putne isprave, kao što nije provjeravao ni isprave H koje ukrca na Kozjaku, a sumnjao je na mogućnost da nisu u RH legalno, ali ga to nije uopće zanimalo jer su se već nalazili u RH, nije im pomagao da prijeđu granicu, a bilo mu je presudno pomoći toj maloj djeci i to je u svojoj glavi presjekao kao nebitno u toj situaciji jer nije policajac. Smatra da je postupio humano i da mu je dužnost kao ljudskog bića da pomogne onome koji je u nevolji. Ističe da je imao preko 12 000 vožnji taksijem u 3 godine preko firme Servis Blažević na čijoj se Internet stranici nalazi njegov broj mobitela kojeg svatko može pronaći jer je označen i Uber taksi prijevoz iako on ne vozi za Uber, pa narudžbe prima na poruku i WhatsApp i putem emaila. Osim taksiranjem bavi se i servisom bijele tehnike kojeg obavlja preko firme u kojoj je sada zaposlen.

3.1. Odgovarajući na pitanja zastupnika optužbe je li mu kao taksistu s područja Splita dozvoljeno da preuzme vožnju u nekom drugom mjestu, izjavio je da ima dozvolu za vožnju taksija na području Grada Splita, ali da on vožnju koja je naručena u bilo kojem drugom mjestu smije preuzeti ako je u prolazu, jer na taj način ne koristi taksi stajalište tog drugog mjesta jer je naručen na točnu adresu korisnika prijevoza.

3.2. Reproducirane su snimke prvog ispitivanja optuženika pred PGP Vrgorac 30. kolovoza 2024. godine i pred ODO Metković od 6. studenog 2024. godine te su pročitani zapisnici od navedenih datuma (list 25-29 i 49-54 spisa) kada je optuženik u bitnom naveo se povremeno bavi taxi prijevozom na području grada Splita te da ga je toga dana aplikacijom ''WhatsApp'' kontaktirala njemu nepoznata osoba i angažirala ga za prijevoz putnika s područja Vrgorca, što inače ne bi smio činiti jer nema dozvolu za prijevoz na području tog grada. Ta osoba da mu je poslala GPS lokaciju gdje će ga čekati osobe koje treba prevesti te je autocestom otišao do Vrgorca slijedeći dostavljenu lokaciju, a dolaskom na mjesto u blizini '' ZV' da je osoba promijenila lokaciju, nakon čega je nastavio voziti po navigaciji i na novoj lokaciji van naseljenog mjesta ugledao osobe koje su bile pored puta, što mu je bilo sumnjivo te je mislio otići, no ipak se zaustavio jer je vidio djecu te nakon što su se osobe ukrcale u vozilo krenuo prema Splitu. Za izvršenje prijevoza da mu je bila obećana naknada u iznosu od 400,00 eura, osobe da je trebao prevesti do Splita, ali ne zna gdje točno, jer mu lokacija nije bila rečena, a potom da je zaustavljen po policiji.

4. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su dokazi optužbe čitanjem i pregledavanjem: izvješća o uhićenju i dovođenju od 30. kolovoza 2024. (list 8-13 spisa), službene zabilješke o postupanju policijskih službenika PGP Vrgorac (list 16 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj: 01566552, 01566554, 01566555, 01566556 i 01566557 PGP Vrgorac od 30. kolovoza 2024. (list 17-21 spisa), zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta (list 22-24 spisa), presliku prometne dozvole vozila ''Peugeot 508'' (list 58-59 spisa), zapisnika o vraćanju privremeno oduzetih predmeta (list 66 spisa) te je uz suglasnost stranaka pročitan iskaz svjedoka LV sa zapisnika 29. listopada 2024. (list 63-65 spisa).

5. Sud je na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP-a raspravnim rješenjem odbio kao nevažne prijedloge optuženika da se u svojstvu svjedoka ispitaju osobe koje je sporne prigode prevozio u svom automobilu na okolnost gdje ih je on ukrcao u automobil, jer je sam u svojoj obrani tu okolnost učinio nespornom, kao i prijedlog da se kao svjedok sasluša djelatnik PGP Vrgorac SV na okolnost je li mu isti dao sugestiju da prilikom davanja izjave pred PGP Vrgorac izjavi da do sada nije osuđivan, a da će se onda ovaj postupak lako riješiti, jer po ocjeni suda ne postoji povezanost između navedenih činjenica koje optuženik želi utvrditi, tj. je li mu policijski službenik sugerirao sadržaj izjave o njegovoj dosadašnjoj osuđivanosti i odlučnih činjenica u odnosu na kazneno djelo koje mu se na teret stavlja optužnicom.

6. Sud je na temelju čl. 421. st. 1. toč. 3. ZKP-a raspravnim rješenjem odbio kao neprikladan prijedlog optuženika da se u svojstvu svjedoka ispitaju osobe koje je sporne prigode prevozio u svom automobilu na okolnost ima li on saznanja o tome jesu li oni u RH bili legalno ili nelegalno, jer se po ocjeni suda ispitivanjem predloženih svjedoka ne bi moglo utvrditi ono što optuženik predlaže da se utvrdi. Naime, osobama koje je optuženik prevozio uopće ne mora biti poznato što to točno o njima optuženik zna, imajući u vidu činjenicu da je njihov prijevoz dogovarao s nepoznatom osobom putem aplikacije Whatsapp, a osim navedenog, s obzirom na činjenicu da su isti svjedoci udaljeni s teritorija RH te isti više nisu dostupni tijelima RH njihovo bi se ispitivanje moglo provesti s velikim poteškoćama.

7. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvod iz kaznene evidencije za optuženika (list 36-37 spisa) iz koje je utvrđeno da isti nije osuđivan.

8. Iz službene zabilješke PGP Vrgorac o postupanju policijskih službenika PGP Vrgorac (list 16 spisa) koju je 30. kolovoza 2024. sastavio vođa grupe, policijski službenik PGP Vrgorac GV u vezi svog postupanja, kao i iz njegovog iskaza (list 63-65 spisa) proizlazi da su istog dana, **.**.2024. Z i L S službu obnašali u mjestu Veliki Prolog kojom prilikom vršili kontrolu prometa poradi zatjecanja ilegalnih migracija te krijumčarenja robe. U 15,00 sati je zaustavljeno vozilo Peugeot sive boje reg oznaka [registarska oznaka] te je od vozača zatražena prometna i vozačka dozvola na uvid kada je utvrđeno da vozilom upravlja ŽV rod. 21.4.1967.g.iz [adresa]. U vozilu navedenog na suvozačevu sjedištu se nalazila NN muška osoba, a na stražnjem sjedištu se nalazile dvije žene i četvero djece. Od navedenih su na uvid zatražene putne isprave te su isti predočili obične putovnice Turske, koje zahtijevaju vizu ili dozvolu boravka, a koje isti nisu posjedovali. Uvidom u putne isprave putovnice nisu pronađeni ulazni niti izlazni granični pečati RH niti neke druge zemlje EU i SCHENGHEN-a. U vozilu se nalazile s osobe ŽVC rod. 10.2.1997.g. br. putovnice Turske: U37217496, TV rod. 22.7.2001.g.br.putovnice Turske:

U30504289, IV rod. 30.6.1987.g. br. putovnice Turske: U32993247, NV rod 2.11.2013.g. br. putovnice Turske: U 36556580, PV rod. 8.7.2010.g.br.putovnice Turske: U32993520 ČV rod.2.3.2022.g. br. putovnice Turske U 36557988, ĐV rod. 5.11.2020.g. br. putovnice Turske: U32993258. Vozač nije imao upaljen taksimetar za vrijeme zaustavljanja, te je isti zajedno sa putnicima iz vozila doveden u prostorije PGP na daljnju obradu.

9. Kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 čini onaj tko iz koristoljublja omogući ili pomogne drugoj osobi nedozvoljeno ući, izići, kretati se ili boraviti u [adresa] ili drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma. Optuženik u svojoj obrani sadržajno priznaje da je 30. kolovoza 2024. putem WhatsApp od nepoznate osobe dobio narudžbu za prijevoz osoba iz Velikog Prologa do Splita. Uputa je bila da ih preuzme u Vili Erceg, naknadu za prijevoz dogovorio je na način da mu korisnik prijevoza plati iznos od 2,00 € po kilometru vožnje, što ispadne oko 350,00 do 400,00 € za konkretno naručenu vožnju. Kada je došao na dogovorenu lokaciju preusmjeren je na sljedeću lokaciju koja mu je bila čudna jer je riječ o šumskom području koje se nalazi 20-30 m nakon obilježenog odmorišta te je posumnjao na mogućnost da osobe koje je trebao prevesti nisu u RH legalno, ali ističe ga to nije uopće zanimalo jer su se već nalazili u RH i on im nije im pomagao da prijeđu granicu. Njemu je za odluku da ih ukrca u automobil bilo presudno to što je među putnicima vidio na cesti malu djecu koja su padala po putu, koja su plakala i bila izložena automobilima koji su tom cestom prolazili, sažalio se te ih je zato ukrcao, nije ih mogao ostaviti na cesti. Dakle, iz optuženikove obrane proizlazi da je bio svjestan, (sam ističe da je sumnjao) da je riječ o osobama koje nemaju dozvolu za kretanje u RH, ali je svejedno odlučio nastaviti s dogovorenim poslom, odnosno prijevozom tih sedam osoba po teritoriju RH uz dogovorenu naknadu za taj prijevoz, u čemu je spriječen po policijskim službenicima PGP Vrgorac.

10. Na temelju ovako provedenog postupka, sud je utvrdio kako je optuženik ŽV počinio kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 na način kako je to činjenično opisano i pravno kvalificirano u izreci presude, odnosno da je iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj, pri čemu je bio svjestan zabranjenosti takvog ponašanja i takvo ponašanje htio kao svoje te je postupao s oblikom krivnje koji se u kaznenom pravu naziva izravna namjera, s tim što nije bilo okolnosti koje bi dovodile u pitanje njegovu ubrojivost.

11. Na taj su način u ponašanju optuženika ostvarena sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11.

12. Prilikom odlučivanja o kazneno-pravnoj sankciji koja bi bila primjerena krivnji optuženika, sud je kod optuženika olakotnim cijenio činjenicu da je riječ o osobi srednje životne dobi koja do sada nije osuđivana, što ukazuje na to da nije sklon činjenu kaznenih djela, zatim njegove obiteljske prilike - da je oženjen i otac troje djece, dok otegotnih okolnosti na strani optuženika sud nije našao.

13. Za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11 zakonom je propisana kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) do 8 (osam) godina, pa je stoga cijeneći naprijed navedene okolnosti sud optuženika ŽV za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 na temelju istog članka osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te mu na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da izrečena kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ukoliko za vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

14. Kako je u konkretnom slučaju riječ o kaznenom djelu koje je počinjeno iz koristoljublja, jer iz iskaza optuženika proizlazi da je za isto trebao dobiti naknadu u iznosu od 400,00 eura, to mu je na temelju članka 326. st. 1. u vezi s čl. 40. st. 5. i čl. 42. KZ/11 izrečena sporedna novčana kazna od 200 dnevnih iznosa po 5,00 € što iznosi ukupno 1.000,00 € (tisuću eura). Navedeno sporednu novčanu kaznu optuženik je dužan platiti roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude, u suprotnom će se ista na temelju čl. 43. st. 1. KZ/11 naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, odnosno na temelju čl. 43. st. 2. KZ/11, ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni sa dva sata rada, a na temelju čl. 43. st. 3. i 4. KZ/11, ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora, a novčana kazna zamijenit će se kaznom zatvora tako što će sud jedan dnevni iznos zamijeniti sa jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti sukladno odredbi čl. 55. st. 2. KZ/11.

14.1. Sud je pri određivanju dnevnog iznosa uzeo u obzir navod optuženika o tome da ima fiksni mjesečni prihod po osnovu plaće u iznosu od 520,00 €, jer je zaposlen u Tehnorad 1000 d.o.o. Zagreb, uz što se bavi i taxi prijevozom pa je njegov mjesečni prihod i viši od iznosa plaće, slijedom čega je sud dnevni iznos na temelju čl. 42. st. 5. KZ/11 slobodnom procjenom odredio u iznosu od 5,00 €, što je minimalni propisani dnevni iznos određen čl. 42. st. 4. KZ/11.

14.2. S obzirom na težinu djela, stupanj povrede zaštićenih dobara te okolnost da je optuženik zaposlen i ima stalna primanja, da je oženjen i otac troje djece, a riječ je o osobi srednje životne dobi koja do sada nije kažnjavana, sud je ocijenio da će u konkretnom slučaju u odnosu na optuženika uvjetna osuda i sporedne novčana kazna u dovoljnoj mjeri utjecati da ne počini novo kazneno djelo, cijeneći i okolnost da je rok kušnje primjeren i dovoljno dugačak da se istim i provjeri takva pozitivna prognoza u odnosu na buduće postupanje optuženika, a osim toga da će se izrečenom sankcijom utjecati ne samo na optuženika u smislu specijalne prevencije, već i u smislu generalne prevencije kao upozorenje mogućim budućim počiniteljima ovakvih i sličnih kaznenih djela.

14.3. Na temelju čl. 54. KZ/11, u slučaju opoziva uvjetne osude, optuženiku će se u izrečenu kaznu zatvora uračunati dan 30. kolovoza 2024., kada je bio uhićen.

15. Na temelju čl. 270. ZKP- a optuženiku će se nakon pravomoćnosti presude vratiti 1 (jedan) mobilni uređaj marke „Honor“ crne boje, koji je do sada bio privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimaju predmeta PGP Vrgorac broj 01566555 od 30. kolovoza 2024. i 1 (jedan) smeđi novčanik (bez sadržaja) koji je do sada bio privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimaju predmeta PGP Vrgorac broj 01566557 od 30. kolovoza 2024. jer ti predmeti nisu potrebni za daljnje vođenje postupka.

16. Kako je na temelju Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka ("Narodne novine" broj: 145/11) sudski paušal moguće odrediti u iznosu od 300,00 do 50.000,00 kuna, sud je paušalnu svotu odmjerio u iznosu od 50,00 € imajući u vidu složenost predmeta, trajanje izvida te činjenicu da je predmet okončan nakon provođenja jednog ročišta, a po ocjeni suda optuženik koji je zaposlen s primanjima od 540,00 eura mjesečno će moći podmiriti paušalni iznos troškova postupka bez ugrožavanja osnovnih životnih potreba.

17. Slijedom svega prethodno iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 23. travnja 2025.

S u t k i n j a:

Jelena Ćelić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se putem ovog suda podnosi županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste.

DNA:

1. Tužitelj: ODO Metković

2. Optuženik: ŽV, [adresa]