Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-716/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević –Šupuković u Zagrebu protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, Zelinska 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini broj P-1462/2023-19 od 23. rujna 2024., 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini broj P-1462/2023-19 od 23. rujna 2024.

II. Tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini broj P-1462/2023-19 od 23. rujna 2024. suđeno je:

" I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu broj: 029-50-3504783 od 02.06.2006. godine, zaključen između tužitelja i tuženika te potvrđen kod javnog bilježnika Renate Kutije Kušpilić iz Zagreba, dana 08.06.2006. godine pod brojem OU-750/2006 u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koja glasi:

„1. IZNOS KREDITA: Kunska protuvrijednost CHF…po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja“

„7. NAČIN OTPLATE: … u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za

CHF, važećem na dan dospijeća…“

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.044,13 EUR

(tritisućečetrdesetčetirieuratrinaestcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku za svaki pojedini obrok od dospijeća pa do 31.12.2007. godine u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01.01.2023. godine do 30.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznos od:

- 1,49 EUR od 19.09.2006. pa do isplate

- 1,83 EUR od 25.10.2006. pa do isplate

- 1,14 EUR od 01.11.2006. pa do isplate

- 0,02 EUR od 01.12.2006. pa do isplate

- 7,19 EUR od 09.11.2008. pa do isplate

- 7,19 EUR od 09.11.2008. pa do isplate

- 4,61 EUR od 20.12.2008. pa do isplate

- 14,85 EUR od 01.01.2009. pa do isplate

- 17,22 EUR od 01.02.2009. pa do isplate

- 18,30 EUR od 01.03.2009. pa do isplate

- 12,96 EUR od 11.04.2009. pa do isplate

- 12,78 EUR od 12.05.2009. pa do isplate

- 11,12 EUR od 05.06.2009. pa do isplate

- 11,22 EUR od 16.07.2009 pa do isplate

- 12,00 EUR od 03.09.2009. pa do isplate

- 12,00 EUR od 03.09.2009. pa do isplate

- 9,88 EUR od 08.10.2009. pa do isplate

- 9,10 EUR od 06.11.2009. pa do isplate

- 12,22 EUR od 08.12.2009. pa do isplate

- 15,08 EUR od 01.01.2010. pa do isplate

- 18,96 EUR od 02.02.2010. pa do isplate

- 18,07 EUR od 02.03.2010. pa do isplate

- 23,19 EUR od 07.04.2010. pa do isplate

- 22,31 od 04.05.2010. pa do isplate

- 40,10 EUR od 07.07.2010. pa do isplate

- 40,10 EUR od 07.07.2010. pa do isplate

- 48,30 EUR od 01.09.2010. pa do isplate

- 48,30 EUR od 01.09.2010. pa do isplate

- 44,75 EUR od 06.10.2010. pa do isplate

- 37,33 EUR od 04.11.2010. pa do isplate

- 52,34 EUR od 03.12.2010. pa do isplate

- 67,00 EUR od 01.01.2011. pa do isplate

- 59,33 EUR od 02.03.2011. pa do isplate

- 59,33 EUR od 02.03.2011. pa do isplate

- 53,19 EUR od 05.04.2011. pa do isplate

- 55,62 EUR od 02.05.2011. pa do isplate

- 75,20 EUR od 03.06.2011. pa do isplate

- 71,59 EUR od 05.07.2011. pa do isplate

- 96,38 EUR od 01.08.2011. pa do isplate

- 89,06 EUR od 02.09.2011. pa do isplate

- 77,67 EUR od 04.10.2011. pa do isplate

- 72,79 EUR od 22.11.2011. pa do isplate

- 73,28 EUR od 04.12.2011. pa do isplate

- 84,23 EUR od 02.02.2012. pa do isplate

- 84,23 EUR od 02.02.2012. pa do isplate

- 83,75 EUR od 04.03.2012. pa do isplate

- 83,44 EUR od 30.04.2012. pa do isplate

- 83,44 EUR od 01.05.2012. pa do isplate

- 85,37 EUR od 04.05.2012. pa do isplate

- 81,25 EUR od 21.07.2012. pa do isplate

- 81,86 EUR od 28.08.2012. pa do isplate

- 81,12 EUR od 20.10.2012. pa do isplate

- 81,12 EUR od 20.10.2012. pa do isplate

- 82,82 EUR od 18.11.2012. pa do isplate

- 81,54 EUR od 20.12.2012. pa do isplate

- 73,55 EUR od 19.01.2013. pa do isplate

- 80,72 EUR od 28.03.2013. pa do isplate

- 81,06 EUR od 30.03.2013. pa do isplate

- 79,97 EUR od 03.05.2013. pa do isplate

- 79,97 EUR od 03.05.2013. pa do isplate

- 73,08 EUR od 20.06.2013. pa do isplate

- 71,67 EUR od 01.07.2013. pa do isplate

- 73,55 EUR od 23.07.2013. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.887,50 EUR (tisućuosamstoosamdesetsedameurapedesetcenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. rujna 2024. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbit tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi Ugovora o kreditu br 029-50-3504783 od 2. lipnja 2006. u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je glavnica vezana za švicarski franak, te isplata stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih ugovornih odredaba.

6. Nesporno je da su stranke zaključile Ugovor radi kupnje osobnog vozila kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 25.311,47 CHF, a obračunat prema srednjem tečaju kreditora (tuženika), te da je ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke važeće na dan dospijeća. Sporno je bilo pitanje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, te pitanje je li tužiteljev zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove zastario i može li se tražiti vraćanje stečenog bez osnove s obzirom na to da je ugovor ispunjen.

7. Prvostupanjski je sud utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli utemeljio na pravnim utvrđenjima iz odluka sudova na koje se pozvao tužitelj, a koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita s valutnim klauzulama vezanim uz CHF i s promjenjivim kamatnim stopama. Riječ je o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2221/2018 od 19. studenoga 2019.

8. Navedenim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime su banke postupile suprotno odredbama, u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg, Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP/03).

9. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj plaćao tuženiku više s osnove povećanja tečaja CHF u odnosu na početni, pa je obvezao tuženika navedene razlike platiti tužitelju jer je isto stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a svoju je odluku utemeljio na članku 1111. u vezi s člankom 323. stavak 1. te 1115., te članku 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – u daljnjem tekstu: ZOO).

10. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje tako pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena niti povreda odredbi iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik. Protivno žalbenim tvrdnjama pobijana presuda nema proturječnosti niti su razlozi presude o odlučnim činjenicama proturječni.

11. Protivno shvaćanju žalitelja ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pozivajući se na pravna utvrđenja iz pravomoćnih presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite potrošača.

12. U vezi ovog postupka suda u žalbi se navodi da sud zanemaruje okolnosti konkretnog slučaja, jer su u ovom slučaju ugovorne odredbe bile jasne, da se o njima pregovaralo, te da nije postojala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom na članak 502.c ZPP-a. Nadalje, treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima.

12.1. S obzirom na vezanost prvostupanjskog suda za pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku po kolektivnoj tužbi, uvažavajući činjenicu da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i Rev-3142/2018-2), tuženik jest u ovom postupku mogao dokazivati da je konkretnog tužitelja obavijestio o onome što nije bio sadržaj obavijesti svih potrošača u reklamnoj i predugovornoj fazi i onoga što je bio sadržaj tipskih, unaprijed pripremljenih ugovora kakav je predmetni, a što bi dovelo do drugačijeg utvrđenja u pogledu (ne)poštenosti odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, točnije da ga je obavijestio o rizicima fluktuacije tečaja CHF, što tuženik nije niti tvrdio, pa logično niti dokazivao.

13. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužitelj mogao birati u kojoj će valuti kredit uzeti kao i o tome da nije došlo do znatne neravnoteže na štetu potrošača, ali sve navedeno nije od utjecaja za valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF jer je taj zaključak pravilno utemeljen na utvrđenjima iz presude donesene po kolektivnoj tužbi (sukladno članku 502.c ZPP-a) za koje je sud vezan.

14. To što je Ugovor u cijelosti ispunjen i što tužitelj nije prigovarao visini anuiteta ne znači da se ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora te da se ne može utvrditi ništetnost sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

15. Nije točan žalbeni navod da je prvostupanjski sud utvrdio nepoštenje tuženika putem neoborive presumpcije. Naime, nepoštenje tuženika proizlazi iz toga što je on sastavio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, a što je utvrđeno kako u postupku kolektivne zaštite potrošača tako i u ovom postupku.

16. U pogledu odluke o troškovima parničnog postupka, žalitelj navodi kako je ta odluka pogrešna samo zbog toga što je pogrešna odluka o glavnoj stvari, a kako u granicama ispitivanja te odluke ovaj sud po službenoj dužnosti ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava to nema uvjeta za donošenje drugačije odluke o troškovima parničnog postupka.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

18. S obzirom na to da žalitelj nije sa žalbom uspio, to je njegov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić