Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-338/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Galoši Comisso, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Blue Iris Resolution d.o.o., OIB: 87064273078, Zagreb, Ilica 1A (ranije: Zagreb, Slavonska avenija 6a), kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3076/2020-28 od 5. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Blue Iris Resolution d.o.o. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3076/2020-28 od 5. siječnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika Blue Iris Resolution d.o.o. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR broj 010100602 koji je sklopljen između tužitelja i pravnog prednika tuženika 10. rujna 2007. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica, PDV i svi troškovi obrade i naknada za valutu švicarski franak (točka I. izreke presude), naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.190,27 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja pojedinog mjesečnog obroka leasinga do isplate (točka II. izreke presude), naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 1.692,22 eura sa zateznim kamatama tekućim od 5. siječnja 2023. do isplate (točka III. izreke presude) i utvrđeno je da je tužba povučena da iznos od 369,36 eura (izreka rješenja).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu u iznosu 412,98 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o leasingu kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za tečaj CHF i plaćanje troškova obrade i naknade za valutu te zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih obroka leasinga s osnove ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelj i prednik tuženika 10. rujna 2007. sklopili Ugovor o operativnom leasingu motornog vozila HR broj 010100602 na iznos od 30.966,75 CHF s rokom otplate od 60 mjeseci.

10. Nadalje je ocjenom iskaza tužitelja prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelju prilikom razgovora oko sklapanja predmetnog Ugovora predočen gotov formular ugovora, da o odredbama istog nije mogao pregovarati, niti su ga djelatnici prednika tuženika upozorili na moguće povećanje tečaja CHF, niti je mogao pregovarati o naknadi za obradu, a što znači da tužitelj nije pregovarao o spornim odredbama i o istima nije bio informiran.

11. Neodlučni su žalbeni navodi tuženika da kao leasing društvo, za razliku od banaka, nije imao propisanu obvezu upravljanja valutnim rizicima. Na ovakve žalbene navode tuženika valja odgovoriti da je prvostupanjski sud dao jasne i odlučne razloge u odnosu na svoj zaključak da su sporne ugovorne odredbe ništetne pri čemu je obrazložio da tužitelj kao prosječni potrošač ne raspolaže stručnim znanjem pa mu nisu poznati priroda i specifičnosti predmetne valute, a prednik tuženika ga o tome nije informirao, što znači da za predmet ovog spora i pravnog odnosa prema tužitelju, nije od značaja obveza upravljanja valutnim rizicima.

12. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

13. Člankom 96. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. – dalje ZPP/07) propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom na navedeno utvrđenje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda i uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) u svezi članka 102. stavak 1. ZZP/07, da su ništetne odredbe Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila kojima je ugovoreno plaćanje najma osobnog automobila te plaćanje troškova obrade i naknada uz korištenje valutne klauzule vezane za tečaj CHF.

14. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj preplatio mjesečne obroke leasinga s osnove valutne klauzule u iznosu 5.190,27 eura, te je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 323. stavak 1. i članka 1111. ZOO-a kada je tuženiku naložio da tužitelju isplati taj iznos.

15. Budući je u postupku utvrđeno da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu koji sadržava nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli osnovom koje je tužitelj preplatio obroke leasinga, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 1115. ZOO-a mora platiti i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. Konkretno to znači od dana plaćanja obroka leasinga, a kako je to prvostupanjski sud pravilno dosudio, pa su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

16. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare. Neosnovanost prigovora zastare utemeljen je na pravnom shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2) prema kojem zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništavosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništavost ugovora. Imajući u vidu da se u ovom postupku odlučivalo o ništavosti odredbi o valutnoj klauzuli i plaćanju troškova i naknada, jasno je da nije protekao petogodišnji zastarni rok.

17. U odnosu na troškove postupka prvostupanjski sud je tužitelju dosudio parnične troškove primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a obrazlažući da tužitelj nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva. Tužitelj je podneskom od 26. travnja 2022. djelomično povukao tužbu za preplaćene obroke leasinga u iznosu 369,36 eura čemu se tuženik nije protivio (podnesak tuženika od 16. svibnja 2022).

18. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da ima pravo na troškove u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za koji je tužba povučena. Tuženik zapravo troškove potražuje prema članku 158. stavak 1. ZPP-a koji su mu nastali djelomičnim povlačenjem tužbe, a pravo na troškove po ovoj odredbi bi imao samo pod pretpostavkom ako bi razlika između prvotnog većeg iznosa za koji je tužbeni zahtjev povučen i onog koji je preostao, polazeći od prava na naknadu iz odgovarajućeg razreda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. – dalje Tarifa), davala pravo na naknadu troškova. Ako te razlike nema, tada mu nisu ni nastali posebni troškovi uslijed djelomičnog povlačenja tužbe, pa mu oni niti ne pripadaju. U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora (dalje: VPS) i prije i nakon djelomičnog povlačenja ostala je unutar razreda 1.327,01-13.272,00 eura Tarife što znači da je tuženik svojem punomoćniku (odvjetniku) isplatio isto ono što bi mu morao platiti i prema smanjenom / povučenom tužbenom zahtjevu (kao da je takav zahtjev bio postavljen od početka parnice).

19. Budući se tuženik suglasio s djelomičnim povlačenjem tužbe, te je VPS povučenog dijela tužbe u istom razredu Tarife, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju troškove zastupanja po punomoćnici (ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1249/2021 od 1. ožujka 2022.).

20. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a na način da je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe budući njegova žalba nije osnovana.

U Velikoj Gorici 23. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak