Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kžmp-7/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća za mladež, te Nikše Lučića i Marte Jelić, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika EG i DG, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem Kmp-29/2021-31 od 24. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kaznenopravnoj sankciji tako da se optuženi EG i DG za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11, za koje su tom presudom proglašeni krivima, na temelju istog zakonskog propisa osuđuju na kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine svaki, s time da se obojici imenovanih optuženika na temelju članka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda te se odmjerene kazne zatvora neće izvršiti ako optuženici u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine po pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.
II. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženicima EG i DG se u izrečenu kaznu zatvora uračunava ukupno vrijeme lišenja slobode od uhićenja do puštanja na slobodu od 01. travnja 2021. godine do 02. travnja 2021. godine.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici optuženi EG i DG proglašeni su krivim zbog kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11 te su na temelju istog zakonskog propisa te članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženicima EG i DG izrečena je uvjetna osuda na način da im se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju su osuđeni neće izvršit ukoliko u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počine novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženicima EG i DG je u izrečenu kaznu zatvora uračunato ukupno vrijeme lišenja slobode od uhićenja do puštanja na slobodu od 01. travnja 2021. godine do 02. travnja 2021. godine.
1.2. Na temelju članka 62. stavak 1. točka 2. KZ/11 naloženo je optuženicima EG i DG izvršiti posebnu obvezu uplate iznosa od po 500,00 € (3.767,25 HRK) u Fond za naknadu štete žrtvama kaznenih djela u roku 5 (pet) mjeseci od dana pravomoćnosti presude.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145 stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu:
ZKP/08, prvostupanjski sud propustio navesti brojeve Narodnih novina u kojima su objavljene izmjene i dopune Zakona koji je važio u vrijeme donošenja presude) naloženo je optuženicima EG i DG platiti troškove ovog kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 100,00 € (753,45 HRK) svaki u roku 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora u duljem trajanju ili podredno da se optuženicima izrekne uvjetna osuda u duljem vremenskom trajanju.
2.1. Odgovor na žalbu je podnio optuženi DG putem branitelja Domagoja Rešetara, odvjetnika u Osijeku s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika i potvrdi prvostupanjsku presudu te da se okrivljenika i njegovog branitelja obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.
2.2. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku.
2.3. Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća je pristupio zamjenik županijske državne odvjetnice u Dubrovniku Dominko Hladilo dok okrivljenici EG i DG kao ni njihovi branitelji odvjetnici Domagoj Rešetar i Hrvoje Kuprešak koji su o sjednici vijeća uredno obaviješteni nisu pristupili, pa je sjednica održana temeljem članka 475. stavak 3. ZKP/08.
3. Žalba je osnovana.
4. U pravu je državni odvjetnik kada pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni smatrajući da je izrečena uvjetna osuda preblaga i da se istom neće postići svrha kažnjavanja jer da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti koje utječu na odmjeravanje iste, a osobito jačinu ugrožavanja, odnosno povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra te se na ovakav način neće utjecati na svijest okrivljenika da ubuduće ne čine ovakva kaznena djela.
4.1. Naime, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 2 godine je preblaga je i njome se neće postići svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Iako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti i izostanak otegotnih okolnosti kod oba optuženika prvostupanjski sud je propustio u dovoljnoj mjeri vrednovati društvenu opasnost kaznenog djela iz članka 326. KZ/11.
4.2. Predmetnim kaznenim djelom se narušava teritorijalni integritet Republike Hrvatske, a time stvara i sigurnosna prijetnja njezinim građanima, a i utječe na imidž Hrvatske kao granične zemlje Šengenskog sporazuma, da je trend porasta ovakvih kaznenih djela jer očito veliki broj egzistencijalno ugroženih ljudi iz ratom zahvaćenih i nerazvijenih područja nastoji doći u Europu pa zbog njihovog velikog broja, značajan je i porast broja osoba koje sudjeluju u njihovom „prebacivanju“ u Europu, koje nastoje ostvariti lukrativnu zaradu, koja se ne može ostvariti redovnim radom, a imajući u vidu da je za inkriminirano kazneno djelo propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, tada se ublažena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, na koju je prvostupanjski sud osudio optužene EG i DG nakon čega im je izrekao rok provjere u trajanju od dvije godine ukazuje neprimjerenom te se takvom kaznom sigurno neće utjecati na specijalnu i generalnu prevenciju.
4.3. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda ocjenom svih naprijed navedenih okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere i kazne kako to pravilno u žalbi navodi državni odvjetnik, valjalo je optužene EG i DG za kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državnoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11 za koje su prvostupanjskom presudom proglašeni krivim na temelju članka 326. stavak 1. KZ/11 osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te im na temelju članka 56. KZ/11 izreći uvjetnu osudu na način da se odmjerene kazne zatvora neće izvršiti ako optuženici u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine po pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo. Navedena kazna predstavlja posebni minimum propisane kazne zatvora za navedeno kazneno djelo.
4.4. Vodeći se naprijed iznijetim okolnostima ovaj je žalbeni sud odlučio prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i pobijanu presudu u osuđujućem dijelu preinačiti na način kako je precizirano u izreci ove presude, jer je uvjerenja da je upravo uvjetna osuda u konkretnom slučaju u svakom pogledu, dakle i po odmjerenoj kazni zatvora i po određenom vremenu provjeravanja, primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti djela, osobama svakog od dvojice optuženika pojedinačno i od strane prvostupanjskog suda pravilno utvrđenim okolnostima koje u smislu članku 47. stavak 1. KZ/11 utječu na izbor vrste i visine kaznenopravne sankcije, da je na tragu proklamiranog načela individualizacije u kažnjavanju, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u skladu s člankom 41. KZ/11.
5. Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1 točka 1. i 2. ZKP/08, nisu nađene povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08.
Dubrovnik, 23. travnja 2025.
Predsjednik vijeća za mladež
Domagoj Raguž
