Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6116/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Marija Soljačića, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika-specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv 1. okrivljenika pravne osobe PEKARA LAURA j.d.o.o. i 2. okrivljenika MŽ odgovorne osobe zbog prekršaja iz članka . 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127, 17, 98/19 ,151/22, 46/23 i 64/23) i članka 172. stavka 2. točke 4. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22), odlučujući povodom žalbe tužitelja - Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostava u Šibeniku, podnijetoj protiv presude od 22. svibnja 2024., broj: Pp-2213/2022, na sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područni ured Split Ispostava u Šibeniku, te se preinačava presuda u pravnoj oznaci djela opisanog u izreci pod toč. 2. na način da se okrivljenici proglašavaju krivima temeljem članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.
II U ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik pravna osoba PEKARA LAURA j.d.o.o. i 2. okrivljenik MŽ kao odgovorna osoba su zbog prekršaja iz članka 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu opisanog u izreci pod toč.1. i članka 172. stavka 2. točke 4. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, opisanog pod toč. 2. proglašeni krivima i kažnjeni, 1 okrivljena pravna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.340,00 eura a drugookrivljena odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 450,00 eura.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura, svaki.
3. Protiv presude tužitelj – Državni inspektorat, Područni ured Split, Ispostava u Šibeniku, je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji. U bitnome navodi da je sud pogrešno pravno označio djelo pod toč. 2. izreke te je precijenio značaj olakotnih okolnost kada je primijenio institut ublažavanja kazne jer se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja ne može postići ublaženim kaznama već je počiniteljima potrebno izreći novčane kazne unutar okvira zakonom propisanih novčanih kazni za počinjena djela prekršaja.
4. Žalitelj predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
6.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17., 118/18 i 114/22), ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te je u konkretnom slučaju našao da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i bitne povrede postupka na štetu okrivljenika, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti te da nije nastupila zastara prekršajnog progona koja nastupa u roku od četiri godine od počinjenja djela prekršaja.
7. Žalitelj je u pravu kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno pravno označio djelo prekršaja opisano činjenično u izreci pod točkom 2. jer se radi o prekršaju iz čl. 172 stavak 2. toč. 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju jer su okrivljenici prijavili radnika na obvezno mirovinsko osiguranje nakon isteka zakonom propisanog roka, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom I.
8. Što se tiče žalbenog navoda tužitelja vezanog uz odluku o kazni Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da su razlozi iz žalbe neosnovani.
9. Razlozi koje prvostupanjski sud navodi u obrazloženju svoje odluke o primjeni instituta ublažavanja kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona su osnovani jer i ovaj Sud smatra da s obzirom na okolnosti počinjenja djela, priznanje djela i raniju nekažnjavanost je osnovano primijeniti institut ublažavanja kazne i članka 37. stavak 3. Prekršajnog zakona te je u odnosu na okrivljenike prvostupanjski sud osnovano utvrdio novčane kazne ispod propisanog zakonskog minimuma tako da je žalba tužitelja u tom dijelu neosnovana.
10. Po mišljenju ovog Suda odmjerenim novčanim kaznama ispuniti će se svrha izricanja prekršajnih sankcija i postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se okrivljenici ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.
11. Odluka o troškovima postupka također je na zakonu utemeljena.
12. Odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona je propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku.
13. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 23. travnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
KŽ, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
