Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-798/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Škalić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Belizar Tomaić, odvjetnik u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude sadržane u presudi i rješenju Općinskog suda u Sisku broj: P-325/2022-8 od 11. listopada 2024., u sjednici održanoj 23. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se djelomično prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Sisku broj: P-325/2022-8 od 11. listopada 2024.:
a) preinačava:
- u dijelu točke II. u odnosu na dosuđene zatezne kamate za razdoblje od 1.kolovoza 2015. pa do dana isplate tako da se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. nalaže tuženiku platiti zatezne kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
b) potvrđuje:
- u točki I., preostalom dijelu točke II. i točki III. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Sisku broj: P-325/2022-8 od 11. listopada 2024. odlučeno je:
i to presudom:
"I/ Utvrđuje se ništetnim članak 5. TROŠKOVI KREDITA Ugovora o kreditu broj 061207283638-HA od 7 prosinca 2006. sklopljen između tužiteljice VN, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833 kao banke koji glasi „Članak 5. TROŠKOVI KREDITA 5.1. Korisnik kredita se obvezuje platiti troškove odobravanja kredita (troškovi obrade zahtjeva, skrbi oko osiguranja i rezerviranja sredstava, kao i administrativnih i drugih radnji) - jednokratno 2,45 % (dvacijelačetrdesetpet posto) od iznosa odobrenog kredita, unaprijed, a najkasnije prije korištenja odobrenog kredita".
II/ Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833 isplatiti tužiteljici VN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos koji se odnosi na ništetnu naknadu za obradu kredita od 1.434,42 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 7 prosinca 2006. pa do isplate po stopi koja se određuje do 31. srpnja 2015. prema čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11) po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do 30. rujna 2015. prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III/ Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833 nadoknaditi tužiteljici VN, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove postupka u iznosu od 776,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja tj. 11. listopada 2024. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
a rješenjem:
" Utvrđuje se da je tužiteljica VN pravnim raspolaganjem na ročištu 13. svibnja 2024. djelomično povukla tužbu za iznos od 1,76 eura ( razliku između prvotno utuženog iznosa od 1.436,18 eura te konačno određenog u visini od 1.434,42 eura)."
2. Prvostupanjsku presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je u većem dijelu neosnovana, a u manjem dijelu osnovana.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti članka 5. Ugovora o kreditu broj 061207283638 HA od 7. prosinca 2006. kojim je ugovorena ulazna naknada za obradu kredita te zahtjev kojim traži isplatu iznosa kojeg je tuženik primio na ime te ništetne odredbe.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da su tužiteljica kao korisnica kredita, a tuženik kao kreditor zaključili ugovor o kreditu broj 061207283638-HA (dalje: Ugovor) kojim je tužiteljici odobren gotovinski kredit u kunskoj protuvrijednosti 60.000,00 eura obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, uz rok otplate od 240 mjeseca,
- da taj Ugovor ima obilježja potrošačkog ugovora,
- da je u članku 5. Ugovora navedeno da se korisnik kredita (tužiteljica) obvezuje prije ili istovremeno s korištenjem kredita platiti troškove odobravanja kredita u visini 2,45% od iznosa kredita,
- da je tužiteljici tuženik pri isplati kredita na ime te naknade ustegnuo iznos od 1.434,42 EUR,
- da stranke nisu pojedinačno pregovarale o ugovornoj odredbi o ulaznoj naknadi jer je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužiteljica nije mogla utjecati na njezin sadržaj,
- da tužiteljica nije znala koju uslugu ili trošak tim iznosom podmiruje zbog čega je ta odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice.
7. Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski sud je, pozivom na članke 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 96/2003, 46/2007, 79/2007; dalje ZZP/03) utvrdio da je odredba sadržana u članku 5. Ugovora nepoštena, a time i ništetna. Primjenjujući članke 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) prvostupanjski je sud obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa sa zateznim kamatama koje teku od dana kada je naplaćena ulazna naknada obrade kredita. Tuženikov prigovor zastare je odbijen jer po shvaćanju prvostupanjskog suda u slučaju restitucijskog zahtjeva zastarni rok teče od pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe, tako da zastarni rok iz članka 225. ZOO-a još nije niti počelo teći. Prvostupanjski sud se pri tom pozvao i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici građanskog odjela od 30. siječnja 2020. broj. Su-IV-47/2022-2.
8. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Žalitelj ne pobija utvrđenja prvostupanjskog suda da se o spornoj ugovornoj odredbi nije moglo pregovarati niti navodi da je tužiteljica na njezin sadržaj mogla utjecati, međutim smatra kako nije utvrđeno na koji način je došlo do znatne ugovorne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača pa da bi takva odredba bila ništetna. Pri tom žalitelj navodi kako se radi o naknadi za uslugu koja je određena u fiksnom iznosu od iznosa kredita te da je ta naknada bila dovoljno jasno određena da se može utvrditi njezina konkretna visina, a koju je tužiteljica u konačnici sklapanjem ugovora i prihvatila.
10. Nesporna činjenica je da je ugovorna naknada utvrđena u postotku od odobrenog iznosa kredita, ali to znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, što ide u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog zahtjeva i odobravanju kredita pa stoga nije prihvatljiv žalbeni navod da se radi o cijeni za uslugu. Tuženik ne navodi na što se točno naknada odnosi i koji su to troškovi kredita niti je dokazao opravdanost naknade za obradu kredita u fiksnom postotku pa je jasno da je ta ugovorna odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu na štetu tužiteljice kao potrošača te je sukladno članku 81. i 87. ZZP/03 nepoštena te time i ništetna, zbog čega je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju te nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.
11. Nisu od utjecaja na pravilnost pobijane presude ni žalbeni navodi kojima tuženik ukazuje da je kreditna institucija te da u vrijeme zaključenja Ugovora nije postojalo nikakvo zakonsko ograničenje na ugovaranje ulazne naknade i to iz razloga jer je ta odredba, ona o ulaznoj naknadi, u konkretnom slučaju, suprotna propisima koji uređuju zaštitu potrošača.
12. Tuženik se poziva na odredbe Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13) međutim ista se ne primjenjuje na ugovore koji su sklopljeni prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji, 1. srpnja 2013, a ujedno valja istaknuti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-673/2023 od 13. veljače 2024. potvrdio ništetnost ulaznih naknada za obradu kredita.
13. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na prigovor zastare, nisu osnovani. Naime, prema pravnom shvaćanju ovog suda zastara restitucijskog zahtjeva s osnove ništetnih ugovornih odredbi počinje teći tek pravomoćnošću odluke kojom je utvrđena ništetnost, pa kako je ništetnost spornih ugovornih odredbi o ulaznoj naknadi utvrđena tek pobijanom prvostupanjskom presudom, to u konkretnom slučaju zastara još nije ni počela teći, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno otklonio taj prigovor kao neosnovan.
14. Neosnovano se žalitelj poziva na članak 1112. stavak 1. ZOO jer tužiteljica nije znala da nije dužna platiti pa ima pravo zahtijevati vračanje onog što je tuženik neosnovano zadržao.
15. Tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu od dana kada je tuženik, kao nepošteni stjecatelj, stekao bez osnove utuženu svotu, s time da je stopa zatezne kamate izmijenjena Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br 78/15), Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 155/23), pa je stoga prvostupanjski sud za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate pogrešno dosudio stopu zatezne kamate radi čega je u ovom dijelu pobijanu presudu valjalo preinačiti i odlučiti kao pod točkom I. a) alineja druga, na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a.
16. Odluka o parničnim troškovima je pravilna i zakonita.
17. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao pod točkom I.a) izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a, a pod I.b) na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.
18. Kako je tuženik sa žalbom uspio samo u pogledu odluke o sporednoj stvari (zateznim kamatama) to je o njegovom zahtjevu za naknadu troškova žalbe odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 23. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Verica Perić Aračić
